1                     Poslovni broj: 28 P-179/23-13

              

      Republika Hrvatska

  Općinski sud u Vinkovcima

    Stalna služba u Otoku

    Otok, J.J.Strossmayera 5       

       OIB: 77561654785                                                                                                                                               

Poslovni broj: 28 P-179/23-13

                                      

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A I   R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Otoku, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B., iz P., OIB:… zastupan po punomoćniku B. K., odvjetniku iz O., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB:…zastupana po punomoć. iz OD M. & L. d.o.o., Zagreb, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 6.veljače 2024 g. u prisutnosti tužitelja osobno, sa  punomoć. B. K., odvjetnikom iz O., te zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice  K. P. u uredu T. P. punomoćnika tuženika u zamjeni, odvj. iz V., potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 11.ožujka 2024.godine, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, dana 11. ožujka 2024.godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.7. st.1.Ugovora o kreditu br. 198-50-4770612, sklopljenog dana 19.03.2008. godine između tužitelja i tuženika, potvrđen dana 14.04.2008. godine po javnom bilježniku M.K. iz V. pod brojem OV-…, u dijelu odredbe koji glasi:”…po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća.“

 

II. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB:… isplatiti tužitelju D. B., iz P., OIB:… na ime više plaćenih iznosa anuiteta nastalih zbog povećanja tečaja CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu ukupan iznos od 1.917,85 EUR eura (tisućudevetstosedamnaest  eura i osamdesetpet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznose kako slijedi:

-          15,18 EUR tekućom od 15.02.2009.

-          16,08 EUR tekućom od 15.03.2009.

-          13,95 EUR tekućom od 15.04.2009.

-          14,43 EUR tekućom od 15.05.2009.

-          10,55 EUR tekućom od 15.06.2009.

-          7,70 EUR tekućom od 15.07.2009.

-          8,46 EUR tekućom od 15.08.2009.

-          9,96 EUR tekućom od 15.09.2009.

-          9,83 EUR tekućom od 15.10.2009.

-          8,31 EUR tekućom od 15.11.2009.

-          11,16 EUR tekućom od 15.12.2009.

-          13,45 EUR tekućom od 15.01.2010.

-          16,71 EUR tekućom od 15.02.2010.

-          15,96 EUR tekućom od 15.03.2010.

-          20,38 EUR tekućom od 15.04.2010.

-          19,54 EUR tekućom od 15.05.2010.

-          21,18 EUR tekućom od 15.06.2010.

-          35,32 EUR tekućom od 15.07.2010.

-          32,40 EUR tekućom od 15.08.2010.

-          41,30 EUR tekućom od 15.09.2010.

-          38,23 EUR tekućom od 15.10.2010.

-          33,28 EUR tekućom od 15.11.2010.

-          1.504,49 EUR tekućom od 15.12.2010.

 

godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tuženiku R. A. d.d., Z., OIB:…, da tužitelju D. B., iz P., OIB:… naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.433,18 eura (slovima: tisućučetiristotridesettri eura i osamnaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.ožujka 2024. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 50,00 eura.

 

r i j e š i o   j e

 

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 32,15 eura.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, koja tužba je zaprimljena kod ovog suda 24. travnja 2023. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu broj 198-50-4770612, potvrđen dana 14.04.2008. godine po javnom bilježniku M.K.iz V. pod brojem OV-… (nastavno: Ugovor) na iznos od 18.520,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj se obvezao tuženiku vratiti iznos kredita u 72 mjesečna anuiteta. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja CHF. Tijekom trajanja otplate po predmetnom kreditu tečaj CHF je rastao u odnosu na kunu, što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta zbog čega tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je stoga ništetna. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g. se direktno primjenjuje na ovaj predmet sukladno odredbi čl.502.C Zakona o parničnom postupku. Odredbe predmetnog ugovora o kreditu su ništetne i nepoštene, obzirom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica, a da tuženik kao trgovac nije izvijestio tužitelja kao potrošača u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga tužitelj ustaje tužbom protiv tuženika potražujući isplatu iznosa od 1.950,00 eura, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), temeljem koje je tuženik dužan vratiti sve što primio na temelju takve odredbe Ugovora.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim navode tužbe da su tužitelj i tuženik dana 19.03.2008. zaključili navedeni ugovor o kreditu kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 18.520,82 s redovnom kamatom od 6,75% godišnje, promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Nadalje, navodi kako tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da ga upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Tužitelj je između više ponuđenih valuta vlastoručno odabrao valutu CHF nakon čega je zaključen Ugovor u valuti CHF. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Osim naprijed navedenih prigovora, tuženik je istakao i prigovor zastare potraživanja. Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove, jer tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Završno, ističe da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati.

 

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka M. I. iz Ž., tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 22. prosinca 2023. potražujući preplaćeni iznos od 1.917,85 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose.

 

3.1.Tuženik se protivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, ali se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva učinjenog u podnesku tužitelja od 22. prosinca 2023, odnosno na djelomično povlačenje se nije očitovao sukladno čl. 193. st. 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22-nastavno ZPP), pa je rješenjem utvrđeno da je tužbeni zahtjev povučen dijelom u iznosu od 32,15 eura.

 

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj 198-50-4770612 od 19.03.2008. (list 4-7), plan otplate (list 9-11), knjigovodstvenu karticu (list 12-13), otplatni plan (list 14-17), zahtjev za kredit (list 26-27), sudsku praksu (list 32-40), te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku M. I. iz Ž. (list 49-56), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 06. veljače 2024. (list 62).

 

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

 

6. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 19.03.2008. godine broj ugovora: 198-50-4770612, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 18.520,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 6,75% godišnje. Ugovoren je rok otplate kredita od 72 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećim na dan dospijeća. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju novih vozila Chevrolet.

 

6.1. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

 

7. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

 

7.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene

ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te da li je potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.

 

9.Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je sporni ugovor sklopio 2008. Godine, a kredit je bio namjenski za kupnju vozila za osobne potrebe.  Kredit u CHF je podigao iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije, kada je išao kupovati auto u Auto kući V. su ga uputili na tuženika, u to doba to nije bila njegova banka. Nitko mu nije objasnio rizike vezane za sam ugovor, a prilikom sklapanja ugovora nije razumio značaj valutne klauzule, niti mu je itko objašnjavao odredbe ugovora, kao niti rizike vezane za sklapanje ugovora. Ističe da ne zna što znači termin valutna klauzula, a to nije znao ni prilikom sklapanja ugovora a ni sada. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, a s bankarom nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen u Hrvatskim šumama, Šumarija O. od 1979. godine do 2012. godine, te da nema obrt niti je član trg.društva. Ugovor o kreditu je pročitao, ali samo dijelove koji se odnose na iznos rate i rok otplate. Nadalje navodi da je iznos početne rate bio oko 1.300,00 kuna  a kasnije je  rata narasla blizu 1.900,00 kuna, anuitete je plaćao redovno, osobno, a kredit je otplaćen.

 

9.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno služi za kupnju novih vozila Chevrolet.

 

9.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

 

10. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

 

11. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

 

12. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

 

13. Analizirajući spornu odredbu čl.7. st.1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 18.520,82 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to odredba čl. 7. nije razumljiva, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO-a (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

 

13.1. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba članka 7. unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da je ista odredba članka 7. ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega je ista i ništetna sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

 

13.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 7. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća.

 

14. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku M. I. iz Ž., koji u svom nalazu navodi da je tuženik kredit odobrio u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 18.520,82 CHF, te su ugovorili rok otplate 72 mjeseca sa kamatnom stopom 6,75 %, a početni iznos anuiteta 313,54 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita.

 

15. Vještak nadalje navodi da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju od dana 1. siječnja 2009. godine pa do kraja otplate kredita iznosi 1.917,85 EUR, odnosno 14.450,11 kuna. U razdoblju od dana 1. siječnja 2009. godine pa do kraja otplate kredita nije bilo promjena tečaja na niže, odnosno tzv. negativnih razlika.

 

16. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 22. prosinca 2023. uskladio sa nalazom vještaka, dok tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun.

 

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. I. cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznosi 1.917,85 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 22. prosinca 2023.

 

18. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.917,85 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno. Tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je izjavio prijeboj tražbina, pa da bi sud uzeo u obzir i iznose kojima je tužitelj platio manje i za isto umanjio dosuđene iznose. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina utvrđena vještačenjem, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine), a osim toga u ovom predmetu, kako to i proizlazi iz vještačenja u razdoblju od dana 1. siječnja 2009. godine pa do kraja otplate kredita nije bilo promjena tečaja na niže, odnosno tzv. negativnih razlika.

 

19. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

 

20.Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO-a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

 

21. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 24. travnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

 

              22. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

 

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.433,18 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda (14.11.2023., i 06.02.2024.) svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 2 obrazložena podneska (od 07.08.2023., i 22.12.2023.) svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 550 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.100,00 eura što uz odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a, te trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.433,18 eura.

 

23.1. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. u predmetima u tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, a tužitelj je u ovom predmetu smanjio tužbeni zahtjev, i time u biti povukao tužbu. Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-551/22 izrijekom je na dopušteno pitanje zauzeo pravno shvaćanje po kojem valja smatrati da je u takvoj situaciji potrebno za uspjeh u sporu gledati isključivo konačno postavljeni zahtjev te se na taj način radi o uspjehu u sporu u smislu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Stoga ovaj sud smatra, na temelju izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda, da u konkretnom slučaju tužitelju valja priznati pravo na cjelokupni trošak prvostupanjskog postupka na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a. (Županijski sud u Splitu Gž-594/2023 od 11. svibnja 2023.g.)

 

23.2. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška sastava podneska od 04. prosinca 2023 g., u iznosu od 50,00 eura, kojim samo obavještava sud da je uplaćen predujam za vještačenje, jer ovaj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, budući se uvidom u e-spis vidi kada je predujam uplaćen.

 

23.3. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

 

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

 

U Otoku, 11. ožujka 2024.godine.

                                                                                                                           Sudac

                                                                                                         Ivana Božić Pišćak

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

 

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku B. K., odvj. u O.

2. tuženik po punomoćnicima iz OD M.ć & L. d.o.o., Zagreb,