Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ovr-49/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ana Buklijaš, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja P. d.d., Z., OIB: …, zastupano po punomoćniku OD O., R. & S. iz O., protiv ovršenika 1. P. M. iz K., OIB: … i 2. D. M. iz K., OIB: …, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr-168/21-5 od 02. studenog 2021. i žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr- 168/21-16 od 14. siječnja 2022., dana 11. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr-168/21-5 od 02. studenog 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. Uvažava se žalba ovrhovoditelja i ukida rješenje Općinskog suda u Požegi pod poslovnim brojem Ovr-168/21-16 od 14. siječnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršnih isprava – Ugovora o kreditu broj 9010890052 od 9. prosinca 2005., solemniziranog po javnom bilježniku D. D., pod brojem OU-1228/2005 dana 13. prosinca 2005., I. (prvog) dodatka Ugovora o kreditu broj 9010890052 od dana 16. studenog 2011., solemniziranog po javnom bilježniku N. B., pod brojem OV-13552/11. dana 14. prosinca 2011., kao i Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9010890052 od dana 9. svibnja 2016., solemniziranog po javnom bilježniku A. B., pod brojem OV-5158/16 dana 17. svibnja 2016., koji su postali ovršni dana 14. prosinca 2016. te na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr- 690/17-3 od 1. veljače 2017., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 38.328,57 EUR-a, koji se sastoji od iznosa od 36.515,51 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju P. d.d., Z. važeće na dan plaćanja, na ime glavnice, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. siječnja 2017. pa do isplate, iznosa od 1.813,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju P. d.d. Z. važeće na dan plaćanja na ime redovitih i zateznih kamata, iznosa od 9.491,00 kuna na ime troškova postupka vođenog pred Općinskim sudom u Osijeku, St. služba u Belom Manastiru, broj Ovr-690/17, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. veljače 2017. pa do isplate te iznosa od 7.870,34 kuna ime troškova ovog ovršnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, na nekretnini u vlasništvu ovršenika pod 1) P. M. iz K. i to kč.br. 527, u naravi kuća i dvorište, ukupne površine 825 m[2] , upisane u z.k.ul.br. 996, k.o. K., te na nekretnini u vlasništvu ovršenika pod 2) D. M. iz K. i to kč.br. 285, u naravi kuća i dvorište, ukupne površine 691 m[2] , upisane u z.k.ul.br. 519, k.o. K., zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina te namirenjem ovrhovoditelja iz vrijednosti postignute prodajom. Ujedno je naložena zemljišnoknjižnom odjelu toga suda zabilježba ovrhe. U ostalom dijelu, prijedlog za ovrhu je odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-168/21-16 od 14. siječnja 2022., točkom I. izreke odbijen je prijedlog ovršenika od 23. studenog 2021. kao neosnovan. Točkom II. izreke usvojen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te je odgođena provedba ovrhe određena rješenjem o ovrsi toga suda poslovni broj Ovr-168/2021-5 od 2. studenog 2021. do pravomoćnog okončanja postupka po tužbi ovršenika protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu, broj: 9010890052 od 9. prosinca 2005., solemniziranog po javnom bilježniku D. D., pod brojem: OU- 1228/2005 od 13. prosinca 2005. (prvog) dodatka Ugovora o kreditu, broj: 9010890052 od 16. studenog 2011. solemniziranog po javnom bilježniku N. B., pod brojem: Ov-13552/11 od 14. prosinca 2011. te Dodatka Ugovoru o kreditu, broj: 9010890052 od 09. svibnja 2016., solemniziranog po javnom bilježniku A. B., pod brojem OV-5158/16 od 17. svibnja 2016., a koji je osnovom rješenja o ovrsi u ovom ovršnom predmetu, do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovni broj P-767/2021.

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi kojim je određena predložena ovrha žali se ovršenik pobijajući isto zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP-a) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ-a) uz prijedlog se da drugostupanjski sud ukine rješenje o ovrsi i odbaci prijedlog za ovrhu, podredno da prijedlog za ovrhu odbije i u cijelosti preinači pobijano rješenje.

4. Protiv rješenja pod poslovnim brojem Ovr-168/21-16 od 14. siječnja 2022. kojim je odgođena ovrha određena pobijanim rješenjem o ovrsi žali se ovrhovoditelj pobijajući isto zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, uz prijedlog se da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači te odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, podredno, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Ovrhovoditelj je odgovorio na žalbu ovršenika osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi pobijano rješenje o ovrsi.

6. Žalba ovršenika izjavljena protiv rješenja o ovrsi je osnovana.

7. Žalba ovrhovoditelja izjavljena protiv rješenja o odgodi ovrhe je osnovana.

8. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio provedbu ovrhe na temelju ovršnih isprava–Ugovora o kreditu broj 9010890052 od 9. prosinca 2005., solemniziranog po javnom bilježniku D. D., pod brojem OU-1228/2005 dana 13. prosinca 2005., I. (prvi) dodatak Ugovora o kreditu broj 9010890052 od dana 16. studenog 2011., solemniziranog po javnom bilježniku N. B., pod brojem OV- 13552/11. dana 14. prosinca 2011., kao i Dodatka Ugovoru o kreditu broj 9010890052 od dana 9. svibnja 2016., solemniziranog po javnom bilježniku A. B., pod brojem OV-5158/16 dana 17. svibnja 2016., koji su postali ovršni dana 14. prosinca 2016. te na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-690/17-3 od 1. veljače 2017., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 38.328,57 EUR-a, koji se sastoji od iznosa od 36.515,51 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju P. d.d. Z. važeće na dan plaćanja, na ime glavnice, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. siječnja 2017. pa do isplate, iznosa od 1.813,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju P. d.d. Z. važeće na dan plaćanja na ime redovitih i zateznih kamata, iznosa od 9.491,00 kuna na ime troškova postupka vođenog pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, broj Ovr-690/17, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 01. veljače 2017. godine pa do isplate te iznosa od 7.870,34 kuna ime troškova ovog ovršnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, očito ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u navedenom dijelu u potpunosti utemeljen na ovršnim ispravama koje predstavljaju osnovu ovrhe. Također, prvostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nije narušena pravična ravnoteža iz odredbe članka 80 b stavka 2. i 3. OZ-a.

9. Citirani pravni zaključak prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilan.

10. Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ-a ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

11. U konkretnom slučaju, ovršne isprave predstavljaju Ugovor o kreditu broj 9010890052 od 9. prosinca 2005., solemniziran po javnom bilježniku D. D., pod brojem OU-1228/2005 dana 13. prosinca 2005., I. (prvi) dodatak Ugovora o kreditu broj 9010890052 od dana 16. studenog 2011., solemniziran po javnom bilježniku N. B., pod brojem OV-13552/11. dana 14. prosinca 2011., kao i Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9010890052 od dana 9. svibnja 2016., solemniziran po javnom bilježniku A. B., pod brojem OV-5158/16 dana 17. svibnja 2016., koji su postali ovršni dana 14. prosinca 2016. te rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj Ovr-690/17-3 od 1. veljače 2017. godine, dok visinu potraživanja ovrhovoditelj dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojnom ispravom.

12. Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemniziranih privatnih isprava, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF za oplatu stambenog kredita i adaptaciju stambenog objekta, kao i dodatku tom ugovoru kojim je, među ostalim, izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

13. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

13.1. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

14. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

14.1. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C- 632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

15. U skladu s zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takva ugovor već prileži spisu predmeta, radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

16. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

17. U konkretnom slučaju, potrebno je voditi računa o činjenici da je između stranaka Ugovora o kreditu sklopljen Dodatak tom ugovoru 09. svibnja 2016. godine kojim su ugovorne stranke utvrdile da je ovršenik pod 1), kao korisnik kredita, prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15 i 102/15; dalje: ZID ZPK), radi čega se prvostupanjskom sudu ukazuje na zahtjev za prethodnu odluku kojeg je podnio Općinski građanski sud u Zagrebu Sudu Europske unije i koji se vodi pod brojem C- 567/2020, a veže se uz predmet tog suda općinskog suda broj P-9883/2019, te na Zaključak prihvaćen na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. vezano za određivanje prekida postupka u predmetima u kojima se radi o zahtjevu potrošača za isplatu nakon sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija.

18. Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

19. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

20. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, a potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja (koji postupak je, u konkretnom slučaju, već u tijeku).

21. Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

22. Odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv pobijanog rješenja kojim je prihvaćen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, ovaj sud je imao u vidu da je navedenim rješenjem određena odgoda provedbe ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-168/21-5 od 2. studenog 2021. Naime, citirano rješenje o ovrsi, kako je naprijed obrazloženo, ukinuto je po žalbi ovršenika, što posljedično podrazumijeva i prestanak učinaka tog rješenja.

22.1.Upravo iz navedenog razloga, kako se odgoda ovrhe odnosi na točno označeno rješenje o ovrsi koje donošenjem predmetnog rješenja o ukidanju više nije pravno egzistentno, uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja valjalo je pobijano rješenje o odgodi ovrhe ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, temeljem odredaba članka 380. točke 3. ZPP-a.

23. Međutim, već sada se ukazuje prvostupanjskom sudu, kako je i ranije navedeno, da je isti, za slučaj sumnje da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora koji predstavljaju ovršne isprave, dužan ovrhu odgoditi do okončanja postupka u kojem će se ispitati sadrži li ovršna isprava kao potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe, čak i po službenoj dužnosti.

24. U nastavku postupka prvostupanjski sud će o podnesenom prijedlogu za ovrhu te o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe odlučiti pravilnom i zakonitom odlukom imajući u vidu primjedbe iz ovog rješenja.

U Splitu 11. travnja 2022.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.