Posl. br. 17 P-63/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. F.-P. iz S., zastupane po punomoćniku T. M. odvjetniku u M. protiv tuženika Ad.1. K. d.o.o., M. i tuženika Ad.2. K. K. d.o.o., K., oba zastupana po punomoćniku A. B., odvjetniku u M., radi utvrđenja ništetnosti i pobijanja dužnikovih pravnih radnji (vps: 1.740.553,02 kuna), na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 24. veljače 2022. godine u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljenoj dana 8. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03.10.2011. godine sklopljen između 2-tuženika K. K. d.o.o., K, kao vjerovnika - predlagatelja osiguranja i 1-tuženika K. d.o.o., M., kao dužnika -protivnika osiguranja, koji je dana 04.10.2011. godine potvrđen od javnog bilježnika V. N. iz M., pod br. OV-5733/2011, a temeljem kojega je u zemljišnim knjigama koje se vode u Općinskom sudu u Metkoviću izvršen prijenos prava vlasništva u svrhu osiguranja odobrenog od strane 1-tuženika u iznosu od 1.740.353,02 kn na ime 2-tuženika, za nekretnine upisane u zk.ul.br. 1398, K.O. S., kat.čest.br. 10553/31, u naravi stambeno-turistička građevina i dvorište ukupne površine 500 m2, od tog stambeno-turistička građevina površine 196 m2, a dvorište 304 m2 i to:

1. ETAŽA: 15/100

- 1. stan oznake S1 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest.zem. 10553/31, koji se nalazi u suterenu, a sastoji se od hodnika i blagovaonice, dječje sobe, dvije kupaonice, dnevnog boravka, roditeljske sobe, kuhinje, ostave, terase i parking mjesta PM 1, ukupne neto korisne površine 70,44 m2, u elaboratu etažiranja označen narančastom bojom.

2. ETAŽA: 6/100

- 1. ostava oznake O 1 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koja se nalazi u suterenu koji se sastoji od stubišta i hodnika, WC-a i ostave, ukupne neto korisne površine 28,21 m2, u elaboratu etažiranja označen zelenom bojom.

3. ETAŽA: 16/100

- 1. apartman oznake A 1 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, dvije spavaće sobe, kupaonice, dvije terase i parking mjesta PM2, ukupne neto korisne površine 74,42 m2, u elaboratu etažiranja označen crvenom bojom.

4. ETAŽA: 12/100

- 1. apartman oznake A 2 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koji se nalazi u prizemlju, a sastoji se od dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice, dvije terase i parking mjesta PM6, ukupne neto površine 58,36 m2, u elaboratu etažiranja označen ljubičastom bojom.

5. ETAŽA: 4/100

- 1. ostava oznake O 2 u stambeno turističkoj građevini u Kleku-Radalj, sagrađene na čest. zem. 10553/31, koja se nalazi u prizemlju, a sastoji se od WC-a, ostave i terase ukupne neto korisne površine 20,31 m2, u elaboratu etažiranja označena plavom bojom.

6. ETAŽA: 12/100

- 1. apartman oznake A 3 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koji se nalazi na prvom katu, a sastoji se od hodnika, dvije spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, terase i parkirnog mjesta PM3, ukupne neto korisne površine 56,54 m2, u elaboratu etažiranja označen oker bojom.

7. ETAŽA: 15/100

- 2. apartman oznake A 4 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koji se nalazi na prvom katu, a sastoji se od hodnika, tuša, dvije spavaće sobe, kupaonice, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, terase i parkirnog mjesta PM 5, ukupne neto korisne površine 69,22 m2, u elaboratu etažiranja označen smeđom bojom.

8. ETAŽA: 20/100

- 2. apartman oznake A 5 u stambeno turističkoj građevini u K.-R., sagrađene na čest. zem. 10553/31, koji se nalazi na prvom katu, a sastoji se od stubišta, hodnika, blagovaonice s dnevnim boravkom i kuhinjom, dvije spavaće sobe, kupaonice, terase i parkirnog mjesta PM 4, ukupne neto korisne površine 91,72 m2, u elaboratu etažiranja označen sivom bojom.

II.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Metkoviću brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenog Sporazuma iz toč. I ove presude i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul.br. 1398, K.O. S., kakvo je bilo prije zemljišnoknjižnog prijenosa iz toč. I ove presude, sve u roku od 8 dana.

III.

Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 178.212,50 kuna, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

U tužbi zaprimljenoj u ovom sudu 23. siječnja 2012. godine tužiteljica navodi, u bitnom, da je ista član trgovačkog društva prvotuženika K. d.o.o., M., sa dva poslovna udjela i to jedan pod rednim brojem 1. u nominalnom iznosu od 10.000,00 kuna koji je uplaćen u novcu, te drugim pod rednim brojem 3. u nominalnom iznosu od 2.374.000,00 kuna koji je poslovni udjel unesen u društvo u vidu vlasništva nad nekretninom i to čest. zem. 10767/4, zk. ul.br. 2169. Nadalje, da je iz Društvenog ugovora društva K. d.o.o. iz M. vidljivo da tužiteljica ima u navedenom društvu poslovni udjel u visini od 50% temeljnog kapitala koji da ukupno iznosi 2.394.000,00 kuna, zatim da prvotuženik ima jedan poslovni udio rbr. 5 u nominalnom iznosu od 2.000,00 kuna, koji je uplaćen u novcu, što predstavlja 10% poslovnih udjela, te drugotuženik, kao član društva ima poslovni udio rbr. 4. u nominalnom iznosu od 8.000,00 kn, uplaćen u cijelosti u novcu, što predstavlja 40% poslovnog udjela. Dana 15.03.2010.g. tužiteljica i R. V., jer su tada bile jedini članovi društva donijele su Odluku o promjeni Društvenog ugovora u odnosu na članak 4. Odredbe o predmetu poslovanja – djelatnosti, te članka 5., u kojem su unijele odredbu "da bez obzira na veličinu temeljnih uloga članovi društva imaju jednake poslovne udjele". Nastavno navodeći, da je tužiteljica pristala potpisati odluku i Društveni ugovor od 15.03.2010. godine jer da joj je bilo rečeno da će joj se na taj način isplatiti njen poslovni udio tako što će nakon toga tuženiku pristupiti još jedan član koji će platiti za 40% poslovnog udjela. Tužiteljica da je imala povjerenja da će to odista tako i biti, a prethodno da već duže vrijeme nije bila zadovoljna odnosima u društvu i da je željela istupiti, međutim da je društvu tuženika K. d.o.o., M. pristupio kao član M. K. na način da je kupio od člana društva R. V. njen poslovni udio temeljem Ugovora o prodaji poslovnog udjela zaključenog 6. studenog 2009.g. za što da je istoj isplatio iznos od 450.000,00 EUR-a, a da to tužiteljici nije rečeno. Stoga da je aktualno stanje u sudskom registru da 1-tuženik ima temelji kapital u visini od 2.394.000,00 kuna, a članovi društva su tužiteljica s poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 2.384.000,00 kn što da prema Odluci članova društva od 26.10.2010.g. predstavlja 50% poslovnih udjela, član društva R. V. sa poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 2.000,00 kn što prema navedenoj Odluci predstavlja 10% poslovnih udjela, a član društva M. K. ima poslovni udio u nominalnom iznosu od 8.000,00 kn što da predstavlja 40% poslovnih udjela. Nastavno, da su dana 3. listopada 2011.g. 1- tuženik i 2-tuženik sklopili fiktivni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1398, k.o. S.. Navedenim Sporazumom da je izvršen fiducijarni prijenos vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 1398, K.O. S. sa 1-tuženika na 2-tuženika, u svrhu osiguranja povrata novčanog iznosa od 1.740.553,02 kn, temeljem Ugovora o preuzimanju duga od 3. listopada 2010.g. Tužiteljica da prihvaća tuženikovu tvrdnju da je predmetni ugovor o preuzimanju duga sklopljen 3. listopada 2011.g. osobito stoga što smatra da su oba pravna posla fiktivna i sklopljena istoga dana u namjeri da se onemogući tužiteljicu u ostvarivanju njenoga članskog prava na isplatu tržišne vrijednosti poslovnog udjela prilikom istupanja iz 1-tuženika, kao trgovačkog društva. Nastavno navodeći da je sklapanjem opisanih ugovora 1-tuženikova imovina prenesena na 2-tuženika u namjeri da na taj način postane jedino vlasništvo M. K.. Tužiteljica ukazuje na neistinitost tvrdnji 1-tuženika da joj je bilo što isplaćeno s osnova naknade tržišne vrijednosti njenog poslovnog udjela. Predmetni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva sklopljen 3. listopada 2011.g. da je sklopljen u namjeri da tužiteljicu onemogući u namirenju njenih potraživanja odnosno u ostvarivanju njenih prava kao člana 1-tuženika na način da se istoj onemogući pravo na isplatu tržišne vrijednosti poslovnog udjela

U svom odgovoru na tužbu tuženik Ad.1. (l.s. 147-154) osporavajući tužbu i tužbeni zahtjev navodi, u bitnom, da postoji nesklad između sadržaja isprava priloženih uz tužbu i faktičnog stanja, da li je tužiteljici isplaćen njen poslovni udjel. Pojedine od priloženih isprava da su kontradiktorne ì neprecizne, te u opreci s životnom logikom, što da svakoj strani otvara mogućnost različitog tumačenja njihovog sadržaja, odnosno namjere ugovornih strana. Nesklad između sadržaja isprave i faktičnog stanja da proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka B. N. F. saslušanog u predmetu ovoga suda P. 2187/11, koji je ujedno tužiteljičin sin i koji objektivno nema razloga i potrebe iskazivati na štetu tužiteljice.

U nastavku tuženik navodi o sadržaju iskaza navedenog svjedoka, te da je krucijalno pitanje tko je bio faktički, a ne papirnati vlasnik, apartmana u turističkom naselju K., tko je ulagao novčana sredstva u njihovu izgradnju, za koje nije sporno da su izgrađeni prije nego što je tužiteljica stekla poslovni udjel u tuženiku pod 1. Nastavno navodi da je posve jasno da je jedini razlog iniciranja ove parnice iskoristiti papirnato stanje radi donošenja privremene mjere, kojom bi se zapravo blokiralo poslovanje tuženika pod 1. jer zbog toga ne bio u mogućnosti podmiriti dospjela, a nepodmirena dugovanja nastala izgradnjom poslovnog objekta na R., pa da bi zbog toga ovaj tuženik bio prisiljen platiti tužiteljici ono što joj je već plaćeno. U nastavku izlaže o sadržaju iskaza svjedoka I. V. saslušanog u predmetu ovoga suda P. 2187/11. Nastavno, da je Sporazum o fiducijalnom prijenosu vlasništva sklopljen kako bi vlasnica temeljnog uloga R. V. bila u mogućnosti reprogramirati pozajmice koje je dala tuženiku pod 1. Radi financiranja izgradnje apartmana u turističkom naselju R.. Razlog zbog čega su fiducijalno opterećeni svi apartmani leži u činjenici da M. K. kao vlasnik temeljnog uloga tuženika pod 2 u konačnici ima interes kupiti sve apartmane po tržišnoj vrijednosti, a sve to zbog negativnog iskustva s tužiteljicom i opstrukcije postignutih dogovora. Sve navedeno uz pretpostavku da tuženik pod 1 ne bude u mogućnosti vratiti osiguranu tražbinu. Nastavno da je tužiteljici isplaćen njen poslovni udjel tako da ona nema potraživanja za koja bi trebalo osigurati sredstva, a ista situacija da je i u pogledu ništetnosti Sporazuma.

U svom odgovoru na tužbu tuženik Ad.2. (l.s. 159-160) osporavajući tužbu i tužbeni zahtjev navodi, u bitnom kako Sporazum o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva od 01. listopada 2011. godine, nije sklopljen da bi se onemogućilo tužiteljicu u ostvarenju bilo kojeg njenog prava, odnosno tražbine. Tužiteljici da je isplaćen njen poslovni udjel temeljem usmenog dogovora i to od strane I. V. pri čemu da je ostao sporan naknadni zahtjev tužiteljice za isplatom dodatnih 55.000,00 EUR- a. ZZ tuženika pod 2. ujedno da je i vlasnik poslovnog udjela tuženika pod 1. u visini od 40%. Nastavno navodeći da je zz tuženika pod 2., kao vlasnik temeljenog uloga tuženika pod 1. bio upoznat s činjenicom da društvo ima dospjelih a nepodmirenih obveza, pa otud i spremnost da doprinese prevladavanju takvog stanja. Isto tako bio je upoznat i s činjenicom da je odbijen tužiteljičin prijedlog za donošenje privremene mjere, rješenjem naslovnog suda poslovni broj P.2187/11 od 07. rujna 2011. godine, koje rješenje je naknadno potvrđeno Rješenjem Visokog trgovačkog suda 70. Pž- 7104/11-5, od 24. siječnja 2012. godine. Zz tuženika pod 2. da je imao namjeru postati vlasnikom predmetnih apartmana, i to najprije kroz vlasništvo temeljenog uloga u tuženiku pod 1., za 80%, i kako do realizacije tog dogovora krivnjom tužiteljice nije došlo, iskazao je spremnost steći vlasništvo nad svim apartmanima, i to u konačnici njihovom kupnjom po tržišnoj vrijednosti, temeljem obavljene procjene od strane ovlaštenog vještaka. Sve to uz pretpostavku da tuženik pod 1. ne bude u mogućnosti, u ugovorenom roku vratiti tražbine iz Sporazuma, odnosno ukoliko se ne postigne dogovor da se vrijeme vraćanja prolongira. Nastavno navodi da ukoliko se tražbina iz Sporazuma ne bi mogla vratiti, sukladno odredbama Ovršnog zakona da bi se pristupilo javnoj prodaji predmetne nekretnine putem javnog bilježnika, a nakon što bi se prethodno utvrdila vrijednost po ovlaštenom vještaku. U cilju izbjegavanja slične situacije s drugim eventualnim suvlasnicima zgrade, tuženik da je predložio sklapanje Sporazuma, fiducijalnim opterećenjem svih etažnih jedinica, ali ne s ciljem da na takav način stekne njihovo vlasništvo, jer je poznata procedure utvrđena Ovršnim zakonom, nego u konačnici s ciljem da apartmane kupi po njihovoj tržišnoj vrijednosti, po obavljenoj procjeni. Sporazum da je sklopljen od strane ovlaštenih osoba tuženika pod 1. i tuženika pod 2. i u formalno pravnom smislu da ne sadrži nikakvih nepravilnosti, niti je sklopljen da bi se tužiteljica osujetila u ostvarivanju njene tražbine, jer prema saznanjima tuženika pod 2., tužiteljica nema nikakvu tražbinu prema tuženiku pod 1., osim postojanja spremnosti supružnika Volarević da tužiteljici na njen naknadni zahtjev isplate 20.000,00 EUR-a.

Na ročištu glavne rasprave održanom 2. srpnja 2018. godine tužiteljica putem svog punomoćnika predlaže sudu da u prvom redu donese presudu o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine koji zahtjev je do tada bio podredni, a podredno da odluči o osnovanosti zahtjeva istaknutog u tužbi pod točkom 1. (pobijanje dužnikovih pravnih radnji). Ovaj sud drži dopuštenim navedeno disponiranje tužitelja kojim je tužitelj pa i u ovoj fazi postupka odredio redosljed odlučivanja o osnovanosti svojih tužbenih zahtjeva, te za ovu vrstu kumulacije ne važe pravila o preinaci tužbe. Tuženik se predmetnom disponiranju tužiteljice nije protivio.

Raspravnim rješenjem ovoga suda posl.br. P. 606/16 od 2. srpnja 2018. godine određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.740.553,02 kuna sukladno čl. 40. st.3. ZPP-a budući je tuženik (tuženik Ad.2. u odgovoru na tužbu na l.s. 159) prigovarao suviše visoko istaknutom VPS-u (4.500.000,00 kuna) pojašnjavajući da je tužba usmjerena na pobijanje Sporazuma koji ne glasi na iznos od 4.500.000,00 kuna nego na iznos od 1.740.553,02 tako da vrijednost predmeta spora može maksimalno iznositi taj iznos, a nikako više. S navedenim stavom tuženika u slaganju je i ovaj sud.

Trgovački sud u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku je dana 1. lipnja 2015. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu posl. br. P. 606/2016 kojom prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja.

Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu.

Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7283/2018-4 od 8. ožujka 2021. godine ukinuta je presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku posl. br. P. 606/2016 od 1. lipnja 2015. godine u ovoj pravnoj stvari i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Raspravnim rješenjem ovoga suda posl.br. P-63/2021 od 1. srpnja 2021. godine raspravljanje je započelo iznova.

Na ročištu glavne rasprave održanom 24. veljače 2022.g. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev koji se odnosi na oznaku suda i istoga precizira na način da se sada Općinskom sudu u Metkoviću naloži brisanje zemljišno knjižnog stanja opisanog u tužbenom zahtjevu.

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim pravnog posla i to Sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva nekretnina prvotuženika sklopljenog 3. listopada 2011.g. odnosno podredno istaknuti tužbeni zahtjev na pobijanje dužnikovih pravnih radnji u smislu odredaba čl. 66. – 71. ZOO-a i to Sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva nekretnina prvotuženika sklopljenog 3. listopada 2011.g. s drugotuženikom radi osiguranja iznosa od 1.740.553,02 kn za koje tužiteljica tvrdi da su poduzete u namjeri da se onemogući tužiteljicu u namirenju njenog potraživanja na isplatu tržišne vrijednosti poslovnog udjela prilikom istupanja kao člana iz trgovačkog društva K. d.o.o.

Među strankama nije sporno da je sklopljen Sporazum 3. listopada 2011., iz kojeg proizlazi da su drugotuženik (K. K. d.o.o.) kao vjerovnik i prvo tuženik (K. d.o.o.) kao dužnik sklopili navedeni Sporazum u kojem su usuglasili da prvotuženik u Sporazumu kao dužnik-protivnik osiguranja duguje drugotuženiku u Sporazumu kao vjerovniku-predlagatelju osiguranja novčani iznos od 1.740.553,02 kn, a sve sukladno Ugovoru o preuzimanju duga od 3. listopada 2010. U čl. 4. Sporazuma dužnik je dozvolio da se upiše prijenos prava vlasništva na nekretnine iz čl. 3. Sporazuma s njegova imena na ime vjerovnika uz istodobnu zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine.

Među parničnim strankama je nesporna činjenica (podnesak tužitelja na l.s. 210 i podnesak tuženika na l.s. 408) da je kod sačinjavanja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 3.10.2011.g. u članku 1. uslijed pogreške u pisanju kao datum sklapanja Ugovora o preuzimanju duga naznačen datum 3.10.2010.g., a trebalo je stajati 3.10.2011.g.

Među parničnim strankama je nesporna činjenica (što proizlazi i uvidom u presudu ovoga suda posl.br. P.2187/11 od 18.4.2016.g. na l.s. 424-437 i Presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-4946/2016-5 od 22. svibnja 2018.g. na l.s. 438-444) da je između tužiteljice i tuženika ad.1. pravomoćno završen parnični postupak koji se vodio radi istupanja tužiteljice iz tuženika ad.1. s danom isplate tužiteljici tržišne naknade za njen poslovni udio kod tuženika ad.1., u kojem postupku se odlučilo o pravu tužiteljice na istupanje iz tuženika ad.1., a time i o pravu iste na isplatu naknade za njen poslovni udio koja naknada iznosi 484.679,95 kuna.

Dakle, pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je ništetnost pravne radnje Sporazuma radi osiguranja tražbine prijenosom vlasništva nekretnina prvotuženika sklopljenog 3. listopada 2011.g. u odnosu na glavni zahtjev, odnosno da li su ispunjene pretpostavke za pobijanje pravnih radnji u odnosu na podredno tužbeno traženje.

U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu uključivo i isprava iz spisa ovoga suda posl.br. P. 2187/11 u koji spis je u dokaznom postupku izvršen uvid i to;

- Preslika Odluke o izmjeni Društvenog ugovora od 15. ožujka 2010. godine (l.s. 18-22),

- Neslužbeni podaci iz sudskog registra trgovačkih društava u RH za društvo K. d.o.o., M. (l.s. 23-24),

- Preslika Društvenog ugovora za društvo K. d.o.o. iz M. naziva Potpuni tekst K. d.o.o. od 26. listopada 2010. godine (l.s. 27-31),

- Preslika Ugovora o prodaji poslovnog udjela od 06. studenog 2009. godine (32-33),

- Dopis punomoćnice tužiteljice od 6. svibnja 2011.g. (l.d. 34-36),

- Preslika tužbe i prijedloga za određivanje privremene mjere od 4. kolovoza 2011. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 37),

- Preslika Izvatka iz Zemljišne knjige za kat. čest. 10553/31, Zk.ul. 1398, K.O. S. (l.s. 43-47),

- Preslika Izvatka iz Zemljišne knjige za kat. čest. 10767/4, Zk.ul. 2169, K.O. S. (l.s. 48-51),

- Preslika Rješenja ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 od 07. rujna 2011. godine (l.s. 52-54),

- Preslika Rješenja ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 od 07. rujna 2011. godine (l.s. 55-57),

- Preslika Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine (l.s. 58-61),

- Ugovor o preuzimanju duga od 03. listopada 2011. godine (l.s. 62),

- Preslika podneska tuženika (društvo K. d.o.o. iz M.) od 28. studenog 2011. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P.2187/2011. godine (l.s. 63-65),

- Preslika Rješenja ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 od 18. studenog 2011. godine (l.s. 75-84),

- Preslika odgovora na tužbu od 21. rujna 2011. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 85-87),

- Preslika žalbe od 29. studenog 2011. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 88-90),

- Preslika žalbe od 2. siječnja 2012. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 92-93),

- Kaznena prijava J. P. od 17. veljače 2012.g. (l.s. 155),

- Kaznena prijava Z. P. od 14. veljače 2012.g. (l.s. 156),

- Kaznena prijava M. K. od 15. veljače 2012.g. (l.s. 157),

- Preslika Zapisnika od 01. prosinca 2011. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 177-181),

- Preslika Zapisnika od 01. prosinca 2011. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 177-181),

- Preslika Zapisnika od 27. veljače 2012. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 181-187),

- Kupoprodajni ugovor od 23. srpnja 2002.g. (l.s. 188-189),

- Ugovor o unosu i prihvatu nekretnine u društvo od 2. svibnja 2005.g. (l.s. 190-191),

- Ogledni primjerak Ugovora o kupoprodaji poslovnog udjela (l.s. 213),

- Dopis OU V. od 23. ožujka 2012.g. (l.s. 214),

- Tužba i Prijedlog za određivanje privremene mjere u predmetu Općinskog suda u Metkoviću (l.s. 216-219),

- Dopis punomoćnice tužiteljice od 15. ožujka 2012.g. (l.s. 220-221)

- Dopis t.d. G. od 20. ožujka 2012.g. (l.s. 222),

- Ugovor o građenju (l.s. 223 s konto karticom i privremenim situacijama i troškovnikom (l.s. 223-277),

- Ugovori o cesiji (l.s. 278-284),

- Ugovor o preuzimanju duga od 30.6.2009.g. (l.s. 285),

- Ugovor o cesiji s bankovnim izlistom i otvorenim stavkama (l.s. 287-290),

- Elaborat o procjeni vrijednosti nekretnine od 28. listopada 2011.g. (l.s. 317

- Preslika Zapisnika od 13. veljače 2014. godine u predmetu ovoga suda posl.br. 17 P. 2187/2011 (l.s. 391-395),

- Ugovor o preuzimanju duga od 3. listopada 2011. godine (l.s. 412),

- Preslika Zapisnika od 16. siječnja 2018. godine u predmetu Općinksog suda u Dubrovniku, SS u Metkoviću posl.br. 17 P. 46/2017 (l.s. 414-415),

- Presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P. 2187/11 od 18. travnja 2016. godine (l.s. 424-437),

- Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 4946/2016-5 od 22. svibnja 2018.g. (l.s. 438-444).

Nakon što je raspravnim rješenjem ovoga suda posl.br. P-63/2021 od 1. srpnja 2021. godine odlučeno da raspravljanje započinje iznova ovaj sud izveo je dokaz saslušanjem svjedoka Z. M. i M. Z., te je izveden dokaz uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-2187/11, te izvršen preslik isprava u navedenom spisu i to: nalaza i mišljenja vještaka R. D., te dopune nalaza i mišljenja istog vještaka zaprimljene 26. lipnja 2013. (sve na l.s. 585-626 i 636-639), raspravne zapisnike sa ročišta od 18. listopada (pravilno "studenog") 2013. (l.s. 627-629) i 13. veljače 2014.g. koji sadrže usmeni iskaz vještaka (l.s. 631-635), te rješenja ovoga suda od 26. veljače 2013. i 20. listopada (pravilno "studenog") 2013.g. (l.s.630).

Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi i to;

Iz iskaza svjedoka Z. M. (l.s. 578-579) proizlazi da je radila u knjigovodstvenom servisu K. d.o.o. koji je pružao knjigovodstvene usluge tuženicima. Nakon se svjedoku predočio ugovor na l.s. 412, a radi se o Ugovoru o preuzimanju duga od 3. listopada 2011. godine, isti iskazuje da se ne može sjetiti tog ugovora. Sjeća se da su za R. V. i ovdje tuženike rađeni određeni ugovori, primjerice ugovor o zajmu, zatim isprave o plaći, te ugovori koji bi se odnosili na zapošljavanje, ali da se ne može sjetiti konkretnih ugovora. Nakon što se svjedoku predočila isprava na l.s. 413 naziva ugovor o zajmu, iskazuje da se ne sjeća konkretno predočenog joj ugovora, ali da može reći da su se ugovori o zajmu radili po špranci koje su nalik upravo ugovoru o zajmu koji joj je predočen. Ukazuje da je priroda njenog posla bila da ne čita ono što se u tim ugovorima reguliralo. R. V. da je rijetko viđala budući je u knjigovodstveni servis dolazio njezin suprug I. V.. Za ovdje tuženike da je sastavljala samo ugovore o radu i ti ugovori da su se sastavljali na temelju već postojećih špranci koje bi se prilagođavale zaposleniku na kojeg se odnose. Knjigovodstveni servis K. da ima do 50 komitenata i samo trgovačkih društava i da je sačinjavao ugovore za svoje komitente, a da se radilo o ugovorima o zajmu, dok da za druge ugovore ne zna. Iskazuje da je takve ugovore radio njen poslodavac M. Z.. Takvi ugovori da se nisu radili po nahođenju djelatnika servisa, već po dogovoru sa strankom. Iskazuje kako su postojale situacije da bi netko došao zatražiti uslugu umjesto osobe ovlaštene za zastupanje određenog komitenta, ali tada bi osoba koja je došla zatražiti uslugu servisa morala predočiti punomoć ili neku drugu dokumentaciju. Ne sjeća se da je I. V. predočio punomoć ili neku drugu dokumentaciju prvi puta kada je umjesto svoje supruge R. V. došao tražiti usluge od knjigovodstvenog servisa K.. I. V. da nikada nije potpisao ugovor u kojem je osoba ovlaštena za potpis bila R. V.. U toj situaciji I. V. bi takav ugovor nosio na potpis svojoj supruzi. Iskazuje kako nije imala uvid u njihova poslovanja, te pojašnjava da je bila angažirana za stvari tehničke prirode, kao primjerice plaćanje virmana, obračun place, te puštanje plaće i slično. Isto tako da je imala uvid i u bankovne izvode za tuženike. Iskazuje da nema nikakvih saznanja da bi tuženik K. K. R. V. isplatio iznos od oko 1.740.000,00 kn. Isto tako da nema saznanja da bi društvo K. K. isplatilo društvu K. iznos od oko 1.740.000,00 kn na ime pozajmice. Iskazuje da ne može odgovoriti na pitanje koliko po zakonskim odredbama iznosi blagajnički maksimum a takav podatak nema ni za 2018. godinu dok da je najveći iznos koje trgovačko društvo može upotrijebiti za plaćanje roba i usluga u gotovini iznos od 5.000,00 kn. Ne smatra se kompetentnom odgovoriti koji iznos trgovačko društvo može isplatiti fizičkoj osobi u gotovini. Isto tako, ne zna koji iznos u gotovini može isplatiti jedno trgovačko društvo drugom trgovačkom društvu.

Iz iskaza svjedoka M. Z. (l.s.579-583) proizlazi da je sa svojim knjigovodstvenim servisom pružao knjigovodstvene usluge ovdje tuženicima, te da je ta poslovna suradnja trajala do 2017. godine. Nakon što mu je predočena isprava na l.s. 62 iskazuje da mu je poznat navedeni ugovor o preuzimanju duga sklopljen između ovdje tuženika, a uz suglasnost R. V.. Isti da je malo nezgodno formuliran jer uvidom u isti ostavlja dojam da je R. V. trebala biti stranka tog ugovora dok je ista trebala samo dati suglasnost na takav ugovor. Predmetni ugovor o preuzimanju duga da je sam pomogao sastaviti ovdje tuženicima. Trgovačko društvo K. da je imalo dugovanje prema R. V. u visini od oko 1.700.000,00 kn i taj dug da je nastao temeljem zajmova koje je R. V. davala K.. Iskazuje da su se I. V., a radi se o suprugu R. V., u ime trgovačkog društva K. d.o.o. na jednoj strani koji je vodio cjelokupno poslovanje toga društva i M. K. koji je bio direktor tuženika K. K. d.o.o. dogovorili da dug koji je društvo K. d.o.o. imalo prema R. V. preuzme društvo K. K. d.o.o. i to na način da će društvo K. K. d.o.o. taj iznos uplatiti R. V., a što će biti regulirano posebnim sporazumom između R. V. i K. K. d.o.o. Takav dogovor između I. V. i M. K. rezultirao je sklapanjem ugovora o preuzimanju duga koji mu je predočen na uvid. Iskazuje da u situaciji kada je sklopljen ugovor o preuzimanju duga K. d.o.o. više ništa nije dužan R. V.. Ako se K. d.o.o. oslobodio duga postoje samo dvije situacije, a to da je dug R. V. dužan isplatiti nekome drugome koji je to preuzeo umjesto K. d.o.o. ili se to zavodi kao prihod društva K. d.o.o. Društvo K. d.o.o. i društvo K. K. d.o.o. da nisu bili ni u kakvom ugovornom odnosu i zato da je napravljen ugovor o zajmu iz kojeg je proizašlo da je društvo K. d.o.o. dužan društvu K. K. d.o.o. iznos iz ugovora o preuzimanju duga. Priroda ugovora o zajmu da je bila upravo ta da se radi o zajmu međutim da se radilo o zajmu gdje nije bilo stvarnog prebacivanja sredstava, već da se radilo o vrsti obračunskog plaćanja. Nakon što mu je predočena isprava na l.s. 413 iskazuje da se upravo radi o prethodno spomenutom ugovoru o zajmu između K. d.o.o. i K. K. d.o.o. Knjigovodstveni servis K. predmetni ugovor o preuzimanju duga i ugovor o zajmu pomogao je sastaviti strankama toga ugovora. Navedene ugovore da su potpisale stranke koje su ih i sastavljale, a kod ugovora o preuzimanju duga istoga da je potpisala i R. V. kao fizička osoba. obračunska plaćanja koja je vršio knjigovodstveni servis K. da su bila sva ona propisana ZOO-om i to kao cesija, asignacija, višestruka kompenzacija, pristupanje dugu. Sklapanje ugovora tehnički da se izvodilo na način da bi on sastavljao prijedlog ugovora, a stranke da su ugovor potpisivale. R. V. da ugovor nije potpisala tu na licu mjesta već joj ga je suprug I. V. odnio doma na potpis dok se ne može sjetiti da li je M. K. ugovor potpisao tu na licu mjesta ili negdje drugdje. Knjigovodstveni servis bi u slučaju kada bi se pojavio netko tko stvarno vodi poslovanje njegovog komitenta, a u sudskom registru nije upisan kao osoba ovlaštena za zastupanje, servisu predočila punomoć, a misli da je tako bilo i u slučaju I. V. koji je vodio poslovanje društva K. d.o.o. da nije vidio da postoji u pismenoj formi ugovor odnosno poseban sporazum koji se spominje u čl. 3 Ugovora o preuzimanju duga. Istoga da on nije sastavljao niti da zna da isti postoji u pisanom obliku. Ne zna ni da bi takav sporazum postojao u usmenom obliku. Ima podatak da je u 2011. godini R. V. od strane društva K. K. bio isplaćen iznos od 387.000,00 kn, odnosno da je R. V. od društva K. K. bio isplaćen ukupan iznos od 800.000,00- 900.000,00 kn. Navedenu isplatu s računa K. K. d.o.o. na račun R. V. kao fizičke osobe da je vršio knjigovodstveni servis K. i to temeljem naloga M. K., nalog je mogao biti usmeni, a tako je bilo i u slučaju M. K. koji je servisu K. dao usmeni nalog da se s njegovog računa na račun R. V. isplati ovaj iznos od 800.000,00-900.000,00 kn. Takva praksa da je bila bez obzira na visinu iznosa. Ugovor o preuzimanju duga da je proveden u poslovnim knjigama i to na način da se je u poslovnim knjigama K. d.o.o. ugasila obveza toga društva prema R. V., a otvorila se obveza prema društvu K. K.. Isto tako navedeni ugovor o preuzimanju duga proveden je i u poslovnim knjigama društva K. K. i to na način da se otvorila obveza K. K. prema R. V., te se otvorilo potraživanje društva K. K. prema društvu K. d.o.o. Navedene promjene provedene u poslovnim knjigama ovdje tuženika da se mogu i ne mogu vidjeti u godišnjem obračunu za 2011. godinu. Tako da će se za društvo K. K. moći vidjeti promjene u poslovnoj knjizi iz razloga što je isti tek počeo poslovati. Takvi podaci da se mogu pronaći u zbirnoj ali da se u bilanci ne mogu pronaći. Iskazuje da ne zna zašto se R. V. nije isplatio cjelokupan iznos od oko 1.700.000,00 kn, a o razlogu da može samo nagađati. Nakon sklapanja ugovora o preuzimanju duga društvo K. da nije ništa platilo R. V., a koliko on zna R. V. da nije ništa tražila od društva K.. Na poseban upit pun. tužitelja da li je po ugovoru o zajmu sklopljenog između društva K. K. d.o.o. i društva K. d.o.o. društvo K. d.o.o. trebalo što isplatiti društvu K. K. d.o.o. svjedok odgovara da je društvo K. d.o.o. trebalo isplatiti društvu K. K. d.o.o. cjelokupni iznos pozajmice u visini od 1.740.553,02 kn. Svjedok pojašnjava da je on takvog stava iako društvo K. d.o.o. na svoj račun nije primilo nikakav iznos pozajmice od zajmodavca K. K. d.o.o. Iskazuje da ne bi znao da li je u naredna tri dana od sklapanja ugovora o preuzimanju duga od 3. listopada 2011. godine društvo K. K. isplatilo što R. V. ali prema konto kartici knjigovodstvenog servisa K. koju ima u svojim rukama da može isčitati da su bile isplate i to prva isplata na dan 9. studenoga 2011. godine u iznosu od 140.000,00 kn, zatim 5. prosinca 2011. godine 156.000,00 kn, te 22. prosinca 2011. godine 91.000,00 kn. Nakon potpisivanja ugovora o preuzimanju duga i ugovora o zajmu koja oba ugovora su sklopljena 3. listopada 2011. godine dug društva K. prema društvu K. K. da je iznosio oko 1.700.000,00 kn. Pojašnjava da je društvo K. prema društvu K. K. imalo dug u iznosu od oko 1.700.000,00 kn i to dugovanje društva K. prema društvu K. K. odnosno tražbina na strani društva K. K. da je nastala u trenutku sklapanja spomenutih ugovora: ugovora o preuzimanju duga i ugovora o zajmu. Na poseban upit pun. tužitelja da pojasni kako to da u jednom dijelu iskaza svjedok govori da se kod ugovora o zajmu nije radilo o stvarnom prijenosu sredstava već o obračunskom plaćanju dok u drugom dijelu iskaza navodi da se društvu K. K. ima nešto isplatiti temeljem ugovora o zajmu svjedok pojašnjava kontekst obračunskog plaćanja i to na način da je u predmetnom K. bio dužan R. V.. Obračunskim plaćanjem izvršilo se plaćanje R. V.. Na dugovnoj strani u poslovnim knjigama imamo podatak da je R. V. izvršena isplata, odnosno bolje rečeno, podmira, dok se na potražnoj strani evidentiraju dvije mogućnosti: obveza prema nekome drugome ili prihod na strani društva K.. U ovom slučaju da nije bilo prihoda na strani društva K. d.o.o., već da se društvo K. K. obvezalo na plaćanje R. V.. R. V. da je privatno davala pozajmice društvu K. d.o.o. i takve pozajmice da su pratili ugovori u pismenoj formi, koje je on sačinjavao.

Iz isprava priloženih spisu proizlazi i to:

- Iz Odluke od 15. ožujka 2010. godine (list spisa 18-22) proizlazi da su tužiteljica čiji je temeljni ulog kod tuženika ad.1. iznosio 2.384.000,00 kuna i R. V. čiji je temeljni ulog iznosio 10.000,00 kuna, dana 15. ožujka 2010. godine, jer su do tada bile jedini članovi tuženika ad.1. donijele Odluku o promjeni društvenog ugovora u odnosu na članak 5. i to na način da su u navedenu Odluku unijele odredbu da bez obzira na veličinu temeljnih uloga članovi društva (protivnika osiguranja ad.1.) imaju jednake poslovne udjele.

- Iz pročišćenog teksta društvenog ugovora za tuženika ad.1.od 15. ožujka 2010. godine (na listu spisa 18-22) proizlazi da temeljni kapital tuženika ad.1. koji iznosi 2.394.000,00 kuna a unesen u društvo u novcu i stvarima predstavlja dva temeljna uloga i to tužiteljice kao člana tuženika ad.1. koja ima temeljni ulog u društvu u iznosu od 2.384.000,00 kuna te drugog člana društva R. V. koja ima temeljni ulog u tuženiku ad.1. u iznosu od 10.000,00 kuna te da bez obzira na veličinu temeljnih uloga članovi društva imaju jednake poslovne udjele.

- Iz potpunog teksta K. d.o.o. od 26. listopada 2010. godine (list spisa 27-31) proizlazi da se radi o pročišćenom tekstu društvenog ugovora tuženika ad.1. iz kojeg je razvidno da su osnivači tuženika ad.1. ovdje tužiteljica sa jednim poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 10.000,00 kuna uplaćenom u cijelosti u novcu i jedan poslovni udio u nominalnom iznosu od 2.374.000,00 kuna a koji u naravi predstavlja nekretninu označenu kao čest. zem. 10767/4 zk. ul. br. 2169 K.O. S., a što predstavlja 50% poslovnih udjela, odnosno 50% upravljačkih glasačkih prava, R.

V. sa jednim poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 2.000,00 kuna uplaćen u cijelosti u novcu, a što predstavlja 10% poslovnih udjela, odnosno 10% upravljačkih glasačkih prava, te M. K. (zastupnik po zakonu protivnika osiguranja ad.2.) sa jednim poslovnim udjelom u nominalnom iznosu od 8.000,00 kuna uplaćen u cijelosti u novcu, a što predstavlja 40% poslovnih udjela odnosno 40% upravljačkih glasačkih prava. Nadalje, proizlazi da temeljni kapital tuženika ad.1. iznosi 2.394.000,00 kuna.

- Iz Izvatka zemljišne knjige Općinskog suda u Metkoviću od 09. lipnja 2011.godine (list spisa 36-38 u predmetu ovoga suda P.2187/11) je razvidno da je tuženik ad.1. u tom trenutku vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 10553/31 zk. ul. 1398 K.O. S. koja nekretnina je etažirana na osam posebnih dijelova – etaža od kojih je samo za etažni dio pod rednim brojem 6. evidentiran teret – hipoteka.

- Iz Ugovora o prodaji poslovnog udjela od 06. studenog 2009.godine (list spisa 32- 33) proizlazi da je navedeni ugovor sklopljen i potpisan između tuženika ad.1. zastupanog po R. V. kao direktoru i M. K. (koji je zastupnik po zakonu tuženika ad.2.), te da je predmet navedenog ugovora kupnja poslovnog udjela u trgovačkom društvu K. d.o.o. iz M. (tuženik ad.1.), odnosno da R. V. za koju se u navedenom ugovoru tvrdi da je vlasnik i direktor tuženika ad.1. prodala svoj poslovni udio u tuženiku ad.1. M. K. koji se obvezao na ime kupoprodajne cijene izvršiti uplatu u iznosu od 450.000,00 EUR-a i to u dva obroka, nakon koje uplate će se obaviti prijenos poslovnog udjela na M. K., s tim da su ugovorne strane suglasno utvrdile da je M. K. na ime predujma u više navrata uplatio na ruke punomoćnika tuženika ad.1.

I. V. iz M. ukupan iznos od 12.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a na ime kapare.

- Iz zapisnika sa Skupštine tuženika ad.1. (list spisa 30 u predmetu ovoga suda P.2187/11) proizlazi da je ista održana 11. srpnja 2011. godine u naselju R. s početkom u 11,00 sati, da su istoj nazočili M. K., M. F.-P. kao članovi društva , pun. M. F.-P., B. F., te punomoćnik člana društva R. V. I. V., te na kojoj je izneseno da protivnik osiguranja aktivno ne posluje, da tekuće obveze podmiruje iz pozajmica R.

V., da je u izgradnju poslovnog objekta na R. uloženo cca 600.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti i to isključivo iz sredstava R. V. te da je B. F. kao punomoćnik M. F. zatražio da mu se dostavi poslovna dokumentacija o poslovanju u zadnjih pet godina, pri čemu je tužitelica iskazala nezadovoljstvo radom uprave, ali je upravi dano povjerenje budući da je ista nadglasana s dva glasa preostala dva člana tuženika ad.1.

- Iz Pregleda zemljišnih knjiga (list spisa 85) proizlazi da je dana 04. listopada 2011. godine Općinski sud u Metkoviću, Zemljišno knjižni odjel zaprimio prijedlog pod brojem Z-771/2011, radi uknjižbe na ad.2. fiducijarnog prijenosa prava vlasništva u zk. ul. br. 1398 K.O. S. za svih osam posebnih dijelova, te da se navedeno stanje odnosi na dan 10. studenog 2011. godine.

- Iz Izvatka sudskog registra trgovačkih društva u Republici Hrvatskoj (list spisa 108- 110) proizlazi da je M. K., koji je ujedno i član protivnika osiguranja ad.1. , Izjavom o osnivaju od 19. rujna 2011. godine osnovao protivnika osiguranja ad.2. (trgovačko društvo K. K. d.o.o. sa sjedištem u K.) te je isti jedini član navedenog društva, te direktor istoga.

- Iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011.godine (list spisa 58-61) proizlazi da su tuženik ad.2. (K. K. d.o.o.) kao vjerovnik-predlagatelj osiguranja i tuženik ad.1. (K. d.o.o. ) kao dužnik-protivnik osiguranja dana 03. listopada 2011. godine sklopili navedeni Sporazum u kojem su usuglasili da ovdje tuženik ad.1. u Sporazumu kao dužnik-protivnik osiguranja duguje ovdje tuženiku ad.2. a u Sporazumu kao vjerovniku-predlagatelju osiguranja novčani iznos od 1.740.553,02 kuna a sve sukladno Ugovoru o preuzimanju duga od 03. listopada 2010. godine (članak 1.).

- Iz Ugovora o preuzimanju duga od 03.10.2011. godine (l.s. 412) proizlazi da je isti sklopljen između R. V. kao vjerovnika, tuženika Ad.1 kao dužnika i tuženika Ad.2. kao preuzimatelja, kojim ugovorom preuzimatelj preuzima dug dužnika te se obvezuje podmiriti obvezu dužnika prema njegovom vjerovniku po osnovi zajma u visini od 1.740.553,02 kuna. Nadalje proizlazi da preuzimanjem duga po ovom ugovoru preuzimatelj odobrava dužniku zajam prema ugovoru u privitku, te se Preuzimatelj duga bezuvjetno obvezuje da će nastalu obvezu po ovom ugovoru podmiriti prema posebnom sporazumu sa vjerovnikom.

- Iz presude Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku posl.br. P. 2187/11 od 18. travnja 2016. godine (l.s. 424-437) koja je u bitnom potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-4946/2016-5 od 22. svibnja 2018.g. (l.s. 438-444), proizlazi, u bitnom, presuđenim istupanje tužiteljice M. F.-P. iz S. iz tuženika društva K. d.o.o., M., s danom isplate tržišne naknade za njen poslovni udjel, koju je tuženik dužan platiti tužitelju u iznosu od 484.679,95 kuna u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

Tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na glavni zahtjev je osnovan. U smislu čl.322. Zakona o obveznim odnosima (Nar.nov. br. 35/05, 41/08 i 125/11 dalje: ZOO), koji se ima primijeniti na ovaj obveznopravni odnos, ništetni ugovori su oni koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Iz stanja spisa proizlazi, da su tužiteljica i R. V. bile članovi prvotuženika te su donijele Odluku o promjeni društvenog ugovora u odnosu na članak 5. i to na način da su u navedenu Odluku unijele odredbu da bez obzira na veličinu temeljnih uloga članovi društva (K. d.o.o) imaju jednake poslovne udjele; da od 26. listopada 2010. jedan poslovni udio prvotuženika koji predstavlja 40% poslovnih udjela ima M. K. koji je ujedno i zastupnik po zakonu drugotuženika; da je prvotuženik na dan 9. lipnja 2011. vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 10553/31 zk. ul. 1398 k.o. Slivno koja nekretnina je etažirana na osam posebnih dijelova – etaža od kojih je samo za etažni dio pod rednim brojem 6. evidentiran teret – hipoteka; da je R. V. Ugovorom o prodaji poslovnog udjela od 6. studenog 2009. prodala svoj poslovni udio u prvotuženiku M. K. koji se obvezao na ime kupoprodajne cijene izvršiti uplatu u iznosu od 450.000,00 EUR i to u dva obroka, nakon koje uplate će se obaviti prijenos poslovnog udjela na M. K.; da je održana Skupština prvotuženika 11. srpnja 2011. kojoj su nazočili M. K., M. F.-P. kao članovi društva, pun. M. F.-P., B. F., te punomoćnik člana društva R. V. I. V., na kojoj je izneseno da prvotuženik aktivno ne posluje, da tekuće obveze podmiruje iz pozajmica R. V., da je u izgradnju poslovnog objekta na R. uloženo cca 600.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti i to isključivo iz sredstava R. V. te da je B. F. kao punomoćnik M. F. zatražio da mu se dostavi poslovna dokumentacija o poslovanju u zadnjih pet godina, pri čemu je tužiteljica iskazala nezadovoljstvo radom uprave, ali je upravi dano povjerenje budući da je ista nadglasana s dva glasa preostala dva člana tuženika; da je M. K. osnovao trgovačko društvo K. K. d.o.o. sa sjedištem u K., te je jedini član društva, i direktor istog. Tuženik tijekom postupka pojašnjava da je Sporazumom od 3.10.2011.g. osigurana tražbina od 1.740.553,02 kuna koja tražbina R. V. da je bila realno utemeljena što da je potvrdio i vještak u predmetu ovoga suda posl.br. P. 2187/11, a nakon čega da je došlo do promjene vjerovnika (umjesto R. V. novi vjerovnik da je K. K. d.o.o.) – podnesak tuženika na l.s. 409.

Iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011.godine (list spisa 58-61) proizlazi da su tuženik ad.2. (K. K. d.o.o.) kao vjerovnik-predlagatelj osiguranja i tuženik ad.1. (K. d.o.o.) kao dužnik-protivnik osiguranja dana 03. listopada 2011. godine sklopili navedeni Sporazum u kojem su usuglasili da ovdje tuženik ad.1. u Sporazumu kao dužnik-protivnik osiguranja duguje ovdje tuženiku ad.2. a u Sporazumu kao vjerovniku-predlagatelju osiguranja novčani iznos od 1.740.553,02 kuna a sve sukladno Ugovoru o preuzimanju duga od 03. listopada 2010. godine (članak 1.). Nadalje proizlazi da gore navedena tražbina tuženika ad.2. kao vjerovnika-predlagatelja osiguranja dospijeva za vraćanje 03. travnja 2012. godine, koji se rok može produžiti uz obostranu suglasnost (članak 2.), te da su ugovorne stranke suglasne da se radi osiguranja tražbine iz članka 1. ovog Sporazuma prenese pravo vlasništva nekretnine upisane u Zk. ul. 1398 K.O. S. a označene kao čest. zem. 10553/31 K.O. S. u naravi stambena – turistička građevina i dvorište ukupne površine 500 m[2] i sa njom neraskidivo povezano etažno vlasništvo osam etaža (članak 3.), koji prijenos prava vlasništva, a temeljem navedenog Sporazuma dužnik-protivnik osiguranja dozvoljava upisati u zemljišne knjige na ime vjerovnika-predlagatelja osiguranja, uz istodobnu zabilježbu da je prijenos obavljen radi osiguranja tražbine iz članka 1. ovog Sporazuma. Nadalje proizlazi da je vjerovnik-predlagatelj osiguranja dužan bez odgode vratiti vlasništvo nekretnine iz članka 3. ovoga Sporazuma dužniku-protivniku osiguranja kada on u roku iz članka 2. Ovog Sporazuma u cijelosti izmiri tražbinu iz članka 1. ovog Sporazuma.

Iz Ugovora o preuzimanju duga od 03.10.2011. godine (l.s. 62 i 412) gramatički tumačeći istoga proizlazi da je isti sklopljen između R. V. kao vjerovnika, tuženika Ad.1 kao dužnika i tuženika Ad.2. kao preuzimatelja, kojim ugovorom Preuzimatelj preuzima dug Dužnika, te se obvezuje podmiriti obvezu Dužnika prema njegovom Vjerovniku po osnovi zajma u visini od 1.740.553,02 kuna, preuzimanjem duga po ovom ugovoru Preuzimatelj odobrava Dužniku zajam prema ugovoru u privitku, te se Preuzimatelj duga bezuvjetno obvezuje da će nastalu obvezu po ovom ugovoru podmiriti prema posebnom sporazumu sa vjerovnikom.

Iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011.godine (list spisa 58-61) sklopljenog između tuženika ad.2. (K. K. d.o.o.) kao vjerovnika-predlagatelja osiguranja i tuženika ad.1. (K. d.o.o. ) kao dužnika-protivnika osiguranja dana 03. listopada 2011. godine proizlazi da je navedeni Sporazum sklopljen radi osiguranja tražbine vjerovnika-predlagatelja osiguranja spram dužnika-protivnika osiguranja u iznosu od 1.740.553,02 kuna sukladno Ugovoru o preuzimanju duga od 3. listopada 2010. godine.

iz predmetnog Sporazuma (i to iz članka 2.) jasno proizlazi da je Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine osigurana tražbina iz Ugovora o zajmu sklopljenog između tuženika ad.2. (K. K. d.o.o.) kao zajmodavca i tuženika ad.1. (K. d.o.o.) kao zajmoprimca (na l.s. 413),

Bez obzira što su Sporazumom od 3. listopada 2011., drugotuženik (K. K. d.o.o.) kao vjerovnik i prvo tuženik (K. d.o.o.) kao dužnik usuglasili da prvotuženik (u Sporazumu dužnik-protivnik osiguranja) duguje drugotuženiku (u Sporazumu vjerovnik-predlagatelj osiguranja) novčani iznos od 1.740.553,02 kn a sve sukladno Ugovoru o preuzimanju duga od 3. listopada 2010. takva tražbina drugotuženika spram prvotuženika u stvarnosti ne postoji. Navedeno se obrazlaže u nastavku.

U odnosu na Ugovor o preuzimanju duga od 03.10.2011. godine (l.s. 412) ovaj sud je mišljenja, a uzimajući u obzir iskaz svjedoka M. Z. da R. V. nije trebala biti stranka toga ugovora već na istoga samo dati suglasnost, da se radi o ugovornom odnosu između tuženika Ad.1 K. d.o.o. kao dužnika i tuženika Ad.2. K. K. d.o.o. kao preuzimatelja duga, kojim ugovorom preuzimatelj (K. K. d.o.o.) preuzima dug dužnika (Klek d.o.o.), te se obvezuje podmiriti obvezu dužnika (K. d.o.o.) prema njegovom vjerovniku (R. V.) po osnovi zajma u visini od 1.740.553,02 kuna (dakle zajma u kojem je vjerovnik R. V. zajmodavac, a dužnik K. d.o.o. zajmoprimac). Ujedno radi se o trostranom pravnom poslu budući je R. V. kao fizička osoba i vjerovnik dala svoj pristanak da drugotuženik kao preuzimatelj preuzme na sebe dug tuženika Ad.1 K. d.o.o. Stoga se Ugovorom o preuzimanju duga od 03.10.2011. godine na koji je svoj pristanak dala R. V. kao fizička osoba i vjerovnik potpuno promijenio dužnik iste koji je sada tuženika Ad.2. K. K. d.o.o. kao preuzimatelj duga.

.

Međutim, ovaj sud je mišljenja da tuženik ad.2. nema prema dužniku ovdje tuženiku ad.1. nikakvu tražbinu koja bi imala osnovu niti u Ugovoru o preuzimanju duga od 03. listopada 2011. godine niti u Ugovoru o zajmu. Navedeno i pored činjenica da su predmetnim Ugovorom o preuzimanju duga od 03. listopada 2011.godine i to člankom 2. istoga ( koji glasi; "Preuzimanjem duga po ovom ugovoru preuzimatelj odobrava dužniku zajam prema ugovoru u privitku") dužnik K. d.o.o. i preuzimatelj duga K. K. d.o.o. ugovorili da prava dužnikova vjerovnika (R. V.) ispunjenjem duga prelaze na ispunitelja dakle na t.d. K. K. d.o.o. što je u skladu s odredbom članka 90. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (N.n. 35/05 i 41/08, dalje ZOO) kojom se uređuje ugovorna subrogacija (kada se ugovori prijelaz ispunjene tražbine). Naime, drugotuženik kao zajmodavac iz predmetnog Ugovora o zajmu nije prvotuženiku kao zajmoprimcu predao iznos zajma od 1.740.553,02 kuna. Navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka M. Z. kada isti iskazuje da u odnosu na navedeni zajam nije bilo stvarnog prijenosa sredstava već da se radilo o obračunskom plaćanju.

Iz navedenog zaključno proizlazi da je Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine osigurana napostojeća tražbina što predmetni Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011.godine čini ništetnim budući odredbe čl. 278-282 Ovršnog zakona (Nar.nov. br. 109/10) koji je bio mjerodavan u vrijeme izvršenog prijenosa vlasništva u svrhu osiguranja potraživanja podrazumjevaju postojanje tražbine koja se osigurava ili u Sporazumu treba naznačiti da se radi o budućoj tražbini koja se osigurava. Ništa od navedenog ne proizlazi iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine.

Odredbom čl. 279. st.1. i 2. Ovršnog zakona (Nar.nov. br. 109/10, dalje: OZ) propisano je da jedna ili obje stranke mogu tražiti od suda da odredi ročište i da na tom ročištu u zapisnik unese njihov sporazum o tome da se radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prenese na predlagatelja osiguranja vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja, ili da se u tu svrhu na predlagatelja osiguranja prenese koje pravo protivnika osiguranja. U sporazum treba unijeti odredbu o tome kad će osigurana tražbina dospjeti odnosno kako će se njezino dospijeće odrediti. Protivnik osiguranja može biti i osoba prema kojoj predlagatelj osiguranja nema tražbine koja se osigurava.

Iz prethodno iznijete zakonske odredbe proizlazi da imatelj novčane tražbine kao predlagatelj osiguranja, radi osiguranja te svoje novčane tražbine može tražiti da se na njega prenese vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja. Nadalje iz iste zakonske odredbe proizlazi da protivnik osiguranja može biti i osoba prema kojoj predlagatelj osiguranja nema tražbinu (situacija kada su u pravnom odnosu osiguranja prijenosom vlasništva na stvari dužnik i protivnik osiguranja različite osobe), međutim navedeno ne podrazumjeva da predlagatelj osiguranja može biti osoba koja nema tražbinu u odnosu na protivnika osiguranja (situacija kada su u pravnom odnosu osiguranja prijenosom vlasništva na stvari dužnik i protivnik osiguranja u istoj osobi). Kako je u gornjim izlaganjima obrazložen stav ovoga suda da tuženik ad.2. K. K. d.o.o. (predlagatelj osiguranja iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine) nema potraživanje prema tuženiku ad.1. K. d.o.o. (protivniku osiguranja iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine) to je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine ništav jer je sklopljen suprotno odredbi čl. 279. st.1. i 2. OZ po kojoj se samo imatelj novčane tražbine u odnosu na dužnika može pojaviti kao predlagatelj osiguranja za osiguranje svoje novčane tražbine.

Kako ne postoji novčano potraživanje tuženika ad.2. K. K. d.o.o. (predlagatelja osiguranja iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine) prema tuženiku ad.1. K. d.o.o. (protivniku osiguranja iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine) to ne postoji niti pravni osnov tog ugovora, a to je zakonom priznati razlog obvezivanja, u ovom slučaju postojanje novčane tražbine koju tuženik ad.1. K. d.o.o. (protivnik osiguranja iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine) duguje tuženiku ad.2. K. K. d.o.o. (predlagatelju osiguranja iz Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine).

Ovaj sud je poklonio vjeru iskaz svjedoka M. Z. kada isti iskazuje, a nakon što mu je predočena isprava na l.s. 62 koja predstavlja Ugovor o preuzimanju duga, da je navedeni ugovor o preuzimanju duga sklopljen između ovdje tuženika, a uz suglasnost R. V. ali da je isti malo nezgodno formuliran jer da uvidom u isti ostavlja dojam da je R. V. trebala biti stranka tog ugovora dok je ista trebala samo dati suglasnost na takav ugovor. Navedeno iz razloga jer je spomenuti svjedok pomagao ugovornim stranama sastaviti predmetni ugovor i bio je upoznat s njihovom stvarnom voljom.

Međutim, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka M. Z. kada isti iskazuje da ne bi znao da li je u naredna tri dana od sklapanja ugovora o preuzimanju duga od 3. listopada 2011. godine društvo K. K. isplatilo što R. V. ali da iz konto kartice knjigovodstvenog servisa K. koju ima u svojim rukama može isčitati da su bile isplate i to prva isplata na dan 9. studenoga 2011. godine u iznosu od 140.000,00 kn, zatim 5. prosinca 2011. godine 156.000,00 kn, te 22. prosinca 2011. godine 91.000,00 kn. Naime nije životno niti poslovno uvjerljivo da za isplate poprilično visokih novčanih iznosa o kojima iskazuje svjedok ne postoji bankovna potvrda o transakciji koja je provedena preko računa. Stoga ovaj sud smatra da takvih isplata od strane K. K.

je R. V. prema R. V. nije bilo. Isto je tako i s dijelom iskaza kada svjedok navodi da od društva K. K. bio isplaćen ukupan iznos od 800.000,00-900.000,00 kuna koju isplatu da je s računa K. K. d.o.o. na račun R. V. kao fizičke osobe vršio knjigovodstveni servis K. i to temeljem usmenog naloga M. K.. Ni u ovom slučaju nije životno niti poslovno logično da t.d. K. K. d.o.o. za kojeg svjedok navodi da je tek počelo poslovati odnosno da direktor istoga M. K. daje usmeni nalog knjigovodstvenom servisu K. za prijenos na račun R. V. velikih novčanih sredstava koje predstavlja iznos od 800.000,00-900.000,00 kuna. Stoga ovaj sud smatra da takvih isplata od strane K. K. prema R. V. nije bilo.

Stoga je sud temeljem spomenutih propisa odlučio kao u točki I. izreke presude.

U smislu čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora što se u predmetnom ostvaruje brisanjem zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 03. listopada 2011. godine i uspostavom zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul.br. 1398, K.O. S., kakvo je bilo prije zemljišnoknjižnog prijenosa po spomenutom Sporazumu.

Stoga je sud temeljem spomenutih propisa odlučio kao u točki II. izreke presude.

Budući je sud prihvatio tužbeni zahtjev o kojem je tužitelj tražio prvo odlučivati to je bilo bespredmetno raspravljati o sljedećem podredno istaknutom tužbenom traženju na pobijanje dužnikovih pravnih radnji. U okolnostima kada je tuženik dokazao da je tužiteljici izvršio isplatu naknade za poslovni udjel u prvotuženiku po presudi ovoga suda P-2187/11 (nalozi od 19. rujna 2018.g. na l.s. 481), što tužitelj nije osporavao, to je o tužbenom traženju na pobijanje dužnikovih pravnih radnji postalo bespredmetno raspravljati.

Sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka predloženih u odgovoru na tužbu tuženika B. N. F. i I. V. budući je tuženik podneskom zaprimljenim u ovom sudu 23. kolovoza 2012.g. (l.s. 343) odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

Prihvaćen je prijedlog tuženika da se iz spisa ovoga suda posl.br 2187/11 preslikaju isprave: nalaz i mišljenje vještaka R. D., dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka zaprimljenu 26.lipnja 2013., raspravne zapisnike sa ročišta od 18. listopada 2013. i 13. veljače 2014. koji sadrži usmeni iskaz vještaka, te rješenja naslovnog suda od 26. veljače 2013. i 20. listopada 2013. za koje isprave tuženici navode da su vještaku date precizne upute na koje okolnosti treba provesti vještačenje a tiče se validnosti tražbine R. V..

Iako je ovaj sud ostao kod mišljenja da činjenica validnosti tražbine R. V. spram tuženika ad.1., u okolnostima kada tuženici nisu dokazali postojanje tražbine tuženika ad.2. (predlagatelja osiguranja iz predmetnog Sporazuma) spram tuženika ad.1. (protivnika osiguranja iz istog Sporazuma) osnovom Ugovora o zajmu kojeg su isti sklopili, sama za sebe nije pravno odlučujuća, u predmetnom postupku izveden je dokaz uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-2187/11. Iz preslika isprava u navedenom spisu i to: nalaza i mišljenja vještaka R. D., te dopune nalaza i mišljenja istog vještaka zaprimljene 26. lipnja 2013. (sve na l.s. 585-626 i 636-639), raspravnih zapisnika s ročišta od 18. listopada (pravilno "studenog") 2013. (l.s. 627-629) i 13. veljače 2014.g. koji sadrže usmeni iskaz vještaka (l.s. 631-635), te rješenja ovoga suda od 26. veljače 2013. i 20. listopada (pravilno "studenog") 2013.g. (l.s.630) razvidno je da postoji tražbina R. V. spram prvotuženika i to osnovom zajma u visini od ukupno 1.765.731,00 kuna. Navedeno je poglavito od strane vještaka pojašnjeno na ročištu održanom u predmetu P-2187/11 dana 13. veljače 2014.g. (l.s. 631-635) na kojem je izlagao o svom dopunskom vještvu. Međutim, tužitelj se usprotivio da se prethodno navedene isprave preuzete iz sasvim drugog spisa koriste kao dokaz u predmetnom postupku pa je dokazna snaga istih morala biti svedena na snagu jednostrane isprave koju bi sačinio tuženik. Stoga takve isprave same za sebe ne mogu biti valjan dokaz za utvrđivanje činjenice validnosti tražbine R. V.. Međutim, svjedok M. Z. iskazuje da je trgovačko društvo K. imalo dugovanje prema R. V. u visini od oko 1.700.000,00 kn i taj dug da je nastao temeljem zajmova koje je R. V. davala K., a i iz članka 1. Ugovora o preuzimanju duga od 3. listopada 2011.g. na l.s. 62 proizlazi da je među ugovornim stranama tog ugovora prvotuženika (u svojstvu dužnika) i drugotuženika (u svojstvu preuzimatelja) i R. V. (u svojstvu vjerovnika) nesporno da postoji dugovanje prvotuženika spram R. V. osnovom zajma budući je tom odredbom ugovora preuzimatelj preuzeo dug dužnika i obvezao se podmiriti obvezu dužnika prema vjerovniku po osnovi zajma. Stoga na temelju svih izvedenih dokaza proizlazi da postoji tražbina R. V. spram prvotuženika osnovom zajma.

Na ročištu glavne rasprave održanom 24. veljače 2022.g. punomoćnici parničnih stranaka odustali su od dokaznog prijedloga saslušanjem parničnih stranaka.

Sud nije izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost da li je drugotuženik po ugovoru o zajmu od 3. listopada 2011. godine dao prvotuženiku pozajmicu u iznosu od 1.740.553,02 kuna, predložen od strane tužitelja koji navodi da takve pozajmice nije bilo. Naime, takav dokazni prijedlog trebao je istaknuti tužitelj i to na okolnost da je drugotuženik po ugovoru o zajmu od 3. listopada 2011. godine dao prvotuženiku pozajmicu u iznosu od 1.740.553,02 kuna ali je navedeno na strani tuženika izostalo, a sud nije dužan utvrđivati negativnu činjenicu koju je iznio tužitelj. Uostalom iz iskaza svjedoka M. Z. proizlazi da, " Priroda ugovora o zajmu da je bila upravo ta da se radi o zajmu međutim da se radilo o zajmu gdje nije bilo stvarnog prebacivanja sredstava, već se radilo o vrsti obračunskog plaćanja". U nastavku svog iskaza svjedok M. Z. pojašnjava, nakon što mu se predočila isprava na l.s. 413 da se upravo radi o prethodno spomenutom ugovoru o zajmu između K. d.o.o. i K. K. d.o.o. u nastavku svog iskaza svjedok pojašnjava da društvo K. d.o.o. na svoj račun nije primilo nikakav iznos pozajmice od zajmodavca K. K. d.o.o. Iz ovog dijela iskaza, kako to tumači ovaj sud, proizlazi da od strane drugotuženika nije bilo stvarnog prebacivanja sredstava pozajmice prvotuženiku, pa drugotuženik po tom ugovoru nije izvršio svoj dio obaveze izvršiti predaju zajma prvotuženiku zajmoprimcu.

Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka, te na čl. 155. st.1. ZPP-a u smislu kojega će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova ovoga postupka, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09, dalje u tekstu: OT-a), te vrijednosti predmeta spora (1.740.553,02 kuna) priznao osnovanim slijedeći trošak tužiteljice:

- za sastav tužbe u visini od 1741 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što iznosi 17.410,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a (4.352,50 kuna) iznosi 21.762,50 kuna,

- za zastupanje na ročištima od 30.4.2012. godine, 1.3.2018. godine, 4.6.2018. godine, 2.7.2018. godine, 1.7.2021 i 24.2.2022 na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od po 1741 bodova po svakom ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a) što iznosi po 17.410,00 kuna po svakom ročištu što uvećano za 25% PDV-a (4.352,50 kuna) iznosi 21.762,50 kuna po svakom ročištu odnosno sveukupno 130.575,00 kuna,

- za zastupanje na ročištu na kojem je odlučivano o procesnim pitanjima 23.12.2021.g. u visini od 870 bodova što iznosi 8.700,00 kuna što uvećano za 25%

PDV-a (2.175,00 kuna) iznosi 10.875,00 kuna,

- za sastav podneska od 28.4.2012. godine (l.s. 207) koji predstavlja očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu odnosno podnesak iz Tbr. 8. toč.1. OT-a 1741 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što iznosi 17.410,00 kuna što uvećano za 25% PDV-a (4.352,50 kuna) iznosi 21.762,50 kuna, što zajedno s pristojbom za tužbu i za presudu u iznosu od po 5.000,00 kuna, te pristojbom na prijedlog i rješenje ali samo ono kojim je prihvaćen prijedlog i određena privremena mjera (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 I 110/15, dalje ZSP) u iznosu od po 2.500,00 kuna, što sveukupno iznosi 178.212,50 kuna.

Stoga je sud temeljem spomenutih propisa odlučio kao u točki III. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 8. travnja 2022. godine

S u d a c:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.