Posl. br. 17 Povrv-49/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., OIB…, D., zastupani po punomoćniku P. M. odvjetniku u D., protiv tuženika A. Z. OIB:… iz D., zastupane po punomoćnic M. M. odvjetnici u D. radi isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 28. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, objavljenoj dana 11. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I.

Djelomično se država na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. S. iz D., posl. br. Ovrv-69/2020 od 8. srpnja 2020. godine kojim se nalaže tuženiku A. Z. OIB:… iz D, da tužitelju P. d.o.o., OIB…, D., namiri novčanu tražbinu u iznosu od 26.672,10 kuna, uvećanu za zakonske zatezne kamate koje na iznos od:

- 263,39 kuna teku od 06. studenoga 2018. godine,

- 1.817,62 kuna teku od 10. studenoga 2018. godine,

- 118,53 kuna teku od 10. studenoga 2018. godine,

- 1.724,38 kuna teku od 14. studenoga 2018. godine,

- 3.621,62 kuna teku od 22. studenoga 2018. godine,

- 1.494,89 kuna teku od 27. studenoga 2018. godine,

- 1.599,23 kuna teku od 01. prosinca 2018. godine,

- 412,24 kuna teku od 06. prosinca 2018. godine,

- 2.235,19 kuna teku od 11. prosinca 2018. godine,

- 118,53 kuna teku od 15. prosinca 2018. godine,

- 1.420,73 kuna teku od 15. prosinca 2018. godine,

- 1.589,10 kuna teku od 18. prosinca 2018. godine,

- 107,91 kuna teku od 18. prosinca 2018. godine,

- 515,28 kuna teku od 22. prosinca 2018. godine,

- 2.655,53 kuna teku od 25. prosinca 2018. godine,

- 1.923,03 kuna teku od 28. prosinca 2018. godine,

- 725,15 kuna teku od 04. siječnja 2019. godine,

- 1.532,66 kuna teku od 17. siječnja 2019. godine,

- 743,87 kuna teku od 22. siječnja 2019. godine,

- 288,90 kuna teku od 25. siječnja 2019. godine,

- 725,15 kuna teku od 04. siječnja 2019. godine,

- 1.764,32 kuna teku od 25. siječnja 2019. godine,

po stopi propisanoj čl.29. st.2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena sve u roku od osam dana pa do isplate, kao i da mu nadoknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.770,90 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od osam dana, a sve to u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. S. iz D., posl. br. Ovrv-69/2020 od 8. srpnja 2020. godine kojim se nalaže tuženiku A. Z. OIB:… iz D., da tužitelju P. d.o.o., OIB…, D., namiri novčanu tražbinu osnovom trošak ovršnog postupka u iznosu od 855,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od osam dana.

II.

Dužan je tuženik tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.771,25 kuna.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. S. iz D., posl. br. Ovrv-69/2020 od 8. srpnja 2020. godine, obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 1.670,40 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći, u bitnom, da nije ni u kakvom obvezno pravnom odnosu sa tužiteljem tada ovrhovoditeljem niti je u razdoblju na koje se navodne tražbine odnose na bilo koji način koristio usluge tužitelja. Račune tuženik da nikada nije zaprimio. Osporava i visinu tražbine.

3. Rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-49/2021 od 23. ožujka 2021. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, sukladno čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, dalje OZ-a), te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem upozorene su parnične stranke i to; tužitelj da je isti dužan u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, kakav je predmetni spor, najkasnije u podnesku predanom sudu u roku 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te je upozoren tuženik da je u istom tom postupku dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog prethodno spomenutog podneska iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

4. Rješenje ovoga suda posl. br. Povrv-49/2021 od 23. ožujka 2021. godine kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. S. iz D., posl. br. Ovrv-69/2020 od 8. srpnja 2020. godine i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga punomoćnik tužitelja zaprimio je 26. travnja 2021. godine što proizlazi iz potvrde ulijepljene na l.s. 38.

5. U pozivima za pripremno ročište (l.s. 44-46) parnične stranke su upozorene da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stranke ne mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim u slučaju iz članka 461a stavka 6. ZPP-a ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u podnescima iz stavaka 3. i 4. članka 461.a ZPP-a (čl. 461.a. st.6. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje bi stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno čl. 461.a. st.6. ZPP-a, sud da neće uzeti u obzir (čl. 461.a st. 7. ZPP).

6. Predmet spora je naplata naknade za robu isporučenu tuženiku po utuženim računima, te ovršni trošak.

7. Među parničnim strankama ostalo je sporno da li postoji tražbina tužitelja osnovom naknade za robu isporučenu tuženiku utuženim računima, te troškova ovršnog postupka.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao sve isprave priložene spisu i saslušao parnične stranke odnosno zastupnicu po zakonu tužitelja dok se tuženica opetovano nije javljala na uredan poziv ovoga suda i nije dala svoj stranački iskaz.

9. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11. Iako tužitelj upućen, rješenjem ovoga suda posl. br. Povrv-509/19-3 od 3. prosinca 2019. godine, da je isti dužan u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga, najkasnije u podnesku predanom sudu u roku 15 dana od primitka spomenutog rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, tužitelj nije postupio po navedenoj uputi.

12. Međutim, na okolnost osnove i visine utužene tražbine tužitelj je već prethodno dostavio Izvadak otvorenih stavaka na dan 15. lipnja 2020.godine (l.s. 7) i knjigovodstvenu karticu partnera (l.s. 8-15) iz kojih proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja ubilježena tražbina tužitelja spram tuženika u visini od utuženih ukupno 26.672,10 kuna.

13. Iz iskaza saslušane zastupnice po zakonu tužitelja A. Č. proizlazi (l.s. 65-67) da je ista direktorica tužitelja iz čega ima saznanje da je poslovni odnos između ovdje parničnih stranaka uređen ugovorom iz 2016. godine u kojem je obrt G., odnosno, ovdje tužena, kupac, a na drugoj ugovornoj strani da je ovdje tužitelj, P. d.o.o. Tužitelj da je uredno izvršio dostavu robe, ali da nije naplatio svoju tražbinu, a radi se upravo o utuženoj tražbini u visini od 26.672,10 kn. Nadalje iskazuje da nije bilo nikakvog dogovora među parničnim strankama da se ovo dugovanje plati na bilo koji drugi način, već samo isplatom od strane tuženika, ovdje utuženog iznosa. Isto tako iskazuje da nije bilo nikakvog dogovora o prebijanju međusobnog potraživanja među parničnim strankama jer da je takav dogovor postojao, iskazuje ista, o tome bi postojao i nekakav dokument, a o kojemu da bi ona kao direktorica tužitelja znala. Nadalje iskazuje da je vlasnik poslovnog prostora u S. koji prostor trgovina P. ima u zakupu M. Z. i s istim P. da ima ugovor o zakupu toga prostora. Isto tako da joj je poznato da je M. Z. sin ovdje tužene. Na poseban upit da li se znalo dogoditi da se potraživanje M. Z. kojeg ovaj ima po osnovi zakupnine prema društvu P. d.o.o. prebijalo s potraživanjem koje je društvo P. d.o.o. imalo prema A. Z., ovdje tuženici, ista iskazuje da se ta potraživanja nikada nisu prebijala iz razloga što da se radi o sasvim dva odvojena ugovorna odnosa. Na kraju iskazuje da ovdje tužitelj P. d.o.o. uredno izvršava svoju obavezu osnovom zakupnine spram M. Z..

14. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obvezno pravnom odnosu iz osnova ugovora o kupoprodaji iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO). Stoga je tuženik kao kupac temeljem Ugovora o kupoprodaji, dakle dužnik u ovom obvezno pravnom odnosu temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a dužan svoju obvezu plaćanja cijene izvršiti u cijelosti, te mu platiti i zateznu kamatu od dospijeća, koje vrijeme dospijeća je iskazano u utuženim računima.

15. Stoga na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog tijekom postupka izvedenog dokaza, zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da postoji tražbina tužitelja spram tuženika osnovom utuženih računa i to u ukupnom iznosu od 26.672,10 kuna.

16. Stoga je temeljem citiranih propisa sud odlučio kao u točki I. izreke odluke.

17. S obzirom na to da tuženik nije podmirio svoju novčanu obvezu o dospijeću računa, to tužitelju pripada i pravo na naplatu zateznih kamata, a na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Pri tome se ističe kako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/15) koji je u primjeni od 1. kolovoza 2015. izmijenjen dotadašnji čl. 29. st. 2. na način da se za kamatno razdoblje od 1. kolovoza 2015. stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

U konkretnom slučaju radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora.

19. Stoga je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove ovršnog postupka s napomenom da osnovicu za izračun navedenog troška predstavlja iznos od 26.672,10 kuna obuhvaćen platnim nalogom koji je u tom trenutku bio osnovan u cijelosti sud je odlučio;

- u dijelu naknade troška za javnobilježničku nagradu u iznosu od 617,00 kuna uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 154,25 kuna što ukupno iznosi zatraženih 770,90 kuna, sud drži zahtjev tužitelja osnovanim sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 8/11),

- u dijelu naknade troška za sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 100 bodova odnosno 1.000,00 kuna što ukupno iznosi 1.770,90 kuna sud drži zahtjev tužitelja osnovanim sukladno Tbr.7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, dalje OT). Stoga je temeljem citiranih propisa sud tužitelju priznao trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.770,90 kuna i odlučio kao u točki I. izreke presude.

Preostali dio zahtjeva tužitelja za razliku do ukupno zatraženih 2.625,90 kuna (više zatraženih 855,00 kuna) nije osnovan budući tužitelj nije dokazao da je takav trošak nastao (paušalni materijalni trošak, trošak dostave i predvidivi trošak) kako je i odlučio u toč. II. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a koji se odnose na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku s napomenom da je vrijednost predmeta spora 26.672,10 kuna;

- za pristup ročištima održanima dana 13. rujna 2021. godine, 28. listopada 2021. godine, te 28. veljače 2022. godine na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari 100 bodova po ročištu (Tar. br. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - NN 91/04, 37/05 i 59/07 dalje: OT-a) odnosno 1.000,00 kuna.

što zajedno s pristojbom za presudu u iznosu od 771,25 kuna (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 26/03) sveukupno iznosi 1.771,25 kuna.

U Dubrovniku, 11. travnja 2022. godine

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 50.000,00 kn) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.