Poslovni broj: Usž-2254/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Biserke Kalauz, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. E. iz Č., B. i H., kojeg zastupa opunomoćenik A. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsImio-306/20-10 od 15. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 UsImio-306/20-10 od 15. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-141-02/20-03/03621706075, urbroj: 341-99-06/2-20-1989 od 2. lipnja 2020., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., klasa:
UP/I-141-02/19-03/03621706075, urbroj: 341-18-06/2-19-32495 od 19. veljače 2020., kojim je odbijen njegov zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu kao pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane na temelju članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17. i 98/19., dalje: ZHBDR).
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi da su kod njega nastupile trajne promjene u zdravstvenom stanju, te gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti. Stoga smatra da su nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika u suprotnosti sa medicinskom dokumentacijom. S obzirom da sud ne raspolaže stručnim znanjem mišljenja je da trebao ex offo izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđenja činjeničnog stanja, sukladno članku 33. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.-dalje: ZUS), koje između ostalog propisuje da sud uzima u obzir činjenice koje je sam utvrdio. Smatra da takva obveza suda proizlazi iz njegove uloge o ocjeni zakonitosti upravnog akta, što obuhvaća i primjenu načela materijalne istine. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te sam riješi predmetnu upravnu stvar.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. ZUS- a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je u povodu zahtjeva žalitelja za priznanjem prava na invalidsku mirovinu kao pripadniku borbenog sektora HVO-a, podnesenog 16. travnja 2019. Žalitelj je ostvario status ratnog vojnog invalida s 50% oštećenja organizma s osnove ranjavanja i bolesti.
8. Odredbom članka 142. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17. i 98/19.) propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji. Pripadnici borbenog sektora HVO- a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine (stavak 2.). Pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i u postupku određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine osiguranja na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji (stavak 3.).
9. U upravnom su postupku stručna tijela vještačenja ocijenila da kod žalitelja ne postoji smanjenje ni gubitak radne sposobnosti, u smislu odredbe članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 157/13., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.). Vijeće viših vještaka u nalazu i mišljenju od 13. veljače 2020. opisalo je promjene u zdravstvenom stanju žalitelja te ocijenilo da posljedice ranjavanja iz 1992. (ranjen u lijevu stranu prsnog koša, bez zaostalog deformiteta ili funkcionalnog deficita) ne umanjuje njegovu radnu sposobnost za više od polovice u odnosu na tjelesno i psihički zdravog osiguranika iste ili slične naobrazbe i sposobnosti, dok bolest PTSP-a uz ostale psihičke tegobe, dijabetes i hipertenzija nisu predmet ocjene sukladno članku 142. ZHBDR-a.
10. Prvostupanjski je sud prihvatio kao pravilno utvrđeno činjenično stanje u upravnom postupku, te naveo da su stručna tijela medicinskog vještačenja, nakon analize podataka cjelokupne spisu priložene medicinske i ostale dokumentacije, dali stručnu ocjenu sukladno odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17. i 56/18.) i prema pravilima medicinske znanosti. Pritom je uzelo u obzir činjenicu da je žalitelj ranjen kao pripadnik HVO-a, po kojoj osnovi je njegovo oštećenje organizma ocijenjeno sa 20% oštećenja organizma, dok je bolest PTSP-a ocijenjena sa 40%, tako da je sveukupno oštećenje organizma ocijenjeno 50%.
12. S obzirom da se pravo na invalidsku mirovinu prema članku 142. stavku 1. ZHBDR-a ostvaruje pod uvjetima određenim Zakonom o mirovinskom osiguranju, a u konkretnom slučaju je pravilno utvrđeno da kod žalitelja zbog posljedica ranjavanja nije nastao djelomični ni potpuni gubitak sposobnosti za rad sukladno definiciji invalidnosti iz članka 39. ZOMO-a, sama činjenica što mu je kao pripadniku HVO-a priznat status ratnog vojnog invalida i s osnove bolesti PTSP-a od 40%, nije od utjecaja na drugačije rješenje o predmetnom zahtjevu. Naime, žalitelju nije priznat status ratnog vojnog invalida I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, pa bolest PTSP-a i ostale bolesti nisu predmet vještačenja u ovom postupku.
13. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporeno rješenje doneseno je temeljem potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
14. Člankom 33. stavkom 2. ZUS-a propisano je da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Primjenjujući navedenu zakonsku odredbu, prema ocjeni je suda nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika mogao poslužiti kao valjana osnova za donošenje zakonitog rješenja. Nalaz i mišljenje je stručno obrazložen, te je utemeljen na medicinskoj i ostaloj dokumentaciji koja prileži spisu predmeta. Pritom prvostupanjski sud navodi da žalitelj nije predložio provođenje sudskog vještačenja kako bi osporio ocjenu vještačenja tuženika, dok u upravnom sporu prema članku 33. stavka 2. ZUS-a ne postoji obveza, već samo mogućnost suda da provodi sudsko vještačenje.
15. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
16. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 12. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Lidija Vukičević
