Poslovni broj: 15 UsI-2919/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. M., OIB:, iz

Ž., , zastupanog po opunomoćeniku M. T. P.,

odvjetniku u S., , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i

uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, radi poništenja pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji, nakon javne i usmene rasprave zaključene 31. ožujka 2022. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. travnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-06/17-01/11, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-21-02 od 6. svibnja 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 24. kolovoza 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-06/17-01/11, URBROJ: 514- 04-02-01-01/08-21-02 od 6. svibnja 2021., tužitelj najprije navodi kako je on nasljednik sada pok. Š. M. temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju

Općinskog suda u Splitu pod pos.br. 0-1390/01, nakon čega citira izreku osporenog rješenja tuženika, kao i onog prvostupanjskog, pa ističe kako je akt tuženika nezakonit. Naime, u odnosu na točku 2. izreke prvostupanjskog rješenja kojim se odbacuje prijedlog radi poništenja rješenja o deposedaciji Komisije za imovinsko-pravne poslove SO Split, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989. za povrat čest. zem. 324/4 u površini od 4.108 m2 i 1/2 čest. zem. 324/6, ukupne površine 258 m2 k.o. K.,

tuženik da uopće nije odlučivao, niti da je u izreci donio odluku, iako da u obrazloženju osporenog rješenja obrazlaže svoj stav u svezi ovih zemljišta. Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja da proizlazi kako je žalba odbijena isključivo na temelju odredbe čl. 15. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (NN 79/06) kojom je propisano da se neće poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, odnosno izvlaštenju u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane, odnosno izvlaštene nekretnine, odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed. Tužitelj ističe da nije bilo mjesta primjeni navedene zakonske odredbe, jer u tijeku postupka nije utvrđeno da bi treća osoba stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem valjane pravne osnove, te drži kako je trebalo primijeniti i donijeti odluku na temelju odredbe čl. 48. Zakona o izvlaštenju (NN 9/94, 114/01) kojom je između ostalog propisano da će se na zahtjev prijašnjeg vlasnika poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji i zahtjev riješiti prema odredbama ovog zakona ako je eksproprijacija izvršena na temelju propisa o eksproprijaciji koji su stupili na snagu poslije 22. ožujka 1978., te ako korisnik eksproprijacije u roku dvije godine od dana stupanja na snagu ovog zakona ne dovrši gradnju objekta ili izvede radove radi kojih je nekretnina eksproprirana, a koji zakon se trebao primijeniti u ovom slučaju temeljem čl. 15. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (NN 79/06). Ovo sve imajući u vidu i da je prednik tužitelja proveo na nalog prvostupanjskog tijela vještačenje kojim se utvrđivalo u kolikoj mjeri i površini su zemljišta oduzeta od strane dotičnog, a nakon izvršenog izvlaštenja privedena svrsi i namjeni radi kojih su izvlaštena. U tom pravcu da je sudski vještak N. B. u svom vještvu dostavljenom prvostupanjskom tijelu 20. kolovoza 1999. decidirano naveo da čest. zem. 2815 površinom od 3.028 m2 u naravi predstavlja makadamsko parkiralište, a tek površina od 273 m2 da se nalazi ispod tri zgrade, dok čest. zem. 324/4 površine od 4.108 m2 i čest. zem. 324/6 površine 258 m2 predstavljaju neobrađeno zemljište. Potom, tužitelj citira odredbu čl. 15. st. 1. i st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (NN br. 79/06) te navodi da je u upravnom postupku pogrešno protumačen i primijenjen citirani materijalni propis na štetu tužitelja, a imajući u vidu da je predmetni postupak započeo davno prije stupanja na snagu Izmjena i dopuna

Zakona o izvlaštenju, uslijed čega da nije bilo mjesta primjeni ove zakonske odredbe, čija primjena da dolazi u obzir jedino u slučaju kada je treća osoba stekla pravo vlasništva prije pokretanja postupka poništenja rješenja o eksproprijaciji, jer u situaciji kada je bio u tijeku postupak radi poništenja rješenja o eksproprijaciji, za koji postupak su stranke znale, da se ne može kazati kako je treća osoba imala valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, pa da se ovdje radi o zloupotrebi prava na štetu tužitelja. Odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da je propisano kako se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, pa da su upravna tijela u postupku bila dužna utvrđivati radi li se o dobroj vjeri i je li postojala valjana pravna osnova za stjecanja prava vlasništva, što da nije učinjeno, dok prema rezultatima postupka da je razvidno kako je strankama bilo dobro poznato da je u tijeku ovaj postupak, uslijed čega da se na tužitelja ne može primijeniti citirana zakonska odredbe čl. 15. st. 2. alineja 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju. Također, upravna tijela da su sada, nakon više od 27 godina od dana pokretanja postupka jednostavno odbila zahtjev tužitelja jer su utvrdila da su na nekretninama upisane treće osobe, pa da su time na pogrešan i nepotpun način utvrdila činjenično stanje i pogrešno primijenila materijalno pravo, čime da je počinjena bitna povreda odredbi Zakona o općem upravnom postupku. Naime, još 1999. u postupku u kojem je sudjelovao otuđivatelj da je utvrđeno kako predmetne nekretnine nisu privedene svrsi i kao takve da ih je trebalo vratiti tužitelju, odnosno poništiti rješenje o eksproprijaciji, jer su već tada bile ispunjene sve zakonske pretpostavke, a dugotrajno vođenje postupka da ne može ići na štetu tužitelja, kao što se to dogodilo uslijed pogrešne primjene prava u ovom slučaju. Tužitelj nadalje ističe kako tijekom postupka nije imao mogućnost zatražiti od strane suda zaštitu radi zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina, jer da je odmah nakon oduzimanja istih izvršena parcelacija na način da su oduzete, odnosno izvlaštene nekretnine u trenutku prvog očevida na terenu provedenog 1995. činile jedinstvenu novostvorenu čest. zem. 135/1

ukupne površine 217.844 m2, a što da je također sve detaljno navedeno u vještvu vještaka N. B.. U slučaju da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu donošenjem privremene mjere radi zabrane otuđenja i opterećenja oduzetih zemljišta, kao što se to navodi u osporenom rješenju tuženika, takvo što da se moglo zatražiti samo u odnosu na dijelove novostvorenih nekretnina, s obzirom da su neposredno poslije oduzimanja promijenile oblik i površinu te kao takve da nisu više postojale. Da je tužitelj ili njegov pravni prednik zatražio upis privremene mjere ili zabilježbu spora, sud da bi ga ili odbio ili bi se u drugom slučaju suočio s možebitnim tužbama drugih (su)vlasnika novostvorenih nekretnina radi naknade štete iz razloga što bi na taj način (su)vlasnicima novostvorenih nekretnina onemogućio korištenje u pravnom prometu i(ili) upis hipoteka čime bi istima mogla nastati šteta za koju bi tužitelj u konačnici odgovarao. Uostalom, upravo s takvim prijetnjama da se tužitelj od strane pravnih zastupnika drugih (su)vlasnika ovih do oduzimanja jedinstvenih, a kasnije rasparceliranih nekretnina tijekom ovog postupka i suočavao. Nadalje, upravo tuženik u upravnim postupcima radi naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine da zauzima sasvim suprotno stajalište od izraženog u ovom postupku, pa između ostalog utvrđuje, npr. u jednom od svojih drugostupanjskih rješenja Klasa: UP/II-942-01/16-01/198, Urbroj: 514-05-02-01-02/17-19-02 od 6. studenog 2019. na str. 7. u 4. pasusu da "raspolaganja zemljištem nakon donošenja

Zakona o naknadi nisu zakonita", dakle, ovdje da se uopće ne dovodi u pitanje je li postojala bilo kakva zabilježba u zemljišnim knjigama radi koje bi se moglo dokazivati da treći vlasnici nisu kupili u dobroj vjeri, nego se samo utvrđuje kako je dovoljno da je predmetno zemljište prodano nakon donošenja Zakona o naknadi za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine trećim osobama i da se bez obzira na činjenicu otuđenja u dobroj vjeri i povjerenju u zemljišne knjige treba vratiti prvobitnim vlasnicima kojima je za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i oduzeto. Na opisani način, vlasnici zemljišta kojima je izvršena eksproprijacija zemljišta i oni kojima je drugim zakonskim aktima oduzeto zemljište u postupcima povrata pred upravnim tijelima da se dovode u neravnopravan položaj pred zakonom i Ustavom Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenja tuženika.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 31. ožujka 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela kako u cijelosti ostaje pri svim navodima iz tužbe, te pri tužbenom zahtjevu, pa kako se ovdje radi o spornoj primjeni prava, da u ovom sporu nema nikakvih daljnjih dokaznih prijedloga, radi čega je predložila zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, te je naposljetku popisala trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, dopis tuženika od 28. rujna 2021., odgovor na tužbu tuženika te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

5.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

6.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

8.Naime, prvostupanjskim rješenjem Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I-943-04/95- 02/17, URBROJ: 2181-05-01/018-17-17 od 20. travnja 2017., točkom 1. odbijen je zahtjev Š. M. (pravnog prednika tužitelja) za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Skupštine općine Split, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: 07/UP-I-2880/5-78 od 25. lipnja 1978. godine, kojim je eksproprirana k.č. br. 2815 površine 3301 m2, k.o. Ž., stvarnog prava vlasništva Š.

M. za cijelo, radi izgradnje Trgovačko-transportnog terminala Split (dalje:

TTTS), točkom 2. odbačen je prijedlog Š. M. (pravnog prednika tužitelja)

za poništenje rješenja o deposedaciji Skupštine općine Split, Komisije za imovinsko- pravne poslove, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989., dok je točkom 3. odbijen prijedlog Š. M. (pravnog prednika tužitelja) za naknadu troškova

pravnog zastupanja te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a predmetno rješenje donijeto je pozivom na odredbu članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine br. 79/06).

9.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 943-06/17-01/11, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 6. svibnja 2021. postupajući po žalbi pravnog prednika tužitelja njegova žalba je odbijena te je potvrđeno naprijed citirano prvostupanjsko rješenje, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i tijelo prvog stupanja u svom rješenju, slijedom čega je tuženik to rješenje ocijenio pravilnim i zakonitim.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju pravilno i zakonito odbijen zahtjev pravnog prednika tužitelja za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Skupštine općine Split, Odsjeka za imovinsko- pravne poslove, broj: 07/UP-I-2880/5-78 od 25. lipnja 1978. godine, te odbačen prijedlog za poništenje rješenja o deposedaciji Skupštine općine Split, Komisije za imovinsko-pravne poslove, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989., u svezi s čim je li u predmetnoj upravnoj stvari bilo mjesta primjeni odredbe članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine br. 79/06), kod kojeg stanja stvari činjenice nisu sporne, već je sporna primjena prava, uslijed čega i zakonitost osporenog rješenja tuženika.

11.Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine br. 79/06), koji je stupio na snagu 28. srpnja 2006., odredbom čl. 14. propisano je da se članak 48. briše, a člankom 15. stavak 1. da će se postupci započeti do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit po odredbama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, br. 9/94, 35/94, 112/00 i 114/01).

Stavkom 2. propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka primijenit će se odredbe ovoga Zakona i neće se poništiti pravomoćno rješenje o eksproprijaciji, odnosno izvlaštenju:

-u slučaju ako je treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva eksproprirane, odnosno izvlaštene nekretnine odnosno ako joj je ta nekretnina na temelju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predana u posjed;

- u slučaju ako je korisnik eksproprijacije odnosno izvlaštenja prije podnošenja zahtjeva prijašnjeg vlasnika za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji odnosno izvlaštenju priveo nekretnine drugoj namjeni od one za koju je eksproprirana odnosno izvlaštena ako je ta prenamjena u skladu s dokumentima prostornog uređenja.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu pravnog prednika tužitelja iz ovog spora izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako je u konkretnom slučaju zakonito odbijen zahtjev pravnog prednika tužitelja za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji Skupštine općine Split, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj: 07/UP-I-2880/5-78 od 25. lipnja 1978. godine, te odbačen prijedlog za poništenje rješenja o deposedaciji Skupštine općine Split, Komisije za imovinsko-pravne poslove, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989., kao i da je u predmetnoj upravnoj stvari pravilno primijenjena odredba čl. 15. stavka 2. točke 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine br. 79/06), pa ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu pravnog prednika tužitelja.

13.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je rješenjem Skupštine općine Split, Odsjeka za imovinsko- pravne poslove, broj: 07/UP-I-2880/5-1978 od 25. lipnja 1978. eksproprirana k.č. br. 2815 površine 3301 m2, k.o. Ž., stvarnog prava vlasništva Š. M.

za cijelo, radi izgradnje TTTS-a, a rješenjem Skupštine općine Split, Komisije za imovinsko-pravne poslove, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989. podnositelju zahtjeva Š. M., pravnom predniku tužitelja oduzete su iz posjeda

(deposedirane) na temelju Zakona o građevinskom zemljištu k.č. br. 324/4 površine 4108 m2 i k.č. br. 324/6 površine 258 m2, k.o. K., radi izgradnje TTTS-a.

14.Nadalje, i ovaj sud je stajališta kako su upravna tijela pravilno postupila kada su uzela u obzir činjenicu da je nakon podnošenja zahtjeva tijekom postupka dana 28. srpnja 2006. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 79/06), uslijed čega je trebalo u postupku koji je prethodio donošenju rješenja utvrditi postoje li u konkretnom slučaju zapreke za poništenje pravomoćnog rješenja o eksproprijaciji u smislu odredbi članka 15. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju koji je u međuvremenu stupio na snagu, a na koji način je tijelo prvog stupnja i postupilo.

15.U odnosu na tužbene navode tužitelja kako u konkretnom slučaju nije moguće retroaktivno primijeniti odredbu članka 15. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju, za kazati je kako su ovakvi navodi neutemeljeni, to pak stoga što retroaktivnost odredbe članka 15. stavak 2. citiranog Zakona nije suprotna odredbama Ustava Republike Hrvatske, što je ocijenjeno u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-2669/2006 od 17. ožujka 2009., čemu u prilog govori i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražena u presudama,

broj: Rev-786/07, Rev-448/08, Rev-786/07, Rev-966/08-2 od 22. listopada 2008. u kojima je izraženo stajalište da za primjenu članka 15. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju nije od pravnog značaja kada je eksproprirana nekretnina prodana trećoj osobi.

16.Nadalje, za navesti je i kako iz dokaza koje su pribavljeni tijekom postupka nedvojbeno proizlazi da su na dijelu eksproprirane nekretnine k .č. br. 2815 k.o. Ž. izgrađeni objekt - poslovna zgrada G. i parkiralište koje pripada toj

zgradi. Navedena k.č. br. 2815 k.o. Ž. površine 3301 m2 je geodetskim elaboratom P.R. … od 5. rujna 1996. poništena i zajedno s drugim česticama pripojena k.č. br. 2815/1 površine 15033 m2 kulture dvor te k.č. br. 2815/2 površine 993 m2, k.č. br. 2815/3 površine 235 m2, k.č. br. 2815/4 površine 46 m2 i k.č. br. 2815/5 površine 143 m2, sve kulture zgrada. Zatim su parcelacijskim elaboratom, ovjerenim od Područnog ureda za katastar Split, KLASA: UP-I-932-06/02-02/422 od 3. rujna 2002. od k.č. br. 2815/1 nastale novoformirane k.č. br. 2815/1 površine 8773 m2, k.č. br. 2815/6 površine 6245 m2 i k.č. br. 2815/7 površine 15 m2, sve kulture dvor, a geodetskim elaboratom br. …, ovjerenim od Područnog ureda za katastar Split,

KLASA: UP-I-932-06/03-02/732 od 20. siječnja 2004., na zahtjev D. J. od k.č. br. 2815/1 su nastale novoformirane k.č. br. 2815/1 površine 4193 m2, k.č. br. 2815/8 površine 2655 m2, k.č. br. 2815/9 površine 1880 m2 te k.č. br. 2815/10 površine 45 m2, sve kulture dvor, a uvidom u zemljišnoknjižni izvadak iz zk.ul. 1403 k.o. Ž.

utvrđeno je da je kao vlasnik upisan D. J..

17.Isto tako, u postupku je utvrđeno i da Ugovorom o razgraničenju međusobnih prava i obveza od 29. srpnja 1992. između korisnika eksproprijacije J. S.

i investitora poduzeća D. H., D. S., I. L. L. S.,

J. h. S., B. S. i O. c.r S. člankom 5.

usuglašeno da poduzeću J. S. pripada i dio zemljišta u k.o. Ž. u

površini od 17332 m2, u koju površinu je ušla cijela k.č. br. 2815, a člankom 3. utvrđeno je da su u tzv. II. fazi lokacije TTTS-a otkupljene i k.č. br. 324/4 površine 4108 m2 i k.č. br. 324/6 površine 258 m2, dok je u članku 10. navedeno da poduzeću B. S. pripada zapadna polovica markice 5 i 5a koja se odnosi na zemljište oduzeto u II. fazi.

18.Ujedno, korisnik eksproprijacije J. S. na temelju ugovora o kupoprodaji od 3. prosinca 2000., prodao je M. K. iz O., između ostalih, 6245/14921 dijela k.č. br. 2815/1 te za cijelo k.č. br. 2815/3 u površini 235 m2, k.č. br. 2815/4 u površini 46 m2 i k.č. br. 2815/5 u površini 143 m2, a ugovorom od 18. prosinca 2001. J. D. iz S. prodao je 79/14291 dijela k.č. br. 2815/1, što u naravi predstavlja materijalno odijeljeni dio položen na jugu navedene čestice, stvarne površine 45 m2.

19.Stoga, iz izloženih dokaza neprijeporno proizlazi da su se kupci na temelju kupoprodajnih ugovora u zemljišnoj knjizi uknjižili kao vlasnici novoformiranih nekretnina koje su nastale parcelacijom nekretnina u čiji sastav je nakon parcelacije i poništenja ušla eksproprirana nekretnina, da je vlasništvo trećih osoba stečeno na temelju valjane pravne osnove i da je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno odredba članka 15. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju. Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva uknjižbom u zemljišnoj knjizi na temelju pravnog posla, što je pak jedan od načina stjecanja vlasništva u smislu odredbe članka 114. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00., 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09) kojim je propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

20.Kod izloženog stanja stvari, pravilno je stajalište tuženika, da kada je na ekspropriranom zemljištu treća osoba na temelju valjane pravne osnove stekla pravo vlasništva, odnosno ukoliko postoje iznimke za poništenje rješenja o eksproprijaciji propisane člankom 15. stavak 2. podstavak 1. Zakona izmjenama i dopunama Zakona

o izvlaštenju, kao što je to u ovome slučaju, da tada nije odlučno je li eksproprirano zemljište privedeno svrsi eksproprijacije, uslijed čega se neutemeljeni i prigovori tužitelja koji se odnose na neprivođenje zemljišta svrsi eksproprijacije. U tom smislu za kazati je da u spisu predmeta postoje nedvojbeni dokazi iz kojih proizlazi da su treće osobe u međuvremenu stekle vlasništvo eksproprirane nekretnine, za čije vlasništvo pravni prednik tužitelja nije pružio dokaze da je prestalo, već isto i sada egzistira, što daje neupitnu pravnu osnovu za primjenu članka 15. stavak 2. podstavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvlaštenju, umjesto članka 15. stavak 1. istog Zakona, u vezi s odredbom članka 48. stavak 3. Zakona o izvlaštenju, na čiju primjenu se neosnovano poziva tužitelj. Ujedno, s pravom tuženik u osporenom rješenju ističe kako je pravni prednik tužitelja prije pokretanja postupka i tijekom samog postupka imao na dispoziciji od nadležnog suda zatražiti izdavanje privremene mjere zabrane raspolaganja ekspropriranim nekretninama, a na koji način nije postupio, pa je na takav način zapravo dopustio da treće osobe nesmetano steknu vlasništvo na ekspropriranim nekretninama.

21.Potom, u odnosu na k.č. br. 324/4 površine 4108 m2 i k.č. br 324/6 površine 258 m2 k.o. K. koje su deposedirane rješenjem Skupštine općine Split, Komisije za imovinsko-pravne poslove, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989. (nekretnine iz točke 2. prvostupanjskog rješenja) u postupku je utvrđeno da su iste nastale od k.č. br. 324/4 površine 4370 m2 geodetskim elaboratom, broj: … od 28. ožujka 1988.,

a poništene geodetskim elaboratom, KLASA: UP/I-932-06/00-01/326 od 12. listopada 2000., na način što je k.č. br. 324/4 pripojena k.č. br. 306, a k.č. br. 324/6 pripojena k.č. br. 306 i 324/2, s tim da je geodetskim elaboratom broj … od 9. studenoga 2001. na zahtjev R. v. S. izvršen upis izgrađenih objekata tako da

je k.č. br. 306 površine 11507 m2 upisana kao kultura zgrada od 2025 m2, 2 nadstrešnice od 648 m2, trafostanica 10 m2, parkiralište 2517 m2, cesta 4008 m2 i neplodno 2299 m2, dok je k.č. br. 324/2 površine 16989 m2 upisane kulture portirnica 12 m2, parkiralište 949 m2, cesta 2176 m2 i neplodno 2345 m2. Također, uvidom u zk.ul. 1103 k.o. K. utvrđeno je da je kao vlasnik k.č. br. 306 i 324/2 upisana

R. v. d.d. Split, a tijelo prvog stupnja utvrdilo je i da su nekretnine iz točke 2. izreke rješenjem Skupštine općine Split, Komisije za imovinsko pravne poslove, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989. oduzete iz posjeda (deposedirane) pravnom predniku tužitelja Š. M. na temelju Zakona o građevinskom

zemljištu, radi izgradnje TTTS-a, pa je s obzirom na tu činjenicu pravilno ocijenilo da ne postoje pravne pretpostavke za primjenu Zakona o izvlaštenju, s obzirom da se citirani Zakon ne odnosi na zemljišta koja su prijašnjim vlasnicima oduzeta iz posjeda (deposedirana) na temelju Zakona o građevinskom zemljištu ili drugih zakona kojim je podruštvovljeno građevinsko zemljište, kao što je to u konkretnom slučaju, već su vlasnici povrat deposediranog zemljišta mogli tražiti jedino podnošenjem zahtjeva sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19), s kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

22.S prethodnim u vezi za navesti je i kako je izloženo pravno stajalište u suglasju sa dugogodišnjom upravno sudskom praksom u kojoj je zauzeto stajalište da članci 31. i 48. Zakona o izvlaštenju izričito propisuju poništenje rješenja o eksproprijaciji, a ne deposedaciji, pa se ne može tražiti poništenje rješenja o oduzimanju zemljišta iz posjeda prema odredbama Zakona o građevinskom zemljištu ili prijašnjih propisa o podruštvovljenu građevinskog zemljišta (presude Županijskog suda u Splitu, broj: P-10/18 od 14. listopada 2008., Županijskog suda u Sisku, broj: P- 1/2006 od 12. listopada 2007. i broj: P-6/07 od 3.ožujka 2008.), uslijed čaga je tijelo prvog stupnja pravilno postupilo kada je točkom 2. svog rješenja odbacilo prijedlog Š. M. (pravnog prednika tužitelja) za poništenje rješenja o deposedaciji

Skupštine općine Split, Komisije za imovinsko-pravne poslove, broj: 11/UP-I-104/89 od 14. ožujka 1989., kao i tuženik kada je osporenim rješenjem odbio žalbu pravnog prednika tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja.

23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, kao niti onim prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito prvostupanjsko rješenje, kod kojeg stanja stvari je i tuženik pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

26.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

U Splitu, 8. travnja 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog

suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja M. T. P., odvjetniku u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 31. ožujka 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.