Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 14 Pr-1053/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Željki Jurić, na prijedlog više sudske savjetnice Ljubice Kovač Katalinić, u pravnoj stvari tužiteljice A.B.R. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž.,B. & A. d.o.o., odvjetnicima u Z., protiv tuženog zavoda V.-P.Ž., OIB: …, V., radi isplate iznosa od 4.164,74 kn, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 23. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika stranka, 12. travnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom zavodu V.-P.Ž., OIB: …, Virovitica, da tužiteljici A.B.R. iz V., OIB: …, isplati ukupan bruto iznos od 4.164,74 kuna (slovima: četiri tisuće stotinu šezdeset četiri kune i sedamdeset četiri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 101,39 kn od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 129,05 kn od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 64,53 kn od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 236,58 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 186,00 kn od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 32,41 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 32,41 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 32,41 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 8,26 kn od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 27,27 kn od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 7,91 kn od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 173,16 kn od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 202,50 kn od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 168,56 kn od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 33,88 kn od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 38,00 kn od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 103,65 kn od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 45,25 kn od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 8,26 kn od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 72,40 kn od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 172,75 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 398,40 kn od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 209,97 kn od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 107,90 kn od 16. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 8,68 kn od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 36,36 kn od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 239,37 kn od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 196,63 kn od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 112,36 kn od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 8,55 kn od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 29,49 kn od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 34,20 kn od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 143,65 kn od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 148,70 kn od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 297,40 kn od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 59,15 kn od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 46,16 kn od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 199,07 kn od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 12,07 kn od 16. travnja 2020. do isplate,

po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim zakonsku zateznu kamatu sadržanu u navedenim bruto iznosima tekuću na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u visini od 2.187,50 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, u visini stope koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. lipnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je u utuženom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika te da je u vremenskom periodu od svibnja 2016. do ožujka 2020. godine radila u otežanim uvjetima rada te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dok joj tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za sate redovnog rada, ali ne i za sate prekovremenog rada.

2. U tužbi se, nadalje, navode propisi kojima je u predmetnom razdoblju bila regulirana plaća tužiteljice, tj. odredbe kolektivnih ugovora koji su u utuženom periodu bili na snazi te Zakona o radu i dodataka kolektivnim ugovorima.

3. Tužiteljica navodi da dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ima pravo kumulativno za sve odrađene sate, dakle i za prekovremene sate, jer niti iz jedne odredbe kolektivnih ugovora ne proizlazi da bi radniku pripadali ti dodaci samo za ostvarenu redovnu satnicu niti da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i navedeni dodaci međusobno isključuju.

4. Zaključno tužiteljica navodi, obzirom da joj tuženik nije isplaćivao pripadajuće dodatke za ostvarene sate prekovremenog rada te razliku naknade plaće za godišnji odmor, odnosno bolovanje do 42 dana, da sud naloži tuženiku da joj isplati predmetne iznose.

5. Podneskom zaprimljenim u sudu 18. siječnja 2022. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev u skladu sa izračunom tuženika dostavljenim uz odgovor na tužbu, potražujući ukupno 4.164,74 kune uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

6. U odgovoru na tužbu tuženik poriče da tužba sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, iako ne osporava da je tužiteljica u vremenskom periodu na koji se tužba odnosi bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu – medicinska sestra/tehničar. Tuženik ne osporava niti da je tužiteljica radila u redovnom radnom vremenu, kao i u prekovremenom radu, te da su se na njezinu plaću paralelno primjenjivali zakoni, propisi i kolektivni ugovori koji se odnose na radne odnose u javnim službama te radne odnose u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik osporava svoju dogovornost, obzirom da isplatu plaća vrši putem Financijske agencije i informacijskog sustava Centralni obračun plaća u koji sustav unosi samo broj sati koje radnik odradi tijekom mjeseca, dok se obračun i isplata obavlja automatski. Tuženik, stoga, navodi da nije mogao utjecati na način obračuna jer je Financijska agencija ta koja putem Centralnog obračuna plaća provodi, obračunava i isplaćuje plaće za institucije javnog sektora.

7. Nadalje, odgovorom na tužbu tuženik ukazuje na nekorektno ponašanje tužiteljice, obzirom da je ista 16. lipnja 2021. predala tužbu u kojoj tvrdi da se tuženik oglušio na "zahtjev za mirno rješenje spora", dok je navedeni zahtjev tuženik preuzeo samo dan prije, tj. 15. lipnja 2021. pa je tvrdnja da se oglušio na zahtjev za mirno rješenje spora u potpunosti neistinita i neutemeljena, a sam zahtjev je samo formalno upućen bez stvarne namjere tužiteljice da spor riješi mirnim putem.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje da je potrebno utvrditi i da li tužiteljica ima uopće pravni interes za podnošenje tužbe jer se u ovom slučaju pravna zaštita tužiteljice može postići i bez intervencije suda, budući da je 24. lipnja 2021. u Narodnim novinama broj 69/21 objavljen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju državnoga proračuna Republike Hrvatske za 2021. godinu kojim se utvrđuje pravna osnova za isplatu iz Državnog proračuna razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad svih zaposlenika u zdravstvenim ustanovama. Tuženik tvrdi da će, stoga, sva prava tužiteljice biti ostvarena i da bi bila ostvarena i bez sudske odluke, zbog čega predlaže da sud odbaci tužbu.

9. Nije sporno da je tužiteljica u vremenskom period u od svibnja 2016. do ožujka 2020. godine bila u radnom odnosu kod tuženika na poslovima medicinska sestra / tehničar, te da je u navedenom razdoblju u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15, dalje u tekstu KU/13) te Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18, dalje u tekstu KU/18). Nije sporno ni da je tuženik isplatu plaće vršio putem Financijske agencije i informacijskog sustava Centralni obračun plaća, a tuženik ne spori i da dodaci za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi nisu bili isplaćeni za rad obavljen u prekovremenima satima rada.

10. Sporno je da li tužiteljica ima pravni interes za podnošenjem tužbe u ovoj pravnoj stvari, obzirom na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske kojim se utvrđuje pravna osnova za isplatu iz Državnog proračuna razlike iznosa uvećanja plaća za prekovremeni rad svih zaposlenika u zdravstvenim ustanovama. Sporna je i odgovornost tuženika, obzirom da isplatu vrši putem Centralnog obračuna plaće.

11. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Odluku Vlade RH od 3. kolovoza 2006. (str. 23-25), dopis zavoda VPŽ (str. 26), Odluku Vlade RH od 16. rujna 2021. (str. 458-459), dopis ministarstva od 27. rujna 2021. (str. 460), Uputu ministarstva od 19. listopada 2021. (str. 462-464), Uputu ministarstva od 25. listopada 2021. (str. 465), tablicu razlike prekovremenih sati od travnja 2016. do ožujka 2020. godine (str. 466), objavu Samostalnog sindikata zdravstva i soc. skrbi i Objavu hrvatskog strukovnog sindikata med. sestara – med. tehničara (str. 467-468), te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

12. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu ZPP-a).

13. Citiranim kolektivnim ugovorima (KU/13 i KU/18) uređena su sporna pitanja u ovom predmetu, tj. pripada li tužiteljici pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili mu ta prava pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada. Tako prema odredbi članka 47. stavka 1. KU/13 i članka 45. stavka 1. KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, dok je odredbom članka 57. stavka 1. KU/13, odnosno članka 55. stavka 1. KU/18 propisano da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Temeljem odredbi stavka 2. istih članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisima radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe. Prema tom popisu tužiteljici kao medicinskoj sestri u prijavnoj dojavnoj jedinici pripadao bi dodatak kao zdravstvenom radniku u zavodima (u visini od 20%).

14. Odredbom članka 47. stavka 2. KU/13, tj. odredbom članka 45. stavka 2. KU/18, propisano je da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok prema odredbi stavka 3. istog članka dodaci za osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanje plaće.

15. Prema odredbi članka 51. stavka 1. KU/13 i 49. stavka 1. KU/18 (pod nazivom uvećanje plaće) osnovna plaća radniku uvećat će se, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, dok prema odredbi članka 58. KU/18 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodataka na plaću u visini od 4% (8%) od osnovne plaće.

16. Tumačeći navedene odredbe Kolektivnih ugovora, sud nalazi da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaća s osnova posebnih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad jer su to prava koja kumuliraju, obzirom da navedeni kolektivni ugovori ne sadrže odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih prava (dodataka), odnosno uvećanja.

17. Prema tome isplata dodatka za prekovremeni rad, sukladno stajalištu suda, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužiteljica, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe članka 57. stavka 1. KU/13 i članka 55. stavka 1. KU/18 te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu odredbe članka 59. KU/13 i 57. KU/18.

18. Osim toga, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju na prava na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

19. U odnosu na način obračuna i isplate plaće tužiteljice, a obzirom da se plaće u javnim službama isplaćuju iz Državnog proračuna te ih tuženik sam ne obračunava nego se to čini preko Centralnog obračuna plaća, sud nalazi da na obveze tuženika nema nikakav utjecaj činjenica što se plaće obračunavaju putem treće osobe (FINE) te Centralnog obračuna plaće koji je jedinstven za cijeli sustav javnog zdravstva. Tuženik nije doduše potpisao, odnosno sklopio pravni posao, budući da su potpisnici Ugovora o pružanju usluga Centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske i Financijska agencija, no radi se o ugovoru između trećih osoba koji nije od relevantnog značaja za predmetni pravni odnos koji za stranke proizlazi iz ugovora o radu i važećih kolektivnih ugovora, a temeljem kojih je tuženik kao poslodavac imao prilikom isplate plaće tužiteljici osim uvećanja plaća za prekovremeni rad, isplatiti i dodatke (kumulativno) za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i uvećanje plaće za posebne uvjete rada.

20. Neosnovano tuženik prigovara nedostatku pravnoga interesa za podnošenje tužbe, obzirom da tuženik nije dokazao da je do zaključenja glavne rasprave tužiteljici isplatio navedena uvećanja plaće za prekovremene sate rada, a time više što se ne radi o tužbi za isplatu prije dospjelosti zahtjeva za činidbu, odnosno deklaratornoj tužbi, prilikom podnošenja kojih je tužiteljica, sukladno odredbama članka 186.c i 187. ZPP-a, dužan dokazivati pravni interes.

21. Tužiteljica je podneskom od 18. siječnja 2022. postavila određeni tužbeni zahtjev u skladu sa obračunom koji je tuženik dostavio uz odgovoru na tužbu, slijedom čega nema spora između stranaka o visini tužbenog zahtjeva, a samim time ni potrebe za provođenjem financijskog vještačenja.

22. Na dosuđeni bruto iznos plaća, tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11.,78/11. i 78/15.- dalje: ZOO) tekuća od prvog dana nakon dospijeća plaće tj. od 16. u mjesecu za razliku plaće za prethodni mjesec, jer je i plaća tužiteljice dospijevala do 15. u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s odredbom članka 92. stavka 3. ZR, što između stranaka nije sporno. 23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

24. Obzirom da je tužiteljica u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjev uspjela u cijelosti u parnici (100%), sud utvrđuje da je tuženik tužiteljici temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP- a dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove.

25. Parnični troškovi tužiteljice prema tuženiku sastoje od troška sastava tužbe (Tbr.7. toč.1. Tarife) u iznosu 500,00 kuna, sastava obrazloženog podneska od 5. siječnja 2022. (Tbr.8. toč.1. Tarife) u iznosu 500,00 kuna, zastupanja na ročištu 23. ožujka 2022. (Tbr.9. toč.1. Tarife) u iznosu 500,00 kuna, troška zastupanja na ročištu za objavu od 12. travnja 2022. (Tbr.9. toč.3. Tarife) u iznosu od 250,00 kuna, te pripadajućeg PDV-a na sve navedene radnje po stopi 25% u iznosu 437,50 kn, odnosno ukupno 2.187,50 kuna. Stoga je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi parnične troškove u iznosu 2.187,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. travnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate (toč. II. izreke presude).

26. Tužiteljici nije priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 500,00 kuna uz PDV. Naime, tužiteljica nije bila u obvezi prethodno se obratiti tuženiku radi mirnog izvansudskog rješenja spora, pa trošak koji je nastao tim povodom nije bio potreban da bi tužiteljica mogla pokrenuti, odnosno uspjeti u parnici. Tužiteljica nije morala najprije svoja prava nastojati ostvariti u mirnom izvansudskom postupku zbog čega trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora ne predstavlja opravdan izdatak učinjen u povodu postupka, niti trošak koji bi trebala snositi protivna stranka.

27. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 12. travnja 2022.

Sutkinja

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. tog Zakona.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

U sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu. (467. a ZPP-a)

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku – Odvjetničko društvo Ž., B. & A., Z

2. Tuženiku – Zavod V.P.Ž., V.

3. ministarstvo – nakon pravomoćnosti