REPUBLIKA HRVATSKA
P-2954/20
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu u
pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., Z.,
…, OIB: …, zastupan po pun. D. G. dipl. iur., protiv
tuženika J. V. P. G. S., S., …, OIB: …, zastupan po pun. N. M. odvj. u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane dana 10. ožujka 2022. god., god., u prisustvu pun. tužitelja D. G. dipl. iur., i zamj. pun. tuženika L. M. odvj. vjež. u
S., dana 08. travnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e :
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;
"-Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju u korist računa 30102- 642-196 s pozivom na broj 3301133-OB-03125801522 iznos od 8.188,00 kn s pripadajućim kamatama po zakonu od podnošenja tužbe do isplate i naknaditi parnični trošak.
- Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju u korist računa 30102- 642-196 s pozivom na broj 3301133-OB-03125801522 iznos od 42.874,32 kn zajedno sa kamatom po stopi određenoj u skladu s čl. 29. st. 2 ZOO, počevši od 04.
08. 2020. g. i naknaditi parnični trošak."
II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.312,50 kn.
Obrazloženje
Tužitelj je dana 13. travnja 1995. god., podnio ovom sudu tužbu protiv prvotno označenog tuženika R. H., M. S., P. uprava S., (ranije
V. brigada O. S.) u kojoj navodi da je rješenjem tužitelja broj IN-
53831 od 27.05. 1993. god., osiguraniku I. M., kod kojega je nastao
gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti 50% i povrede na radu 50%, priznato pravo na invalidsku mirovinu.
Navodi da je tužitelju nastala šteta na način što je osiguraniku isplatio s osnova mirovine s doprinosima za vrijeme od 16.04.1993. god., do 31. 03. 1995. god., ukupno 16. 375,39 kn. Budući na ukupnu invalidnost povreda na radu utječe sa 50%, to stvarna šteta ukupno iznosi 8.188,00 kn.
Odgovornost tuženika za štetu se temelji na propisu članka 210 do 214 Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju, jer je osiguranik kao vatrogasac V. brigade O. S., čiji je pravni slijednik prvotno označeni tuženik
R. H., M. S., P. uprava S., doživio povredu na radu
prilikom vježbe skakanja, a posljedično je priznata invalidnost.
Visina tužbenog zahtjeva se temelji na propisu članka 213 istog Zakona.
Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku kojom će tuženika R. H., M. S., P. uprava S., obvezati na isplatu
iznosa od 8.188,00 kn s pripadajućim kamatama po zakonu od podnošenja tužbe do isplate.
U odgovoru na tužbu od 08. rujna 2000. god., z.z. prvotno označenog tuženika ex. D. pravobraniteljstvo R. H., navodi da se opreza radi
osporavaju navodi tužbe, osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, te da će iscrpniji odgovor na tužbu prvotno označeni tuženik dati po pribavi očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova.
Na raspravnom ročištu održanom dana 05. listopada 2000. god., pun. z.z. prvotno označenog tuženika je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je temeljem čl. 8 Zakona o vatrogastvu (N.N. 106/99), koji se primjenjuje od 01. 01. 2000. god., Odlukom Poglavarstva G. S. osnovana J.
V. postrojba, kao Javna ustanova jedinice lokalne samouprave, pa je tako u
S. osnovana J. V. postrojba G. S.. Navodi da bi tužitelj u tom
smislu trebao urediti tužbeni zahtjev jer V. b. više nije u sastavu
prvotno označenog tuženika R. H., M. S., P. uprava S..
Na raspravnom ročištu održanom dana 25. listopada 2000. god., tužitelj je preinačio tužbu u subjektivnom smislu, i to na način da je umjesto prvotno označenog tuženika R. H., M. S., P. uprava S., kao tuženika u sporu
označio J. V. p. G. S., S., ...
Na raspravnom ročištu održanom dana 21. veljače 2001. god., tuženik navodi da je J. V. p. kao profesionalna jedinica, statusno vezana za
G. S. od 01. 05. 2000. god., a do toga datuma, odnosno do 30. 04. 2000. god.,
Javna Vatrogasna postrojba je statusno bila vezana za M. RH, pa obzirom na tu činjenicu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.
Podneskom od 20. veljače 2001. god. tužitelj je izvijestio sud o točnoj adresi sjedišta tuženika J. V. p. G. S., S., H…
Na raspravnom ročištu održanom dana 13. lipnja 2002. god., tužitelj navodi da će na okolnost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije zatražiti od registra Trgovačkog suda povijesni izvadak za tuženika J. V. p. G. S., S., H…
Na istom raspravnom ročištu tuženik je priložio u spis shemu unutarnjeg ustrojstva Javne vatrogasne postrojbe u razdoblju do 01. siječnja 1994. god., do kada je ista bila u sklopu zajednice O. S., te u razdoblju do 01. svibnja 2000.
god., do kada je ista bila u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Navodi da je tuženik od 01. svibnja 2000. god., Javna ustanova u vlasništvu G. S., a primopredaja dokumentacije, imovine, zaposlenih radnika i dr. ,obavljena je dana 01. svibnja 2000. god., između ovlaštenih službenih osoba MUP-a i G. S..
Tužitelj na ročištu dana 10. svibnja 2019. god., navodi da je predmetni osiguranik M. I. u trenutku ozljede na radu bio djelatnik J. vatrogasne p. O. S., te da novim Zakonom o vatrogastvu (N.N. 106/99), tuženik
djeluje pod sadašnjim nazivom J. V. p. G. S..
Podneskom od 04. kolovoza 2020. god., tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva uslijed proteka vremena, navodeći da i nadalje trpi štetu isplatom mirovine predmetnom osiguraniku, te stoga potražuje i daljnju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine u razdoblju od 01. 09. 2017. god., do 30. 06. 2020. god., u svoti od 42.874,32 kn (50% od ukupno isplaćenog iznosa od 85.748,64 kn), zajedno s kamatom po stopi određenoj u skladu s čl. 29. st. 2 ZOO, počevši od 04. 08. 2020. godine.
U podnesku od 23. rujna 2021. god., tuženik ponovno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor zastare.
Navodi da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev na temelju tadašnjeg čl. 210. - 214. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju. U naraciji tužbe tužitelj izvodi kauzalnu vezu navodeći da je tužitelj kao vatrogasac V. b. O.
S. doživio povredu na radu 1981. godine, prilikom vježbe skakanja, a radi čega mu je posljedično priznata invalidnost.
Tuženik navodi da se u konkretnom slučaju radilo o vježbi civilne zaštite pod nazivom „Ništa nas ne smije iznenaditi“, te da konkretna manifestacija nije imala veze s radnim zadacima i potrebama radnog mjesta oštećenog radnika - osiguranika tuženika. Ozlijeđeni radnik - osiguranik tuženika, koji trpi djelomični invaliditet kao posljedicu ozljede, nije imao radni nalog niti obvezu da poduzima štetnu radnju, te niti u smislu tadašnjih, a ni sadašnjih propisa sadržanih u Zakonu o zaštiti na radu, nije riječ o nesreći na radu za koju bi odgovarao poslodavac.
Posebno napominje da ovaj tuženik nije sudjelovao ni kao stranka, niti kao umješač u parničnom postupku naknade štete osiguraniku tuženika (Pr-20/17, IIP- 569/87, IIP-245/94, Pr-668/15), a niti je u tim postupcima utvrđena bilo kakva odgovornost ovdje označenog tuženika. Stoga ni presude donijete u naprijed označenim predmetima ne mogu imati intervencijski efekt na ovog tuženika.
Ističe da je civilnom zaštitom u čijem sklopu je djelovala i tadašnja vatrogasna brigada, upravljala prvotno tadašnja J., a nakon toga M. R.. Odgovornost za štetu osiguraniku tužitelja u prethodno označenim parničnim postupcima, utvrđena je isključivo u odnosu na prvotuženika G. S., kao pravnog slijednika V. b. O. S. i drugotuženika V. d.d. Z.., a ne prema ovom
tuženiku.
Tuženik navodi da u ovom postupku nije pravni slijednik tadašnje V. b. O. S., niti je to mogao biti. J. v. p. G. S.
osnovana je temeljem odredbi Zakona o vatrogastvu (N.N. br.106/99), te je upisana u registar Trgovačkog suda u S. temeljem Odluke o osnivanju Ustanove od 26.siječnja 2000. godine. Kako iz tih isprava proizlazi, Ustanova je nastala punih dvadeset godina nakon štetnog događaja iz drugačije zakonske, organizacijske i teritorijalne strukture u odnosu na V. b. O. S. iz 1981. godine.
Iz svih iznijetih razloga, odgovornost za štetu koju trpi osiguranik tužitelja u naprijed spomenutim parničnim postupcima, pravomoćno je utvrđena i izvedena upravo u odnosu na G. S., a ne na J. v. p. G. S..
Slijedom iznijetog, u ovom postupku na kojem se tužba temelji na čl. 210-214 ZMIO (sada čl.161-165 ZMO), tuženik nije ni odgovoran niti pasivno legitimiran za isplatu naknade štete tužitelju.
Tuženik je uz isti podnesak, dostavio u dokazne svrhe Odluku o osnivanju javne ustanove Javna vatrogasna postrojba G. S. od 26. siječnja 2000. god.,
iz koje je razvidno da je donijeta od strane G. p. G. S. na
temelju čl. 8 Zakona o vatrogastvu (N.N. br. 106/99, čl. 7 st. 1 toč. 2 Zakona o ustanovama, N.N. br. 76/93 i čl. 49 Statuta G. S. (Sl glasnik G. S. br. 11-/93, 6/95, 9/97 i 13/99) i čl. 34 Poslovnika Gradskog poglavarstva G. S.
(Sl. glasnik G. S. br. 1/96).
U odredbi čl.1 Odluke o osnivanju javne ustanove J. v. p.
G. S., utvrđuje se da se V. p. G. S. - Policijske uprave
S.-d. sa sjedištem u S., sukladno Zakonu o vatrogastvu, ustrojava kao Javna ustanova u vlasništvu G. S. (u daljnjem tekstu: Ustanova), za obavljanje vatrogasne djelatnosti na području G. S. (u daljnjem tekstu: Grad).
Imovina sadašnje Vatrogasne postrojbe PUSD, postaje vlasništvo G. S., a shodno članku 57. Zakona o vatrogastvu.
Nadalje je u odredbi čl. 22 iste Odluke, određeno da se sredstva za rad Ustanove osiguravaju u Proračunu G. S.. Sredstva za financiranje redovne djelatnosti zaposlenika ustanove, osiguravaju se u državnom proračunu, na postojeći način do 31. prosinca 2022. godine, a do 2004. godine sukladno odredbi čl. 58. Zakona o vatrogastvu.
Tužitelj u podnesku od 08. listopada 2021. god., navodi da je u priloženoj prijavi o nesreći na poslu koju je dostavio prednik tuženika, navedeno da je radnik ozljeđen za vrijeme redovnog rada. U prijave i je navedeno kako je osiguranik tuženika M. I., kao vatrogasac povrijeđen za vrijeme izvođenja vatrogasne vježbe. Uzrok povrede je skok sa četvrtog kata vatrogasnog tornja, te je prilikom skakanja na zračni jastuk došlo do ozljede.
Navodi da u privitku dostavlja Povijest vatrogastva u S. u kojoj stoji: U godinama koje slijede postrojba mijenja ime prvo u Z. z. s. s., a
zatim u V. b. S. 1. siječnja 1994. godine temeljem Zakona o
vatrogastvu koji je donesen iste godine, a zbog bolje organiziranosti službe zaštite od požara koja je bila od iznimnog interesa za R. H. koja se tada nalazila u Domovinskom ratu za nezavisnost. V. b. S. sa svojih 140
aktivnih djelatnika postaje V. p. PU S. s područjem djelovanja nad cijelom Splitsko- dalmatinskom Županijom.
Novim izmjenama Zakona o vatrogastvu krajem 1999. godine sa 1. siječnjem 2000. godine V. p. p. uprave S.-d. postaje
J. v. p. G. S..
U čl. 56 Zakona o vatrogastvu RH (N.N. br. 106/99) jasno stoji kako danom početka primjene ovoga Zakona, Vatrogasne postrojbe – postaje i ispostave Ministarstva unutarnjih poslova nastavljaju s radom kao javne vatrogasne postrojbe općine, grada i G. Z. u kojima su sjedišta tih postrojbi-postaja i ispostava.
Prema tome, iz navedenog je jasan pravni slijed, te neosnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.
Navodi da je prigovor zastare također neosnovan, budući da tužitelj potražuje nastalu štetu u skladu s čl. 215 ZOMIO (N.N. 26/83), čl. 161 ZOMO (N.N. 157/13). Tužitelju šteta nastaje svakom isplatom invalidske mirovine, i od tada teku rokovi zastare.
Nadalje navodi da su G. S. i J. v. p. solidarno
odgovorni za štetu, pa to što tužitelj uz tuženika nije utužio i G. S., ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Vatrogasna vježba se izvodila u krugu V. b. O. S.. Do ozljede je došlo kod skakanja osiguranika tužitelja sa 4. kata vatrogasnog tornja na uskočni zračni jastuk u kojem nisu bile otvorene zračnice radi amortiziranja pada sa veće visine.
Tužitelj je predložio da se radi ekonomičnosti postupka, dokazi u vezi nastale povrede na radu provedeni u sudskom postupku koji je osiguranik tužitelja M.
I. vodio sa G. S. pod posl.br. Pr-20/17, koriste i u ovom sudskom
postupku, a u protivnom predlaže provesti vještačenje po vještaku zaštite na radu i zaštite od požara, te saslušanje osiguranika tužitelja.
U podnesku od 09. prosinca 2021. god., tuženik je ustrajao u istaknutom prigovoru promašene pasivne legitimacije, kao i prigovoru zastare. Ponovno ističe da u ovom postupku nije pravni slijednik tadašnje V. b. O. S., niti
je to mogao biti. Kako je to tijekom postupka iznijeto, Javna vatrogasna postrojba G. S., osnovana je temeljem odredbi Zakona o vatrogastvu (NN br.106/99), te je upisana u registar Trgovačkog suda u Splitu temeljem Odluke o osnivanju Ustanove od 26.siječnja 2000. godine.
Nadalje ističe da V. b. O. S. nije imala zasebnu pravnu
osobnost koja bi se kao takva mogla diferencirati. Ta V. b. u smislu
državne službe, egzistirala je kao ustrojstvena jedinica MUP RH, koji također nema samostalnu pravnu osobnost. Stoga nije moguće ustvrditi da pojedini organizacijski oblik državne službe, kao što je to V. b., pa tako ni sam MUP RH,
raspolažu pravnom osobnošću koju je moguće transferirati. Ovo pogotovu kada se pogrešno tvrdi od strane tužitelja da J.v. p. G. S., kao
javna ustanova, uopće može biti pravni slijednik državne službe koja nema zasebne pravne osobnosti.
Navodi da stoga ne bi trebalo biti sporno da se javna ustanova osniva odlukom osnivača, a stječe pravnu osobnost tek upisom u sudski registar ustanova,
kao što je to vidljivo iz isprava koje prileže ovom spisu.
Na raspravnom ročištu održanom dana 10. prosinca 2021. god., tuženik navodi da je bivša V. b. bila pojedinačna sastavnica MUP-a, te kao
takva nije imala pravnu osobnost koju je moguće prenijeti. Tuženik u ovom postupku je osnovan sukladno Zakonu o ustanovama, na način kao što to proizlazi iz dokumentacije u spisu. Stoga nije bilo moguće ni prenijeti određeni krug prava i obveza na novu osnovanu radnu ustanovu, a niti je moguće izvesti pravno sljedništvo između organizacijske jedinice MUP-a, koja nema nikakvu pravnu osobnost, s Javnom ustanovom kao što je ovdje to slučaj.
Raspravnim rješenjem od 10. prosinca 2021. god., odlučeno je od Trgovačkog suda u S., zatražiti Povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika J.
v. p. G. S., S., …, OIB: ….
Dana 17. prosinca 2021. god., zaprimljeni su od Trgovačkog suda u Splitu Izvadak iz sudskog registra i Povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika J.
v. p. G. S., S., …, OIB: …, iz
kojih je razvidno da je Osnivački akt tuženika – Odluka o osnivanju Ustanove od 26. siječnja 2000. godine.
Kod ovog suda je dana 27. prosinca 2021. god., od Trgovačkog suda u S.
zaprimljeno i Rješenje istog suda posl. br. Tt-00/387-2 od 01. ožujka 2000. godine, a temeljem kojega je u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu upisano osnivanje J. U. pod tvrtkom/nazivom J. v. p. G. S., sa
sjedištem u S., …, u registarski uložak s matičnim brojem subjekta upisa (MBS) …, a prema podacima utvrđenim u prilogu ovog rješenja
(Podaci za upis u sudski registar), koji je njegov sastavni dio.
Pregledom priloženih Podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra (prilog uz rješenje) Trgovačkog suda u Splitu posl.br. Tt-00/387-2 od 01. ožujka 2000. god., utvrđeno je da je naprijed navedeno Rješenje o upisu osnivanja tuženika kao
J. u.e u sudski registar Trgovačkog suda u S., donijeto temeljem priložene Odluke o osnivanju Ustanove od 26. siječnja 2000. godine, kao Osnivačkog akta.
Na raspravnom ročištu održanom dana 10. ožujka 2022. god., tuženik navodi da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da tuženik nije pravni slijednik bivše V. b. O. S., te da u svemu ustraje u navodima iznijetim u podnesku od 23. rujna 2021. godine. Predložio je sudu da zaključi glavnu raspravu.
Tužitelj na istom ročištu poriče iznesene navode tuženika, te navodi kako je iz Povijesnog izvatka iz sudskog registra, vidljivo da je J. G. S. pravni slijednik
V. b.O. S., da je upisana u sudski registar, te da ima svojstvo
pravne osobe, a iz čega jasno proizlazi pasivna legitimacija tuženika.
Stranke su zatražile parnični trošak.
Sud je u dokazne svrhe pregledao Prijavu o nesreći na poslu V. b. O. S. od 21. 10. 1981. god., Rješenje Samoupravne interesne
zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske br. IN-52831 od 27. svibnja 1993. god., Podatke o mirovinskim primanjima osiguranika I. M.
za razdoblje od 16.04.1993. god., do 31.03.1995. god., br. 02/2-I-60/93 od 07. travanja 1995. god., Prijamnu knjigu-list hp od 28.01.2002. god., tri Sheme unutarnjeg ustrojstva V. b., dva Putna naloga V. b.
O. S. od 19.10.1981. god., Obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. srpnja 2020. god., Podatke o poslovnom subjektu sudskog registra – verzija za ispis od 22.09.2021. god., Odluku o izmjeni odluke o osnivanju J. u. J. v. p. od 20. srpnja 2000., Rješenje
o imenovanju zapovjednika J. u. J. v. p. G. S.
od 20. srpnja 2000. god., Odluku o osnivanju J. u. J. v. postrojba G. S. od 26. siječnja 2000. god., Povijest vatrogastva u S.,
Izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u S. od 15. prosinca 2021. god.,
Povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u S. od 15. prosinca 2021.
god., Rješenje Trgovačkog suda u S. posl.br. Tt-00/387-2 od 01. ožujka 2000.
god., Rješenje Trgovačkog suda u S. posl.br. Tt-13/4078-2 od 14. kolovoza 2013.
god., Rješenje Trgovačkog suda u S. posl.br. Tt-21/3039-2 od 25. veljače 2021.
god., Rješenje Trgovačkog suda u S. posl.br. Tt-21664/-2 od 25. svibnja 2021. god., te spis predmeta ovog suda posl.br. Pr-20/17 (ex. IIP-60/93).
Tužbeni zahtjev nije osnovan.
U sporno vrijeme važeći Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima (N.N. br. 53/91), propisivao je u odredbi čl. 452 st. 1, da osoba na kuju prijeđe na temelju ugovora neka materijalna cjelina (zanatska radnja i sl.) pojedinca ili građanske pravne osobe, ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu odnosno na njezin dio, pored dotadašnjeg imaoca i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive.
Kao što je već navedeno, iz sadržaja priložene Odluke o osnivanju tuženika - J. u. J. v. p. G. S. od 26. siječnja 2000. god.,
razvidno je da je donijeta od strane Gradskog poglavarstva G. S. na temelju čl. 8 Zakona o vatrogastvu (N.N. br. 106/99, čl. 7 st. 1 toč. 2 Zakona o ustanovama, N.N. br. 76/93 i čl. 49 Statuta G. S. (Sl. glasnik G. S. br. 11-/93, 6/95,
9/97 i 13/99) i čl. 34 Poslovnika Gradskog poglavarstva G. S. (Sl. glasnik G. S. br. 1/96).
U odredbi čl. 1 Odluke o osnivanju tuženika – J. u. J.
v. p. G. S., utvrđuje se da se V. p. G.
S. - Policijske uprave S. -. sa sjedištem u S., sukladno
Zakonu o vatrogastvu, ustrojava kao Javna ustanova u vlasništvu G. S. (u daljnjem tekstu: Ustanova), za obavljanje vatrogasne djelatnosti na području G.
S. (u daljnjem tekstu: Grad), te da imovina sadašnje V. p. PUSD,
postaje vlasništvo G. S., a shodno članku 57. Zakona o vatrogastvu.
Nadalje je pregledom pribavljenog Povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika – J. v. p. G. S., S., .., OIB: …, Rješenja Trgovačkog suda u S. posl. br. Tt-00/387-2 od 01. ožujka 2000. god., te Podataka za upis u glavnu knjigu sudskog registra (prilog uz rješenje) Trgovačkog suda u S. posl.br. Tt-00/387-2 od 01. ožujka 2000. god., utvrđeno da je tuženik – J. v. postrojba G. S., sa sjedištem u S.,
…, upisan u sudski registar Trgovačkog suda u S. dana 01. ožujka 2000. god., i to upravo temeljem priložene Odluke o osnivanju Ustanove od 26. siječnja 2000. god., kao osnivačkog akta.
Slijedom navedenog, tuženik tijekom postupka osnovano ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da nije pravni slijednik u vrijeme štetnog događaja (21.10. 1981. god.) tadašnje V. b. O. S., a niti je to
mogao biti, obzirom da je tuženik – J. v. p. G. S.,
osnovan kao javna ustanova sa pravnom osobnošću, temeljem odredbi Zakona o vatrogastvu (N.N. br.106/99), te je upisan u registar Trgovačkog suda u S.,
temeljem priložene Odluke o osnivanju Ustanove od 26. siječnja 2000. godine, dakle, više od osamnaest godina nakon štetnog događaja (21. 10. 1981. god.), i to iz sasvim druge zakonske, organizacijske i teritorijalne strukture u odnosu na tadašnju V. b. O. S. iz 1981. godine.
Osim toga, u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti niti citiranu odredbu čl. 452 st. 1, u sporno vrijeme važećeg Zakona o obveznim odnosima, u smislu solidarne odgovornosti tuženika za predmetni dug, a sve iz razloga što osnutkom tuženika – J. u. J. v. p. G. S., imovina
tadašnje V. p. G. S. - Policijske uprave S. sa sjedištem u S., nije prešla na tuženika kao novoosnovanu Javnu ustanovu, već
je imovina tadašnje V. p. PU-SD, postala vlasništvo G. S., a
shodno članku 57. Zakona o vatrogastvu.
Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen kao neosnovan, i to uslijed promašene pasivne legitimacije tuženika.
Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tuženiku su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav jednog podneska 100 bod., pristup na tri ročišta po 100 bod., pristup na jedno ročište 25 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 1.062,50 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika.
U Splitu, 08. travnja 2022. godine
SUDAC:
Živomir Topić, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u S., putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.
DNA: - tužitelju
- pun. tuženika
.
