REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj 13. P-465/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja P. d.d., OIB: …, P., zastupanog po punomoćniku P. N., odvjetniku u O. društvu L. N. S. d.o.o. iz Z., protiv tuženika pod 1. D. M. d.o.o., J., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku A. H. te tuženika pod 2. J. d.d., J., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. V., odvjetnici u S., radi pobijanja pravnih radnji, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja T. T., odvjetnika u O. društvu L. N. S. d.o.o. iz Z. te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, na ročištu za objavu presude 11. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da Ugovor o prijenosu (ustupu) tražbina sklopljen 17. prosinca 2020. između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelja/cedenta i tuženika pod 2. J. d.d., kojim su prenesene (ustupljene) tražbine navedenog ustupitelja/cedenta prema društvu T. d.o.o kao dužniku/cesusu, u iznosu od 42.553,56 kuna po osnovi pozajmice te u iznosu od 17.867,20 kuna po osnovi kamata na pozajmicu gubi pravni učinak prema tužitelju P. d.d. u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. u iznosu od 8.879.954,88 kuna na ime glavnice te u iznosu od 331.480,62 kuna na ime ugovornih kamata obračunatih na pojedini iznos glavnice, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2.174.954,88 kuna od 18. rujna 2019. pa do isplate,

- 749.000,00 kuna od 5. studenog 2019. pa do isplate,

- 2.243.000,00 kuna od 20. prosinca 2019. pa do isplate,

- 1.498.000,00 kuna od 27. ožujka 2020. pa do isplate,

- 2.215.000,00 kuna od 1. srpnja 2020. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Tuženik pod 2. J. d.d. dužan je dopustiti tužitelju P. d.d. da svoje potraživanje prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. u iznosu od 8.879.954,88 kuna na ime glavnice te u iznosu od 331.480,62 kuna na ime ugovornih kamata obračunatih na pojedini iznos glavnice, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 2.174.954,88 kuna od 18. rujna 2019. pa do isplate,

- 749.000,00 kuna od 5. studenog 2019. pa do isplate,

- 2.243.000,00 kuna od 20. prosinca 2019. pa do isplate,

- 1.498.000,00 kuna od 27. ožujka 2020. pa do isplate,

- 2.215.000,00 kuna od 1. srpnja 2020. pa do isplate,

po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, namiri zapljenom i prijenosom tražbine prema društvu T. d.o.o., u iznosu od 42.553,56 kuna po osnovi pozajmice te u iznosu od 17.867,20 kuna po osnovi kamata na pozajmicu, pobliže opisane u točki I. izreke ove presude, a koju je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. ustupio tuženiku pod 2. J. d.d.

III Nalaže se tuženicima pod 1. D. M. d.o.o. i J. d.d. da tužitelju P. d.d. solidarno naknade trošak ovog postupka u iznosu od 4.137,77 kuna (slovima: četiritisućestotridesetsedam kuna i sedamdesetsedam lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. travnja 2022. pa do isplate prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj P. d.d. je 20. srpnja 2021. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika pod 1. D. M. d.o.o. i tuženika pod 2. J. d.d., radi pobijanja pravnih radnji dužnika. Tužitelj u tužbi navodi kako isti ima dospjele, a nepodmirene tražbine prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. s osnove ugovora o zajmu koje je tužitelj kao zajmodavac sklopio s tuženikom pod 1. D. M. d.o.o. kao zajmoprimcem. Na temelju tih ugovora tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. s osnove glavnice u iznosu od 8.879.954,88 kuna te s osnove kamata 331.480,62 kuna. Predmetne tražbine da su dospjele najkasnije do 30. lipnja 2020. te da je tužitelj radi naplate tih tražbina pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika pod 1. D. M. d.o.o. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. Ugovorom o prijenosu (cesiji) tražbina od 17. prosinca 2020. prenio na tuženika pod 2. J. d.d. tražbinu koju on ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o. u iznosu od 42.553,56 kuna s osnove glavnice te 17.867,20 kuna s osnove kamata. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako se radi o ustupu tražbine bez naknade, kao i da tuženik pod 1. D. M. d.o.o. zbog tog prijenosa tražbine nema sredstava iz kojih bi tužitelj mogao namiriti tražbinu koju ima prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. Pored toga, tužitelj ističe kako se radi o besplatnom pravnom poslu da se ne traži da je tuženiku pod 2. J. d.d. bilo poznato da se poduzetom radnjom nanosi šteta tužitelju kao vjerovniku tuženika pod 1. D. M. d.o.o. Međutim, neovisno o tome, da su tuženici pod 1. i pod 2. zapravo povezana društva jer da su njihove vlasničke strukture povezane. Stoga, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi kako Ugovor o prijenosu (ustupu) tražbina sklopljen 17. prosinca 2020. između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. i tuženika pod 2. J. d.d. gubi učinak prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje tražbine koju isti ima prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. te da je tuženik pod 2. J. d.d. dužan trpjeti namirenje tražbine tužitelja, kao i da naloži tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni trošak postupka. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to: izvod otvorenih stavki od 11. lipnja 2021. (list 11 spisa), prijedlog za ovrhu od 9. srpnja 2021. (listovi 12-18 spisa), Obavijest o ustupu tražbine od 11. veljače 2021. (list 19 spisa), Ugovor o ustupu tražbina (cesija) sklopljen između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. i tuženika pod 2. J. d.d. (listovi 20-21 spisa), ispis Financijske agencije iz Očevidnika o danima insolventnosti za tuženika pod 1. D. M. d.o.o. (list 22 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika pod 1. D. M. d.o.o. (listovi 23-31 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika pod 2. J. d.d. (listovi 32-43 spisa).

1.2. Sukladno odredbi članka 284. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine " broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) tužba je tuženicima dostavljena na odgovor.

1.3. Tuženik pod 2. J. d.d. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Nadalje, tuženik pod 2. J. d.d. je osporio navode tužitelja iz odgovora na tužbu prema kojima bi se radilo o ustupanju potraživanja bez naknade između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. i tuženika pod 2. J. d.d. Naime, tuženik pod 2. J. d.d. ističe kako on ima tražbinu prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o., a koju tražbinu da mu je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. podmirio na način da mu je ustupio tražbinu koju on ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o. Stoga, tuženik pod 2. J. d.d. smatra kako tužbeni zahtjev nije osnovan i predlaže da sud po provedenog postupku istog odbije kao neosnovanog.

1.4. Tuženik pod 1. D. M. d.o.o. nije odgovorio na tužbu. Međutim, kako su tuženik pod 1. D. M. d.o.o. i tuženik pod 2. J. d.d. jedinstveni i nužni suparničari u ovoj pravnoj stvari te se prema zakonu spor može riješiti samo na jednak način prema njima, oni se smatraju jednom parničnom strankom tako da se radnja koju je poduzeo tuženik pod 2. J. d.d. kada je odgovorio na tužbu proteže i na tuženika pod 1. D. M. d.o.o. bez obzira na to što on tu radnju nije poduzeo (članak 201. ZPP-a).

1.5. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao u navodima i dokaznim prijedlozima koji su predloženi u tužbi te je osporio navode iz odgovora na tužbu tuženika pod 2. J. d.d. Nadalje, tužitelj je istaknuo kako je rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P., poslovni broj Ovrv-5406/2021 od 28. srpnja 2021., a kojim je određena ovrha protiv tuženika pod 1. D. M. d.o.o. radi naplate tražbine ovdje tužitelja, postalo pravomoćno. U odnosu na navode tuženika pod 2. J. d.d. kojima ističe kako raspolaganje koje je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. poduzeo u korist tuženika pod 2. J. d.d. nije besplatno raspolaganje, tužitelj ističe kako tuženik pod 2. J. d.d. ničim nije dokazao da bi se radilo o naplatnom pravnom postupku. Do zaključenja prethodnog postupka tužitelj je dodatno predložio da sud izvrši uvid u ispis Financijske agencije iz Očevidnika o danima insolventnosti za tuženika pod 1. D. M. d.o.o. (list 55 spisa), zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom D. M. d.o.o. (list 56-58 spisa) te rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P., poslovni broj Ovrv-5406/2021 od 28. srpnja 2021. (listovi 59-67 spisa).

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao vjerovnika ovdje tuženika pod 1. D. M. d.o.o. za pobijanje Ugovora o prijenosu (ustupu) tražbina sklopljenog između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelja i tuženika pod 2. J. d.d. te utvrđenje da taj ugovor gubi pravni učinak prema tužitelju u dijelu koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o., a koje namirenje je tuženik pod 2. J. d.d. dužan trpjeti.

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao: izvod otvorenih stavki od 11. lipnja 2021. (list 11 spisa), prijedlog za ovrhu od 9. srpnja 2021. (listovi 12-18 spisa), Obavijest o ustupu tražbine od 11. veljače 2021. (list 19 spisa), Ugovor o ustupu tražbina (cesija) sklopljen između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. i tuženika pod 2. J. d.d. (listovi 20-21 spisa), ispis Financijske agencije iz Očevidnika o danima insolventnosti za tuženika pod 1. D. M. d.o.o. (list 22 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika pod 1. D. M. d.o.o. (listovi 23-31 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika pod 2. J. d.d. (listovi 32-43 spisa), ispis Financijske agencije iz Očevidnika o danima insolventnosti za tuženika pod 1. D. M. d.o.o. (list 55 spisa), zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom D. M. d.o.o. (list 56-58 spisa) te rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P., poslovni broj Ovrv-5406/2021 od 28. srpnja 2021. (listovi 59-67 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

3.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

3.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj P. d.d. i tuženik pod 1. D. M. d.o.o. sklopili više ugovora o zajmu, kao ni to da je tužitelj protiv tuženika pod 1. D. M. d.o.o. pokrenuo ovršni postupak radi naplate potraživanja po tim ugovorima o zajmu u iznosu od 8.879.954,88 kuna na ime glavnice ta iznosa od 331.480,62 kuna na ime ugovorne zatezne kamate.

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-5406/2021 od 28. srpnja 2021. određena predložena ovrha radi naplate novčane tražbine ovdje tužitelja prema ovdje tuženiku pod 1. D. M. d.o.o., u ukupnom iznosu od 9.211.435,50 kuna, kao ni to da iz tog rješenja proizlazi kako su iznosi glavnice dospijevali na naplatu u razdoblju od 17. rujna 2019. do 30. lipnja 2020.

5.3. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su tuženik pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelj i tuženik pod 2. J. d.d. ka primatelj 17. prosinca 2020. sklopili Ugovor o ustupu tražbina (cesiji) na temelju kojeg ugovora je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. prenio tražbinu koju ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o. u iznosu od 42.553,56 kuna s osnove pozajmice, uvećano za kamatu od 17.867,20 kuna na tuženika pod 2. J. d.d.

5.4. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da su računi tuženika pod 1. DIAMANT MARINA d.o.o. bili blokirani u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupu tražbina (cesiji) od 17. prosinca 2020., kao ni to da isti nije podmirio tražbinu tužitelja radi čije naplate je određena ovrha rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita, poslovni broj Ovrv-5406/2021 od 28. srpnja 2021.

5.5. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi ima li tužitelj dospjelu tražbinu prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o., kao i to je li Ugovor o ustupu tražbina (cesiji) od 17. prosinca 2020. koji je sklopljen između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelja i tuženika pod 2. J. d.d., a kojim ugovorom je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. prenio na tuženika pod 2. J. d.d. tražbinu koju isti ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o., poduzeta na štetu tužitelja.

5.6. Nadalje, kao sporno trebalo je utvrditi je li raspolaganje koje je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. poduzeo u koristi tuženika pod 2. J. d.d. naplatno ili besplatno raspolaganje.

6.1. Odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

6.2. Odredbom članka 67. stavak 1. ZOO-a propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato, dok iz stavka 3. istog članka proizlazi da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku te se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

6.3. Članak 69. stavak 1. ZOO-a propisuje da se pravna radnja dužnika pobija tužbom ili prigovorom, dok stavak 2. istog članka propisuje kako se tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika.

6.4. Rokovi za podnošenje tužbe propisani su člankom 71. ZOO-a, pa je tako stavkom 1. tog članka propisano kako se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine u slučaju raspolaganja iz članka 67. stavak 1. ZOO-a, a u ostalim slučajevima u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju (članak 71. stavak 2. ZOO-a).

6.5. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da tužitelj ima tražbinu prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. s osnova ugovora o zajmu u iznosu od 8.879.954,88 kuna, uvećano za 331.480,62 kuna ugovornih zateznih kamata,

- da tuženik pod 1. D. M. d.o.o. nije tužitelju podmirio tu tražbinu pa da je tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi naplate predmetne tražbine,

- da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-5406/2021 od 28. srpnja 2021. određena predložena ovrha radi naplate novčane tražbine ovdje tužitelja kao ovrhovoditelja protiv ovdje tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao ovršenika, u ukupnom iznosu od 9.211.435,50 kuna,

- da je tražbina koju tužitelj ima prema tuženiku s osnova povrata zajma dospijevala u razdoblju od 17. rujna 2019. do 30. lipnja 2020.,

- da su tuženik pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelj i tuženik pod 2. J. d.d. 17. prosinca 2020. sklopili Ugovor o ustupu tražbina (cesiji) na temelju kojeg ugovora je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. tuženiku pod 2. J. d.d. ustupio tražbinu koju isti ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o.,

- da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora tuženika pod 1. D. M. d.o.o. bio u blokadi.

6.6. Sukladno ranije citiranoj odredbi članaka 67. do 71. ZOO-a, za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji nužno je ispunjenje određenih pretpostavki. To su dospjelost vjerovnikove tražbine i izvršenje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika. Naime, te dvije pretpostavke su opće pretpostavke pobijanja koje se moraju ispuniti u svakom konkretnom slučaju pobijanja.

6.7. Tražbina se smatra dospjelom od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtijevati njeno ispunjenje, a ako je riječ o novčanoj tražbini kao što je tražbina tužitelja prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. u ovom postupku, onda od trenutka kad je ovlašten zahtijevati njezinu isplatu.

6.8. Što se tiče pojma pravne radnje koja je poduzeta na štetu vjerovnika, po mišljenju ovog suda, pod radnjom treba smatrati ponajprije pravne poslove, jednostrane ili dvostrane, naplatne ili besplatne, ali i različite druge radnje, uključujući i propuštanja. Za pravnu radnju, odnosno pravni posao, koji se pobija, bitno je da rezultira smanjenjem dužnikove imovine u korist neke treće osobe i k tome u tolikoj mjeri da onemogućuje namirenje vjerovnikove tražbine. Takvi pravni poslovi se pobijaju samo u onom opsegu koji je dovoljan za namirenje vjerovnikove dospjele tražbine, dok u ostalom dijelu proizvode pravne učinke. Pravni posao je poduzet na štetu vjerovnika ako zbog njegova ispunjenja dužnik nema dovoljno sredstava za podmirenje vjerovnikove tražbine. Drugim riječima, ako je zbog ispunjenja sklopljenog pravnog posla dužnik insolventan, odnosno ako ne može ispunjavati svoje preuzete obveze.

6.9. Međutim, do pobijanja dužnikove pravne radnje može doći ako su se, pored općih, ispunile i posebne pretpostavke. Te posebne pretpostavke odnose se na vrstu pravnog posla koji se pobija, kao i na određene subjektivne okolnosti na strani dužnika ili trećeg (protivnika pobijanja) i rok za podizanje tužbe.

6.10. Stoga, prije svega, bilo je potrebno utvrditi jesu li ispunjene opće pretpostavke za pobijanje pravne radnje tuženika pod 1. D. M. d.o.o. koja je poduzeta u korist tuženika pod 2. J. d.d.

6.11. Najprije, potrebno je naglasiti da se tražbina sastoji od dva elementa – prava vjerovnika da zahtijeva određenu činidbu i zahtjeva usmjerenog protiv dužnika da se ta činidba i ispuni. S druge strane, na strani dužnika postoji dugovanje i odgovornost dužnika za dug.

6.12. ZOO u članku 67. stavak 1., kada govori o pretpostavkama za pobijanje dužnikovih pravnih radnji navodi da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela na isplatu može pobijati pravnu radnju koja je poduzeta na štetu vjerovnika.

6.13. Dakle, nije dovoljno samo da vjerovnik ima tražbinu prema dužniku nego je potrebno da je ta tražbina dospjela na isplatu.

6.14. Stoga, potrebno je razgraničiti kada tražbina dospijeva na isplatu, odnosno je li tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o ustupu tražbina (cesiji) između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. i tuženika pod 2. J. d.d. imao prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. dospjelu tražbinu.

6.15. Tužitelj je u tužbi, kao i tijekom postupka, tvrdio kako on ima prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. tražbinu s osnova više ugovora o zajmu koje su zaključili tužitelj kao zajmodavac i tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao zajmoprimac te je u prilog svojih tvrdnji dostavio izvod otvorenih stavki, kao i rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-5406/2021 od 28. srpnja 2021.

6.16. Uvidom u izvod otvorenih stavki tužitelja od 11. lipnja 2021. utvrđeno je kako tužitelj prema tuženiku ima tražbinu u iznosu od 9.211.435,50 kuna, od čega iznos od 8.879,954,88 kuna predstavlja glavnicu koja je dospijevala u razdoblju od 17. rujna 2019. do 30. lipnja 2020., te ugovorne kamate u iznosu od 331.480,62 kune.

6.17. Uvidom u rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv- 5406/2021 od 28. srpnja 2021. utvrđeno je kako je tim rješenjem određena ovrha na temelju vjerodostojne isprave – izvoda otvorenih stavki, radi naplate tražbine tužitelja prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. u ukupnom iznosu od 9.211.435,50 kuna. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno i ovršno 12. kolovoza 2021.

6.18. Stoga, iz navedenog proizlazi kako tužitelj ima tražbinu prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o., kao i da je ta tražbina bila dospjela u vrijeme sklapanja Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelja i tuženika pod 2. J. d.d. kao primatelja. Naime, tražbina tužitelja prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. s osnove ugovora o zajmovima dospijevala je u razdoblju od 17. rujna 2019. do 30. lipnja 2020., a tuženici su Ugovor o ustupu tražbine (cesiji) sklopili 17. prosinca 2020.

6.19. Dakle, iz navedenog proizlazi kako tužitelj ima prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. dospjelu tražbinu te je time ispunjena prva opća pretpostavka potrebna za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

6.20. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li radnja sklapanja Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelja i tuženika pod 2. J. d.d. kao primatelja, a kojim ugovorom je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. tuženiku pod 2. J. d.d. ustupio tražbinu koju on ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o., poduzeta na štetu tužitelja kao vjerovnika tuženika pod 1. D. M. d.o.o., odnosno je li zbog te radnje tužitelj onemogućen u naplati svoje dospjele tražbine koju on ima prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o.

6.21. Uvidom u ispis iz Očevidnika o danima insolventnosti Financijske agencije od 16. lipnja 2021. utvrđeno je kako je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. neprekidno u blokadi 43 dana, a ukupan broj dana blokade u prethodnih 6 mjeseci da je 120 dana.

6.22. Uvidom u zahtjev za provedbu skraćenog stečajnog postupku protiv tuženika pod 1. D. M. d.o.o. utvrđeno je kako je Financijska agencija 1. rujna 2021. protiv tuženika pod 1. D. M. d.o.o. Trgovačkom sudu u Splitu podnijela prijedlog za otvaranje skraćenog stečajnog postupka zbog toga što isti ima u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u neprekinutom razdoblju od 120 dana.

6.23. Prema tome, kako iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. konstantno u blokadi te da isti nema sredstava za podmirivanje obveza (pa tako ni obveze koju ima prema ovdje tužitelju), sklapanjem ugovora kojim tuženik pod 1. D. M. d.o.o. prenosi potraživanja na ovdje tuženika pod 2. J. d.d., tuženik pod 1. D. M. d.o.o. poduzima radnju na štetu tužitelja kao njegovog vjerovnika jer istog onemogućuje da naplati i manji dio tražbine koju tužitelj ima prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o.

6.24. Stoga, iz navedenog proizlazi kako su ispunjene opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, propisane odredbom članka 66. stavak 1. ZOO-a.

6.25. Nakon toga, trebalo je utvrditi jesu li ispunjene posebne pretpostavke za pobijanje, odnosno o kakvoj vrsti pravnog posla se radi, kao i to je li tužba podnesena u roku propisanom odredbom članka 71. stavak 1. ZOO-a.

6.26. Nije sporno da pobojnu pravnu radnju u ovom konkretnom slučaju predstavlja sklapanje Ugovora o ustupu tražbina (cesiji) od 17. prosinca 2020. između tuženika pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelja i tuženika pod 2. J. d.d. kao primatelja.

6.27. Uvidom u taj ugovor utvrđeno je kako je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. kao ustupitelj tuženiku pod 2. J. d.d. kao primatelju ustupio tražbinu koju on ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o. u iznosu od 42.553,56 kuna glavnice, uvećano za kamate u iznosu od 17.867,20 kuna.

6.28. Kao sporno trebalo je utvrditi je li tuženik pod 1. D. M. d.o.o. tuženiku pod 2. J. d.d. tu tražbinu ustupio besplatno ili je riječ o naplatnom pravnom poslu.

6.29. Po ocjeni ovog suda, radi se o besplatnom raspolaganju, odnosno o raspolaganju kod kojeg tuženik pod 2. J. d.d. tuženiku pod 1. D. M. d.o.o. nije dao nikakvu protučinidbu. Naime, iako je tuženik pod 2. J. d.d. u odgovoru na tužbu isticao kako je prenošenjem tražbine koju tuženik pod 1. D. M. d.o.o. ima prema trgovačkom društvu T. d.o.o. na tuženika pod 2. J. d.d., tuženik pod 1. D. M. d.o.o. zatvorio dugovanje koje je imao prema tuženiku pod 2. J. d.d., kako navedeno ne proizlazi iz ugovora, niti je to tuženik pod 2. J. d.d. dokazao tijekom postupka (a nije ponudio niti izvođenje dokaza na tu okolnost), prema utvrđenju ovog suda, radi se o besplatnom raspolaganju.

6.30. Naime, da je tome tako, tuženici pod 1. i pod 2. bi to i naveli u Ugovoru o ustupu tražbina (cesiji) od 17. prosinca 2020. Stoga, kako i iz samog ugovora proizlazi kako je mjerodavno samo ono što je sadržano u tom ugovoru, a iz ugovora ne proizlazi da je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. ustupom tražbine koju je isti imao prema trgovačkom društvu T. d.o.o. zatvorio nekakvo dugovanje prema tuženiku pod 2. J. d.d., ovaj sud navode tuženika pod 2. J. d.d. ocjenjuje kao paušalne i ničim dokazane.

6.31. Stoga, po ocjeni ovog suda, nesporno je utvrđeno kako se radi o besplatnom raspolaganju kod kojeg se smatra da je dužnik (ovdje tuženik pod 1. D. M. d.o.o.) znao da sklapanjem Ugovora o ustupu tražbine (cesiji) s tuženikom pod 2. J. d.d. nanosi štetu vjerovniku (ovdje tužitelju), dok se za tuženika pod 2. J. d.d. niti ne zahtijeva da mu je to bilo poznato, sve sukladno odredbi članka 67. stavak 3. ZOO-a.

6.32. Nakon toga, trebalo je utvrditi i je li tužitelj podnio tužbu za pobijanje u roku propisanom odredbom članka 71. stavak 1. i 2. ZOO-a.

6.33. Naime, sukladno odredbi članka 71. stavak 1. ZOO-a tužba za pobijanje besplatnog pravnog posla se podnosi u roku od tri godine, a sukladno članku 71. stavak 2. ZOO-a, rok za pobijanje teče od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija.

6.34. Nije sporno da su tuženik pod 1. D. M. d.o.o. i tuženik pod 2. J. d.d. Ugovor o ustupu tražbine (cesiji) sklopili 17. prosinca 2020., kao ni to da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 21. srpnja 2021.

6.35. Dakle, tužba za pobijanje podnesena je u roku propisanom člankom 71. stavak 1. ZOO-a.

6.36. Prema tome, kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik pod 1. D. M. d.o.o. poduzeo radnju na štetu svog vjerovnika (ovdje tužitelja), kada je sklopio Ugovor o ustupu tražbine (cesiji) s tuženikom pod 2. J. d.d., a zbog čega tužitelj ne može naplatiti dospjelu tražbinu koju ima prema tuženiku pod 1. D. M. d.o.o., valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev i odlučiti da Ugovor o ustupu tražbine (cesiji) od 17. prosinca 2020. gubi učinak prema tužitelju, kao i da je tuženik pod 2. J. d.d. dužan tužitelju dopustiti namirenje tražbine prema trgovačkom društvu T. d.o.o., sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkama I i II izreke.

7.1. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je valjalo odlučiti i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

7.2. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 164. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

7.3. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

7.4. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

7.5. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

7.6. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost premeta spora, tužitelju osnovano pripada trošak sastavljanja tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022– dalje: Tarifa)), trošak zastupanja na ročištu održanom 3. ožujka 2020. u visini od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife u svezi s Tbr. 7.1. Tarife) te 100 bodova za sastavljanje podneska od 2. studenog 2021. (Tbr. 8.1. u svezi s Tbr. 7.1.1 Tarife). Dakle, tužitelju osnovano pripada 300 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju osnovano pripada 3.000,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (750,00), odnosno ukupno 3.750,00 kuna.

7.7. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 387,77 kuna, sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/2019. i 92/2021. – dalje: Uredbe).

7.8. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 4.137,77 kuna.

7.9. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer u tom dijelu zahtjev tužitelja nije određen sukladno odredbi članka 164. stavak 1. ZPP-a.

7.10. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka u iznosu od 4.137,77 kuna priznata i zakonska zatezna kamata koja teče na taj iznos od dana donošenja ove presude (11. travnja 2022.) pa do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

7.11. Sukladno odredbi članka 161. stavak 3. ZPP-a, tuženicima je naloženo da tužitelju trošak postupka naknade solidarno.

7.12. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. ZPP-a.

7.13. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu 11. travnja 2022.

Sudac

Rajana Buljan, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku P. N., odvjetnik u O. društvu L. N. S. d.o.o. iz Z.

- tuženiku pod 1. D. M. d.o.o., J.

- tuženiku pod 2. J. d.d. po punomoćnici D. V., odvjetnici u S.

- u spis