REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-1592/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužiteljice A. P. iz R., B. …B, koju zastupa opunomoćenik N. P., odvjetnik u R., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, 11. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II471-02/20-01/321, URBROJ: 513-04-21-2 od 25. listopada 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471- 02/20-01/115, URBROJ: 513-07-08-20-1 od 13. srpnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda, KLASA: UP/I-471-02/20-01/115, URBROJ: 513-07-08-20-1 od 13. srpnja 2020., tužiteljici je utvrđen manje obračunati porez na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 210.859,15 kuna, s kamatama zbog nepravodobno plaćenog poreza do 25. lipnja 2020., te je naloženo da na za to propisane uplatne račune, uplati naprijed navedenu obvezu s kamatama, kao i da obračuna i uplati pripadajuće kamate do dana uplate navedene porezne obveze, te je određen rok od 8 dana za izvršenje poreznog rješenja uz upozorenje da ukoliko ne izvrši uplate u roku, da će se naplate izvršiti ovrhom.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/20-01/321, URBROJ: 513- 04-212 od 25. listopada 2021., odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu.

3. Tužiteljica je ovom Sudu pravodobno podnijela tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se pobijano rješenje tuženika odnose na tri stambene jedinice, stanove oznaka stan .., a za koje je uporabna dozvola ishodovana 12. srpnja 2017., a koje je tužiteljica otuđila sklapanjem kupoprodajnih ugovora od 27. prosinca 2017., 6. lipnja 2017. i 2. studenog 2017., te u nastavku tužbe citira odredbe Zakona o općem upravnom postupku, Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dohodak, Pravilnika o porezu na dohodak, Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na stan oznake .., ističe kako je tikom postupka dostavila materijalne dokaze u vidu: elektroničkog zapisa o prebivalištu, računa za električnu energiju i energetske kartice H. O. d. o. o., potvrde K. društva V. d. o. o. i kartice utroška brojila KD V. d. o. o. i navodi da je predmetna nekretnina od 12. srpnja 2017. kada je osposobljena za uporabu do svog otuđenja 27. prosinca 2017. služila za stanovanje tužiteljice, na koju okolnost da su dostavljeni dokazi i objasnjeni razlozi njezina prebivanja na R. u predmetnom razdoblju, a to je jer je njezin otac R. P. godinu dana proveo na otoku R. zbog teže ozljede kralježnice i višemjesečne fizikalne terapije u bolnici u K. i kako je otac osoba starije životne dobi, da je istome potrebna redovna skrb i da se ona skrbila o svojem ocu kako to slijedi iz odredbi Obiteljskog zakona i zaključenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Da je i uistinu koristila stan oznake … kao svoje prebivalište, osim činjenice prijave kod nadležne policijske postaje, da potvrđuju i računi za utrošenu električnu energiju i za komunalne usluge. U odnosu na potrošnju električne energije u vrijeme korištenja stana oznake …, ističe da je dostavila račune za električnu energiju i to energetsku karticu H. O. d. o. o., koju dokumentaciju tuženik ne uzima u obzir navodeći kako se ista odnosi na dva brojila, a koje utvrđenje samo po sebi da nije dovoljno da bi se eliminirala navedena dokumentacija, te ističe da se dohodak od otuđenja nekretnina ne oporezuje ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji, te smatra da je nesporno dokazala korištenje pa da je oporezivanje transakcije prodaje stana oznake … izravna povreda citirane zakonske odredbe. U odnosu na nekretninu stan oznake … ističe da je nesporno da je 6. lipnja 2017. zaključen Ugovor o kupoprodaji nekretnine između tužiteljice, kao prodavatelja i kupaca obitelji S. , te navodi kako pravni posao kupoprodaje nekretnine zaključen 6. lipnja 2017. zadovoljava sve uvjete za valjanost takvog posla i prijenos vlasništva, a datum zaključenja navedenog kupoprodajnog ugovora da je značajan iz razloga jer je uporabna dozvola za poslovno-stambenu zgradu izgrađenu na k. č. br. … k. o. B. izdat na 12. srpnja 2017., mjesec dana nakon zaključenja kupoprodaje, te se poziva i na mišljenje porezne uprave od 15. svibnja 2002. Dalje navodi kako je nekretninu koju je otuđila O. M. S. i Z. S. stekla u travnju 2014. i da je s navedenim osobama zaključila ugovor o kupoprodaji 6. lipnja 2017. s više od 3 godine od dana stjecanja, te da je nesporno da je uporabna dozvola izdana 12. srpnja 2017., nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora. Dalje navodi kako predmetni ugovor o kupoprodaji predstavlja valjanu osnovu stjecanja prava vlasništva i da je moguć i na više načina upis prava vlasništva u zemljišne knjige i da tuženik pogrešno tumači aneks ugovora o kupoprodaji nekretnine od 14. studenog 2017., kao dan prijenosa prava vlasništva, odnosno dana otuđenja nekretnine. Što se tiče stana oznake 03 navodi kako je isti prodala 2. studenog 2017. obitelji S., koju nekretninu je otuđila unutar dvogodišnjeg roka propisanog Zakona o porezu na dohodak, a ono što tužiteljica ne može prihvatiti, a to je način na koji je tuženik utvrdio, odnosno obračunao njezinu zaradu. Kod utvrđenja priznatih izdataka za zemljište utvrđeno je da je kupnja zemljišta financirana kreditom te je ukupni trošak kredita za ukupno zemljište manji za trošak kupnje zemljišta za k. č. br. … k. o. B., budući je stambeno- poslovna zgrada izgrađena na k. č. br. … k. o. B. i da je činjenica da je iznos osiguran kreditom iskorišten za kupnju dva zemljišta k. č. br. …, površine … m[2] i k. č. br. …, površine … m[2] , obje u k. o. B., te da je nakon kupnje zemljišta proveden postupak spajanja ova dva zemljišta u jednu katastarsku česticu i to k. č. br. …, površine … m , k. o. B. na kojem zemljištu je izgrađena stambeno-poslovna zgrada. Stoga ističe da je došlo do pogrešnog izračuna opravdanih izdataka stjecanja zemljišta jer isti nisu smjeli biti umanjeni za vrijednost stjecanja k. č. br. …, budući je na istom zemljištu, sada druge oznake izgrađena stambeno-poslovna zgrada, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 4. travnja 2022. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužiteljice ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16 i , dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

10. Odredbom članka 58. ZPD-a, propisano je da se dohotkom iz članka 56.

ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (stavak 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m[2] , a ukupno do 1000 m . Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (stavak 3.).

11. Odredbom članka 87. ZPD-a, propisano je da radi osiguranja podataka potrebnih za utvrđivanje poreza, porezni obveznici, odnosno opunomoćenici dužni su ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema njihovu prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnijeti prijavu radi upisa u registar obveznika poreza na dohodak (stavak 1.). Prijava radi upisa u registar poreznih obveznika podnosi se za dohodak od imovine prema člancima 56. - 58. ovoga Zakona (stavak 2. točka 2.). Prijavu u registar poreznih obveznika podnose i porezni obveznicu koji ostvaruju dohodak te primitke na koje se ne plaća porez na dohodak i druge primitke koji se u smislu ovoga Zakona ne smatraju dohotkom iz inozemstva te primitke koji bi bili oporezivi porezom na dohodak da međunarodnim ugovorima nije drukčije uređeno (stavak 3.). Prijava se podnosi u roku od osam dana od dana početka obavljanja djelatnosti, od dana dostavljanja pisanog zahtjeva za prelazak na utvrđivanje paušalnog dohotka ili prelaska na oporezivanje po odbitku, odnosno početka ostvarivanja primitaka (stavak 4.).

12. Iz spis predmeta proizlazi da je kod tužiteljice proveden porezni nadzor o čemu je 25. lipnja 2020. sastavljen Zapisnik, na koji je tužiteljica uložila prigovor, nakon čega je donijeto ovdje osporavano prvostupanjsko rješenje. Nadzorom je utvrđeno da je tužiteljica kupila zemljište na R., k. č. br…, ZKUL broj: …, na kojemu je sagradila poslovno-stambenu zgradu, kojom prilikom je ostvarila poslovne primitke otuđenjem tri nekretnine sklapanjem Ugovora o kupoprodaji 27. prosinca 2017. za Stan oznake …, Ugovora o kupoprodaji od 6. lipnja 2017. i Dodatka ugovora od 14. studenog 2017. za Stan oznake … i Ugovor o kupoprodaji od 2. studenog 2017. za Stan oznake …. Uporabna dozvola za navedeni poslovno-stambeni objekta ishodovana je 12. srpnja 2017.

13. Dakle, od dana izdavanja uporabne dozvole (12. srpnja 2017.), kao dana stjecanja nekretnine pa do dana sklapanja naprijed navedenih Ugovora o kupoprodaji nije prošlo dvije godine, što znači da je pravilno tužiteljici utvrđen dohodak od imovine.

14. Tužiteljica tvrdi kako je imala prijavljeno prebivalište na Stanu oznake 01, pa da stoga nije u obvezi plaćati porez na dohodak. Uvidom u dostavljene račune izdane od H. E. d. o. o., za razdoblje od 30. rujna 2017. do 9. travnja 2018., utvrđeno je da se isti odnose na dva računa, odnosno na dvije šifre kupca. Tužiteljica je dostavila i račune dobavljača V. d. o. o. za komunalne djelatnosti, za razdoblje od 3. kolovoza 2017. do 31. prosinca 2017. iz kojih je također vidljivo da se odnose na dva vodomjera za određenu stambenu jedinicu, odnosno na vlasnike brojila O. M. S. i S. H. i S. A..

15. Izdatak za zemljište i porez izračunat je sukladno udjelu prodanog neto korisnog stambenog prostora u zgradi (70%), opisano na stranici 20. Zapisnika, iz čega proizlazi da je pravilno utvrđena obveza poreza na dohodak.

16. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužiteljice, obzirom da su isti takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

17. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

18. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

U Rijeci 11. travnja 2022.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).