Pr-208/2020-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., O.:…, zastupanog po O. Č., M., Ž. ,Š., odvj. u Z., protiv tuženika B. d.d. S., O . :

…, zastupano po pun. Ž. O. odvj. u S., radi utvrđenja, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana14.veljaće 2022. god. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja D. Č., odvj. u K. K. i pun. tuženika Ž. O.,

odvj. u S., objavljene 08.travnja 2022. god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 03. travnja 2014. god., kojom je M. D. od strane B. d.d. S. otkazan Ugovor o radu od 07. studenog 2007. god.

II. Nalaže se tuženiku B. d.d. S. da tužitelja M. D. vrati na posao, te da mu prizna sva prava iz Ugovora o radu, sve u roku od 8 dana."

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.750,00 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je kod Općinskog suda u Samoboru zaprimljena 14. svibnja 2014. god. navodi se da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 09. studenog 2007. god. zasnovao radni odnos s tuženikom, za radno mjesto šefa skladišta metala i građevinskog materijala 531 Z., mjesto rada tužitelja da je u poslovnoj jedinici tuženika. Dana 04. travnja 2014. god. tužitelju da je dostavljen Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa, nesavjesnog, nepravodobnog i nemarnog izvršavanja poslova svog radnog mjesta. Tužitelj da je pravodobno uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, na koji da se tuženik nije očitovao. Tužitelj je naveo da je Odluka tuženika nezakonita i nedopuštena, jer da je zasnovana na proizvoljnim i neopravdanim razlozima. Nadalje, da teška povreda obveze iz radnog odnosa u internom aktu tuženika, nije predviđena kao razlog za izvanredni otkaz. Tužitelju da se stavlja na teret neuredno i nepravodobno obavljanje poslova uparivanja BB naloga i otpremnica, te vođenje dokumentacije u suprotnosti s pravilima struke ISO standardu, međutim da je tužitelj postupao sukladno organizaciji rada i nalozima neposredno nadređenih osoba.

Nadalje, da do pobijane Odluke nikada nije bio prozivan zbog odnosa prema radu, a što da su potvrdile sve redovne i izvanredne komisije tuženika koje su provodile nadzor rada tužitelja. Štoviše, da je tužitelj protiv određenih zaposlenika tuženika podnio kaznene prijave, što da bi ukazivalo na tužiteljev savjestan pristup i odgovornost prema izvršavanju svojih radnih obveza. Tužitelj je naveo da kod tuženika nema uputa predviđenih ISO standardima, pa da tužitelj nije ni mogao po njima postupati, što da je tužitelju bilo poznato da prema ISO procedurama nije moguće poslovanje preko BB naloga, međutim direktor sektora D. i šef odjela V. da temelje čitavo poslovanje upravo na BB nalozima, pa da bi baš oni bili odgovorni za takav način rada tužitelja, naime, da je takav rad uobičajen način rada u skladištu tuženika. Na koncu, tužitelj je naveo da se prijedlogu Odluke usprotivio i S. tuženika, koji smatra da nije utvrđena tužiteljeva odgovornost za utvrđene propuste u radu tuženika. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu o radu od dana 03. travnja 2014. god. kojom je tužitelju od strane tuženika otkazan Ugovor o radu od 07. studenog 2007. god. Kojom će se naložiti tuženiku da tužitelja vrati na posao, te mu prizna sva prava iz ugovora o radu, sve u roku od 8 dana.

2.U odgovoru na tužbu od 02. svibnja 2014. god. tuženik je naveo da se u cijelosti protivi tužbi, te je predložio istu odbiti kao neosnovanu, tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Samoboru, jer da su stranke sporazumno utvrdile mjesnu nadležnost Općinskog suda u Splitu. Tuženik je naveo da su tvrdnje tužitelja paušalne i neargumentirane, jer da je tužitelju dao izvanredni otkaz, obzirom da je bilo utvrđeno da je počinio osobito tešku povreda obveza iz radnog odnosa nesavjesno, nepravodobno i nemarno izvršavao poslova iz ugovora. Nadalje,

da tužitelj netočno tvrdi kako nikada prije donošenja pobijane Odluke nije bio upozoren od strane tuženika na način izvršavanja svojih obveza. Na koncu, tuženik je u bitnome naveo da na osnovu svih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja i da nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, da je tužitelj obavljao poslove šefa skladišta koji poslovi su od posebnog povjerenja poslodavca, jer da mu je bila povjerena roba velikih vrijednosti, zbog čega da je od iznimnog značaja povjerenje tuženika prema tužitelju kao radniku. Obzirom da je tužitelj kao radnik nesavjesnim, nemarnim i nepravodobnim radom tuženiku prouzročio štetu u iznosu od 441.194,91 kn, da je tuženik u potpunosti izgubio povjerenje u njega, pa da nastanak radnog odnosa nije moguć, zbog čega tužbeni zahtjev tužitelja da treba odbiti.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 07. studenog 2007. god.; pregledom Odluke o otkazu ugovora o radu od 03. travnja 2014. god.; pregledom Zahtjeva za zaštitu prava od 10. travnja 2014. god. s povratnicom; pregledom preslika prve stranice kaznene prijave predane O.-u Z. 02. travnja 2014. god.; pregledom rješenja o godišnjem odmoru za tužitelja od 24. ožujka 2014. god. i odluke o suspenziji od 26. ožujka 2014. god.; pregledom Zahtjeva za zaštitu prava od 26. ožujka 2014. god.; pregledom Zahtjeva za zaštitu prava od 28. ožujka 2014. god.; pregledom dopisa i odluke tuženika od 31. ožujka 2014. god.; pregledom preslika BB naloga u 2012. i 2013. god. drugih radnika; pregledom očitovanja S. od 31. ožujka 2014. god.; pregledom preslike

BB naloga potpisane nakon donošenja Odluke; pregledom preslika BB naloga potpisanih po M. D. 2013. god. i D. V. 2012. god.; pregledom

preslika BB naloga 2298/202 od 30. listopada 2013. god. potpisanog po D. V. s otpremnicom i računom; pregledom preslika BB naloga 305/202 od 16. listopada 2013. god. potpisanog po M. D. s otpremnicom i računom; pregledom preslika BB naloga 4465/202; pregledom preslika e-mail od 21. ožujka 2014. god.; pregledom preslika radne upute za rezanje i doradu metala; pregledom preslika kartice artikla na dan 20. siječnja 2014. god.; pregledom preslika kartice artikla na dan 24. siječnja 2014. god.; pregledom preslika popisa zaliha sa skladišta na dan 08. studenog 2013. god.; pregledom preslika ispisa iz R. od 27. studenog 2013. god.;

pregledom preslika otpremnica br. 65, 66, 83, 86, 88, 89, 90, 94, 96, 97 sve iz 2012. god.; pregledom preslika BB naloga 258/202 od 26. listopada 2012. god.; pregledom preslika 15 listova uvida u zalihe određene robe na doradi na dan 14. ožujka 2014.

god.; pregledom preslika zalihe robe na doradi na dan 14. ožujka 2014. god.; pregledom odluke tuženika o izvanrednom popisu robe u skladištu 531 Z. za dan

14. ožujka 2014. god. od 13. ožujka 2014. god.; pregledom izvanrednog popisa robe u skladištu 531 Z. od 13. ožujka 2014. god.; pregledom distribucijske liste; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te svjedoka M.

D., M. K., , P. Č., S. P., uz suglasnost stranaka,

za potrebe ovog postupka korišteni su iskazi svjedoka I. P. i N. Č. danih u postupku br. Pr-695/14.

4.Rješenjem br. 7P-249/14 od 25. rujna 2014. god., Općinski sud u Samoboru oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je spis dostavljen Općinskom sudu u Splitu, kao stvarno i mjesno nadležnom na daljnje postupanje, te se postupak vodio pod poslovnim brojem Pr-601/14.

5.Temeljem navedenih dokaza Općinski sud u Splitu, Odlukom br. Pr 601/14 od 28. travnja 2017. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

6. Odlučujući o pravodobnoj žalbi tužitelja Županijski sud u Zagrebu, Odlukom br. Gžr 987/17 od 14.siječnja 2020.ukinuo je prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje.

7.U nastavku postupka tužitelj je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu.

8.U nastavku postupka tuženik je ustrajao u navodima iznesenim tijekom postupka.

9.U ovoj fazi postupka sud je izveo dokaze ponovnim pregledom svih izvedenih dokaza, izveden je dokaz ponovnim saslušanjem tužitelja, saslušani su svjedoci M. O., D. V., izveden je dokaz pregledom BB naloga (str. 306-312

spisa)

10.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

11.Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

12.U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 09. studenog 2007. god. tužitelj radio kod tuženika na radnom mjestu šefa skladišta 531 Zagreb. Nije bilo sporno da je 04. travnja 2014. god. tužitelju dostavljena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 03. travnja 2014. god. Nije bilo sporno da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, na koji zahtjev se tuženik nije očitovao, dakle tužitelj je u zakonskom roku ustao predmetnom tužbom.

13.U ovoj fazi postupka trebalo je utvrditi predstavlja li postupanje tužitelja tešku povredu obveze iz radnog odnosa, koja bi u konkretnom slučaju bila opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. S tim u svezi je li osnovan zahtjev tužitelja kojim isti traži utvrđenje Odluke o izvanrednom otkazu nedopuštenom, te nalaganje tuženiku tužitelja vratiti na poslove koje je obavljao prije donošenja sporne odluke.

14.Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), Zakon koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 232. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14), propisano je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice,

uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

15.Odredbom čl.131.st.3. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu ,teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

16.Svjedok D. V., šef odjela betonskog čelika u bitnome je iskazao da se iz tuženikovog skladišta roba u iznimnim situacijama, uobičajeno izdavala putem BB naloga, uz odobrenje nadređenih osoba. Nadalje, da se tako postupalo kada se roba kupcu zbog limita kroz sustav nije mogla fakturirati, ako je kupac preuzimao robu sa različitih odjela, kada bi svaki odjel izdavao BB nalog za svoju robu, i u situacijama kada se roba žurno izdavala (koja roba nije bila evidentirana kao zaprimljena). Iskazao je da tužitelj nije izmislio izdavanje robe uz BB naloge, da se tako uvijek postupalo u opisanim situacijama, ponekad rjeđe, po potrebi češće. Nadalje, nije imao saznanja da bi netko od tuženika upozorio tužitelja na propuste u postupanju, vezano za izdavanje robe uz BB naloge. Redovnim inventurama tijekom 2012. i 2013. god da nije bio utvrđen manjak, koji je naknadno utvrđen internom kontrolom. Na koncu, vezano za predočene BB naloge, iskazao je da je na nekim nalozima iz 2012. njegov potpis, neke da su potpisale treće osobe koje potpise nije identificirao. Da su BB naloge koristili i gđa. O. i g. K., kao i M. D., on, kao i tužitelj.

17.Svjedokinja M. O. u bitnome je navela da je u skladištu tuženika,

u odnosu na robu sa svih odjela bilo moguće poslovati preko BB naloga, uz suglasnost direktora D. i to u iznimnim situacijama. U iznimnim situacijama da su se ručno pisale otpremnice, koje su se evidentirale u knjizi ručnih naloga, da se to događalo, npr. kvar na sustavu ili žurna isporuka robe iz skladišta. Nije imala saznanja jesu li V. i D. znali da tužitelj posluje preko BB naloga, te jesu li isti ikada tužitelja upozoravali na propuste u radu. Očitujući se na predočene BB naloge iz 2012., 2013., te 2020. god., svjedokinja je na istima identificirala svoj potpis, potpis direktora D., K. i dr.

18.U dopunskom iskazu tužitelj je naveo da je od 2000. radio kod tuženika na sličnim poslovima, uvijek postupajući na isti način. Naime, praksa vezana za BB naloge, što da je bilo učestalo(na dnevnoj bazi) da je bila uvijek ista, o čemu da su imali saznanje svi direktori tuženika, tako i nadređeni V., D., direktori u S.

baš kao i svi u komercijali. Na koncu, iskazao je da ga prije donošenja sporne odluke nitko od strane tuženika nikada nije upozorio na nepravilnosti, niti da bi redovnim i izvanrednim inventurama bile utvrđene nepravilnosti, za koje bi on kao šef skladišta bio odgovoran. Na koncu, da su BB nalozi dolazili iz odjela komercijale, u kojem je šefica bila M. O., (koja je također tako postupala), baš po zaprimljenim BB nalozima da su robu iz skladišta izdavali kupcima, o čemu su obavještavali komercijalu, koji da bi sačinili otpremnicu prema BB ,koju bi mu ponovno dostavili radi potvrde da je upravo ta roba izdana iz skladišta. Plaćanje preuzete robe od strane kupaca, da je bilo u nadležnosti komercijale.

19.Iz dokaza proizlazi da je dana 26. ožujka 2014. komisija tuženika izvršila kontrolu robe na doradi kod K. d.o.o., kojom kontrolom je bilo utvrđeno da otprema robe nije bila pravodobno zavedena u R. sustavu, jer je bila izdavana na BB nalozima (str. 112 spisa). O obavljenoj kontroli svjedočili su svjedoci Č. i P. (str. 230/232 spisa). Kontrolom je bio utvrđen manjak, tj. šteta na strani tuženika. Dakle, i tužitelj kao šefa skladišta postupao je suprotno ISO standardu. Međutim, takvo postupanje tužitelja po mišljenju ovog suda ne bi predstavljalo osobito tešku povredu iz radnog odnosa, zbog koje radni odnos tužitelja kod tuženika više ne bi bio moguć. Naime, polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, praksa izdavanja robe uz BB naloge je kod tuženika bila ustaljena praksa, tako se postupalo u niz situacija o kojima je iscrpno svjedočio svjedok V. (str. 319 spisa.), kao i svjedokinja O.(str.302

spisa). Nadalje, iz BB naloga koji prileže spisu, proizlazi da su tako osim O. i V.,

D., postupali i K., drugi radnici tuženika baš kao i tužitelj. Navedeno potvrđuje svjedok, skladištar P. koji je opisom poslova svog radnog mjesta imao neposredna saznanja (str. 233 spisa). Skladištar je potvrdio da se tako uobičajeno postupalo, štoviše da se tako postupalo i nakon donošenja sporne odluke, navedeno potvrđuju i BB nalozi iz srpnja 2020. (str. 288 spisa). Za istaći je, radi se o sadržajem identičnim BB nalozima, kako tijekom 2012., 2013. tako i 2020. Iz navedenog proizlazi da se ne radi o postupanju u iznimnim situacijama, tj. o sporadičnom postupanju. Po mišljenju ovog suda, radi se o učestalom postupanju uz prešutno odobrenje nadređenih, kao i uz saznanje svih u komercijali, poslovne jedinice tuženika u Zagrebu. Štoviše, svjedok V. naveo je da takvo postupanje nije izmislio tužitelj, niti da bi tužitelj radio na svoju ruku. Dakle, o izdavanju robe uz BB naloge saznanja su imali neposredno nadređeni, kako V., tako i direktor profitnog centra D., kao i

O. . Štoviše, D. je kazao da je tužitelj radio na uobičajeni način rada kod tuženika, i to baš u odnosu na sparivanje BB naloga i otpremnice (str. 223 spisa). D. D. je izričito iskazao da na rad tužitelj, kao ni na rad poslovne jedinice u Z. ,do studenog 2013. nitko nije imao primjedbi od strane centrale tuženika u

S.. V. je također potvrdio da nikada nije bilo primjedbi na rad tužitelja.

20.Nadalje, uvjerljiv je dio iskaza tužitelja, suglasan sa svim izvedenim dokazima, da je uvijek od 2000. godine, iste poslove obavljao na isti način, onako kako su radili i drugi radnici tuženika, te kako na njegov rad nije bilo nikakvih primjedbi, a osobito pisanih upozorenja od strane tuženika. Pisano upozorenje direktora N., šefovima skladišta u S. od 01. listopada 2008. (str. 92 spisa), ni u kojem slučaju ne bi predstavljalo upozorenje upućeno tužitelju zbog konkretnog propusta, nego općenito upozorenje upućeno svim šefovima skladišta tuženika. Na koncu, u konkretnom slučaju tuženik je tužitelju na teret stavio nesavjesno, nepravodobno i nemarno izvršavanje poslova, zbog čega je za tuženika nastala šteta. Međutim, tuženik na kojem je bio teret dokaza, nije na nedvojben način dokazao da je sav nastali manjak nastao baš zbog propusta i radnji tužitelja. Upravo suprotno, to je bila ustaljena praksa postupanja u poslovnoj jedinici tuženika u Z., o čemu su imali saznanja tužiteljevi nadređeni, kao i zaposleni u komercijali. Navod izvršnog direktora Č. (str. 237

spisa) da je imao saznanja o načinu rada skladišta u Z., ali da nije znao za rad sa BB nalozima, da bi ih u tom slučaju upozorio na postupanje suprotno ISO standardima, ovaj sud ne može prihvatiti. Upravo je dužnost i odgovornost ovlaštenih osoba kod poslodavca, dobro organizirati, te kontinuirano nadzirati i po potrebi korigirati proces rada u svim poslovnim jedinicama tuženika, tako i dislociranog skladišta u Z., preko tamošnjih direktora npr. D.. Isto tako redovito

poticati kontrolu skladišta i drugih poslovnih subjekata koji su u direktnoj financijsko materijalnoj povezanosti s procesom rada kod tuženika, kao što je to K. d.o.o.,

(jedan od najvećim komitenata tuženika). Nadalje, sve eventualne propuste u radu radnika odmah uočiti, te promtno usmeno ili pismeno radnika upozoriti na moguće sankcije. Tuženik nije dokazao da bi tužitelja upozoravao ni usmeno, kao ni pismenim upozorenjem.

21.Slijedom prednjih utvrđenja, polazeći od okolnosti konkretnog slučaja, temeljem provedenih dokaza, ovaj sud smatra da postupanje tužitelja i težina povrede obveze iz radnog odnosa, ne opravdavaju ocjenu tuženika da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, te nije riječ o teškoj povredi radne obveze, zbog koje bi bilo opravdano tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja iskazan pod točkom I. trebalo je usvojiti.

22.Na koncu, kako je Odluka tuženika nedopuštena i nezakonita, to tužitelj ima pravo vraćanja na rad, u smislu odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN br. 93/14) kojom je propisano da će sud ukoliko utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, naložiti vraćanje radnika na rad, zato je tužbeni zahtjev tužitelja iskazan pod točkom II. također trebalo usvojiti, kao sto je odlučeno u izreci presude.

23. Uzgred se napominje, po mišljenju ovog suda u konkretnom slučaju bile su ispunjene pretpostavke za redovito otkazivanje ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem, uz prethodno upozorenje na obveze iz radnog odnosa i ukazivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, time po prirodi stvari i ostavljanje primjerenog roka za popravljanje ponašanja ,sve u smislu odredbi čl.107st.1 a u svezi čl.111 citiranog Zakona o radu.

24.Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr.

7. točka 2., iznosi u jednokratnoj nagradi od po 2.000,00 kn (za razdoblje od utuženja do prosinca 2016., te za razdoblje studenog 2020. do presuđenja), te sukladno Tbr.

10. točka 2. odvjetničke tarife, iznos od 600,00 kn za sastav žalbe. Navedeni iznos trebalo je uvećati za 25% PDV-a od 1.150,00 kn, tako se pun. tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.750,00 kn, kao što je to odlučeno pod točkom III. izreke

U Splitu, 08. travnja 2022.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitaka pisanog otprava iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u tri primjerka.