Poslovni broj: Usž-3372/20-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Biserke Kalauz, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. T. iz Đ., kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. J. i M. J. j.t.d., O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 UsI-393/2020- 8 od 7. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 7 UsI-393/2020-8 od 7. srpnja 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-02/19-03/03561765455, urbroj: 341-99-06/2-19-9748 od 13. veljače 2020., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u O., klasa: UP/I 141-02/19-03/03561765455, urbroj: 341-12-06/2-19-3051 od 5. prosinca 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je u razdoblju od 2. svibnja 1992. do 7. listopada 1992. bio zatočen u logoru u B. Š., te da je ostvario status ratnog vojnog invalida od 50% invaliditeta s osnove bolesti. U bitnome ističe da je predlagao provođenje sudsko-medicinskog vještačenja na okolnost postojanja gubitka ili smanjenja njegove radne sposobnosti. Smatra da ispunjava zakonske uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu na temelju odredbe članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, te predlaže Visokom upravnom sudu da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da žalitelj ponavlja razloge iz upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, koje smatra neosnovanim te predlaže ovome Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva žalitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu po osnovi bolesti kao pripadniku borbenog sektora HVO-a, podnesenog 22. siječnja 2019. Žalitelj je ostvario status ratnog vojnog invalida s 50% oštećenja organizma za stalno s osnove stradavanja - bolesti koja je nastala kao posljedica zatočeništva u logoru.
8. Odredbom članka 142. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17. i 98/19.) propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojim je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. – IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine (stavak 2.). Pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i u postupku određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine osiguranja na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.(stavak 3.).
9. U upravnom su postupku stručna tijela vještačenja suglasno su ocijenila da kod žalitelja ne postoji smanjenje ni gubitak radne sposobnosti, u smislu odredbe članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 157/13., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.). Vijeće viših vještaka u nalazu i mišljenju od 11. veljače 2020. opisalo je zdravstveno stanje žalitelja te ocijenilo da psihičke tegobe kod žalitelja ne umanjuju njegovu radnu sposobnost za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, dok se za druge bolesti (kompenzirani kardijalni status nakon infarkta miokarda i revaskularizacije miokarda) navodi da nisu predmet ocjene sukladno članku 142. ZHBDR-a.
10. Prema podacima spisa vidljivo je da su ovlašteni vještaci svoju ocjenu i mišljenje dali u postupku provedenom sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17., 56/18.), a nakon analize podataka iz cjelokupne spisu priložene medicinske i ostale dokumentacije na temelju koje su utvrđene sve promjene u zdravstvenom stanju žalitelja. Tijela vještačenja su radnu sposobnost žalitelja ocijenili primjenjujući stručno medicinsko znanje i pravila struke, uzimajući u obzir i činjenicu da je žalitelj ostvario status ratnog vojnog invalida sa 50% oštećenja organizma s osnove bolesti PTSP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka mogao poslužiti tuženom tijelu kao valjana osnova za donošenje rješenja.
11. Nadalje, s obzirom da nije sporno da žalitelju nije priznat status ratnog vojnog invalida I – IV skupine po osnovi bolesti kompenziranog kardijalnog statusa nakon infarkta miokarda i revaskularizacije miokarda, (koje su i prema obrazloženju stručnog tijela u Bosni i Hercegovini u postupku ostvarivanja statusa ratnog vojnog invalida ocijenjene da se ne uzimaju u obzir jer su nastale nakon demobilizacije), pravilno je ocijenjeno da iste nisu mogle biti predmet vještačenja u ovom postupku.
12. Ujedno, prema članku 33. ZUS-a sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, pa time što je odbijen njegov zahtjev za provođenje sudskog vještačenja, uz dane razloge u obrazloženju pobijane presude, nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja. Naime, sud je dostatno obrazložio i naveo razloge prema kojima nije doveo u dvojbu medicinski relevantne činjenice koje su provela tijela vještačenja tuženika, te pritom naveo da žalitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju takvu stručnu ocjenu.
13. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević
