Posl.br. 9 Pn-11/2021-22
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P., S., OIB:.., kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz ZOU P. –D. iz Z. protiv A. O. d.d. Z., OIB…, koje zastupaju punomoćnici – odvjetnici u O. G. i P. iz Z., radi naknade štete, nakon javno održane glavne rasprave dana 22.veljače 2021. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, a objavljene dana 8.travnja 2022. godine
p r e s u d i o j e
I. Tuženik A. O. d.d. Z., OIB … dužan je tužitelju Ž. P. iz S., T. OIB … isplatiti na osnovu pretrpljene materijalne štete iznos od 737.150,83 Kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose od:
- 481,04 Kn od 01.05.1998. godine,
- 1.803,90 Kn od 01.06.1998. godine,
- 1.803,90 Kn od 01.07.1998. godine,
- 1.803,90 Kn od 01.08.1998. godine,
- 1.634,55 Kn od 01.09.1998. godine,
- 1.453,90 Kn od 01.10.1998. godine,
- 1.453,90 Kn od 01.11.1998. godine,
- 1.453,90 Kn od 01.12.1998. godine,
- 1.453,90 Kn od 01.01.1999. godine,
- 1.665,30 Kn od 01.02.1999. godine,
- 1.665,30 Kn od 01.03.1999. godine,
- 1.665,30 Kn od 01.04.1999. godine,
- 1.665,30 Kn od 01.05.1999. godine,
- 1.665,30 Kn od 01.06.1999. godine,
- 1.571,97 Kn od 01.07.1999. godine,
- 1.490,30 Kn od 01.08.1999. godine,
- 1.490,30 Kn od 01.09.1999. godine,
- 1.490,30 Kn od 01.10.1999. godine,
- 1.490,30 Kn od 01.11.1999. godine,
- 1.490,30 Kn od 01.12.1999. godine,
- 1.490,30 Kn od 01.01.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.02.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.03.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.04.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.05.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.06.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.07.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.08.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.09.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.10.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.11.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.12.2000. godine,
- 1.602,30 Kn od 01.01.2001. godine,
- 1.810,90 Kn od 01.02.2001. godine,
- 1.810,90 Kn od 01.03.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.04.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.05.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.06.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.07.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.08.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.09.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.10.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.11.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.12.2001. godine,
- 1.735,90 Kn od 01.01.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.02.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.03.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.04.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.05.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.06.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.07.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.08.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.09.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.10.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.11.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.12.2002. godine,
- 2.055,10 Kn od 01.01.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.02.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.03.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.04.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.05.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.06.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.07.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.08.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.09.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.10.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.11.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.12.2003. godine,
- 2.194,40 Kn od 01.01.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.02.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.03.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.04.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.05.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.06.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.07.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.08.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.09.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.10.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.11.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.12.2004. godine,
- 2.348,40 Kn od 01.01.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.02.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.03.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.04.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.05.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.06.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.07.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.08.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.09.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.10.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.11.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.12.2005. godine,
- 2.501,00 Kn od 01.01.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.02.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.03.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.04.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.05.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.06.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.07.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.08.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.09.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.10.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.11.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.12.2006. godine,
- 2.610,20 Kn od 01.01.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.02.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.03.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.04.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.05.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.06.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.07.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.08.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.09.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.10.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.11.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.12.2007. godine,
- 2.765,60 Kn od 01.01.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.02.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.03.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.04.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.05.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.06.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.07.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.08.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.09.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.10.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.11.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.12.2008. godine,
- 2.873,40 Kn od 01.01.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.02.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.03.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.04.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.05.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.06.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.07.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.08.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.09.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.10.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.11.2009. godine,
- 2.916,10 Kn od 01.12.2009. godine,
- 2.970,94 Kn od 01.01.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.02.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.03.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.04.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.05.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.06.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.07.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.08.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.09.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.10.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.11.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.12.2010. godine,
- 2.951,00 Kn od 01.01.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.02.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.03.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.04.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.05.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.07.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.08.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.09.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.10.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.11.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.12.2011. godine,
- 2.975,50 Kn od 01.01.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.02.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.03.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.04.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.05.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.06.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.07.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.08.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.09.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.10.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.11.2012. godine,
- 3.027,20 Kn od 01.12.2012. godine,
- 3.027,30 Kn od 01.01.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.02.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.03.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.04.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.05.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.06.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.07.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.08.2013. godine,
- 3.164,50 Kn od 01.09.2013. godine,
- 3.664,50 Kn od 01.10.2013. godine,
- 3.664,50 Kn od 01.11.2013. godine,
- 3.664,50 Kn od 01.12.2013. godine,
- 2.814,50 Kn od 01.01.2014. godine,
- 2.694,80 Kn od 01.02.2014. godine,
- 2.694,80 Kn od 01.03.2014. godine,
- 2.694,80 Kn od 01.04.2014. godine,
- 2.694,80 Kn od 01.05.2014. godine,
- 2.694,80 Kn od 01.06.2014. godine,
- 2.999,96 Kn od 01.07.2014. godine,
- 3.229,80 Kn od 01.08.2014. godine,
- 2.613,83 Kn od 01.09.2014. godine,
- 2.900,77 Kn od 01.10.2014. godine,
- 2.914,80 Kn od 01.11.2014. godine,
- 2.914,80 Kn od 01.12.2014. godine,
- 2.914,80 Kn od 01.01.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.02.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.03.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.04.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.05.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.06.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.07.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.08.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.09.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.10.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.11.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.12.2015. godine,
- 2.954,70 Kn od 01.01.2016. godine,
- 3.155,60 Kn od 01.02.2016. godine,
- 2.803,34 Kn od 01.03.2016. godine,
- 3.035,64 Kn od 01.04.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.05.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.06.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.07.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.08.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.09.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.10.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.11.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.12.2016. godine,
- 3.035,60 Kn od 01.01.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.02.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.03.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.04.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.05.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.06.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.07.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.08.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.09.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.10.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.11.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.12.2017. godine,
- 2.678,60 Kn od 01.01.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.02.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.03.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.04.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.05.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.06.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.07.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.08.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.09.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.10.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.11.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.12.2018. godine,
- 2.898,40 Kn od 01.01.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.02.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.03.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.04.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.05.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.06.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.07.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.08.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.09.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.10.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.11.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.12.2019. godine,
- 2.995,00 Kn od 01.01.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.02.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.03.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.04.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.05.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.06.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.07.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.08.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.09.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.10.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.11.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.12.2020. godine,
- 3.102,10 Kn od 01.01.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.02.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.03.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.04.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.05.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.06.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.07.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.08.2021. godine,
- 3.233,70 Kn od 01.09.2021. godine,
- 3.137,37 Kn od 01.10.2021. godine,
- 3.063,70 Kn od 01.11.2021. godine,
pa do isplate, po stopi koja je do 31.12.2007. godine utvrđena čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5%-tnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Utvrđuje se da je tuženik A. O. d.d. Z., OIB … dužan tužitelju Ž. P. iz S., OIB …od 01.12.2021. godine pa nadalje mjesečno i to najkasnije do svakog 5-tog u mjesecu dok za to postoje zakonski razlozi plaćati na ime rente za izgubljenu zaradu iznos od 3.189,30 Kn zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća pa do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 263.312,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude suda prvog stupnja pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 27.listopada 2006.godine podnio tužbu protiv tuženika radi naknade materijalne štete zbog izgubljene zarade nastale kao posljedica teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio tužitelj u prometnoj nesreći od dana 22.svibnja 1997.godine, a koju da je skrivio osiguranik tuženika. Postupak se vodio pod posl.br. U tužbi je u bitnom navedeno kako iz provedenog medicinskog vještačenja u predmetu Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P-1788/05 proizlazi da su kao posljedica zadobivenih teških tjelesnih ozljeda kod tužitelja nastupile trajne posljedice od 60 % te da je kod istog radi naprijed navedenog nastupila trajna nesposobnost za rad na poslovima profesionalnog vozača za koje se školovao, što za posljedicu ima gubitak zarade koju bi zasigurno ostvarivao obavljajući posao za koji je školovan. Tuženik u svom odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka prvenstveno ističe prigovor zastare pozivajući se na odredbu članka 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91,73/91,3/94,111/93,107/93,107/95, 7/96, 91796, 112/99 i 88/01; dalje ZOO) smatrajući da je tužba nepravodobna budući je protivno stajalištu tužitelja opseg štete bio poznat još 2000.godine nakon provođenja medicinske rehabilitacije, a tužba podnesena 27.listopada 2006.godine, to su protekli zakonom određeni rokovi za potraživanje s ove osnove. Nadalje, tuženik osporava navode iz tužbe da bi tužitelj bio nesposoban za rad te se ne protivi prijedlozima za provođenjem medicinskih vještačenja na te okolnosti. Tuženik nadalje kazuje kako je tužitelj pretrpio drugu prometnu nesreću 10.travnja 2008.godine i s tim u vezi da je potrebno utvrditi da li posljedice te nesreće utječu na tužiteljevu radnu sposobnost uzevši u obzir činjenicu da mu je nakon te nesreće indicirano uzimanje antiepileptika koji utječu na mogućnost upravljanja vozilom. Tuženik ističe i činjenicu kako je tužitelj član automoto kluba M. iz Š. i sudjeluje u automobilskim utrkama, čemu u prilog dostavlja novinske članke i izvješća kluba o održavanju i sudionicima utrka.
Tuženik otklanja od sebe obvezu naknade izgubljene zarade samo iz razloga što je njegov osiguranik odgovoran za prometnu nesreću koja je imala teške posljedice po tužitelja, smatrajući da iz dokumentacije dostavljene od nadležnih tijela proizlazi kako se tužitelj nije redovito javljao na Zavod za zapošljavanje niti iskoristio mogućnost prekvalifikacije za neko drugo zanimanje niti pokušao iskoristi mogućnost zaposlenja koristeći se prednosti kod zapošljavanja u smislu pozitivnopravnih propisa koji potiču integriranje invalidnih osoba u sustav zapošljavanja nudeći poslodavcima poticaje pri zapošljavanju osoba sa invaliditetom.
U odnosu na navode tuženika, tužitelj iste osporava ističući kako je liječenje dovršeno 2005.godine što je vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije, iz čega slijedi da je prigovor zastare neosnovan. Priznaje da je tužitelj imao 2008.godine drugu prometnu nesreću međutim osporava mogućnost utjecaja zadobivenih ozljeda na njegovo stanje nakon prve, a predmetne, prometne nesreće, ističuću drugi lokalitet ozljeda (ozljede glave) od ozljeda zadobivenih u nesreći 1997.godine (ozljede noge). U odnosu na sudjelovanje tužitelja u automobilskim utrkama, koje navode tužitelj ne osporava, međutim pojašnjava kako se radi o utrkama kratkog vremenskog trajanja koje ne zahtijevaju dugotrajno sjedenje i vožnju automobilom, što je bitno drugačije od obavljanja posla profesionalnog vozača.
U ovom postupku stranke su suglasne da je tužitelj suodgovoran za nastalu prometnu nesreću u omjeru od 30 %.
Prvostupanjska presuda posl.br. P-2335/06 donesena je dana 20.lipnja 2017.godine, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu kao drugostupanjskog suda u ovoj pravnoj stvari pod posl.br. 22 Gž-4952/2017 od dana 17.listopada 2017.godine.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-x 575/2018 od dana 16.lipnja 2020.godine ukidaju se presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4952/17 od 17. listopada 2017. godine i prvostupanjska presuda posl.br. P- 2335/06 donesena je dana 20.lipnja 2017.godine.
U ponovljenom postupku sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio pregled svih već ranije izvedenih dokaza pa tako izvršio uvid u dopis MUP, PU Šibensko-kninska broj 511-13-06-13595/11 od dana 21.studenog 2011.godine (list 33 spisa), dopis zavoda od 18.studenog 2011.godine (list 34 spisa) uz uvjerenje (list 35 spisa), Potvrdu zavoda od 21.prosinca 2011.godine (list 56 spisa), dopis HZZ od 29.prosinca 2011.godine (list 57 spisa), nalaz i mišljenje vještaka J. M., specijaliste medicine rada (list 73 spis), fotografije priložene uz podnesak tuženika od dana 11.siječnja 2013.godine uz izvješće A. D. d.o.o. Z., medicinsku dokumentaciju priloženu spisu, dopunu nalaza i mišljenja vještaka J. M. (list 161 spisa), nalaz i mišljenje Centra, prvostupanjsko tijelo vještačenja Š. od 9.studenog 2013.godine (list 177 do 180 spisa), podatke o plaći zavoda (list 181 do 190 spisa), nalaz i mišljenje M.
V. B., specijalista medicine rada (list 246 spisa), nalaz i mišljenje Z. N., vještaka specijaliste ortopeda (list 259 do 261 spisa), dopunu vještva M. V. B. (list 301 do 303 spisa), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima specijalističke ordinacije medicine rada M. V. od 26.ožujka 2013.godine (list 424 spisa) te ostalu dokumentaciju priležeću spisu (zdravstveni karton tužitelja).
Pregledani su zapisnici s održanih ročišta od dana 26.svibnja 2015.godine na kojem je saslušan vještak Z. N. (list 400 spisa) te od dana 9.srpnja 2015.godine na kojem je saslušana vještakinja M. V. B. zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Splitu (list 406 do 408 spisa).
Pregledani su iskazi tužitelja sa zapisnika održanih ročišta od dana 14.prosinca 2011.godine i 18.veljače 2016.godine.
Sud je izvršio uvid u predmet ovog suda poslovni broj P-1788/05.
Nadalje, sud je u ponovljenom postupku pregledao rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2020. godine, poslovnog broja Rev-x-575/18, izvršio uvid u izvod zavoda 2015. godine (l.s. 679 do 771), proveo financijsko vještačenje po vještaku G. M., dipl.oec., presliku Knjižice vojne službe, presliku Kartica korisnika novčanih pomoći-tužitelja (l.s. 787 do 788).
Sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka financijske struke (l.s. 805 do 821).
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Predmet spora je naknada štete zbog izgubljene zarade uslijed nemogućnosti rada tužitelja kao profesionalnog vozača zbog zadobivenih ozljeda nastalih u prometnoj nesreći od dana 22.svibnja 2007.godine, a koje su rezultirale trajnim invaliditetom u omjeru od 60%. Tužitelj je završio svoje srednjoškolsko obrazovanje 1996.godine stekavši zvanje profesionalnog vozača. Obzirom da zbog zadobivenih ozljeda i utvrđene nesposobnosti za rad u omjeru 60% tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je onemogućen u obavljanju poslova za koje se školovao, a posljedično tome neće moći ostvariti mjesečnu zaradu koji bi ostvarivao kao profesionalni vozač, to je tužitelj ustao tužbom za naknadu izgubljene zaradi od dana nastanka štetnog događaja u visini prosječne plaće zavoda za navedeno zanimanje i stručno spremu (SSS) sa zateznom kamatom koja dospijeva na pojedine mjesečne iznose kao u tužbi odnosno u konačno uređenom tužbenom zahtjevu uređenom po utvrđenju stalnog sudskog vještaka G. M., u podnesku od 5. siječnja 2022.godine (l.s. 823 do 831).
Temeljem odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-isp., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP) sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno utvrdio kao nesporno kako slijedi, pri tom imajući u vidu Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesene povodom izjavljene i prihvaćene revizije tužitelja, pa je tako navesti kako slijedi.
Nesporno je u ovom postupku kako predmet osporavanja nije štetni događaj, način i razlog njegova nastanka, kao i pitanje doprinosa tužitelja vlastitoj (utuženoj) šteti, međutim ono što je sporno i na što ukazuje Vrhovni sud Republike Hrvatske, a što je predmet utvrđenja u ovom ponovljenom postupku je da se ponovno preispitaju izvedeni dokazi radi utvrđenja slijedećih činjenica koje su izostale u prethodnom prvostupanjskom postupku, pa tako:
- koje bi poslove tužitelj uopće i mogao raditi i za njih se prekvalificirati i zaposliti i to sve i kada bi se prihvatilo pravilno utvrđenim i da nije nesposoban za rad u potpunosti;
- da li se tužitelju može staviti na teret, a kako se to u prvostupanjskoj i drugostupanjskoj presudi stavlja njegovo nejavljanje HZZ-u;
- da li se kraj činjenice utvrđene opće nesposobnosti za rad tužitelja istom može imputirati da se nije "prekvalificirao", a niti posebno potrudio u pronalaženju posla;
- da li se može razumnim prihvatiti da je kod tužitelja ipak preostala određena radna sposobnost i da bi se sa takvom u som utuženom razdoblju za koju potražuje naknadu štete, pa i za razdoblja liječenja i utvrđene privremene nesposobnosti za rad do 2013. godine, pa i u postojećim gospodarskim uvjetima na području na kojem živi, a imajući na umu sve utvrđene činjenice, pa i one do kojih se došlo vještačenjem, čak i uz prekvalifikaciju, objektivno može uzeti da bi se tužitelj mogao zaposliti te;
- zašto bi se tužitelj teretio da dokazuje činjenicu da se ne može zaposliti s preostalom radnom sposobnosti nakon prometne nesreće, kao i to zašto bi bilo odlučno za predmet spora to što tužitelj nije dokazao da je prije štetnog događaja ostvarivao zaradu kao profesionalni vozač.
Ponovnim pregledom spisu priležeće dokumentacije i zapisnika s održanih ročišta proizlazi kako je nesporno da je tužitelj kao vozač motocikla doživio tešku prometnu nesreću dana 22.svibnja 1997.godine, kojom prigodom je, a prema nalazima i mišljenima vještaka zadobio teške ozljede lijeve noge u smislu kompliciranog višeivernog prijeloma lijeve natkoljenice i potkoljenice s defektom kože, mišića i kosti lijeve potkoljenice uz paralizu lijevog peronealnog živca (prema dr.med.Z. N.). Nesreću je skrivio osiguranik tuženika s tim je tužitelj doprinio nastaloj šteti u omjeru od 30 %, kako proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P-1788/05 (podijeljena odgovornost), u kojem postupku je tužena obvezana isplatiti tužitelju novčani iznos od 258.808,00 kn te s osnova mjesečne rente za tuđu pomoć iznos od 16.320,00 kn (ukupno 276.828,00 kn).
Nesporno je utvrđeno da je tužitelj završio srednju P. T. školu te da je 1996.godine stekao srednju stručnu spremu za zanimanje profesionalnog vozača B,C,E,G i H kategorije, da po završetku školovanja, a do prometne nesreće, nije bila zaposlen niti ostvarivao zaradu, da se do 2011.godine javljao na zavod s ciljem prijave u evidenciji nezaposlenih osoba - koje utvrđenje proizlazi iz dopisa zavoda od 18.studenog 2011.godine iz kojeg je razvidno da je tužitelj vođen u evidenciji nezaposlenih osoba do 30.travnja 2011.godine kad je odjavljen zbog zaposlenja kod poslodavca P. S.-B. od 1.svibnja 2011.godine na poslovima vratara te iskaza samog tužitelja na ročištima pred sudom, a koji radni odnos da je trajao mjesec dana (svibnja 2011.godine) na poslovima noćnog čuvara.
Uvidom u dopis MUP-a od 21.studenog 2011.godine (l.s. 33) razvidno je da se tužitelj vodi u evidenciji vozača PU za kategorije B,F,G i M , uz naznaku nošenja naočala.
Radi utvrđivanja odlučnih činjenica vezanih uz ozljede tužitelja a posebno njegovu preostalu radnu sposobnost, sud je proveo dokaze vještačenjem po vještaku ortopedske struke i specijaliste medicine rada.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za ortopediju Z. N. proizlazi kako je tužitelj pretrpio teške ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi u smislu kompliciranog višeivernog prijeloma lijeve natkoljenice i potkoljenice s defektom kože, mišića i kosti lijeve potkoljenice uz paralizu lijevog peronealnog živca, koje ozljede su zahtijevale niz operativnih zahvata, a posljednji u nizu u rujnu 2004.godine radi korektivne osteotomije (ispravljanje osovine kosti srasle u nepovoljnom smjeru) natkoljenične kosti. Mišljenje ovog vještaka je da je liječenje završeno u svibnju 2005.godine kada je napravljen posljednji ortopedski pregled.
Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka J. M., specijalist medicine rada, proizlazi kako je kod tužitelja izražen značajan deficit u funkcionalnom statusu lokomotornog sustava u vidu diskretnog šepanja na lijevu nogu, sa hipotoničnom i hipotrofičnom muskulaturom čitave lijeve noge, deformitetom lijevog koljena u valgus položaju sa bolno ograničenim kretnjama, lijevi skočni zglob ukočen, izražena uzetost lijevog peronealnog živca i vidljiv defekt kože lijeve natkoljenice i potkoljenice. U odnosu na radnu sposobnost tužitelja, vještakinja navodi kako je isti radno nesposoban za poslove vozača profesionalnih kategorija kao i za poslove sa dugotrajnim stajanjem, hodanjem, čučanjem i sjedenjem. Stupanj invaliditeta tužitelja iznosi 60 %. Dopunu nalaza i mišljenja dala je na ročištu održanom 28.studenog 2012.godine. Obzirom na primjedbe stranaka, sud je prihvatio prijedlog istih da se provede vještačenje po još jednom vještaku specijalisti rada na iste okolnosti – postojanja radne sposobnosti.
Iz nalaza i mišljenja mr.sc.M. V.-B., stalne sudske vještakinje za medicinu rada proizlazi utvrđenje kako je tužitelj zadobio komplicirani višekomadni prijelom lijeve natkoljenice, komplicirani višekomadni prijelom lijeve potkoljenice sa oštećenjem kože i traumatični šok, a koje ozljede su ostavile trajno oštećenje funkcije lijeve noge. Prihvaća stav specijaliste ortopeda da je s osnove predmetne zgode liječenje bilo završeno 13.svibnja 2005.godine te po utvrđenju konačnog stanja tužitelja osnove predmetnih ozljeda, ova vještakinja utvrđuje da je kod tužitelja zaostalo trajno oštećenje funkcije lijevog donjeg ekstremiteta u takvom stupnju da bitno utječe na njegovu radnu sposobnost za poslove profesionalnog vozača, te je po mišljenju ove vještakinje utvrđeno da je tužitelj trajno nesposoban za poslove profesionalnog vozača sukladno odredbi čl. 22 Pravilnika o zdravstvenim pregledima vozača i kandidata za vozače (narodne novine broj 1/11) međutim mišljenje iste vještakinje je da je kod tužitelja preostala radna sposobnost za obavljanje svih poslova koji isključuju rad na visini, dugotrajno hodanje i stajanje, čučanje i klečanje, dizanje i nošenje teških tereta te za sve poslove koji su regulirani posebnim zdravstvenim pravilnicima u kojima se traži uredno stanje lokomotornog sustava.
U odnosu na prometnu nesreću iz travnja 2008.godine i njezin utjecaj na tužiteljevu radnu sposobnost, ova vještakinja iznosi mišljenje kako ozljede glave koje je te zgode ovaj tužitelj pretrpio nisu od utjecaja na sadašnje zdravstveno stanje tužitelja i njegovu preostalu radnu sposobnost nakon što je u svibnju 2005.godine njegovo stanje s osnova posljedica ozljeda iz 1997,godine postalo trajnim. Ova vještakinja je saslušana zamolbenim putem kod Općinskog suda u Splitu radi razjašnjenja utvrđenja iznesenih u pisanom nalazu i mišljenju te je ista ostala pri danom nalazu, dodatno iskazala da u odnosu na drugu ozljedu iz 2008.godine nije raspolagala sa dovoljno dokumentacije u liječničkom kartonu ali u okviru onog s čim je raspolagala ova vještakinja je kazala da bi do kraja 2010.godine bilo moguće da je bolovanje trajalo po toj osnovi jer daljnjih podataka po osnovi ove ozljede nema u kartonu pacijenta. U odnosu na lijek Phenobarbiton (skupina antiepileptika) ista iskazuje da osobe koje uzimaju ovaj lijek ne mogu upravljati vozilom zbog mogućeg utjecaja lijeka na sposobnost upravljanja vozilom.
Osnovom provedenih medicinskih vještačenja po vještacima specijalistima medicine rada i ortopedu utvrđeno je da je kod tužitelja nastala kao trajna posljedica prometne nesreće uslijed višestrukih prijeloma lijeve noge funkcijski deficit te noge, a koji umanjuje radnu sposobnost tužitelja za 60%, te prema njihovim nalazima i mišljenjima tužitelj nije sposoban obavljati poslove profesionalnog vozača C,D i E za koji se školovao, međutim zaključak ovih vještaka da je da samim time nije nesposoban za rad u potpunosti i tužitelj da bi mogao obavljati druge poslove koji ne zahtijevaju dugotrajno hodanje, sjedenje, čučanje i klečanje.
Sud nije vezan nalazom i mišljenjem vještaka jer je vještačenje dokazno sredstvo čiju vjerodostojnost sud slobodno ocjenjuje na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih činjenica, međutim, sud, a tako ni stranke, nemaju potrebna stručna znanja kojim vještaci medicinske struke raspolažu te upravo oni u svom nalazu utvrđuju sadašnja stručna zapažanja potrebna za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice, a ujedno iznose i svoje stajalište o značenju, vjerovanju, uzrocima i posljedicama određenih činjenica koje bi mogle biti važne za utvrđivanje istinitosti u dokazivanju.
S tim u vezi, upravo oni raspolažu znanjima koji postupci/zahvati su nužni u liječenju kod pojedinih dijagnoza. Tako je vještak ortoped pojasnio na ročištu održanom dana 26.svibnja 2015. godine (l.s.98 i 99) da je liječenje završeno dana 13svibnja 2005.godine, da je korektivna osteotomija operativni zahvat kojim se nastoji osovina kosti dovesti pod normalu tako da se oterećenje težine prenosi na ostale zglobove tzv.normalnim okolnostima, jer je nakon traume osovina tužiteljeve kosti bila poremećena i da nije napravljena korektivna osteotomija degenerativne promjene na susjednim zglobovima nastupile bi znatno ranije što bi za posljedicu imala ugradnju umjetnih zglobova te naglašava da se ne radi o kozmetičkom zahvatu već o nužnom zahvatu u liječenju u sudskom medicinskom smislu, ovaj vještak iznosi mišljenje da je do stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja nastupilo nakon obavljenog ovog zahvata jer iz dokumentacije na kojoj temelji svoje vještvo je razvidno da tužitelju više nije predlagano učiniti nikakve druge zahvate s ciljem pogoršanja zdravstvenog stanja. Da stanje nije bilo sasvim izliječeno vidi se i po nužnosti obavljanja korektive osteotomije.
Kako sud ne raspolaže potrebnim stručni znanjima zbog kojih je u konačnici i bilo neophodno relevantne medicinske činjenice utvrditi upravo vještačenjem po odgovarajućim medicinskim specijalistima, sud je prihvatio mišljenje vještaka ortopeda koji je decidirano naveo, a nakon prouke medicinske dokumentacije tužitelja da se liječenje može smatrati dovršenim u svibnju 2005.godine, isto mišljenje obrazložio pred sudom i argumentirao svoj nalaz i mišljenje, a cijeneći činjenicu da je upravo taj vještak mjerodavan za ocjenu nužnosti pojedinih zahvata u liječenju pacijenta zbog poboljšanja ili sprječavanja pogoršanja zdravstvenog stanja.
Kazati je kako naknadu štete s osnova izgubljene zarade koja nastaje sukcesivno moguće je potraživati unutar zastarnog roka od 3 odnosno 5 godina sukladno čl. 376.ZOO.Budući je za početak tijeka zastarnog roka nužno utvrditi kada je liječenje dovršeno, a tuženik višekratno ukazuje kako je bitan trenutak kad je tužitelj saznao za opseg štete i sve elementne njezine visine odnosno kad se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo, što se ne mora podudarati sa posljednjom medicinskom dokumentacijom, ovaj sud je radi razjašnjenja navedenog a u pravcu ispravnog utvrđenja završetka liječenja saslušao vještaka ortopeda i prihvatio njegovo utvrđenje o završetku liječenja te uzevši u obzir da je tužba podnesena 27.listopada 2005. godine, razvidno je da je unutar zakonom propisnih rokova iz mjerodavne odredbe čl. 376.ZOO. Iz tog razloga ovaj sud ocjenjuje neosnovanim tuženikov prigovor zastare.
Samo po sebi, činjenica odgovornosti tuženikova osiguranika za prometnu nesreću koja za posljedicu ima nesumnjivo teške ozljede tužitelja nije dovoljno za prihvaćanje tužbenog zahtjeva samo po sebi već je nužno dokazati pravno relevantne činjenice gubitka zarade uslijed umanjene radne sposobnosti.
Međutim, cijeneći cjelokupnu situaciju, kako činjenicu da bi se preostala radna sposobnost mogla koristiti za obavljanje poslova koji isključuju rad na visini, dugotrajno hodanje, stajanje i sjedenje, čučanje i klečanje, te dizanje i nošenje teških tereta, to se sud nije mogao prikloniti u cijelosti utvrđenju tužiteljeve preostale sposobnosti za rad, kao objektivno mogućoj za pronalazak odgovarajućeg posla, o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja.
Odredba čl. 195.st.2. ZOO propisuje da povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, odgovorna osoba dužna je povrijeđenom plaćati novčanu rentu kao naknadu za tu štetu.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju kod tužitelja, iako nije sposoban obavljati poslove za koje se školovao (suprotno stavu tuženika) i nadalje postoji radna sposobnost za obavljanje onih poslova koji nisu povezani uz poslove profesionalnog vozača, dakle, tužitelj nije potpuno nesposoban za rad, a što nesumnjivo proizlazi iz oba nalaza i mišljenja specijalista rada.
Nesporno je da je liječenje tužitelja nakon prometne nezgodne (22. svibnja 1997. godine) trajalo osam godina od svibnja 1997. do svibnja 2005. godine, da je kod tužitelja utvrđena opća nesposobnost za rad, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti, a da je upravo iz tog razloga tužitelj prestao biti evidentiran u evidenciji nezaposlenih osoba HZZ-a, a kako to proizlazi iz potvrde od 10. studenog 2015. godine, a koju činjenicu je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio u vođenom postupku, a iz nalaza i mišljenja liječnika dr. M. i dr. V. B. proizlazi kako tužitelj ne može raditi nikakve poslove koji zahtijevaju dugotrajno hodanje, stajanje, sjedenje, rad na visini, čučanje i klečanje te dizanje i nošenje tereta, da je tužitelj u periodu liječenja prošao niz operacija te da je kod istog zaostao teški invaliditet u opsegu od 60 %.
Dakle, u ponovljenom postupku sud je ponovno preispitao u postupku izvedene dokaze i utvrdio kako je ranije pogrešno zaključio da je tužitelj brisan iz evidencije HZZ-a iz razloga svoje pasivnosti, odnosno nejavljanja, već je isti odjavljen zbog opće nesposobnosti za rad temeljem samog zakona.
U smislu upute revizijskog suda, ovaj sud u ponovnom postupku cijeni da doista tužitelj, s obzirom na brojna ograničenja i utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti, a ograničenja su takve prirode da se doista postavlja pitanje koji bi to posao tužitelj mogao raditi, ne samo unutar svoje profesije, već i na drugim poslovima za koje se isti možda i mogao prekvalificirati, međutim nije, a sve i da je, ponovno bi bio suočen s brojnim otežavajućim faktorima, budući da je jasno utvrđeno da isti ne može raditi nikakve poslove koji zahtijevaju dugotrajno hodanje, stajanje, sjedenje, rad na visini, čučanje i klečanje te dizanje i nošenje tereta.
Uz sve to valja uzeti u obzir i da se radi o gradu S. koji predstavlja malu sredinu i doista je otežano zaposlenje i potpuno zdravim osobama, a sezonski poslovi su ipak vezani isključivo uz ugostiteljstvo, nautiku i turizam, koji po svojoj prirodi traže pokretnost (okretnost), također dugotrajno stajanje i hodanje, primjerice za poslove konobara, dok također što se tiče samih prijevozničkih poslova, radilo bi se ipak o poslovima koji zahtijevaju kontinuitet u sjedenju.
Cijeneći sve te gornje okolnosti, tužitelju je praktično nemoguće ostvariti zaposlenje, pa čak i u nekom većem središtu, a kamoli u sredini u kojoj živi te obzirom na utvrđenje da bi tužitelj bio nesposoban za obavljanje poslova svoje profesije, a da sud nije našao neki posao za koji bi se isti mogao prekvalificirati, a da se osposobi za zaposlenje, to je sud u ponovljenom postupku cijeni postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim i isti prihvatio u cijelosti. Tužitelj praktički nema izgleda da se zaposli s postojećom radnom sposobnosti, kako za poslove vozača, tako i neke druge za koje bi se eventualno mogao osposobiti, pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi štetu koju trpi zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti za koju je osposobljen i za koju bi po redovnom tijeku stvari bilo očekivano da bi obavljao. Neovisno o činjenici što tužitelj nije radio na radnom mjestu za koje je školovan prije štetnog događaja, navedeno nije od utjecaja na postojanje valjanog osnova za dosuđenje naknade izgubljene zarade, kao i rente s tog osnova. Stoga tužitelju, budući da je dosita nerealno njegovo zaposlenje, sud je prihvatio tužbeni zahtjevi dosudio u cijelosti potraživanje naknade štete s osnove pretrpljene materijalne štete, rente za izgubljenu zaradu, a sve to sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke G. M., koji sud cijeni stručnim, a uzgredno ni same stranke na matematički izračun nisu imale primjedbi. Uređenje tužbenog zahtjeva po izrađenom nalazu i mišljenju ne predstavlja preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a.
Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za ponovnim saslušanjem vještaka medicine rada u svrhu utvrđenja datuma postanka izvjesnosti trajnog i zdravstvenog oštećenja tužitelja te postoji li i kolika je preostala radna sposobnost, za koje konkretne poslove i u kojem vremenskom opsegu, smatrajući da su sve naprijed navedene činjenice u potpunosti dokazane svim već ranije izvedenim dokazima i isto bi predstavljalo isključivo odugovlačenje postupka.
U odnosu na dokumentaciju vezano uz vrijeme provedeno na odsluženju vojnog roka, ističe se kako je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev bez tog vremenskog razdoblja u kojem je tužitelj bio na odsluženju vojnog roka.
Zaključak je ovog suda da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva te da gubitak zarade i nezaposlenost jest u uzročnoj vezi sa štetnim događajem sukladno odredbi čl. 195.st.2.ZOO.
Dužnost je stranaka da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i prilaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici. Svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnje o postojanju činjenice koja je za nju povoljna. Teret dokazivanja osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva leži na tužitelju.
Ovaj sud smatra da nije od utjecaja okolnost da bi mogao obavljati druge poslove za koje nije kvalificiran iz razloga što tužitelj u ovom postupku ne traži razliku plaće profesionalnog vozača i plaće radnog mjesta koje bi mogao raditi sa preostalom radnom sposobnosti, u kojem pravcu je sud i preotvorio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari i u skladu s načelom otvorenog pravosuđenja utvrdio da spisu ne priležu podaci o plaći za takva radna mjesta, međutim tužitelj u tom pravcu ne dopunjuje dokazne prijedloge. Naime, šteta ne čini uvijek iznos plaće koju oštećenik više ne ostvaruje zbog ozljeđivanja, nego to može biti razlika te plaće ili ukupnih primanja koja bi oštećenik ostvarivao i onih koje ostvaruje na drugim poslovima ili ostvarenjem određenih socijalnih prava.
O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13; dalje ZPP).
Trošak je odmjeren temeljem Tbr. 7.,8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05 i 148/09 i 142/12).
Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za:
- pristup na ročišta održana dana 8.srpnja 2008.godine, 16.rujna 2008.godine, 12.studenog 2008.godine, 16.studenog 2011.godine,14.prosinca 2011.godine, 8. svibnja 2012. godine, 28.svibnja 2012.godine, 28.studenog 2012.godine, 24.rujna 2013.godine, za pristup na svako 500 bodova, odnosno 5.000,00 kn;
- pristup na ročište održano dana 6.veljače 2014.godine u vrijednosti 605 bodova;
- pristup na ročišta održana dana 9.travnja 2015.godine, u vrijednosti od 660 bodova, odnosno 660,00 kn;
- pristup na ročišta od 26.svibnja 2015.godine, 9. srpnja 2015. godine, 20.listopada 2015.godine, u vrijednosti od 680 bodova, odnosno 6.800,00 kn;
- pristup na ročišta od 17.prosinca 2015.godine, 28.siječnja 2016.godine, 18. veljače 2016. godine i 4. svibnja 2017. godine, za pristup na svako 690 bodova, odnosno 6.900,00 kn;
- pristup na ročišta održana dana 15.travnja 2021.godine u vrijednosti od 731 bod, odnosno 7.310,00 kn;
- pristup na ročište održano dana 22. veljače 2022. godine u vrijednosti od 737 bodova;
- za sastav tužbe u vrijednosti od 500 bodova, odnosno 5.000,00 kn;
- za sastav podnesaka od 15. rujna 2008. godine, 26. studenog 2008. godine, 17. rujna 2010. godine, 7. listopada 2011. godine, 28. studenog 2011. godine, 5. ožujka 2012. godine, 28. lipnja 2012. godine, 26. ožujka 2013. godine, 1. listopada 2013. godine, 29. listopada 2013. godine, 2. prosinca 2013. godine, 23. prosinca 2013. godine, 26. veljače 2014. godine, 3. srpnja 2014. godine, 20. veljače 2015. godine, 14. rujna 2015. godine, 27. listopada 2015. godine, 26. studenog 2015. godine, 7. prosinca 2015. godine, 13. siječnja 2016. godine 28. siječnja 2016. godine, 18. veljače 2016. godine, 15. lipnja 2016. godine, za svaku radnju 50 bodova, odnosno 500,00 kn;
- za sastav obrazloženih podnesaka od 5. studenog 2012. godine, 4. prosinca 2012. godine, u vrijednosti od 500 bodova, odnosno 5.000,00 kn;
- za sastav obrazloženih podnesaka od 11.rujna 2014.godine, 11.prosinca 2014.godine za svaki u vrijednosti od 605 bodova, odnosno 6.050,00 kn;
- za sastav obrazloženih podnesaka od 11.veljače 2015. godine, 13.svibnja 2015.godine, za svako 660 bodova, odnosno 6.600,00 kn,
- za sastav podnesaka od 22. prosinca 2015. godine, u vrijednosti od 690 bodova odnosno 6.900,00 kn:
- za sastav podneska od 5. siječnja 2022. godine u vrijednosti od 737 bodova, odnosno 7.370,00 kn;
- za sastav žalbe od 29. lipnja 2017. godine u vrijednosti od 865 bodova, odnosno 8.650,00 kn;
- sastav revizije u iznosu od 1040 bodova, odnosno 10.400,00 kn;
- trošak vještačenja u iznosu od 6.500,00 kn;
Ukupan trošak koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku iznosi 263.312,50 kn. U odnosu na potraživanje troška sudskih pristojbi ističe se kako je tužitelj rješenjem suda od 20. lipnja 2017. godine, pod poslovnim brojem P-2335/06 oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi
Temeljem svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.
U Šibeniku, dana 8.travnja 2022. godine
Sudac
Martina Miočević Šušnjić, v.r.
