Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 76 Gž R-588/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Lidiji Bošnjaković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Republika Hrvatska – M. o., OIB:…, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u K., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Pr-503/2017-33 od 16. prosinca 2020., dana 11. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. Pr-503/2017-33 od 16. prosinca 2020. u pobijanoj točki I., osim u dijelu u kom je tužitelju dosuđena kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanima u bruto iznosu od 31.848,57 kn.
II. Preinačava se ista presuda u točki I. izreke za iznos kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto iznosu od 31.848,57 i sudi:
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u bruto iznosu od 31.848,57 kn kao neosnovan.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda u točki I. u dijelu u kom tužitelju nije dosuđen daljnji parnični trošak.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.848,57 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno označene novčane iznose koji dospijevaju u razdoblju od 16. 4. 2012. do zaključno 16. 10. 2013. pa do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.875,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 1. izreke). U točki 2. odbijen je tužitelj s viškom tužbenog zahtjeva.
2. Presudu u točki I. izreke u dijelu u kom je tuženiku naložena isplata iznosa od 31.848,57 kn s pripadajućim kamatama i u pogledu dosuđenog parničnog troška žalbom pobija tuženik, dok tužitelj pobija istu presudu u dijelu u kom mu nije dosuđen daljnji parnični trošak, i to tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.
- dalje: ZPP), dok tužitelj istu pobija iz žalbenog razloga iz toč. 1. i 3. citiranog članka. Obje stranke predlažu pobijanu presudu preinačiti, podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troškova sastava žalbi.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok je žalba tužitelja neosnovana.
4. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP-a, budući da je, po ocjeni ovog suda, izreka presude jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane, jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.
5. Također, u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2 ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama i rad na terenu, u razdoblju od 16. travnja 2012. do zaključno 16. listopada 2013.
7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlen kod tuženika kao poslodavca, kao d. v. o. M. o. Republike Hrvatske, H. k. v., sa sjedištem zapovjedništva u K., da je u spornom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, subotom i nedjeljom.
8. U relevantnom razdoblju u primjenu dolaze:
- Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj: 118/09. i 118/12. - dalje: Odluka/09), koja je bila na snazi od početka utuženog razdoblja do 31. svibnja 2014., prema kojoj tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, a redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, s tim da je u redovno radno vrijeme uključen i dnevni odmor od 30 minuta, a da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i za njih se isplaćuju dodaci, da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, a rad u turnusima ili smjenama smatra se svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, te da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ako nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena, sati prekovremenog rada utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate;
- prema Odluci/09 osnovna se plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50 %, za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150 %, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni - za 10 %, za rad u turnusu 5 %, da se dodaci ne isključuju, osim dodaci za rad u smjeni i turnusu;
- Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ broj: 50/08., 142/08., 118/09., 99/12. i 55/13. - dalje: Pravilnik/08) koji je uređivao način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) i način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nije uređivao plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad;
- od 1. rujna 2011. do 25. lipnja 2013. bile su na snazi odredbe članka 14., članka 169. stavci 1., 2. i 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09., 124/09. - dalje: ZSOS/02) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, a da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima;
- od 26. lipnja 2013. pa do kraja utuženog razdoblja primjenjuju se odredbe članka 135., članka 136., članka 137. i članka 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/13., 75/15., 50/16. - dalje: ZSOS/13) koje propisuju da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenike i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće;
- prema odredbi članka 155. ZSOS/13, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. toga Zakona, s time da im do donošenja provedbenih propisa, prema odredbi članka 200., konkretno do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena 1. lipnja 2014., pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema naprijed citiranim provedbenim propisima donesenim u primjeni ZSOS/02.
9. Iz datog obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi kako je isti na temelju odluka tuženika o rasporedu na rad tužitelja, kao i na temelju saslušanih svjedoka D. N. i G.
I. te samog tužitelja, kao i na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja utvrdio kako je u spornom razdoblju tužitelj proveo na terenu godišnje i po mjesec dana kao i da su sudjelovali u poslovima na obrani od poplava i požara kao i odavanju počasti na pogrebima nakon radnog vremena, te da su pritom radili u radnom vremenu od 7. - 21 h.
10. Pritom valja reći da su o tome u bitnome na identičan način svjedočili kako saslušani svjedoci tako i tužitelj te je na temelju tih dokaza prvostupanjski sud pravilno dao u zadatak vještaku da utvrdi opseg tako ostvarenih prekovremenih sati, te je isti uzeo u obzir prekovremene sate koje je u evidenciji radnog vremena tuženik označio kao TR – terenski rad i kao PMM - priprema m. m., a što tuženik nije osporio u svom očitovanju kao terenski rad.
11. Također je vještak uzeo u obzir iskorištene slobodne dane i na temelju toga utvrdio da tužitelju pripada pravo na naknadu za prekovremeni rad od 551 prekovremeni sat, a kada se isti uvećaju pripadajućim koeficijentom od 1,5, tužitelju pripada pravo na naknadu 826,5 uvećanih prekovremenih sati, za koje nisu iskorišteni slobodni dani, što predstavlja dosuđeni iznos od 32.324, 05 kn.
12. Žalbeni navod kako tužitelj ne osporava službene evidencije o radnom vremenu tuženika, nisu osnovani budući da je tužitelj u postupku tvrdio, a isto proizlazi i iz sl. evidencija tuženika, koje je dostavio u spis, da je tužitelj odbijao potpisati pravilnost takvih obračuna, a što je i evidentirano na poleđini tih evidencija.
13. U pogledu žalbenih navoda kako su iskazi svjedoka nepouzdani i neprecizni te proturječni budući da nisu iskazivali o tome kada je točno obavljen terenki rad, koliko puta i na kojem terenu, valja reći da je na temelju iskaza svjedoka sud utvrđivao samo opseg prekovremenog rada na terenu, a o čemu su i svjedoci i tužitelj iskazivali u bitnom identično (radno vrijeme od 7 do 21 h).
14. Žalbena tvrdnja tuženika kako je pogrešan pravni stav prvostupanjskog suda naveden u obrazloženju da rad u stražarskom osiguranju i dežurstvu treba tretirati kao prekovremeni rad, nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude budući da iz obrazloženja proizlazi da je tužitelju priznata samo naknada za takav rad ostvaren izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću, blagdanom i u smjenama), a za sate za koje tužitelju nije osigurano korištenje slobodnih dana.
15. Iz navedenih razloga pravilno je tužitelju dosuđen utvrđeni novčani iznos naknade za rad na terenu, razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama i rad na terenu, u iznosu kao u točki I. izreke.
16. Pravilno tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe Općeg poreznog zakona (Narodne novine, br. 127/00, 86/01 i 150/02, 147/08) kada je tužitelju neosnovano dosuđena kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao dijela bruto plaće, budući da ista na navedene iznose u spornom razdoblju ne teče, zbog čega je u tom dijelu pobijana presuda temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačena.
17. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
18. Žalbeni navodi tužitelja da su citirane radnje sastava podnesaka bile nužne i potrebne za vođenje postupka, nisu osnovane i o istom je prvostupanjski sud dao pravilno i dostatno obrazložene navodeći kako su navodi iz tih podnesaka mogli biti izneseni u ostalim obrazloženim podnescima za koje je tužitelju dosudio zatraženu nagradu.
19. Iz navedenih razloga pobijana presuda je potvrđena u pobijanom dijelu kao u točki I. izreke temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok je preinačena kao u točki II. izreke temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
U Zagrebu 11. travnja 2022.
S u d a c:
Lidija Bošnjaković, v.r.
