Poslovni broj: 30 P-1344/2021-70

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima Z. R. i N. M., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika S. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku F. K., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na temelju odredbi članka 335. stavaka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001.,17/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje ZPP), 11. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica V. P., OIB: 96208380937, vlasnica nekretnine upisane u zk.ul.br. …, k.o. V. N., zk.č.br. …/4 stambena zgrada br. 1-7, M. F. površine 1299 m2, zajedno sa zemljištem na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine, i to 47. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-47) poslovni prostor broj 3 u prizemlju površine 23,91 m2 i skladište u podrumu površine 42,84 m2, R. F. –M. br. 5, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, u jednošestinskom (1/6) suvlasničkom udjelu, pa je tuženik S. M., OIB: 05630732022, dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice glede tog suvlasničkog udjela ove nekretnine.

II. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava suvlasništva na nekretnini.

2. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji kako je njezin suprug i pravni prednik F. M. zajedno sa svojim bratom i pravnim prednikom tuženika E. M. stekao na ravne dijelove poslovni prostor broj 3 površine 23,91 m[2] i skladište u podrumu površine 42,84 m , R. F.

– M., neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, koji se nalazi u prizemlju stambene zgrade br. 1 - 7, u Z., izgrađenoj na zk.č.br. … k.o. V. N. i to na temelju ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora broj … koji su braća M. sklopila s prodavateljem "I. " s.p.o. (dalje "I. ") 28. rujna 1990. Nakon smrti F. M. 23. prosinca 1991., tužiteljica je kao zakonska nasljednica prvog nasljednog reda zajedno s djecom ostavitelja – F1 . M. i V. M. naslijedila 1/3 dijela suvlasničkog dijela ostavitelja na predmetnoj nekretnini (1/2) čime je nasljeđivanjem stekla 1/6 suvlasništva iste nekretnine. Unatoč tomu, tuženik kao singularni pravni slijednik drugog prodavatelja uknjižio je svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u cijelosti i to na temelju dva darovna ugovora – od 3. studenog 2014. kada mu je darovano 17/20 dijelova cijele nekretnine i od 14. veljače 2018. kad mu je darovana preostala 3/20 dijela cijele nekretnine iako je darovatelj E. M. ugovorom o kupoprodaji od 23. rujna 1991. stekao (samo) suvlasništvo od ½ nekretnine. S obzirom na to da mu ona kao suvlasnica predmetne nekretnine u 1/6 dijela nikad nije prenijela svoje pravo suvlasništva, predlaže da sud presudom utvrdi njezino suvlasništvo na predmetnoj nekretnini u naslijeđenom dijelu.

2.1. Prijedlog tužiteljice za ispravak pogrešnog upisa odbijen je rješenjem ovog suda Z-… od 27. studenog 2019. uz obrazloženje tužiteljici da se pogreške u zemljišnoknjižnom postupku prvenstveno ispravljaju kroz žalbeni postupak ili u posebnoj parnici (npr. brisovna tužba)

ili

eventualno

vođenjem

pojedinačnog

ispravnog postupka.

2.2. Rješenja kojima je izvršen upis prava vlasništva tuženika doneseno je u zemljišnoknjižnim postupcima u kojem tužiteljica nije bila stranka. Zbog toga joj ista rješenja nisu dostavljena niti je imala legitimaciju za podnošenje pravnog lijeka u smislu članka 123. tada važećeg Zakon o zemljišnim knjigama (1996) ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., 63/19.)

2.3. Brisovna tužba tužiteljice pravomoćno je odbijena presudom P-…koja je u ovom predmetu donesena 16. srpnja 2020. te je u tom djelu odbijena žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda presudom Županijskog suda u V. G., Gž Zk-… od 23. prosinca 2020.

3. Radi utvrđenja istinitosti svojih navoda i osnovanosti zahtjeva za utvrđenjem prava suvlasništva tužiteljica je predložila razgledati rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda poslovni broj Z-… od 21. listopada 2015. (list 7-11), darovni ugovor od 3. studenog 2014. (list 11 i 12), darovni ugovor od 14. veljače 2018. (list 13 i 14), ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora broj 502/90 od 28. rujna 1990. s tabularnom izjavom od 25. rujna 2014. (list 15-20), rješenje Općinskog suda u Z. poslovni broj O-… od 21. svibnja 1996. (list 21), opomenu pred utuženje od 14. studenog

2018. (list 22 i 23, 71 i 72), izvadak iz zemljišne knjige (list 29 i 30, 76-78), zapisnike o ročištima za glavnu raspravu koja su pred ovim sudom održana 4. svibnja 1998., 27. listopada 2011. i 1. travnja 2014. u predmetu P-… (list 47-55), nagodbeni prijedlog od 10. prosinca 2016. (list 56), protutužbu u predmetu P- … (list 57-59), presudu Županijskog suda u Z. poslovni broj Gž-…od 27. rujna 2016. (list 60 i 61), rješenje ovog suda Z-… s prijedlogom za zabilježbu spora (list 68 i 70), prijedlog za ispravak pogrešnog upisa (list 69, 107 i 108), povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo M. S. d.o.o. (list 73-75), ugovor o založnom pravu (list 79-82), rješenje ovog suda broj Z-…od 27. studenog 2019. (list 109-111), kaznenu prijavu od 20. svibnja 2020. (list 176 i 177) te saslušati stranke i svjedoke E. M., F. M., V. M., N. B. i A. –R. L. Č. te priklopiti preslike ovosudnih spisa P-…, Z-…, Z-… i Z-….

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio zahtjev tužiteljice u cijelosti tvrdeći kako je svoje pravo (samo)vlasništva stekao uknjižbom postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri pa se pravo suvlasništva tužiteljice koje je stečeno nasljeđivanjem i nije bilo upisano u zemljišne knjige u trenutku kad je on stekao pravo vlasništva uknjižbom na temelju pravnog posla ne može suprotstaviti njegovom pravu vlasništva.

5. Radi utvrđenja osnovanosti svojih prigovora tuženik je predložio razgledati rješenje suca istrage Županijskog suda u Z. poslovni broj Kir-… od 13. svibnja 2021. (list 282- 286) te saslušati stranke i svjedoka E. M..

6. Imajući na umu navode tužbe i odgovora na tužbu sud je utvrdio kako među strankama nema spora o sljedećim činjenicama:

- da su prednici stranaka – E. M. i F. M. stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine na temelju pravnog posla s prodavateljem "I. ", svaki u ½ dijela

- da je prednik tužiteljice F. M. umro 1991. kada je tužiteljica naslijedila 1/3 njegove polovine predmetne nekretnine, odnosno ukupno 1/6 suvlasništva predmetne nekretnine,

- da su preostale 2/3 njegove polovine naslijedila njegova djeca – F. i V. M. koji su bratići tuženika

- da je E. M. darovao tuženiku koji je njegov sin vlasništvo predmetne nekretnine u cijelosti i to prvo 17/20 dijelova 2014. i 3/20 dijelova 2018.

- da u trenutku stjecanja vlasništva tuženika uknjižbom 17/20 dijela 2015. i 3/20 dijela 2018. tužiteljičino pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stečeno nasljeđivanjem nije bilo uknjiženo u zemljišnim knjigama

- da je tuženik uknjižen kao vlasnik predmetnom poslovnog prostora u cijelosti.

7. Među strankama je sporna osnovanost zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice imajući na umu prigovor tuženika da je svoje pravo vlasništva stekao u dobroj vjeri, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige.

8. Radi utvrđenja dobre vjere tuženika i s time u vezi osnovanosti zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva izvedeni su svi po strankama predloženi dokazi.

9. Na temelju tako provedenog postupka sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

10. Odredbom članka Članak 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., dalje: ZV) određeno je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno. Nasljednik je ovlašten ishoditi upis svoga prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi.

10.1. U tom je smislu utvrđeno da je tužiteljica nasljeđivanjem iza svoga pokojnog supruga F. stekla suvlasništvo 1/6 predmetne nekretnine. Njezino pravo suvlasništva nije bilo upisano u zemljišne knjige u trenutku kad je tuženik 2015. stekao 17/20 dijelova niti 2018. kad je stekao preostalih 3/20 dijela predmetne nekretnine.

11. Prema odredbi članka 130. stavka 2. ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

11.1. U skladu s člankom 122. stavcima 1. i 2. ZV-a smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

11.2. Člankom 388. stavkom 5. ZV-a propisano je da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga određena tim Zakonom neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017., ako se njime stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo.

12. Saslušanjem tužiteljice (list 118) je utvrđeno da je između nje i pravnog prednika tuženika E. M. vođen sudski postupak u kojem je tužiteljica kao suvlasnica predmetnog poslovnog prostora zahtijevala od tuženikovog oca isplatu na ime korištenja njenog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine. To zato što je istu nekretninu u cijelosti koristio E. M.. Tužiteljica je tvrdila da su isti postupak vodili i njezini sunasljednici – nećak i nećakinja E. M. koji su se u odnosu na predmet spora nagodili. Ove su tvrdnje tužiteljice konzistentne s ispravama koje prileže spisu – zapisnicima i odlukama donesenim u ovosudnom predmetu P- … .

12.1. Tužiteljica je tvrdila i to da tuženiku, s obzirom na to da je stranka protiv koje su ona i njegovi bratić i sestrična vodili postupak bio njegov otac, kao i zbog toga što je bio direktor društva koje je imalo sjedište upravo u tom poslovnom prostoru, vođenje tog postupka nije moglo ostati nepoznato. Ona osobno da je s njime telefonski razgovarala o davanju u zakup tog prostora trećoj osobi, a i to da bi tuženik sačekivao svog oca E. M. pred sudom za vrijeme kad se taj sudski postupak radi isplate vodio.

13. Tuženik je u svom iskazu (list 119) naveo da je znao da je tužiteljica bila supruga njegovog pokojnog strica, ali nije znao da se bilo kakav postupak vodio između nje i njegovog oca E.. Ne zna zašto mu je otac najprije darovao 17/20, a onda i preostale 3/20 predmetne nekretnine. Iako iz ugovora o darovanju nekretnine proizlazi da je darovatelj stekao pravo vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji s "I. ", taj ugovor tvrdi da nikada nije vidio niti da mu je bilo poznato da njegov otac nije bio jedini kupac ove nekretnine.

14. Svjedok E. M. (list 120) u cijelosti je potvrdio navode tužiteljice da je s njom i sa svojim nećacima bio u sudskom postupku više od dvadeset godina u vezi predmetne nekretnine. Tvrdi da tuženik koji je njegov sin nije znao da se taj postupak vodi. Nećake da je isplatio, a tužiteljicu da nije jer joj ništa u tom poslovnom prostoru ne pripada. Istovremeno je (i u proturječju sa samim sobom) ustvrdio da je znao da je tužiteljica naslijedila 1/6 dijela predmetne nekretnine. To je i razlog zašto je svom sinu darovao najprije 17/20 dijela nekretnine. Naime, 3/20 dijela je čuvao za tužiteljicu jer je znao da je naslijedila 1/6 dijela nekretnine, a da 3/20 odgovora tom omjeru. Na koncu se predomislio jer smatra da ta jedna šestina ne pripada njoj nego djeci njegova pokojnog brata F.. Nije je darovao toj djeci nego svom djetetu.

15. S obzirom na to da je 1/6 dijela nekretnine više nego 3/20 dijela nekretnine, za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je utvrđivati dobru vjeru tuženika i prilikom zaključenja ugovora o darovanju od 2014. i 2018.

16. Imajući na umu činjenicu koju je tijekom postupka opetovano ponavljao sam tuženik o tome da predmetni poslovni prostor nije postojao u zemljišnim knjigama u trenutku kad je on sklopio ugovor i podnio prijedlog za uknjižbu svog prava vlasništva 2015., bespredmetno je pozivanje tuženika na povjerenje u zemljišne knjige za uknjižbu prava vlasništva 17/20 dijela predmetne nekretnine. Zbog toga se očito nije ispunio uvjet iz članka 123. stavka 1. ZV-a da tuženik dio tužiteljičinog suvlasničkog dijela koji je dotad stekla nasljeđivanjem stekne darovanjem od svog oca nevlasnika. Osim toga, imajući na umu da je nekretnina bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja "I. " (preslika spisa predmeta Z-…, u priklopu), u trenutku uknjižbe tuženikova prava suvlasništva od 17/20 dijela ova zaštita nije (još) postojala u skladu s člankom 388. stavkom 5. ZV-a.

17. U odnosu na stjecanje preostalih 3/20 dijela predmetne nekretnine 2018., ista je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju i prijedloga za uknjižbu prava suvlasništva bila upisana u zemljišne knjige i to kao suvlasništvo darovatelja. Međutim, imajući na umu činjenicu da je postupak između tužiteljice i E. M. koji je započeo 1996. trajao prema tvrdnjama tuženikova oca dvadeset godina – kada je tuženik bio u tridesetim godinama (rođen 1983.), a u postupku su sudjelovali i njegovi bratić i sestrična, a okončanje

tog

postupka

je

prema

iskazu

svjedoka

F. M., bratića tuženika, dovelo do stabilizacije dotad narušenih obiteljskih odnosa između njegova oca i djece njegova pokojnog strica (list 120 i 121), ne mogu se prihvatiti kao uvjerljivi iskazi tuženika i njegova oca svjedoka E. M. da tuženik koji je svoje pravo vlasništva na navedenoj nekretnini stekao uknjižbom 2018. nije znao da je tužiteljica, udovica njegova strica, nasljeđivanjem

stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine. Još je manje uvjerljivo da tuženik nije sa svojim ocem raspravio koji su razlozi zbog kojeg mu najprije daruje 17/20, a onda nakon svega tri godine još 3/20 dijela predmetne nekretnine. Konačno, iz sadržaja darovnog ugovora od 3. studenog 2014. proizlazi da je darovatelj nekretninu stekao na temelju pravnog posla s "I. ". Nije u pravu tuženik kada tvrdi da njegova dobra vjera proizlazi iz okolnosti da, iako je bio ugovorna strana navedenog ugovora (obdarenik), nije bio upoznat sa sadržajem ugovora s "I. " na koji upućuje pravni posao koje je kao stjecatelj sklopio. Naprotiv, iz toga proizlazi njegova nesavjesnost jer njegovo neznanje, sve i da je postojalo, nije bilo neskrivljeno, nego rezultat njegove vlastite nemarnosti jer se propustio upoznati sa sadržajem i pravilnosti ugovornih

odredbi

koje

ugovara

i

potpisuje.

17.1. Zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Dobra vjera je pravni standard koji u konkretnom slučaju podrazumijeva neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog. Stjecatelj je postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kad je podnio sudu prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati, da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Imajući na umu dugogodišnji spor oko predmetnog poslovnog prostora i narušene obiteljske odnose u vezi s tim, ne može se uzeti da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o darovanju od 14. veljače 2018. za 3/20 suvlasništva niti u trenutku kad je podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva tog suvlasništva (15. veljače 2018., preslika spisa predmeta Z-…, u priklopu) bio u dobroj vjeri jer je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

18. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica 1/6 dijela predmetne nekretnine koju je stekla nasljeđivanjem pa se pravo vlasništva tuženika koji nije bio u dobroj vjeri prilikom uknjižbe svog prava vlasništva u omjeru preko 5/6 dijela ne može uspješno suprotstaviti tom njenom pravu. Zbog toga mu naloženo da trpi uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice.

19. Kaznenopravna (ne)odgovornost tuženika nije od utjecaja na njegovu građanskopravnu odgovornost trpjeti uknjižbu nasljeđivanjem stečenog prava suvlasništva tužiteljice. Zato je nepravomoćno rješenje suca istrage koje je predložio razgledati tuženik neodlučno za presuđenje ove pravne stvari.

20. Iskazi svjedokinja V. M. (list 90), N. B. (list 90 i 91) i A.-R. L. Č. (list 91 i 92) nisu cijenjeni prilikom presuđenja jer iz iskaza ovih svjedokinja ne proizlazi da su im poznate okolnosti o odlučnoj činjenici – dobroj vjeri tuženika u trenutku stjecanja vlasništva predmetnog poslovnog prostora.

21. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 4. ZPP-a jer su stranke uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima. Tužiteljica je u cijelosti izgubila spor po brisovnoj tužbi, a tuženik je u cijelosti izgubio spor po tužbi radi utvrđenja prava suvlasništva. Stranke su približno jednako uspjele i u žalbenom postupku. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom protiv prvostupanjske presude P-… od 16. srpnja 2020., ali je uspjela sa žalbom protiv rješenja P-… od 16. srpnja 2020.

22. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. travnja 2022.

Sutkinja: Ivana Čačić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovog pismenog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

Dna:

1. Z. R., odvjetnik iz Z.

2. F. K., odvjetnik iz Z.