Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 33 Gž Ovr-446/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja APS DELTA S.A. Veliko Vojvodstvo Luksemburt. 6. rue Eugene Ruppert, L-2453-Luksemburt, OIB 45421012929, protiv ovršenice ĐR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Pintarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Korušić , Hrg, Vukalović j.t.d. Varaždin, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-8/2022-2 od 11. veljače 2022., dana 11. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-8/2022-2 od 11. veljače 2022. u dijelu, u kojem je odlučeno da se odbacuje Zahtjev ovršenice ĐR radi donošenja rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava.
II Prihvaća se žalba ovršenice te se ukida navedeno rješenje u dijelu, u kojem se odbacuje prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe kao nedopušten i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja citiranim u izreci ovog rješenja odlučeno je:
„Odbacuje se Zahtjev ovršenice ĐR radi donošenja rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i prijedlog za odgodu ovrhe, kao nedopušten.“
2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je podnijela žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupu (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 – dalje ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 107/17) uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. U predmetnom postupku žaliteljica kao ovršenica podnijela je **.**.2019. prijedlog za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, te prijedlog radi odgode izvansudske ovrhe, sve na temelju čl. 210. OZ.
5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano je, da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. toga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
(2) Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
(3) O prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji. U slučaju potrebe to se rješenje može priopćiti Agenciji i telefaksom, elektroničkom poštom ili na neki drugi pogodan način. Pisani otpravak rješenja dostavit će se Agenciji unatoč takvu priopćenju.
(4) Ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim (članak 209.), ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete.
6. Odredbom čl. 209. st. 1. OZ propisano je, da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti, odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
7. U konkretnom slučaju, nije bilo mjesta postupanju po čl. 209. st. 1. OZ, budući da je u toj odredbi taksativno navedeno na temelju kojih ovršnih odluka ovrhovoditelj može tražiti naplatu tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun, kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.
8. U konkretnom slučaju ne radi se o izravnoj naplati na temelju čl. 209. st. 1. OZ, budući da je prijedlog ovrhovoditelja dostavljen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba Varaždin te je zatražena pljenidba mirovina dužnice, na temelju Izjave suglasnosti o zapljeni po pristanku dužnika koja je ovjerena po Javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina pod brojem OV-00824/1999.
9. Radi toga se, kako ispravno zaključuje prvostupanjski sud, ne može primijeniti niti odredbe čl. 210. OZ prema kojem ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
U konkretnom slučaju ne postupa Agencija, nego HZZO kao isplatitelj stalnog novčanog primanja.
10. Zapljena plaće, odnosno drugog stalnog novčanog primanja po pristanku dužnika propisana je odredbom čl. 202. OZ, dok je člankom 203. OZ propisano da se odredbe toga odjeljka na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika.
11. Odredbom čl. 202. st. 12. OZ propisano je da je prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik ovlašten pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenje kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuje odredba članka 210. OZ.
12. Ovršenica međutim nije „novi ovršenik“ u smislu te odredbe, odnosno osoba koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik (prema st. 11. istog članka, poslodavac će provoditi ovrhu na zahtjev ovrhovoditelja protiv osobe koja u ispravi iz stavka 1. nije označena kao dužnik u slučaju iz čl. 32. st. 4. OZ, na način da će u odnosu na novog ovršenika postupiti kao da mu je dostavljeno rješenje o ovrsi kojim je određena pljenidba određenog dijela plaće, pri čemu čl. 32. st. 4. OZ propisuje situaciju kada tijekom ovršnog postupka dođe do promjene dužnika).
13. U konkretnom slučaju nije došlo do promjene dužnika tijekom ovršnog postupka, te je upravo ovršenica ona osoba, koja je dala suglasnost o zapljeni novčanog primanja kod HZZO. Radi toga nema mjesta niti odgovarajućoj primjeni čl. 210. OZ. 14. Osnovano se međutim u žalbi prigovara, da su u pobijanom rješenju izostali bilo kakvi razlozi o odluci kojom se odbacuje prijedlog za odgodu ovrhe.
15. Radi navedenoga se odluka u tome dijelu ne može ispitati te je opterećena bitnom povredom ZPP iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se ukazuje u žalbi ovršenice.
16. U ponovljenom postupku sud će ponovno odlučiti o navedenom prijedlogu, te će o svojoj odluci dati i valjane razloge.
17. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 11. travnja 2022.
S u d a c:
Gordana Bošković Majerović
