Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: 7 P-274/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u V., po sucu toga suda Z. M. u pravnoj stvari tužiteljice A. K. OIB: … iz V. R. 138, koju zastupa punomoćik K. L. odvjetnik iz V. , protiv tuženika R. R. OIB: … iz V. , I. G. 49, koga zastupa punomoćica G. J. M. odvjetnica iz V. , radi isplate, nakon zaključenja glavne, javne rasprave 15. ožujka 2022. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/2014,70/19 u daljnjem tekstu ZPP-a), 8. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku R. R. OIB: … iz V., I. G. 49, da tužiteljici A. K. OIB: … iz V. F. R. 138, isplati iznos od 174.750,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena tekućim od 10. listopada 2014. do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u razlici od dosuđene kamate počevši od 10. listopada 2014. pa do zatražene od 17. ožujka 2010.

III Odbacuje se prigovor tuženika radi prijeboja.

IV Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 46.093,75 kuna, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica A. K. iz V., podnijela je putem svog punomoćnika dana 5. svibnja 2011.g. tužbu ovome sudu protiv I tuženika R. R. iz V. i II tuženika J. R. iz Z. , radi isplate , a podredno i radi priznanja prava vlasništva.

2. U tužbi i tijekom postupka tužiteljica navodi da je u razdoblju od 27. travnja 2000., pa do 16. ožujka 2010. živjela sa pokojnim I. R. , ocem I tuženika, a bratom II tuženika J. R. s kojim je I. R. imao zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tužiteljica navodi da je kod pok. I. R. došla živjeti u domaćinstvo kako bi mu pomagala u svakodnevnom životu i skrbila o njegovim potrebama, a on joj je obećao da će joj za uzvrat ostaviti svu svoju imovinu, što se prvenstveno odnosi na obiteljsku kuću u V. , s time da će prethodno raskinuti Ugovor o doživotnom uzdržavanju s J. R. , s čime se isprava J. R. kao davatelj uzdržavanja isprava složio, no kasnije predomislio.

3. Tužiteljica navodi da je kroz cijelo razdoblje od gotovo 10 godina vodila cjelokupnu svakodnevnu skrb o I. R. , pripremala mu hranu, spremala, čistila, pružala pomoć u svakodnevnom životu, nabavi lijekova, odlasku liječniku, te na taj način svoju obvezu prema njemu u cijelosti ispunila. Kako nije izvršen prijenos imovine I . R. na nju, već oko toga postoji spor među tuženicima od kojih niti jedan nije vodio brigu o I. R. , pa dakle niti I tuženik kao sin i jedini zakonski nasljednik, a niti II tuženik kao davatelj uzdržavanja, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom bi naložio tuženicima da tužiteljici na ime naknade za skrb koju je pružila za I. R. , isplate naknadu od 1.500,00 kuna mjesečno, što za 117 mjeseci iznosi 175.500,00 kuna, te naknade joj troškove sahrane koje je podmirila u iznosu od 8.042,20 kuna, odnosno ukupno isplate iznos od 183.542,20 kuna, a za slučaj da sud ne udovolji ovome zahtjevu, tužiteljica ističe i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk. ul. br. 10522 k.o. V. koje se sastoje od čkbr. 1518/2 kuća i dvor sa 218 čhv, koja je nekretnina bila vlasništvo I. R.

4. Nakon pravomoćnosti presude P-957/2010-30 od 29. siječnja 2013., a kojom je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju u pravnoj stvari tužitelja R. R. kao nasljednika iza pok. I. R. (primatelja uzdržavanja) i J. R. kao davatelja uzdržavanja, tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na II tuženika J. R.

5. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka, tuženik R. R. ne osporava dio tražbine koji se odnosi na trošak sahrane, no protivi se tužbenom zahtjevu koji se odnosi na naknadu za pruženu skrb, ističući prigovor zastare za sva potraživanja dospjela za 5 godina unazad, računajući od dana smrti I. R. 16. ožujka 2010., odnosno sva potraživanja dospjela prije 16. ožujka 2005., a navodi da skrb u takvom opsegu nije njegovu predniku I. R. niti bila potrebna.

7. Nadalje tuženik navodi, da je tužiteljica i nakon 16. ožujka 2010. pa sve do 1. studenog 2010. ostala živjeti u stanu ostavitelja I. R. za što potražuje naknadu u iznosu od 600,00 kuna mjesečno , osporava postojanje bilo kakvog dogovora između I. R. i tužiteljice. Navodi da je ista imala u domaćinstvu I. R. stan i hranu, pranje rublja i sl., čime je mjesečno ostvarivala korist od najmanje 1.000,00 kuna, a prilikom iseljenja iz kuće, odnijela je stvari koje je kupovala s I. R. pa stoga predlaže da sud usvoji protutužbeni zahtjev, te naloži tužiteljici-protutuženoj ( u daljnjem tekstu; tužiteljici), da tuženom- protutužitelju ( u daljnjem tekstu; tuženika) isplati iznos od 194.100,00 kuna.

8. U daljnjem tijeku postupka, nakon što je pravomoćno odlučeno o protutužbenom zahtjevu, tuženik ističe i prijebojni zahtjev za korištenje nekretnine.

9. Ovosudnom presudom posl. br. P-127/2014-25 od 23. travnja 2015. naloženo je tuženiku- protutužitelju R. R. da tužiteljici-protutuženoj A. K. isplati iznos od 182.792,20 kuna od čega se iznos od 174.750,00 kuna odnosi na naknadu za rad i skrb o I. R. , a 8.042,20 kuna na povrat troškova sahrane I. R. Također je naloženo tužiteljici-protutuženoj A. K. da tuženiku-protutužitelju R. R. isplati iznos od 4.500,00 kuna, a koji se iznos odnosi na troškove stanovanja u obiteljskoj kući nakon smrti I. R. Istom presudom odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev u razlici od dosuđenih 4.500,00 kuna do zatraženih 194.100,00 kuna, te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

10. Presudom i rješenjem Županijskog suda Gž-1014/2015-2 od 7. rujna 2017. rješavajući po žalbama stranaka, presuda ovoga suda potvrđena je u točci IV kojom je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev u razlici od 4.500,00 kuna do zatraženih 194.100,00 kuna, a preinačena je presuda u točki I kojom je naloženo tuženiku R. R. da tužiteljici isplati 182.792,20 kuna , te u točci III kojom je naloženo tužiteljici-protutuženoj A. K. da isplati R. R. iznos od 4.500,00 kuna, te je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan za isplatu iznosa od 174.750,00 kuna, a protutužbeni zahtjev odbijen je i u dijelu u kojem je naloženo tužiteljlici da R. R ( protutužitelju) isplati iznos od 4.500,00 kuna.

11. Ovosudnom presudom pod posl. br. P-461/2017-45 od 16. veljače 2018. prihvaćen je u cijelosti kao osnovan podredni tužbeni zahtjev, te je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica ½ dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 2095 k.o. V. Centar kčbr. 383 ulica A. S. sa 432 m2, dvorište 284 m2, kuća, ulica A. S. kbr. 31 , 128 m2, i pomoćna zgrada 20 m2, ukupne površine 432 m2, koje čine: 1. suvlasnički dio: 41/100 etažno vlasništvo ( E-1) stan 1 u prizemlju koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dvije sobe, ostave i kupaone, ukupne površine 63,58 m2 i 2. suvlasnički dio: 59/100 etažno vlasništvo ( E-2) stan 2 na prvom katu koji se sastoji od hodnika, sobe, ostave, lođe, kuhine, balkona i kupaone, ukupne površine 78,01 m2, sa pripadajućim predprostorom u prizemlju površine 15,04 m2.

12. Presudom Županijskog suda Gž-35/2018-2 od 24. svibnja 2018. prihvaćena je žalba tuženika, te je preinačena presuda ovoga suda P-461/2017-45 od 16. veljače 2018. na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev A. K. za utvrđenje vlasništva nekretnina, te je tužiteljici naloženo da tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 30.250,00 kuna.

13. Rješenjem Vrhovnog suda Rev-3789/2018-2 od 19. veljače 2019. odbačena je revizija A. K. kao nedopuštena.

14. Odlukom Ustavnog suda od 3. lipnja 2020. posl. br. U-III-1605/2019 usvojena je ustavna tužba A. K. te je ukinuta presuda i rješenje Županijskog suda br. Gž-1014/2015-2 od 7. rujna 2017. u pobijanom dijelu u kojem je preinačena točka I presude Općinskog suda u V. broj P-127/2014-25 od 23. travnja 2015. odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 174.750,00 kuna sa zateznim kamatama, te se predmet u tom dijelu vraća Žpanijskom sudu na ponovno odlučivanje.

15. Rješenjem Županijskog suda Gž-91/2021-2 od 17. lipnja 2021. prihvaćena je žalba , te je presuda ovoga suda P-127/2014-25 od 23. travnja 2015. ukinuta u točki I izreke u dijelu u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 174.750,00 kuna sa zateznim kamatama, te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje. U obrazloženju svoje odluke Županijski sud nalaže ovome sudu raspraviti o zahtjevu tužiteljice za isplatu troškova koji se odnose na pruženu brigu i njegu i cjelokupnu skrb o pok. I. R. , te o odluci o troškovima postupka i eventualno podredno postavljenom tužbenom zahtjevu u slučaju da se ne prihvati glavni tužbeni zahtjev radi isplate.

16. Dakle u ovoj fazi postupka, bilo je relevantno sukladno uputi Županijskog suda utvrditi ima li tužiteljica pravo na isplatu troškova, odnosno opseg i trajanja poduzetih radnji tužiteljice u smislu pomaganja I. R. kroz razdoblje od 27. travnja 2000. pa do 16. ožujka 2010. odnosno do dana smrti I. R.

16.1. Također je bilo potrebno donijeti odluku o prijebojnom zahtjevu tuženika, te troškovima parničnog postupka.

17. Među strankama nije sporno da je tužiteljica živjela u domaćinstvu sa I. R. u razdoblju od 27. travnja 2000., pa do 16. ožujka 2010., te vodila domaćinstvo i pružala pomoć i njegu I. R.

18. Nije sporno niti da je tuženik R. R. jedini nasljednik I. R.

19. Radi utvrđenja relevantnih činjenica izvršen je uvid u račune Flore str. 5- 8), preslike uplatnica ( str. 9), Ugovor o doživotnom uzdržavanju ( str. 10-11), potvrda o imovnom stanju ( str.12), presudu P-957/10 od 29. siječnja 2013. ( str. 29- 39), odluka Županijskog suda broj Gž-1333/13 od 6. veljače 2014. ( str. 40-42), ovosudno rješenje P-127/14-2 od 5. ožujka 2014. ( str. 43-44), zk. izvadak ( str. 45- 47), nalaz i mišljenje I stupanjskog tijela vještačenja ( str. 67-69), rješenje Centra ( str. 70), rješenje P-127/14-11 od 11. prosinca 2014., zapisnik u predmetu P-957/10 od 15. siječnja 2013. ( str. 76-77), uvjerenje Centra ( str. 88) , preslik uplatnice ( str. 89), dokumentacija HZMO ( list 94-107), prijedlog za kazneni progon ( str. 113), zahtjevi za prodaju udjela ( list 114-116) ponuda V. d.o.o. ( str. 117), preslike uplatnica , otpremnica i računa ( str. 118-121), preslik otpremnica , uplatnica i računa ( str. 122-125), ovosudna presuda P-127/14-25 ( str. 129-139) rješenje Gž-58/2015- 2 ( str. 152 a, 152 b), presuda i rješenje Gž-1014/2015-2 od 7. rujna 2017. ( str. 153- 157), revizija ( str.161-165) podnesak sa preciziranim tužbenim zahtjevom ( str. 169-172), rješenje o nasljeđivanju O-191/14-32 ( str. 174-176) dopis Ustavnog suda ( str. 178), podnesak tuženika (str. 178-178), podnesak tužiteljice sa preciziranim tužbenim zahtjevom i zk. izvatkom ( str. 181-187), presudu i rješenje ovoga suda P- 461/2017-45 ( str. 199-212), presudu Županijskog suda Gž-35/2018-2 od 24. svibnja 2018. ( str. 220-224), rješenje Županijskog suda Gž-35/2018-4 od 27. kolovoza 2018. ( str. 228), rješenje Vrhovnog suda RH Rev-3798/2018-2 od 19.veljače 2019. ( str. 242-243), rješenje Ustavnog suda RH, U-III-1907/2019 od 18. ožujka 2020. (str. 246-248), Odluka Ustavnog suda RH, broj U-III-1605/2019 od 3. lipnja 2020. ( str. 251-257), rješenje Županijskog suda Gž-91/2021-2 od 17. lipnja 2021. ( str. 262-266), dopis Centra ( str. 297) dopis doma B. ( str. 304), dopis doma za starije i nemoćne osobe " V." ( str. 305-308), dopis obiteljskog doma " M. m. " ( str. 309), dopis obiteljskog doma M. S., S. ( str. 310), dopis obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe I. Š. ( str. 311), dopis doma za starije osobe "R." ( str. 315), dopis obiteljskog doma za starije i nemoćne osobe " M." ( str. 319), dopis Upravnog odjela ( str. 320), dopis obiteljskog doma "A." ( str. 322), podnesak tužiteljice s preciziranim tužbenim zahtjevom ( str. 328-330), dopis obiteljskog doma G. D. ( str. 322), podnesak tužiteljice ( str. 328-330, 352), podnesak tuženika ( str. 356-357), te su saslušani svjedoci J. V. M. Č., D. L., J. V. ( str. 110-112) te tužiteljice A. K. i tuženika R. R. kao stranaka ( str. 84-87 i 360-362).

20. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem čl. 8. ZPP-a.

21. Tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 174.750,00 kuna je osnovan.

22. Ocjenjujući izvedene dokaze zasebno i u cjelini, sud je iskaze svjedoka J.

V.1, J. V.2, D. L. i M. Ć. našao životnim, logičnim pa stoga i istinitim, a ove iskaze sud je cijenio u kontekstu odnosa sa strankama i pok. I. R. pa svjedok J. V. (str.110) iako dugogodišnji poznanik I. R. , a prijatelj R. R. nije bio osobito upoznat sa potrebama i zdravstvemim stanjem I. R. , a njihovi susreti svodili su se na kurtoazno ćaskanje na ulici ili trgovačkom centru u kojim prilikama se i ne može stvoriti stvarna slika o predmetu spora niti bi to bila primjerena tema za takve razgovore.

23. Iskaz svjedoka D. L. (str. 111-112) sud nalazi objektivnim i nepristranim, a radi se o osobi koja nije zainteresirana za ishod spora i koja je gotovo svakodnevno bila u kući I. R. , pa samim time i upućena u poslove koje je tužiteljica radila, ali i opsegu potreba I. R. , tako D. L. navodi da je tužiteljica Ivanu “davala inzulin, kuhala, spremala, čistila i prala, obzirom da on nije ništa mogao“, a navodi da je tužiteljica i „išla s I. kod doktora…po lijekove, kupala ga, dizala na štake, pomagala ići na WC, pomagala danju i noću“, kao i vodila brigu o nabavi i mijenjanju pelena.

24. Iz iskaza svjedoka J. V. (str.112), ne saznaje se puno o životu u domaćinstvu tužiteljice i oca tuženika no svjedok je kao susjed primjetio da je tužiteljica išla u nabavku, radila bašću, te nije primjetio da je itko drugi skrbio o I. R. Isto je i sa svjedokom M. Ć. (str. 110-111) sestrom pokojnog I. R. koja je prilikom posjeta primjetila da je tužiteljica I. R. „bila na raspolaganju 24 sata na dan i gledala na sat kada mu treba dati tabletu, inzulin ili što drugo“.

25. Iskaze tužiteljice (str 84-86, 360-361), sud je našao životnim i logičnim i u dijelu gdje navodi da je s pokojnim I. R. postigla dogovor temeljem kojeg se obvezala useliti u njegovu kuću, održavati mu domaćinstvo, pružati pomoć i njegu, a I. R. , obzirom da nije u mogućnosti dati joj zatraženu naknadu u novcu u iznosu od 1.500,00 kuna, se obvezao naknaditi joj rad i brigu prijenosom prava vlasništva na nekretninama nakon smrti, tako i u dijelu gdje opisuje svoj rad oko I. R.

25. 1. Istinitost iskaza o dogovoru sa I. R. potvrđuje i dokumentacija koja se nalazi u spisu, pa tako, iz primanja I. R. u vrijeme dolaska tužiteljice u njegovo domaćinstvo jasno proizlazi da nije niti imao sredstava iz kojih bi plaćao rad tužiteljice (str. 94-107).

25. 2. Nadalje, tužiteljica u svom iskazu logično, detaljno i uvjerljivo opisuje što je sve radila, kakav je bio dnevni ritam u domaćinstvu, koje su bile potrebe I. R. ovisno o dobu dana i noći, obzirom na brojne bolesti od kojih je bolovao Istinitost ovakvog iskaza tužiteljice, osim iskaza svjedoka D. L. i M. Ć. , također potvrđuje dokumentacija koja se nalazi u spisu, pa tako iz nalaza prvostupanjskog tijela vještačenja od 23. ožujka 2000.(str.67-69), dakle mjesec dana prije dolaska tužieljice utvrđena je nesposobnost I. R. za samozbrinjavanje, te potreba za pomoći i njegom druge osobe u punom opsegu. Logično je zaključiti da se potreba za pomoći i njegom kod I. R. kroz cijelo razdoblje do smrti, samo povećavala.

26. Sud nije našao vjerodostojnim tvrdnje tuženika (str. 86-87, 361-362) , da je tužiteljica bila osoba koja je pomoć i njegu I. R. pružala za stan i hranu, jer to nije životno niti logično, a ovakve tvrdnje sud nalazi omalovažavajućim. Također sud nerazumljivim smatra navod tuženika da je tužiteljica dolaskom u kuću njegova oca "unaprijedila svoj status" (str.86), no za donošenje odluke to i nije relevantno.

27. Iskaz tuženika R. R. da njegov pok. otac I. R. nije doprinosio za njegovo uzdržavanje, da je s majkom iselio iz domaćinstva uslijed psihičkog i fizičkog zlostaljanja od strane I. R. , te da I. R. nikad nije pokazivao brigu za njega kao jedino dijete, sud nalazi kontradiktornim ranije danom iskazu, gdje navodi da se nije mogao brinuti o ocu jer je živio u Z. pa je to bilo fizički nemoguće, ne spominjući nebrigu oca za nejga kada je bio dijete, ili da se nije smatrao niti dužnim skrbiti o ocu.

27. 1. Osim toga, svoj iskaz o nemaru oca za njega nije potkrijepio dokazima. Iskaz tuženika neuvjerljiv je i stoga što nije jasno da li se sjeća ili pretpostavlja da je vođen postupak u kojem je majka u njegovo ime tražila uzdržavanje, te da je pokušana ovrha na primanjima pok. I. R.

28. Što se tiče pribavljenih podataka domova za stare i nemoćne, utvrđeno je da je riječ o vrlo skromnoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da u utuženom razdoblju vrlo malo domova pružalo uslugu koja je bila potrebna I. R. , tako da nekog tržišta ovakvih usluga (u promatranom razdoblju) nije niti bilo, no kako je tužiteljica navela da je i prije dolaska kod prednika tuženika radila iste poslove za 1.500,00 kuna mjesečno, u istim uvjetima, sud je našao vjerodostojan ovaj iskaz, a navedeni iznos ne odstupa puno od podataka domova za stare i nemoćne gdje se cijena boravka kretala od minimalnih 2.000,00 kuna , ako je riječ o pokretnim osobama u višekrevetnim sobama, no pok. I. R. u utuženom razdoblju svakako je imao bolju i primjereniju skrb nego da je bio u dvokrevetnoj ili trokrevetnoj sobi doma.

29. Uzimajući u obzir iskaz tužiteljice, D. L. i M. Ć., sud je utvrdio da su tužiteljici u početku po dolasku u domaćistvo I. R. za pomoć i njegu koju mu je pružala i za potrebe pripremanja hrane, pranja, spremanja i čišćenja bila potrebno nekih 5 do 6 sati efektivnog rada dnevno, s time da se taj rad odvijao u različito vrijeme tijekom dana i noći, a kasnije se opseg poslova i njihova složenost, obzirom na postepeno pogoršanje zdravstvenog stanja samo povećavao.

30. Stoga je sud našao relevantnim slijedeće utvrđene činjenice:

- da je tužiteljica sa pokojnim I. R. postigla dogovor temeljem

kojega se

obvezala useliti u njegovu kuću, održavati mu domaćinstvo, pružati pomoć i njegu, a I. R. se obvezao naknaditi joj rad i brigu prijenosom prava vlasništva na nekretninama, nakon njegove smrti, obzirom da nije u mogućnosti dati joj naknadu u novcu,

- da I. R. nikada nije osporavao svoju obvezu dati naknadu tužiteljici za njegu skrb i brigu o njemu,

- da je R. R. sin pok. I. R. te jedini zakonski nasljednik kojem

je

ostavinska imovina uručena u cijelosti rješenjem o nasljeđivanju O- 191/2014-32 od 10. listopada 2014. ( str. 174-176),

- da je tužiteljica obavljala sve poslove održavanja domaćinstva, nabavljanja namirnica, održavanja higijene I. R. odlaska liječniku, ali i poslove mijenjana pelena, mjerenja razine šećera u krvi, davanja inzulina, pranja i presvlačenja pacijenta i njege tromboznih nogu,

- da je tužiteljici u početku, po dolasku u domaćinstvo I. R. za pomoć i njegu prednika tuženika, bilo potrebno 5 do 6 sati rada, a kasnije zbog povećanja potreba I. R. uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja tijekom dana i noći bilo je potrebno i daleko više sati rada,

- da tvrdnje tuženika kako otac nije skrbio o njemu i nije doprinosio za njegovo uzdržavanje, nisu ničim dokazane.

31. Za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari relevantne su odredbe Zakona o obveznim odnosima ( NN 53/91, 73/93, 3/94, 7/96, 112/99), u daljnjem tekstu ZOO- a, Obiteljskog zakona ( NN 116/03,17/04, 136/04 , 107/07, 57/11 u daljnjem tekstu ObZ-a) i Zakona o parničnom postupku.

31. 1. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisao je, da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnovu u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi.

31. 2. U st. 2. ovog članka, propisano je, da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

31. 3. Temeljem odredbe čl. 1119. ZOO-a koji regulira pravila o vraćanju, određeno je, da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo, što je ovaj po Zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

31. 4. Na isti način stjecanje bez osnove regulirale su i odredbe čl. 210. i 214. ZOO/91, koje su se primjenjivale do 1. siječnja 2006.

31. 5. Temeljem odredbe čl. 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

31. 6. Člankom 89. ObZ-a (NN 162/98), te čl. 90. ObZ-a (NN 116/03) , propisao je, da je dijete dužno poštivati svoje roditelje i pomagati im, te biti obzirno prema članovima obitelji.

31. 7. Odredbom čl. 217. st. 2. ObZ/98, te čl. 213. st. 2. ObZ/03, određuje, da se dijete može osloboditi dužnosti uzdržavanja roditelja koji ga iz neoporavdanih razloga nije uzdržavao u vrijeme kada je to bila njegova zakonska obveza.

31. 8. Sud je našao relevantnom i odredbu čl. 63. st. 4. Ustava Republike Hrvatske 8/98, koja određuje da su djeca dužna brinuti se za stare i nemoćne roditelje.

31. 9. Zakon o parničnom postupku i to čl. 223. st. 1. ZPP-a glasi: „Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama sud će prema tome odlučiti prema slobodnoj ocijeni.“

32. Stavljajući u odnos utvrđene činjenice s citiranim odredbama, sud je utvrdio da je tužiteljica njegujući I. R. u bolesti i nemoći izvršavala radnje koje je po Zakonu bio dužan činiti tuženik kao sin, pa kako je te radnje obavljala umjesto njega, ima pravo zahtijevati naknadu od tuženika kao djeteta i zakonskog nasljednika, jer je došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a.

33. O preinačenju tužbenog zahtjeva

33. 1. Tužiteljica je u zadnjoj fazi postupka preinačila tužbeni zahtjev, povećavajući svoje potraživanje sa 174.750,00 kuna, na iznos od 365.000,00 kuna. Ovo povećanje, odnosno preinačenje tužbenog zahtjeva temelji na podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske o cijenama rada radnika koji rade izravno s korisnicima usluga, domova za stare i nemoćne, koji su javno dostupni.

33. 2. Temeljem odredbe čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a tužitelj može do zaključenja glavnog postupka preinačiti tužbu, a iznimno preinačiti je može do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

33. 3. Temeljem odredbe st. 3. čl. 190. ZPP-a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, a i kad se tuženik protivi sud može dopustiti preinaku, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

33. 4. Obzirom da se tuženik usprotivio preinačenju, a tužba je preinačena temeljem podataka Državnog zavoda za statistiku koji su bili objavljeni još u vrijeme podnošenja tužbe, sud nije našao ispunjenim uvjete iz čl. 190. st.1. i 2. ZPP-a slijedom čega nije dopusti preinaku, te je reješenje da se preinaka ne dopušta objavio na ročištu održanom dana 22. veljače 2022. ( str. 358).

34. O zahtjevu za isplatu

34. 1. Već je navedeno kako je sud utvrdio da je tužiteljica njegujući I. R. u bolesti i nemoći izvršavala radnje koje je po Zakonu bio dužan činiti tuženik kao sin, pa kako je te radnje obavljala umjesto njega, ima pravo zahtijevati naknadu od tuženika kao djeteta i zakonskog nasljednika, jer je došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženika (čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO-a).

34. 2. Razmatrajući iznos koji bi tužiteljici pripadao na ime naknade sud je prvenstveno uzeo u obzir da je tužiteljica pomoć i njegu I. R. pružala u razdoblju od 27. travnja 2000., pa do 16. ožujka 2010., dakle 116,5 mjeseci, za što potražuje naknadu od 1.500,00 kuna mjesečno, odnosno 50,00 kuna dnevno.

34. 3. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice da se provede vještačenje na okolnost utvrđenja vrijednosti njena rada kroz razdoblje od 27. travnja 2000. pa do 16. ožujka 2010., odnosno u razdoblju od gotovo 10 godina, obzirom da vještak ne može utvrditi koju je konkretno radnju, u koje vrijeme tužiteljica vršila pružajući pomoć i njegu, pa takvo vještačenje ne bi bilo moguće, obzirom da su potrebe I. R. za njegom i pomoći ovisile o tomu kako mu je bilo trenutno zdravstveno stanje, no izvjesno je da su potebe kontinuirano rasle kroz cijelo razdoblje.

34. 4. Dakle, kako se vještačenjem ne može egzaktno utvrditi vrijednost rada koje je tužiteljica obavila, a pripada joj pravo na novčanu svotu sud je istu utvrdio po slobodnoj ocijeni, uzimajući u vidu dokumentaciju u spisu, pravila iskustva i općepoznate činjenice.

34. 5. Što se tiče pribavljenih podataka domova za stare i nemoćne, utvrđeno je da je riječ o vrlo skromnoj dokumentaciji iz koje proizlazi da u utuženom razdoblju tržišta ovakvih usluga gotovo nije niti bilo, no kako je tužiteljica navela da je i prije dolaska kod prednika tuženika radila iste poslove za 1.500,00 kuna mjesečno, u istim uvjetima, sud je našao vjerodostojan ovaj iskaz. Navedeni i utuženi iznos ne odstupa puno od podataka domova za stare i nemoćne gdje se cijena boravka kretala od minimalnih 2.000,00 kuna, ako je riječ o pokretnim osobama u višekrevetnim sobama. Dakle, pok. I. R. u utuženom razdoblju svakako je imao bolju i primjereniju skrb nego da je bio u dvokrevetnoj ili trokrevetnoj sobi doma, što bi iznosilo više nego potražuje tužiteljica.

34. 6. Ako se rad tužiteljice komparira sa radom u nadnici, valja imati na umu da je visina nadnice koja je u navedenom periodu i području gdje je rad izvršen iznosila minimalno 100,00 kuna dnevno za 8 sati rada, što iznosi 12,50 kuna po satu. Po utvrđenju suda, tužiteljica je pomoć i njegu pružala minimalno 5 sati efektivno kroz cijeli dan, a ponekad i noć, pa bi joj, ako se njen rad komparira sa radom u nadnici pripadala naknada od minimalno 62,50 kuna, a tužiteljica za pružanje pomoći i njege potražuje iznos od 50,00 kuna dnevno.

34. 7. Treća orjentaciona opcija za utvrđivanje naknade za pomoć i njegu, je iznos koji se strankama dosuđivao za pretrpljenu imovinsku štetu, na ime tuđe pomoći i njege, koju pruža nestručna osoba prilikom oblačenja, hranjenja, prijevoza i održavanja higijene, koja se dosuđuje ovisno o vrijednosti rada u vremenu i na području gdje je pomoć i njega, pružane. U razdoblju od 2000. do 2010., dosuđivani iznosi pravične novčane naknade za tuđu pomoć i njegu koju su pružale nekvalificirane osobe, mahom članovi kućanstva, oko oblačenja, hranjenja i higijene, kretali su se u rasponu od 10,00 do 15,00 kuna po satu. Obzirom da je tužiteljica, po utvrđenju ovoga suda pomoć i njegu I. R. , svakodnevno pružala u opsegu od minimalno 5 sati i primjenom ovog komparacijskog kriterija, dođe se do dnevnog iznosa od 50,00 do 75,00 kuna dnevno.

34. 8. Dakle, sud je na osnovu dokumentacije koja se nalazi u spisu i drugih dokaza, primjenom pravila logičkog zaključivanja, životnog iskustva, te sudske prakse utvrdio da je zatraženi iznos naknade od 50,00 kuna dnevno, odnosno 174.750,00 kuna za 116,5 mjeseci u cijelosti osnovan.

34. 9. Valja napomenuti da niti jednu od brojnih utvrđenih radnji kojima je tužiteljica pružala pomoć i njegu R. , sud nije našao nepotrebnom.

35. O zahtjevu za isplatu kamate.

35. 1. Obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta za vrijeme trajanja postupka za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sud nije našao da bi tuženik bio nepošten stjecatelj prije donošenja riješenja o nasljeđivanju. Dakle tek pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju O-191/14-32, od 10. listopada 2014., koje je postalo pravomoćno istog dana, tuženik je posto nepošten stjecatelj i u obvezi je od tada platiti i kamate.

36. O zastari

36. 1. Prigovor zastare nije osnovan, obzirom da se rok zastare računa od dospijeća obveze, a ista je dospjela u trenutku smrti I. R. , dana 16. ožujka 2010., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta je 5. svibnja 2011., dakle unutar općeg zastarnog roka. Razlozi neosnovanosti ovog prigovora navedeni su i u presudi P- 127/2014., od 23. travnja 2015.

37. O prijebojnom zahtjevu

37. 1. Prijebojnim zahtjevom obuhvaćen je iznos iz protutužbenog zahtjeva koji je sud kao neosnovan odbio u točki IV presude P-127/2014., od 23. travnja 2015., a koja je u tom dijelu potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda Gž- 1014/2015 od 7. rujna 2017. Dakle, kako je o tome već pravomoćno odlučeno sud o istom nije mogao odlučivati, te je o prijebojnom zahtjevu riješeno kao u točki III izreke.

38. O podrednom zahtjevu

38. 1. Nalazeći osnovni tužbeni zahtjev za isplatu naknade osnovanim, sud podredni tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva nije niti razmatrao, a niti mogao razmatrati, jer je o istom već odlučeno presudom Županijskog suda Gž- 35/2018, od 24. svibnja 2018. kojom je preinačena presuda ovoga suda P-461/2017- 45 od 16. veljače 2018., te odbijen kao neosnovan stvarnopravni zahtjev tužiteljice.

39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 156. st. 1. ZPP-a.

39. 1. Obzirom da je tužiteljica sa svojim obvezno pravnim zahtjevom u cijelosti uspjela, tuženik joj je dužan naknaditi troškove postupka vezane uz obveznopravni zahtjev, dok nema pravo na naknadu troškova postupka izvazvanih insistiranjem tužiteljice na neosnovanom stvarnopravnom zahtjevu, za koji dio troškova je tuženiku već dosuđena naknada odlukom Županijskog suda Gž-35/2018- 2 od 24. svibnja 2018. i Gž-35/2018-4 od 27. kolovoza 2018.

39. 2. Troškovi postupka tužiteljice odnose se na troškove zastupanja po punomoćniku.

39. 3. Punomoćniku tužiteljice za sastav tužbe po tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( u daljnjem tekstu; Tarife), obzirom na vrijednost predmeta spora pripada nagrada od 2.500,00 kuna.

39. 4. Za sastav podneska od 5. ožujka 2011.g punomoćnik tužiteljice nije tražio naknadu.

39. 5. Za sastav obrazloženog podneska od 27. 3. 2014. punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 2.500,00 kuna po tbr. 8. Tarife.

39. 6. Za zastupanje na ročištu od 2. prosinca 2014. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 1.250,00 kuna, a za sastav podneska od 28. 11. 2014., a koji je predan na ročištu od 2. prosinca 2014. punomoćniku tužiteljice ne pripada nagrada , jer nije riječ o opravdanom i nužnom trošku jer sve navode iz podneska punomoćnik tužiteljice je mogao iznijeti na ročištu.

39. 7. Za sastav obrazloženog podneska od 18. 2. 2014., punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 2.500,00 kuna.

39. 8. Za zastupanje na ročištu od 27. siječnja 2015. po tbr. 7. Tarife punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 2.500,00 kuna.

39. 9. Nagrada od 2.500,00 kuna punomoćniku tužiteljice pripada i za zastupanje na ročištu od 19. ožujka 2015. po tbr. 7. Tarife.

39. 10. Za sastav žalbe od 4. svibnja 2015. po tbr. 10. Tarife, punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 3.125,00 kuna.

39. 11. Za sastav revizije punomoćniku tužiteljice po tbr. 10. točka 6. Tarife pripada nagrada od 3.750,00 kuna.

39. 12. Za sastav Ustavne tužbe punomoćniku tužiteljice po tbr. 27. Tarife, pripada nagrada od 5.000,00 kuna.

39. 13. Za sastav prijedloga za osiguranje punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 2.500,00 kuna po tbr. 7. točka 1. Tarife.

39. 14. Za sastav obrazloženog podneska od 20. rujna 2021. punomoćniku tužiteljice po tbr. 8. točka 1. Tarife pripada nagrada od 2.500,00 kuna.

39. 15. Za zastupanje na ročištu od 28. rujna 2021. punomoćniku tužiteljice po tbr. 9. točka 1. Tarife pripada nagrada od 2.500,00 kuna.

39. 16. Za sastav obrazloženog podneska od 5. siječnja 2022. punomoćniku tužiteljice po tbr. 8. točka 1. Tarife pripada nagrada od 2.500,00 kuna, te za zastupanje na ročištu od 22. veljače 2022. pripada mu nagrada od 1.250,00 kuna po tbr. 9. točka 2. Tarife.

39. 17. Za zastupanje na ročištu od 15. ožujka 2022. punomoćniku tužiteljice pripada nagrada od 2.500,00 kuna po tbr. 9. točka 1. Tarife.

39. 18. Dakle, punomoćniku tužiteljice na ime zastupanja pripada iznos od 36.875,00 kuna, što sa PDV-om iznosi 46.093,75 kuna.

39. 19. Obzirom da je tužiteljica oslobođena plaćanja sudskih pristojbi, drugih troškova nije niti imala.

40. Slijedom iznijetog riješeno je kao u izreci.

U V. 8. travnja 2022.

Sudac:

Z. M.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest;

1. Za tužiteljicu punomoćnik K. L. odvjetnik iz V.

2. Za tuženika punomoćnik G. J. M. , odvjetnica iz V.