Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-1003/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. V. iz Z., OIB: …, protiv tuženika E. p. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Č., M. i partneri d.o.o. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3224/2021-25 od 16. prosinca 2021., dana 11. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3224/2021-25 od 16. prosinca 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju platiti iznos od 8.750,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2019. do isplate kao i u točki III. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju na dosuđeni iznos od 8.750,00 kuna zateznu kamatu na dan 15. ožujak 2019. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 8.750,00 kuna na dan 15. ožujka 2019. godine.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku E. P. d.o.o., Z., OIB: …, da tužitelju R. V. iz Z., OIB: … isplati otpremninu u iznosu od 8.750,00 kuna sa zakonskom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima počevši od 15.3.2019. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.“

2. Protiv dijela te presude pod točkom I. i točkom III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika da mu tuženik kao poslodavac isplati otpremninu.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 467. st. 1. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer izreka prvostupanjske presude ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, te ne postoji proturječnost u odnosu na odlučne činjenice između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto autotaksi vozač; da je tuženik 14. siječnja 2019. donio Odluku o otkazu ugovora o radu (osobno uvjetovani otkaz) te odlučio da tužitelju kao radniku prestaje radni odnos s otkaznim rokom u trajanju od 2 mjeseca i da tuženik kao radnik ima pravo na otpremninu u visini određenoj odredbama Zakona o radu; da su dana 7. ožujka 2019. stranke zaključile Sporazum o odricanju od otpremnine temeljem Odluke o otkazu u kojem je u čl. 2. navedeno da se potpisom Sporazuma tužitelj kao radnik odriče prava na isplatu otpremnine temeljem Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a koju Odluku je radnik zaprimio 14. siječnja 2019.; da su stranke 14. siječnja 2019. sklopile Sporazum o reguliranju trajanja otkaznog roka temeljem Odluke o otkazu u kojem je navedeno da je kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika utvrđen dan 15. ožujak 2019. te da radni odnos tužitelja kao radnika kod tuženika kao poslodavca prestaje s danom 15. ožujak 2019. godine.

9. Prema odredbi čl. 126. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 – dalje: ZR) radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Sukladno st. 2. istog članka otpremnina se ne smije ugovoriti odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

10. Iz naprijed navedenog proizlazi da se otpremnina određuje prema prosječnoj mjesečnoj plaći kroz tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu tj. radnog odnosa. Dakle, prije dana prestanka radnog odnosa ta obveza poslodavca nije ni nastala niti je njezin iznos poznat te stoga obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva s danom prestanka radnog odnosa tj. istekom otkaznog roka, ako stranke nisu ugovorile kasniji datum dospijeća obveze.

11. Nastanak prava na otpremninu u smislu čl. 126. ZR vezan je uz prestanak ugovora o radu te pravo na otpremninu ne može nastati prije nego je poslodavac otkazao ugovor o radu i prije nego je na temelju otkaza prestao radni odnos (a podrazumijeva se da prije toga tražbina po osnovi prava na otpremninu ne može niti dospjeti, jer ne može dospjeti tražbina koja još nije nastala) pa se prije toga radnik ne može odreći prava na otpremninu odnosno takvo odricanje nema pravnog učinka.

12. U tom smislu proizlazi da tužiteljevo odricanje od prava na otpremninu nema pravnog učinka jer se tužitelj 7. ožujka 2019. odrekao prava na otpremninu u okviru Sporazuma o odricanju od otpremnine temeljem Odluke o otkazu od 7. ožujka 2019., dok je Odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju dostavljena 14. siječnja 2019. i otkazni rok u trajanju od 2 mjeseca (čl. 121. i čl. 122. ZR) istekao dana 14. ožujka 2019., a također valja ukazati da su Sporazumom o reguliranju trajanja otkaznog roka temeljem Odluke o otkazu od 14. siječnja 2019. stranke utvrdile kao dan prestanka radnog odnosa 15. ožujak 2019. (čl. 2. i čl. 3. tog Sporazuma).

13. Iz naprijed navedenog za zaključiti je da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku tužitelju isplatiti otpremninu u iznosu od 8.750,00 kuna jer tužitelj ima pravo na isplatu navedene otpremnine, a visina iste temelji se na odredbi čl. 126. st. 1. ZR (obzirom na to da je tužitelj imao bruto plaću u iznosu od 3.750,00 kuna te obzirom na to da je imao 7 godina radnog staža kod tuženika).

14. Međutim, prvostupanjski sud u dijelu je pogrešno primijenio materijalno pravo pri odluci o zateznim kamatama koje je tuženik dužan platiti tužitelju na dosuđeni iznos od 8.750,00 kuna, a to stoga jer je obveza tuženika kao poslodavca na isplatu otpremnine tužitelju kao radniku dospjela s danom prestanka radnog odnosa tj. s danom 15. ožujak 2019., a sve to sukladno odredbama čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

15. O parničnom trošku odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 3. ZPP.

16. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju platiti iznos od 8.750,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 16. ožujka 2019. do isplate kao i u točki III. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju na dosuđeni iznos od 8.750,00 kuna platiti zatezne kamate na dan 15. ožujak 2019. i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 8.750,00 kuna na dan 15. ožujak 2019. (čl. 373. toč. 3. ZPP).

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe jer u žalbenom postupku nije uspio u pogledu glavnog zahtjeva već samo u pogledu sporednog potraživanja (čl. 35. ZPP, čl. 166. st. 2. ZPP u svezi čl. 154. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 11. travnja 2022.

Sudac:

Sanja Joka Umićević, v.r.