Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž-131/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KTO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Vujičić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika KT iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Dubravku Žic i Sanji Žic Paliska, odvjetnicima iz Novigrada, radi uknjižbe prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv djelomične presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1778/17-33 od 15. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 11. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje djelomična presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 1778/17-33 od 15. studenoga 2021. u pobijanoj točki I. i II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
I. Ovlašćuje se tužiteljica da temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti ishodi uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] voćnjak površine 518 m2 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, što je tuženik dužan trpjeti.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u posjed nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] voćnjak površine 518 upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodnu od svih svojih osoba i stvari u roku od 15 dana.
III. O Zahtjevu isplate iz toč. III. tužbe tužiteljice kao i o zahtjevu za naknadu parničnog troška odlučiti će se naknadno u konačnoj odluci.
2. Protiv navedene djelomične presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje: ZPP), kojom istu sadržajno pobija u točki I. i II. izreke. Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku djelomičnu presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U predmetnom postupku tužiteljica traži uknjižbu prava vlasništva na nekretnini stečenoj u izvanbračnoj zajednici, predaju u posjed i isplatu, pri čemu se poziva na Sporazum o podjeli imovine od 28. rujna 2007. i dosjelost.
6. U postupku je utvrđeno:
- da su tužiteljica i BT bili u izvanbračnoj zajednici, za čijeg trajanja je kupljena nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] dana 2. lipnja 1984., za iznos od 5.000,00 DEM, od tuženika,
- da je izvanbračna zajednica prema iskazu tužiteljice započela 1984. i trajala do 28. rujna 2007., koji je datum naveden u sporazumu o podjeli imovine sklopljenom 28. rujna 2007., koji je BT osporio (tj. osporio je svoj potpis),
- da je u vrijeme kada je BT kupio spornu nekretninu od tuženika obojica bila slovenski državljani, pa BT nije mogao steći vlasništvo nekretnina u Republici Hrvatskoj, radi čega nisu sastavili kupoprodajni ugovor nego samo potvrdu o isplati kupoprodajne cijene,
- da se BT nije uknjižio kao vlasnik nekretnine niti kasnije, kada su za to bili ispunjeni uvjeti,
- da su nekretninu koristili BT i tužiteljica uz njezinu majku, tijekom proljeća i ljeta, uz bespravnu gradnju, do 2007. kada je izvanbračna zajednica prestala, a nekretninu su prema iskazu tužiteljice koristile samo ona i majka do 2017., kada je došla samo majka tužiteljice,
- da je 2017. u posjed ušao tuženik navodeći da je nekretninu kupio od AT za 5.000,00 Eur, a kako se njegovo knjižno vlasništvo nikada nije niti brisalo.
7. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka FT, ŠT, ET, LT i CT prvostupanjski sud zaključuje, da je nakon prestanka izvanbračne zajednice KTO i BT tužiteljica kontinuirano deset godina dolazila na spornu nekretninu, održavala se i ponašala se kao vlasnica iste te manifestirala takvu volju prema svima. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su stranke podijelile imovinu tako da je KTO ostala ta parcela, a BT je dobio gliser, pri čemu je svjedok FT to čuo od AT osobno, dok su ostali to čuli od tužiteljice, a majka tužiteljice CT o istom ima neposrednih saznanja, tim više što je bila prisutna sastavu spornog Sporazuma o diobi i isti potpisala kao svjedok.
8. Tuženik tvrdi da je od AT saznao da su se dogovorili oko imovine (on i KTO), te je do njegovog telefonskog broja došao upravo preko tužiteljice, te iz iskaza svjedoka FT, koji je došao rušiti objekt na spornoj parceli, proizlazi da je tuženik njega nazvao i tražio da o tome izvijesti KTO i njezinu majku.
Nadalje, majka tužiteljice osporila je, da bi ikada pred svjedokom K iskazala „Hvala B da nas Franc pusti da možemo i dalje ovdje bivati“ te je iskazala da je taj svjedok prijatelj tuženika, iako se prije i s njima družio.
9. S obzirom na navedene dokaze, koje je ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP, svaki ponaosob i u uzajamnoj vezi, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da je tužiteljica bila u posjedu sporne nekretnine, te da tuženik nije bio u dobroj vjeri te je iskoristio svoju poziciju upisanog knjižnog vlasnika od kupoprodaje iz 1994., iako je znao da prodavatelj, BT, nije u posjedu nekretnine.
10. Predloženo vještačenje potpisa AT na Sporazumu od 28. rujna 2007. nije bilo moguće provesti zbog nedostatka nespornog materijala, odnosno zato što, prema nalazu vještaka, dostavljeni nesporni materijal kvalitetom i kvantitetom ne odgovara potrebama traženog vještačenja, te nije dostavljen izvornik dokumenta.
11. Prvostupanjski sud zaključuje, da je sporna nekretnina, koja bi po odredbama propisa čl. 287. važećeg u vrijeme stjecanja, tj. Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN br. 53/91, dalje: ZBPO) bila suvlasništvo izvanbračnih drugova u omjeru u kojem su doprinijeli njezinom stjecanju, vlasništvo tuženice, a na temelju Sporazuma sklopljenog između tužiteljice i AT.
12. Iz navedenog sporazuma, čije je potpisivanje BT osporio, proizlazi da bi sporna nekretnina pripala tužiteljici, a BT bi dobio gliser, čamac i motor. Pri tom sud zaključuje, da je logično da tužiteljici pripadne nekretnina, odnosno da ne bi bilo logično da mu uz gliser i čamac i motor pripadne i sporna parcela, jer u protivnom ne bi bilo logično sastavljati sporazum, čiji je potpisnik i majka tužiteljice.
13. Nadalje iz iskaza tužiteljice i svjedoka proizlazi da je tužiteljica radila i zarađivala daleko više od AT, koji je povremeno radio i stanovao s KTO u kući njezinih roditelja, a koji navodi da je parcelu kupio svojim novcem u vrijeme dok je radio u Kras oprema tri mjeseca.
14. S takvim zaključkom slaže se i ovaj drugostupanjski sud, jer bi u protivnom, sva imovina tužiteljice i AT nakon prestanka izvanbračne zajednice pripala potonjem, pri čemu i sam BT ispitan kao svjedok navodi da je radio svega tri mjeseca.
15. Nadalje iz iskaza tog svjedoka proizlazi da deset godina nakon što se razišao s tužiteljicom nije dolazio na parcelu, čiju je legalizaciju na kraju tražila tužiteljica, pa se logičnim ukazuje zaključak da je upravo ona posjedovala istu, što sigurno ne bi bio slučaj da su se sporazumjeli da pripadne AT (koji iskazuje i da je nekretnina u posljednjih pet godina zapuštena te tamo ne dolazi nitko;
16. Radi toga je sud pravilno zaključio, da su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću na temelju čl. 159. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarni pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/0, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, dalje: ZV), prema kojoj odredbi samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten dosjelošću isti stječe u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
17. Tuženik u žalbi osporava način, kako je prvostupanjski sud ocijenio provedene dokaze, te iste tumači na način kako njemu odgovara. Tuženik se poziva na izjavu za koju je svjedokinja CT osporila, da bi je ikad izrekla, te iskaz svjedoka A koji je iskazao da je nekretnina oduvijek tuženikova i da nikada nije na njoj vidio nikoga osim tuženika, što je protivno iskazima svih drugih svjedoka, kao i svim ostalim dokazima provedenim u postupku iz kojih proizlazi da je nekretnina bila prodana u razdoblju od 1994-2017. te nesporno korištena po drugim osobama. I navedeni svjedok međutim navodi, da je za prikolicu sa nekretnine, koja je bila u boljem stanju vidio da ju je tuženik vratio „nekom čovjeku kojeg ja zovem F“ te da je bila nazočna tužiteljica i osobno se zahvalila da su vratili prikolicu, te da je neke stvari, koje je prepoznao na fotografijama u spisu predmeta, pohranio kod sebe jer je mislio da su od KT, a poslije se ispostavilo da je to od gospođe. Takav je iskaz navedenog svjedoka proturječan i ne opravdava tvrdnje tuženika o nedostatku pretpostavki za dosjelost.
18. Tuženik se pri tom ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige u smislu čl. 130. st. 2. ZV, kada mu je moralo biti poznato da stanje u knjigama ne odgovara stvarnom stanju – jer je upravo on, koji je nekretninu nesporno prodao 1994. godine, ostao u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik cijelo vrijeme, sve do ponovne kupnje od AT. Tuženik nikad svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama nije prenio na AT, iako je nesporno nekretninu prodao i primio kupovninu za istu, te ju je potom, od AT kao prodavatelja, 2017. godine ponovno kupovao (kako to proizlazi iz „Kupoprodajne pogodbe“ na l. 22 i 31 spisa). Zato se institut povjerenja u zemljišne knjige, u konkretnom slučaju, ne može primijeniti u korist tuženika.
19. Način na koji je ostvarivan posjed tužiteljice, odnosno je li nekretnina svo vrijeme bila održavana ili je posljednjih godina bila zapuštena, te činjenica, da se ista nije upisala u zemljišne knjige, ne utječu na zaključak o kvaliteti posjeda kroz određeno vrijeme, kao pretpostavci za stjecanje vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. ZV. 20. Odluka o parničnim troškovima donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.
21. U skladu s navedenim, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Milena Frankić
