REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 P-90/2019-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja D. M., OIB: …, iz P., protiv tuženika zavod – R. ured Z., OIB: …, iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 28. ožujka 2022. u nazočnosti tužitelja osobno i nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-23/2019 od 29.siječnja 2019.

II Nalaže se tuženiku zavod – R. ured Z., OIB: …, iz Z., , da tužitelju D. M., OIB: …, iz P., , naknadi parnični trošak u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude (11.travnja 2022.) do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem Ovr-23/2019. U tužbi se navodi kako je u ranije navedenom ovršnom postupku ovršenik podnio žalbu protiv rješenja o ovrsi od 29. siječnja 2019. te je zaključkom poslovni broj 11 Ovr-23/19-4 od 27. veljače 2019. upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, a zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 125/11, 150/11, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka Ustavnog suda RH, 73/17 i 131/20 – dalje OZ-a).

1.2. U prednje navedenom ovršnom predmetu da je doneseno rješenje o ovrsi na njegovim novčanim sredstvima, no međutim prema mišljenju tužitelja tražbina zavoda koja je predmet ovog postupka zastarjela je pa se u ovoj tužbi tužitelj poziva na institut zastare potraživanja. Naime, u ovršnom postupku ovrhovoditelj svoju tražbinu temelji na ovršnoj ispravi – Rješenju o ovrsi javne bilježnice Ž. H.- P. iz Z. poslovni broj Ovrv-1944/06 od 11. travnja 2006., koje je postalo pravomoćno 8. veljače 2008. Dakle, predmetno potraživanje utvrđeno je javno- bilježničkim aktom – rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Sukladno odredbi članka 233. ZOO-a propisano je kako sve tražbine utvrđene javnobilježničkim aktima zastarijevaju za deset godina pa čak i one tražbine za koje zakon predviđa kraći rok zastare. Tužitelj slijedom navedenog navodi kako je temeljem primjene ranije navedene odredbe predmetna tražbina zastarijela, a ovrha nedopuštena.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 25. veljače 2019. očitovao se na prigovor zastare koji je istaknuo tuženik te se osim na odredbu članka 233. ZOO-a pozvao i na odredbu članka 237. ZOO-a koja propisuje da zastara ne teče za sve vrijeme koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Tuženik nadalje napominje kako je prednik tužitelja S. M., OIB: …, protiv kojega je doneseno predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ž. H.-P. poslovni broj Ovrv-1944/06 od 11. travnja 2006., preminuo …. Tuženik je u više navrata tražio od Općinskog građanskog suda u Zagrebu dostavu rješenja o nasljeđivanju, a sve kako bi mogao nastaviti postupak protiv nasljednika ovršenika. Rješenje o nasljeđivanju broj O-8637/13 od 23. siječnja 2014. tuženik je zaprimio tek 16. ožujka 2017., a što je vidljivo na prijemnom žigu tuženika na rješenju o nasljeđivanju. Nakon zaprimanja predmetnog rješenja tuženik je pozvao tužitelja na podmirenje predmetnog dugovanja čime je prema njihovom mišljenju prekinut tijek zastare potraživanja. Kao dokaz u spisu tuženik je dostavio dopise upućene Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 13. listopada 2014., 3. studenog 2015. I 4. siječnja 2017. i poziv tužitelju za podmirenje predmetne tražbine. Slijedom navedenog tuženik ističe kako je došlo do prekida tijeka zastare potraživanja i zastoja tijeka zastare od četiri godine obzirom da tuženiku u skladu s člankom 237. ZOO-a nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze. Iz navedenih razloga predlaže sudu odbiti tužitelja s njegovim tužbenih zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u naplatu premije za dopunsko zdravstveno osiguranje od 22. ožujka 2017., dopise od 13. listopada 2014. i 3. studenog 2015., rješenje o nasljeđivanju poslovni br. O-8637/13 te se vrši uvid u ovosudski ovršni spis Ovr-23/2019 (raniji broj Ovr-135/18).

4. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

4.1. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je javna bilježnica Ž. H. P. iz Z. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1944/06 od 11. travnja 2006., koje je postalo pravomoćno 8. veljače 2018.,

- da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1944/06 izdano na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja zavod protiv ovršenika S. M., iz, Z.

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika P. D. iz Z.,, poslovni broj O-8637/13 od 23. siječnja 2014. D. M. proglašen nasljednikom iza pok. S. M.,

- da je nakon smrti S. M. ostala nepodmirena tražbina na ime premije za dopunsko osiguranje osiguranika na temelju Ugovora o dopunskom osiguranju /police br. …,

- da je pred ovim sudom pokrenut ovršni postupak radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja zavod temeljem ovršne isprave – rješenja o ovrsi javne bilježnice Ž. H. P. iz Z. poslovni broj Ovrv- 1944/06 od 11. travnja 2006., te da je zaključkom suda poslovni broj 11 Ovr-23/19-4 od 27. veljače 2019. ovršenik upućen pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tužitelja a zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke

11.

Ovršnog

zakona

- da je ovršni postupak Ovr-23/2019 (raniji broj Ovr-138/18) pokrenut temeljem prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, 28. lipnja 2018.,

- da tuženik nije niti djelomično podmirio predmetnu tražbinu.

5. S obzirom na navode iz tužbe sporno je između stranaka da li je tražbina ovrhovoditelja u zastari.

6. Prije svega valja reći da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak temeljem zaključka poslovni broj 11 Ovr-23/19-4 od 27. veljače 2019. a zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona protiv rješenja o ovrsi Ovr-23/2019- od 29. siječnja 2019. U predmetnom ovršnom postupku tereti ga se za dugovanje u ukupnom iznosu od 464,40 kune od čega se iznos od 320,00 kuna odnosi na dospjele i neplaćene premije za dopunsko osiguranje osiguranika na temelju Ugovora o dopunskom osiguranju/police br. … i 144,00 kune na troškove ovršnog postupka.

7. Zakon o obveznim odnosima u odredbi članka 223. propisuje kako sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili pred drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare.

7.1. U konkretnom predmetu ovršna isprava na koju se ovrhovoditelj, ovdje tuženik poziva jest pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ž. H. P. iz Z. poslovni broj Ovrv-1944/06 od 11. travnja 2006. godine. Dakle, u konkretnom slučaju zastarni rok sukladno ranije citiranoj zakonskoj odredbi iznosi deset godina od pravomoćnosti ovršne isprave. U ovom slučaju ovršna isprava je pravomoćna 8. veljače 2018., a ovršni prijedlog podnesen je 28. lipnja 2018. dakle, nakon proteka roka od deset godina iz čega proizlazi da je potraživanje u zastari.

7.2. U pogledu prigovora tuženika da je u konkretnom predmetu došlo do prekida roka zastare obzirom da je tužitelju podnesen zahtjev za plaćanje predmetnog dugovanja dana 18. rujna 2017., a nakon pribave rješenja o nasljeđivanju iza pok.S. M. poslovni broj O-8637/13 od 23. siječnja 2014. sud se vodio odredbom članka 241. ZOO-a. Navedenom odredbom propisano je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema mišljenju ovog suda aktivnosti vjerovnika koje su usmjerene na prekid zastare moraju biti vezane za postupanje po određenim postupovnim radnjama, moraju dakle biti strogo formalne, te nije dovoljno da tuženik kao vjerovnik pozove tužitelja (kao dužnika) izvan suda (pisanim ili usmenim putem) da ispuni obvezu. Zastarijevanje se prekida samo podizanjem tužbe, odnosno svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine. Dakle, pozivanje dužnika izvan suda da ispuni svoju obvezu što je učinio tuženik u konkretnom predmetu nije radnja koja bi prekinula zastaru potraživanja. Činjenica da je tuženik tri godine pribavljao rješenje o nasljeđivanju čime bi se prekinuo tijek zastare zbog zastoja rada suda također nije relevantna za odlučivanje u ovom predmetu obzirom da je 18. rujna 2017. dakle prije isteka roka od deset godina tuženik bio u posjedu sve potrebne dokumentacije radi pravovremenog pokretanja postupka prisilne naplate.

8. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz č lanka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 200,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje na navedeni iznos teku sukladno odredbi članka 29. ZOO- a od dana presuđenja.

9. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 11. travnja 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

DNA:

1. D. M., , P.

2. zavod, Z.