REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

Poslovni broj: 24 P-770/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Mariji Dukić, a na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste Željane Vidović Labor, u pravnoj stvari tužitelja H. Z., A. M. 3, OIB:…, zastupanog po zakonskom zastupniku - ravnatelju I.S., a ovaj po punomoćnici I.B., dipl. pravnici kod istog, protiv tuženika T.O. d.d., Z., A. H. 4, OIB:…, zastupanog po generalnom punomoćniku H.L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. I L. sa sjedištem u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice generalnog punomoćnika tuženika, na ročištu određenom radi objave presude 8. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Dužan je tuženik T.S. d.d., Zagreb, A. H. 4, OIB:…, platiti tužitelju H. Z., A. M. 3, OIB:…, u korist Državnog proračuna RH1210010051863000160, model 26, pozivom na broj 5908-19-19-03171140494 iznos od 36.041,89 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 28. veljače 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj H. (u nastavku teksta: tužitelj) podnio je 24. travnja 2021. ovom sudu tužbu protiv tuženika T.D. d.d. (u nastavku teksta: tuženik) radi isplate iznosa od 36.041,89 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. U tužbi navodi da je rješenjem H. – Područni ured u Z., broj 22901 od 7. ožujka 2016. njegovom osiguraniku S.B. priznato, počevši od 21. prosinca 2015. pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a uzrok invalidnosti da je ozljeda izvan rada – u prometu. Isplata navedene mirovine da je određena počevši od 1. ožujka 2016. sukladno rješenju H. - Područni ured u Z., broj 22901 od 9. ožujka 2016. Iz zapisnika o očevidu, broj 511-18-09-KU-151/14 od 10. kolovoza 2014. da je vidljivo da je 10. kolovoza 2014. došlo do ozljede njihovog osiguranika u saobraćajnoj nesreći u kojoj da je sudjelovao kao putnik u osobnom vozilu marke i tipa Fiat Punto, reg. oznaka Z….-GI osiguranog kod tuženika, broj police …. Zbog izazivanja prometne nesreće da je okrivljena B.B. vozačica navedenog vozila. Isplatom invalidske mirovine po navedenom rješenju tužitelj da trpi štetu. Temeljem ranijih odštetnih zahtjeva tuženik da je tužitelju podmirivao štetu nastalu isplatom mirovine zaključno do 31. listopada 2018. Novim odštetnim zahtjevom od 10. veljače 2021. tužitelj da se obratio tuženiku za podmirivanje štete nastale isplatom mirovine S.B. u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. u iznosu od 36.041,89 kuna (80% od isplaćenog iznosa mirovine od 45.052,36 kuna koji da je umanjen zbog suodgovornosti tužiteljevog osiguranika), međutim tuženik da je odbio podmiriti navedeni iznos pozivajući se na ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu tužiteljevog osiguranika S.B.. Tužitelj da ustraje u svom potraživanju temeljem čl. 161. do 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13), te čl. 41 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 115/2018), te predlaže donošenje presude kojom će sud naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 36.041,89 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2021. do isplate.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik ne spori nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost svog osiguranika za štetni događaj. Međutim, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Ističe kako tužitelj zahtjeva naknadu štete, a naknada štete da predstavlja umanjene imovine oštećenika, za koje da odgovara tuženik odnosno njegov osiguranik. Tužitelj da ima pravo na naknadu stvarne štete, a nakon navršenih 65 godina života njegovog osiguranika da bi obveza za plaćanjem starosne mirovine nastupila svakako i bez obzira na štetni događaj, odnosno tužitelj da je dužan dokazati u kojem dijelu mu nastaje eventualna šteta isplatom invalidske mirovine u odnosu na obvezu plaćanja starosne mirovine koja bi mu nastala u svakom slučaju ispunjenjem uvjeta: 65 godina života i 35 godina, 9 mjeseci i 14 dana ostvarenog mirovinskog staža. Za očekivati da je da bi osiguranik tužitelja i dalje radio i uplaćivao doprinose, ali i u slučaju da isti ne bi uopće više radio od dana odlaska u starosnu mirovinu do dana navršenih 65 godina starosti, već na osnovu uplaćenih doprinosa i mirovinskog staža koji je stekao do dana umirovljena po osnovi invalidnosti, tužitelj da bi imao obvezu isplaćivati starosnu mirovinu svom osiguraniku. Do trenutka kada bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari otišao u starosnu mirovinu, tužitelj da nije trpio apsolutno nikakvu štetu koju je uzrokovao osiguranik tuženika, jer da su mu u tom dijelu refundirani iznosi isplaćeni po osnovi isplaćene invalidske mirovine. U daljnjem periodu, tužitelj da može trpjeti štetu samo u dijelu koji ne bi plaćao po redovnom tijeku stvari da nije bilo nezgode. U dijelu u kojem bi svakako plaćao starosnu mirovinu za tužitelja da ne nastaje nikakva šteta. Slijedom iznijetog, obzirom da tužitelj nije dokazao postojanje štete, predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku s zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. ZOO-a koje teku od presuđenja pa do isplate.

3. U odnosu na navode tuženika, tužitelj je naveo kako u ovoj pravnoj stvari potražuje naknadu štete sukladno zakonskim propisima koji su na snazi u trenutku nastanka štete. Od 1. siječnja 2014. da je na snazi čl. 161. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju, čije odredbe citira, te nastavo na iste navodi da stvarna šteta ne podrazumijeva razliku između potencijalne starosne mirovine i invalidske mirovine koju osiguranik tužitelja prima. Naime, čl. 161. ZMO-a (NN 157/13) da je tu sasvim jasan i da u njemu stoji: naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznato prava na mirovinu u punom iznosu. U Izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju u čl. 161. (NN 115/2018) da stoji: Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Dakle, u spomenutim odredbama zakona da se navodi „ukupne svote davanja“, te „puni iznos invalidske mirovine“, „bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu“, a da se ne radi se o nikakvom razmjernom iznosu niti razlici između invalidskih mirovina i pretpostavljenih starosnih mirovina, kako to proizvoljno tumači tuženik. Zbog svega navedenog protivi se financijskom vještačenju radi utvrđivanja razlike između visine starosnih i invalidskih mjesečnih iznosa mirovine za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. budući je isto protivno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju temeljem kojeg tužitelj traži naknadu štete.

4. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ostao kod svih navoda iz odgovora na tužbe, te ponavlja da je teret dokazivanja visine štete na tužitelju. Naime, tužitelj da isplaćuje mirovine na temelju uplaćenih doprinosa svog osiguranika te da se mirovina temelji na mirovinskom stažu koji je osiguranik ostvario, a ukoliko ta obveza nastane prije nego bi po redovnom tijeku stvari tužitelj došao u obvezu plaćati mirovinu, tužitelj da trpi štetu i ima pravo na naknadu štete. Do trenutka kada bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari sa 65 godina starosti otišao u starosnu mirovinu, tužitelju da je šteta nadoknađena u cijelosti u smislu isplate naknade za sve isplaćene mirovine. U daljnjem periodu, tužitelj da može trpjeti štetu samo u dijelu mirovina koje ne bi plaćao po redovnom tijeku stvari odnosno da nije bilo nezgode. U dijelu u kojem bi svakako bio obvezan plaćati starosnu mirovinu za svog osiguranika, da mu ne bi nastala nikakva šteta. Stoga, teret dokazivanja visine štete da je isključivo na tužitelju.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, te je ista pročitana i to: rješenje H., Područni ured u Z., Klasa:UP/I 141-02/16- 01/03171140494, Urbroj: 341-24-05/3-16-6383 od 9. ožujka 2016. (l.s. 3-4), rješenje H., Područni ured u Z., Klasa:UP/I 141-02/16-01/03171140494, Urbroj: 341-24-05/3- 16-6057 od 7. ožujka 2016. (l.s. 5-6), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti tužiteljevog osiguranika S.B. sačinjen od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 15. siječnja 2016. (l.s. 7-14), nalaz i mišljenje vještaka – revizora LJ.Ž.O., dr. med. o djelomičnom gubitkom radne sposobnosti osiguranika S.B. od 7. siječnja 2016. (l.s. 15-16), pravomoćna presuda ovog suda o kaznenom nalogu, poslovni broj K-470/14 od 2. siječnja 2015. (l.s. 17- 19), zapisnik o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske postaje zadarske, Policijske postaje Biograd, broj: 511-18-09-KU-151/14 od 10. kolovoza 2014. (l.s. 20- 25), tuženikovog dopis - otklon zahtjeva radi isplate štete od 24. veljače 2021. (l.s. 26), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 18. prosinca 2020. (l.s. 27), tužiteljev zahtjev za naknadu štete od 10. veljače 2021. upućen tuženiku s dostavnicom (l.s. 28-30), presuda Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-935/2020-2 od 28. prosinca 2020. (l.s. 37-41), odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2879/2014-2 od 5. lipnja 2019. (l.s. 43-45 i 102-104), odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev x 177/2018-2 od 19. prosinca 2018. (l.s. 46-47 i 105-106), presuda i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 84 Pž-3575/2019-2 od 17. kolovoza 2020. (l.s. 48-52), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 3 Pž-6222/2018-3 od 3. srpnja 2019. (l.s. 53-57), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 82 Pž-4998/2017-2 od 21. rujna 2018. (l.s. 58-61), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 88 Pž-5192/2016-2 od 9. veljače 2018. (l.s. 62-64), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 18 Pž- 5350/2015-2 od 12. lipnja 2017. (l.s. 65-69), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 62 Pž-1719/2014-2 od 21. listopada 2016. (l.s. 70- 73), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 91 Pž- 4013/2019-2 od 18. ožujka 2020. (l.s. 74-77), presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj 84 Pž-3575/2019-2 od 17. kolovoza 2020. (l.s. 78-82), podaci tužitelja o doznačenim mirovinskim primanjima na ime S.B. od 11. siječnja 2022. (l.s. 85-93), presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1349/2021-2 od 14. listopada 2021. (l.s. 94-98), presuda Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj 10 Gž-1468/2020-2 od 30. studenog 2020. (l.s. 108-111) i presuda Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-1214/2021-2 od 20. listopada 2021. (l.s. 112-116).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi isplate iznosa od 36.041,89 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2021. do isplate, a koji temelji na odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 129/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, u nastavku teksta: ZMO) kao izvornog prava na naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. istog Zakona.

8. Naime, prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO-a, H. (u nastavku teksta: Zavod) ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

8.1. Stavkom 2. istog članka, određeno je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu,

3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

8.2. Nadalje, prema stavku 3. istog članka, zahtjevom za naknadu štete Zavod može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina), dok je u stavku 4. istog članka, određeno da kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

9. Citirana odredba čl. 161. st. 2. ZMO-a izmijenjena je čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 115/18) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., dok je do tada ova odredba glasila:"Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i 3. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Među strankama je nesporno da se 10. kolovoza 2014. u Raštanima Gornjim, na ŽC 6042, dogodila prometna nezgoda koju je prouzročila osiguranica tuženika B.B. kao vozačica osobnog vozila marke i tipa Fiat, registarske oznake i broja ZD 694-GI, kojom prilikom je osiguranik tužitelja S.B. kao putnik u tom vozilu zadobio teške tjelesne ozljede.

11. Zbog izazivanja navedene prometne nesreće osiguranica tuženika proglašena je krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11 i 144/12) jer da je iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa sigurnosti prometa izazvala opasnost za život i tijelo ljudi, zbog čega je prouzročila tešku tjelesnu ozljedu druge osobe (S.B.), a što je utvrđeno uvidom u pravomoćnu presudu o kaznenom nalogu donesenu od strane ovog suda, poslovni broj K-470/14 od 2. siječnja 2015.

12. Kod osigurnika tužitelja S.B. nastao je djelomični gubitak radne sposobnosti zbog teške tjelesne ozljede nastale u prometnoj nezgodi od 10. kolovoza 2014. - ozljeda zadobivena izvan rada 100% radi čega mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 1. ožujka 2016., u iznosu od 1.534,30 kuna mjesečno, pri čemu je umjesto ove mirovine određena najniža mirovina u svoti od 1.658,44 kuna mjesečno, a koje činjenice su utvrđene iz rješenja H., Područni ured u Z., Klasa:UP/I 141-02/16- 01/03171140494, Urbroj: 341-24-05/3-16-6383 od 9. ožujka 2016. i rješenja H., Područni ured u Z., Klasa:UP/I 141-02/16-01/03171140494, Urbroj: 341-24-05/3-16- 6057 od 7. ožujka 2016..

13. Uvidom u obračun isplata izvršenog na teret H. 18. prosinca 2020. utvrđeno je kako je tužitelj svom osiguraniku S.B. u razdoblju od 1. studenog 2018. do zaključno 31. listopada 2020. isplatio invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 45.052,36 kuna, i to za razdoblje: od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 3.561,16 kuna, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. u iznosu od 10.805,64 kuna, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu od 11.415,96 kuna, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. u iznosu od 11.496,60 kuna i od 1. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. u iznosu od 7.773,00 kuna.

14. S obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio svome osiguraniku invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 45.052,36 kuna, to se isti obratio tuženiku zahtjevom od 10. veljače 2021. radi naknade štete iznosa od 36.041,89 kuna, a koji predstavlja 80% ukupno isplaćenog iznosa mirovine budući je utvrđena suodgovornost tužiteljevog osiguranika u omjeru od 20%.

15. Međutim, tuženik je dopis od 24. veljače 2021. odbio isplatiti tužitelju navedeni novčani iznos pozivajući se na ispunjenje uvjeta za starosnu mirovinu njegovog osiguranika S.B.

16. Dakle, među strankama ovog postupka sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog iznosa od 36.041,89 kuna, što predstavlja 80% od ukupno isplaćenog iznosa na ime invalidske mirovine svoga osiguranika, s obzirom na činjenicu da je isti rođen 12. kolovoza 1953. te da je 12. kolovoza 2018. navršio 65 godina i stekao uvjete za starosnu mirovinu.

17. Polazeći od nespornih činjenica da je tužiteljevu osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti radi teške tjelesne ozljede nastale u prometnoj nezgodi koju je prouzročio tuženikov osiguranik, te da je tužitelj u utuženom razdoblju od 1. studenog 2018. do zaključno 31. listopada 2020. uplatio svome osiguraniku invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 45.052,36 kuna, to znači da tužitelju šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine radi čega je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete - svake pojedine isplate (VSRH, u odluci Rev-x 1119/2012 od 5. listopada 2016.).

18. Stoga, u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba čl. 160. st. 2. ZMO-a koji je lex specialis zakon s obzirom da jedini uređuje materiju naknade štete koju tužitelj trpi plaćanjem novčanih iznosa invalidske mirovine, a za koju je štetu pravomoćnom presudom utvrđena krivnja osiguranika tuženika.

19. U ovom postupku predmet spora je naknada štete, pa se osim odredbama ZMO- a na odgovarajući način sukladno čl. 170. ZMO-a primjenjuju i odredba čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u nastavku teksta: ZOO), kojom je određeno da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

20. U konkretnom sporu šteta koju tužitelj trpi sastoji se u isplatama invalidske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku, a koja nastaje sukcesivno svakom pojedinačnom mjesečnom isplatom jer se svakom isplatom umanjuje njegova imovina. S obzirom da je odredbom čl. 161. st. 2. toč. 1. ZMO-a jasno propisano da naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati u predmetnom slučaju, obuhvaća ukupne svote novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, to primjenjujući ovu materijalnopravnu odredbu na nesporne činjenice u ovome postupku, ovaj sud utvrđuje da tužitelj osnovano potražuje od tuženika plaćanje 36.041,89 kuna na ime naknade štete, što predstavlja 80% od ukupno isplaćenog iznosa na ime invalidske mirovine svoga osiguranika.

21. Također, potrebno je osvrnuti se na činjenicu da iako je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 115/18) pobliže regulirana odredba čl. 161. st. 2. ZMO-a, da je i ranija zakonodavna regulativa (čl. 161. st. 2. ZMO/13), povezana sa sadržajem odredbe čl. 60. st. 1. ZMO-a koja propisivala da prava stečena na osnovi smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnosti traju dok postoji takvo stanje radne sposobnosti prema koje je pravo određeno, u pravilnom i logičnom uzajamno povezujućem tumačenju – reflektira istovjetno normativno uređenje jer ukazuje da jednom stečeno pravo s osnova potpunog gubitka radne sposobnosti, a koje se manifestira kroz pravo na invalidsku mirovinu, ne može prevesti u pravo na starosnu mirovinu, slijedom čega se niti obveza tuženika ne može prosuđivati u odnosu na kriterij starosne mirovine, kada je utemeljena na invalidskoj mirovini (pravno shvaćanje izraženo u odlukama Županijskog suda u Splitu, Gž-1349/2021-2 od 14. listopada 2021. i Županijskog suda u Varaždinu, Gž-1468/2020-2 od 30. studenog 2020.).

22. Visina štete, a time i visine tužbenog zahtjeva, utvrđena je na temelju tužiteljevog obračuna isplata na teret HZMO-a od 18. prosinca 2020., a koji ima dokaznu snagu javne isprave u smislu odredbe čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP). Naime, tužitelj je javna ustanova koja ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja pa se isprave koje izdaje u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku smatraju javnim ispravama sukladno odredbi čl. 140.a st. 1. ZMO- a, pa stoga ovjerovljena isprava – obračun isplata od 18. prosinca 2020. predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a.

23. Slijedom iznesenog, ovaj sud je mišljenje kako je provedenim dokazima činjenično stanje u potpunosti utvrđeno radi čega je kao suvišno ocjenjeno provođenje financijskog vještačenja predloženog od strane tuženika na okolnost utvrđenje visine starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja ostvario na dan 12. kolovoza 2018.

24. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sud je sukladno čl. 8. ZPP-a zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti u iznosu od 36.041,89 kuna. Također, tužitelju su dosuđene i zatezne kamate koje teku od dana nakon dospijeća predmetne tražbine. Naime, prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO-a, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Kako je u konkretnom slučaju odštetni zahtjev od 10. veljače 2021. (l.s. 29) tuženik primio 12. veljače 2021. (l.s. 28), to je posljednji dan roka od 15 dana istekao 27. veljače 2021., slijedom čega je tuženik sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a došao u zakašnjenje 28. veljače 2021. pa je dužan od tog dana platiti zatezne kamate na utuženi iznos, a temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, dok je visina određena temeljem stavka 2. istog članka.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je odluka o troškovima postupka izostala jer tužitelj kao stranka koja je u cijelosti uspjela u sporu nije podnio zahtjev za naknadu istih.

Zadar, 8. travnja 2022.

Viša sudska savjetnica – specijalist:

Sutkinja:

Željana Vidović Labor, v.r.

Marija Dukić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba koja se podnosi putem ovog suda županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) primjerka, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste.

DNA:

1) Tužitelju po pun.,

2) Tuženiku po pun.