REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Posl.br. 8 P-34/2021-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja H. C. d.o.o. Z., OIB: …, protiv tuženika C. – R. d.o.o. K., OIB: …, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 2. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 8. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku C. – R. d.o.o. K., OIB: …, u roku od 15 dana platiti tužitelju H. C. d.o.o. Z., OIB: …, iznos od 66.050,29 kn (šezdeset i šest tisuća pedeset kuna i dvadeset i devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. travnja 2018. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena.
II. Nalaže se tuženiku C. – R. d.o.o. K., OIB: …, naknaditi tužitelju H. C. d.o.o. Z., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.022,00 kn (dvije tisuće dvadeset i dvije kune), u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 8. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi podnesenoj ovom sudu 27. siječnja 2021. naveo kako je J. C. iz R. 22. ožujka 2013., krećući se vozilo marke VWGOLF, registarskih oznaka RI …., državnom cestom DC 3 iz pravca Gornjeg Jelenja u smjeru Delnica, doživio prometnu nezgodu kod km 17 + 600 m, 016 dionice na način da je desnim dijelom svog vozila udario u kamen koji se nalazio na kolniku. U navedenom štetnom događaju J. C. je pretrpio imovinsku štetu na svom vozilu. Tužitelj je naveo kako je J. C. pred Općinskim sudom u Rijeci podnio tužbu protiv ovdje tužitelja kojom je potraživao naknadu štete koja mu je nastala u predmetnom štetnom događaju. U navedenom postupku donesena je pravomoćna presuda kojom je naloženo ovdje tužitelju isplatiti J. C. na ime naknade štete iznos od 35.797,43 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te iznos od 15.105,36 kn na ime parničnog troška. Tužitelj je isplatio J. C. ukupan iznos od 66.050,29 kn na temelju navedene presude. Prema navodima iz tužbe, u ovom je slučaju do štete došlo jer tuženik nije izveo radove koji bi onemogućili nastanak štetnog događaja. Naime, uzrok nastanka prometne nezgode u konkretnom slučaju je kamen koji se nalazio na kolničkoj traci kojom se kretao tužitelj. Do nezgode i nastanka štete došlo je zbog propusta u održavanju ceste od strane tuženika, a koja obveza proizlazi iz Ugovora sklopljenog među ovdje parničnim strankama (Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. godinu). S obzirom na to da je do štete došlo zbog propusta u održavanju ceste što je u konkretnom slučaju bila obveza tuženika, tužitelj je stekao pravo prema tuženiku regresno potraživati utuženi iznos.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Naveo je kako ne prihvaća odgovornost za nastanak štete u konkretnom slučaju jer je tijekom ožujka 2013. na dionici 16 ceste D-3 uredno ispunio svoje ugovorne obveze. Isticao je kako je tužitelj kao upravitelj ceste odgovoran dok eventualna odgovornost tuženika proizlazi iz Ugovora, slijedom čega je uža od tužiteljeve odgovornosti. Ne postoji tuženikova obveza osigurati da se kamen nikada ne nađe na cesti. Tužitelj je na tuženika prenio samo obvezu redovnog održavanja. U tom kontekstu tuženik se pozvao na odredbe čl. 42. do 45. Pravilnika o održavanju cesta prema kojima (čl. 45.) saniranje odrona spada u izvanredno održavanje. Tuženik ima ugovorenu obvezu vršenja ophodnje što je i učinio neposredno prije nezgode i sukladno Godišnjem planu ophodnje. Osim ophodnje, tuženik ima i obvezu obavljanja tzv. hitnih intervencija te je povodom zaprimljene dojave tuženik reagirao sukladno odredbi čl. 6. Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Tuženik je ukazivao na odgovornost tužitelja za predmetni štetni događaj te je predlagao da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. U nastavku postupka tužitelj je isticao kako je u odnosu na tuženika ostvaren intervencijski efekt u ranije vođenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci poslovni broj P-2429/13 (koji je okončan presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1252/15) jer je tuženik u tom postupku sudjelovao kao umješač pa ne može tvrditi da predmetni spor nije pravilno riješen. Sva činjenična i pravna pitanja bitna za odgovornost tuženika u ovom predmetu su raspravljena i utvrđena pravomoćnim presudama donesenim u gore navedenom predmetu te ista ne mogu biti predmet ponovnog raspravljanja i utvrđivanja u ovom postupku. Zato su bespredmetni svi prigovori tuženika vezani uz nepostojanje njegove odgovornosti u konkretnom slučaju, jer je njegova odgovornost u ovom predmetu već utvrđena u pravomoćno dovršenom predmetu. U konkretnom slučaju šteta je nastala upravo zbog propusta tuženika u obavljanju poslova redovnog održavanja i zaštite javnih cesta sukladno predmetnom Ugovoru o izvođenju radova redovitog održavanju i zaštite državnih cesta za 2013. godinu i odredbama Zakona o javnim cestama, Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta, Pravila o tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta te drugim zakonima i propisima koji uređuju pitanja i odnose u djelatnosti redovnog održavanja i zaštite državnih cesta. Tuženik je dužan postupati sukladno navedenim propisima te posljedično i odgovara za propust koji čini kršenjem navedenih odredbi. Tužitelj je posebno ukazao na to da se tuženik Ugovorom (čl.2.st.3. i čl. 23.st.1. Ugovora) obvezao održavati državne ceste na način propisan Zakonom o cestama, Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i drugim zakonima i propisa donesenih na temelju tih zakona, a koji uređuju pitanje sigurnosti odvijanja prometa na cestama, a što su u prvom redu Pravilnik o održavanju i zaštiti javnih cesta te Pravila o tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta. Međutim, tuženik nije ispunio svoje obveze zbog čega je i nastala predmeta prometna nezgoda. Pored navedenog, tuženik je bio dužan odgovarajućom prometnom signalizacijom označiti opasna mjesta na cesti koje direktno ugrožavaju sigurnost prometa i koja nije moguće odmah sanirati, ali i to je propustio učiniti. Kako tuženik nije u konkretnom slučaju poduzeo odgovarajuće mjere i aktivnosti za sigurno i nesmetano odvijanje prometa, a što je u konačnici i dovelo do nastanka predmetne nesreće i štete, to isti sukladno odredbi čl. 38 i 61. Ugovora snosi odgovornost za štetu tužitelju kojeg je dužan obeštetiti. Tužitelj se pozvao na sudsku praksu u pravno i činjenično istovjetnim predmetnima. Predložio je da sud u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev.
4. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka isticao kako je ispunio sve obveze koje je Ugovorom preuzeo te da se njegova odgovornost procjenjuje prema pravilima dokazane krivnje jer je s tužiteljem sklopio Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja državnih cesta za 2013. godinu. Tuženik je izvršio sve obveze koje je Ugovorom preuzeo, dok tužitelj nije predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da tuženik nije obavio nadzor ceste D-3 u zadanom terminu, niti dokaz da tuženik nije započeo intervenciju čišćenja ceste u roku od jednog sata od zaprimljenog poziva, kao niti dokaz da je mogao uočiti nestabilno kamenje. Predlagao je da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu te u spis Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2429/13.
6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu regresne tražbine u iznosu od 66.050,29 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje tužitelj potražuje od tuženika s osnove naknade štete nastale povredom ugovorne obveze.
8. Među strankama nisu sporne slijedeće (odlučne) činjenice:
- da je 22. ožujka 2013. došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao J. C. iz R., upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka RI …, kada je, vozeći iz pravca Gornjeg Jelenja u smjeru Delnica došlo do nalijetanja vozila kojim je upravljao na kamen koji se nalazio na cesti uslijed čega je došlo do imovinske štete na njegovom vozilu,
- da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2429/2013-27 od 18. lipnja 2015. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku od 22. ožujka 2018. tuženiku naloženo platiti oštećeniku (J. C.) iznos od 35.797,43 kn na ime glavnice s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te troškove postupka u iznosu od 15.105,36 kn također s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. U navedenom postupku tuženik je sudjelovao kao umješač na strani tuženika (ovdje tužitelja),
- da je ovdje tužitelj, postupajući po navedenoj presudi, tužitelju J. C. iz predmeta koji se vodio kod Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 2429/2013, isplatio ukupan iznos od 66.050,29 kn (što proizlazi i iz potvrde o izvršenom nalogu na stranici 36 spisa),
- da je među strankama u vrijeme nastanka štetnog događaja bio sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. godinu (stranica 39 do 57 spisa). Sporno je, je li nastala šteta posljedica tuženikova neodržavanja te dionice u odnosu na koju je, sukladno Ugovoru dužan obavljati poslove redovnog održavanja, odnosno je li do nezgode i nastanka štete došlo zbog propusta tuženika u održavanju ceste.
9. Odredbom čl. 342. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj: 35/05, 41/08; dalje: ZOO) propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (st.1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i naknadu štete koju je uslijed toga pretrpio (st.2.). Nadalje, odredbom čl. 343. ZOO-a propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tuženik je bio dužan dokazati svoje činjenične navode, odnosno da je uredno ispunio svoju ugovornu obvezu pravovremenog i kvalitetnog redovnog održavanja predmetne dionice na kojoj je došlo do prometne nezgode, odnosno da to nije učinio iz razloga propisanih odredbom čl. 343. ZOO-a. Ovdje se napominje da intervencijski efekt iz presude poslovni broj P-2429/2013-27 znači da u ovom postupku tuženik ne može osporavati pravna i činjenična utvrđenja iz navedenog postupka u kojem je sudjelovao kao umješač, međutim, to ne znači da tuženik ovdje ne može poricati svoju odgovornost za predmetni štetni događaj (kako to neosnovano tvrdi tužitelj) jer u postupku poslovni broj P-2429/2013 nije niti utvrđivana tuženikova odgovornost već je utvrđivana (i utvrđena) ovdje tužiteljeva odgovornost. U tom kontekstu se ističe da je tuženik svoju odgovornost u ovoj parnici osporavao, međutim, on nije dokazao osnovanost osporavanja svoje odgovornosti, a što je bio dužan učiniti jer u odnosu prema tužitelju tuženik odgovara po načelu pretpostavljene krivnje (kao općem načelu odgovornosti za štetu), a kako to proizlazi iz odredbi čl. 342 i 343. u vezi sa čl. 1045. st. 1. ZOO-a.
10. Odredbom čl. 18. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“ broj 180/04; dalje: ZJC) propisani su poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog Zakona i to: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima; redovito i izvanredno održavanje javnih cesta; ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta; stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste te ophodnja. Potom, odredbom čl. 24. ZJC-a propisano je da H. c., d.o.o., H. a. d.o.o., županijska uprave za ceste i Upravno tijelo Grada Z. izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta (st. 1.). Izvođenje radova građenja rekonstrukcije i održavanja javnih cesta H. c. d.o.o., H. a. d.o.o., županijska uprava za ceste, Upravno tijelo Grada Z. ustupaju sukladno propisima o javnoj nabavi (st. 2.). Izvođenje radova, građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove (st. 3.). Stranke su sukladno citiranoj odredbi čl. 24. ZJC-a sklopile Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za 2013. godinu (dalje: Ugovor). Uvidom u Ugovor utvrđeno je da istim tužitelj kao naručitelj ustupa, a tuženik kao izvođač preuzima poslove redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području Primorsko-goranske županije prema popisu državnih cesta koje čine sastavni dio Ugovora (čl.2.). Prema Ugovoru, pod redovitim održavanjem državnih cesta uključujući i sve objekte i instalacije, podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine, a sa svrhom održavanja njihove prohodnosti i tehničke ispravnosti te sigurnosti prometa koji se odvija po njima. Izvođač se obvezuje redovno održavanje i zaštitu državnih cesta obavljati sukladno Ugovoru, a na način propisan zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje uređuju to područje (čl. 2. t. 2. Ugovora). Izvođač se obvezuje voditi stalnu brigu o zaštiti ceste i prometa na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima (čl. 23. t. 2. Ugovora). Dio ceste na kojem su iznenadno nastale zapreke koje se ne mogu odmah ukloniti ili na cesti vladaju takvi vremenski uvjeti zbog kojih se cesta mora zatvoriti za promet svih ili pojedinih kategorija vozila te isti treba preusmjeriti na druge zaobilazne ceste, izvođač je obvezan obilježiti odnosno preusmjeriti postavljanjem odgovarajućih prometnih znakova prema zadanoj shemi privremene regulacije prometa i o tome obavijestiti bez odgađanja nadzornog inženjera naručitelja radi poduzimanja daljnjih mjera (čl. 24. st. 1. Ugovora). Radi nadziranja određenih cesta, njihove prohodnosti i sigurnosti odvijanja prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu cesta i prometa, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja, osiguranja redovnih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti cesta te obavljanja radova redovitog održavanja manjeg obima, izvoditelj je obvezan uspostaviti redovnu ophodnju i redovite preglede sukladno planu ophodnje koji izrađuje naručitelj (čl. 35. t. 1. Ugovora). Izvođač mora uspostaviti organizaciju koja jamči izvođenje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ovog Ugovora (čl. 38. Ugovora). Osim toga, tuženikova obveza redovnog održavanja i zaštite državnih cesta određena je i Pravilnikom o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" broj 25/98, 162/98, 180/04, 84/11 i 90/2014, dalje: Pravilnik) te Pravilima i tehničkim uvjetima za ophodnju javnih cesta ("Narodne novine" broj 111/99, 180/04, 75/14, dalje: Pravila). Odredbom Pravilnika određeno je da redovno održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom većeg dijela ili cijele godine na cestama uključujući i sve objekte instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i sigurnosti prometa na njima (čl.10.). U periodu odmrzavanja, jakih kiša ili u drugim slučajevima kada je ugrožena stabilnost ceste i sigurnost prometa, poplave, odroni, klizanje, podlokavanje, vododerine i sl. redovne preglede treba provoditi u skladu s procjenom ugroženosti javnih cesta i objekata, te sigurnosti prometa na cestama (čl.17.). Odredba čl. 26. st. 1. Pravilnika propisuje da čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa. I konačno, Pravilima je određeno da se tijekom ophodnje izvode radovi redovnog održavanja koji, između ostalog, obuhvaćaju i uklanjanje rasutih materijala, predmeta i sl., s manjih površina kolnika i ostalih prometnih površina (čl.48.).
11. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2429/2013-27 od 18. lipnja 2015. proizlazi da je tamo tuženik (ovdje tužitelj) odgovoran za štetu nastalu tamo tužitelju – oštećeniku J. C. koja je nastala na njegovom vozilu zbog naleta na kamen koji se nalazio na sredini ceste. Iz navedene pravomoćne presude proizlazi kako je predmetna prometna nezgoda posljedica propusta održavanja te dionice ceste sigurnom za promet, odnosno da je do prometne nezgode došlo jer s te dionice ceste nije bio uklonjen kamen koji se nalazio na cesti, da tužitelj nije osigurao prohodnost navedene ceste te da nije dokazano da je ta dionica ceste obiđena u propisanim vremenskim intervalima. U predmetnom postupku je utvrđeno i da se oštećenik (tamo tužitelj) kretao dopuštenom brzinom te da je isključivo tužitelj odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu. Odredbama Ugovora stranke su međusobno uredile kako će upravo tuženik snositi odgovornost za štetu prouzročenu tužitelju ako ne postupi prema svojim obvezama predviđenim Ugovorom. Naime, tuženik kao izvođač iz Ugovora mora uspostaviti organizaciju koja jamči izvođenje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa i zaštitu cesta koje su predmet ovog Ugovora (čl. 38. t. 1. Ugovora). U slučaju da izvođač ne uspostavi djelotvornu organizaciju, snosi odgovornost za štetu prouzročenu trećim osobama i naručitelju (ovdje tužitelju). Navedenim odredbama, ali i odredbama čl. 60. Ugovora parnične stranke uredile su međusobnu odgovornost prema naručitelju ako izvođač ne postupa prema svojim obvezama iz Ugovora. U tom smislu ističe se da je uklanjanje kamenja s kolnika tuženikova dužnost na temelju Ugovora, a ne dužnost tužitelja jer tužitelj sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZJC-a ne izvodi izravno radove održavanja javnih cesta već izvođenje tih radova ustupa tuženiku. Uklanjanje kamena s ceste kao neposrednog uzroka nastanka štetnog događaja bila je dužnost tuženika, a ta njegova dužnost proizlazi iz prethodno citiranih odredbi Ugovora kojima su propisane obveze tuženika kao izvoditelja nadziranja određenih cesta, njihove prohodnosti i sigurnosti odvijanja prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu cesta i prometa, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja, osiguranja redovnih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti cesta i dr. Prema shvaćanju ovog suda, da su tuženikove službe organizirale ophodnju na način da se sigurnost prometa osigura u većoj mjeri, do predmetne prometne nezgode ne bi niti došlo (jer bi kamen bio otklonjen). U konkretnom slučaju riječ je o tuženikovom propustu koji se očituje u neizvršavanju radova redovnog održavanja, odnosno neadekvatnom održavanju ceste koje je dovelo do nastanka predmetne prometne nezgode odnosno štete korisniku javne ceste. Naime, tuženik je bio taj koji je povrijedio svoju ugovornu obvezu, a koja se očitovala u tome da je morao pravovremeno i kvalitetno održavati i štititi cestu, sve sukladno već citiranim odredbama ZJC-a, Pravilnika i Pravila. Tuženik je sukladno Ugovoru dužan poduzeti sve mjere za zaštitu cesta i prometa pa sukladno tome, po potrebi i češće vršiti ophodnju određene dionice ceste, odnosno poduzeti druge mjere, a uzimajući pri tom u obzir stanje na cesti, vremenske prilike i druge okolnosti koje su od utjecaja na to vrstu i opseg poduzimanja odgovarajućih mjera radi pravovremenog održavanja ceste i sprečavanja nastanka štete, a što je očito u konkretnom slučaju propustio učiniti. Pri tom se napominje da se tuženik nije oslobodio odgovornosti dostavom Putnih radnih listova na stranicama 92 do 94 spisa jer se oni odnose na dionicu ceste Jablan – Kupjak, a ne na dionicu Gornje Jelenje – Delnice gdje se desila prometna nezgoda. Iz isprava koje je dostavio tuženik ne proizlazi da je na dan štetnog događaja vršio ophodnju dionice ceste na kojoj se desila prometna nezgoda prije same nezgode već tek da je primio dojavu o naletu vozila na odron kamena (stranica 96 spisa). Navedenim ispravama tuženik nije otklonio svoju odgovornost.
12. Slijedom navedenog, sud je primjenom citiranih ugovornih odredbi, te čl. 342. i čl. 346. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženika obvezao na isplatu upravo onog iznosa kojeg je tužitelj nesporno platio po pravomoćnoj presudi (točka I. izreke presude).
13. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a te su iste tužitelju dosuđene od 21. travnja 2018., koji slijedi iza dana kada je tužitelj platio utuženi iznos po pravomoćnoj presudi, pri čemu je odluka o stopi zateznih kamata donesena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a (t. I. izreke presude).
14. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Parnični trošak odnosi se na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.011,00 kuna i na presudu u iznosu od 1.011,00 kuna sukladno Zakonu o sudskim pristojbama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 118/18), odnosno u ukupnom iznosu od 2.022,00 kn kako je to odlučeno točkom II. izreke presude.
U Rijeci 8. travnja 2022.
Sutkinja:
Ema Brdovčak v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ako uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Rijeci, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
