Poslovni broj: 7 UsI-3097/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Colić, u upravnom sporu tužiteljice A. K. iz S., OIB: …, zastupane po opunomoćeniku B.M., odvjetniku u S., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno

osiguranje,Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, zastupanog po opunomoćenici M. B., generalnoj opunomoćenici tuženika,radi prava na naknadu

plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, nakonusmene i javne rasprave, zaključene 31. ožujka 2022., objavom odluke temeljem čl.61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14,94/16, 29/17 i 110/21), 8. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-04/21-01/120, Urbroj: 338-01-06-05-21-06 od 10. kolovoza 2021.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika od 10. kolovoza 2021. odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u S., Klasa: UP/I-502-04/21-01/50, Urbroj:338-17-02-01-21-04 od 11. svibnja 2021. kojim je odbijen zahtjev A. K., ovdje tužiteljice, da joj se na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prizna pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 5. rujna 2020. do 31. prosinca 2020.

2. Tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu protiv rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica u tužbi ističe da se u obrazloženju osporenog rješenja navodi notorna činjenica da je Porezna uprava u S. tijekom 2016. napravila pogrešku prilikom prijave i odjave u Matičnoj evidenciji te od 1. rujna 2016. nisu išla zaduženja za doprinose, sve dok tužiteljica osobno u mjesecu listopadu 2020. nije pristupila u ured porezne uprave i zatražila potvrdu o stanju duga.

3. Tek tada je uočena greška Porezne uprave, te je tužiteljici retroaktivno obračunat doprinos za vremensko razdoblje od 2016.-2020. Isključivom krivnjom - propustom upravnog tijela tužiteljica nije bila zadužena za plaćanje doprinosa u navedenom razdoblju, pa tako iste nije mogla niti podmiriti. Stoga su upravno tijelo i tužiteljica sklopili upravni ugovor za obročno podmirivanje dugovanja, koji upravni ugovor tužiteljica u cijelosti izvršava, time da je utvrđen ukupan iznos poreznog duga na dan 11. veljače 2021., a ugovor se vodi pod oznakom Klasa: 415-02/2021-010/150, Urbroj: 513-07-17/21-03, te način namirenja i uvjeti otplate kao i instrumenti osiguranja plaćanja predmetnog poreznog duga. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica kao porezni obveznik na dan 11. veljače 2021. dužna iznos glavnice od … kuna te do tada obračunatu zakonsku zateznu kamatu u iznosu od … kn ili ukupno … kn. Spisu predmeta prileži potvrda porezne uprave Područnog ureda u S., Ispostava S. od 10. ožujka 2021. iz kojeg je razvidno da tužiteljica na dan 10. ožujka 2021. nema duga po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi porezna uprava. Nadalje, neprijeporno je između stranaka da je tužiteljica zadobila ozljede na radu, te da je zbog toga u razdoblju od 5. rujna do 31.prosinca 2020. bila na bolovanju, te joj je za navedeno razdoblje trebala biti isplaćena naknada plaće. Navod drugostupanjskog tijela da joj ta naknada nije mogla biti isplaćena obzirom da je za vrijeme bolovanja imala nepodmirene obveze, po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje, a sve sukladno čl. 81. Zakona je netočan, protupravan i proizvoljan. Naime, kod neprijeporne činjenice da je isključivom greškom porezne uprave izostala uplata doprinosa od 2016. do 2020., da je porezna uprava priznala navedenu grešku, da su stranke sklopile upravni ugovor za obročno podmirivanje dugovanja i to retroaktivno, da tužiteljica uredno podmiruje sve svoje obveze, na konkretan slučaj ne može se primijeniti odredba čl. 81. Zakona, jer tužiteljica je isključivom greškom tuženika bilo onemogućeno plaćanje doprinosa, a to plaćanje doprinosa je u cijelosti "pokriveno" upravnim ugovorom, te se ima smatrati da je porezni dug u cijelosti podmiren, te da tužiteljica ima pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Posebno napominje da postoji presuda Europskog suda za ljudska prava Čakarević protiv Hrvatske od 27. travnja 2018. gdje je presuđeno da je država povrijedila pravo podnositeljice na mirno uživanje vlasništva jer joj je naložen povrat iznosa naknade zbog nezaposlenosti koji joj je isplaćen zbog pogreške nadležnih tijela. Nadalje, tužiteljica se poziva na stajalište Ustavnog suda RH izneseno u Odluci, broj U-III- 5807/2010 od 30. travnja 2013., prema kojem je RH kao suverena država prenijela dio svoje sudbene jurisdikcije na Europski sud, što pak znači da su hrvatski sudovi dužni primijeniti odluke Europskog suda za ljudska prava. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Klasa: UP/II-502-04/21-01/120, Urbroj: 338-01-06-05-21-06 od 10. kolovoza 2021. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u S., Klasa: UP/I-502-04/21-01/50, Urbroj: 338-17-02-01-21-04 od 11. svibnja 2021. i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

4. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana. Suprotne navodima tužiteljice, pobijano rješenje donijeto je u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku, a sukladno važećim zakonskim propisima. Poziva se, između ostalog, na članak 81. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, prema kojem se osiguranicima koji nisu uplatili doprinos za najmanje 30 dana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ograničavaju na pravo na hitnu medicinsku pomoć, pod kojom se podrazumijeva pružanje dijagnostičkih (terapijskih) postupaka koji su nužni u otklanjanju neposredne opasnosti za život i zdravije. Puni opseg prava uspostavlja se unaprijed od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama. Dakle, iz citiranih odredbi zakona proizlazi da osoba osigurana u zdravstvenom osiguranju kao osoba koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, osoba koje samostalno u obliku slobodnog zanimanja obavljaju profesionalnu djelatnost, te osoba koje u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnost poljoprivrede i šumarstva kao jedino ili glavno zanimanje, ako su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit i ako nisu osigurane po osnovi rada ili su korisnici prava na mirovinu, mogu ostvariti pravo na naknadu plaće pod uvjetom da nemaju dug po osnovi doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje od čijeg dospijeća je proteklo više od 30 dana. U konkretnom slučaju u tijeku upravnog postupka pred tuženikom utvrđeno je da je tužiteljica zdravstveno osigurana kao osoba koja na području Republike Hrvatske obavlja gospodarsku djelatnost obrta i s obrtom izjednačenih djelatnosti, ako obveznik poreza na dohodak ili poreza na dobiti ako nije osigurana po osnovi rada ili je korisnik prava na mirovinu, od 20. siječnja 2016. godine, te da je bila privremeno nesposobna za rad od 5. rujna 2020. do 31. prosinca 2020. godine prema šifri bolesti B0 (ozljeda na radu). Poziva se i na Upravni ugovor Klasa: 415-02/2021-010/150, Urbroj: 513.07-17/21-03) od 1. ožujka 2021. o namirenju poreznog duga sklopljenim između Ministarstva financija, Porezna uprava i tužiteljice, kojim se utvrđuje iznos poreznog duga poreznog obveznika na dan 11. veljače 2021., način namirenja i uvjeti otplate, kao i instrumenti osiguranja plaćanja predmetnog poreznog duga (članak 2. stavak 1. Ugovora). Slijedom navedenog proizlazi da je tužiteljica u vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad imala dugovanje po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje te stoga ne može ostvariti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Navodi tužiteljice da je propustom tuženika izostalo plaćanje doprinosa nisu osnovani s obzirom da tuženik nije nadležan za utvrđivanje i naplatu doprinosa po osnovi zdravstvenog osiguranja, već je za to nadležna porezna uprava. Također, sama okolnost da pogreškom porezne uprave tužiteljici nije utvrđen i naplaćen doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje nije od utjecaja na rješavanje predmeta s obzirom da je dug za relevantno razdoblje postojao te još uvijek postoji. S tim u vezi ističe se da je tužiteljica bila obveznik doprinosa za zdravstveno osiguranje od 29. siječnja 2016. godine, a doprinosi koji su predmet navedenog Upravnog ugovora odnose se na razdoblje od 1. rujna 2016. do 29. veljače 2020. godine, što znači da je bila upoznata s potrebom plaćanja poreza i doprinosa (uključujući i doprinosa za zdravstveno osiguranje), te je u tom smislu morala voditi računa o navedenoj obvezi, a ne očekivati da je od iste oslobođena (ili da je može izbjeći). Posljedično tome je bila ili morala biti svjesna da nepodmirenje doprinosa za zdravstveno osiguranje povlači sa sobom i nemogućnost ostvarivanja prava u obveznom zdravstvenom osiguranju. Tuženik također smatra neosnovanim pozivanje na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čakarević protiv Hrvatske s obzirom da predmetni nisu istovjetni niti usporedivi, navedeni predmet odnosi se na zahtjev za isplatu naknade štete od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zbog pogrešno isplaćene naknade za vrijeme nezaposlenosti uslijed naknadnog otklanjanja posljedica nezakonitog rješenja. Slijedom svega navedenog predlaže da sud, ukoliko ne nađe osnova za odbacivanje tužbe zbog nepravodobnosti, odbije tužiteljicu s tužbenim zahtjevom.

5. Prije svega, u pogledu tuženikova podrednog prijedloga da sud odbaci tužbu kao nepravovremenu, istaknuti je sljedeće:

6. Prema odredbi članka 24. stavka 1. ZUS-a, tužba se podnosi sudu u roku 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke.

7. Kako je tužiteljica po opunomoćeniku zaprimila osporeno rješenje tuženika 17. kolovoza 2021., što je vidljivo iz sadržaja dostavnice koja prileži tom rješenju (u spisu upravnog tijela), a tužbu je podnijela, poštom i preporučeno, 16. rujna 2021., po ocjeni ovog suda, tužba je pravovremeno podnesena u roku propisanom člankom 24. stavkom 1. ZUS-a. U tom smislu, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odbačaj tužbe kao nepravovremene.

8. Sud je 31. ožujka 2022. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili tužiteljica uz opunomoćenika i opunomoćenica tuženika.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. 11. Odredba članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19), propisuje da prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, prema Zakonu obuhvaćaju i pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

12. Prema članku 81. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, osiguranicima iz članka 7. stavka 1. točaka 3., 4., 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona, korisnicima mirovine i invalidnine koji to pravo ostvaruju isključivo od stranog nositelja mirovinskog i invalidskog osiguranja iz članka 7. stavka 1. točke 12. ovoga Zakona, osiguranicima iz članka 13. ovoga Zakona te drugim osiguranicima osiguranim na obvezno zdravstveno osiguranje sukladno posebnom zakonu – obveznicima obračunavanja i plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, a koji nisu uplatili doprinos za najmanje 30 dana prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja ograničavaju se na pravo na hitnu medicinsku pomoć. Prema stavku 2. istog članka Zakona, pod hitnom medicinskom pomoći podrazumijeva se pružanje dijagnostičkih i terapijskih postupaka koji su nužni u otklanjanju neposredne opasnosti za život i zdravlje. Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da se puni opseg prava iz stavka 1. ovoga članka uspostavlja unaprijed, od dana podmirenja dužnog iznosa doprinosa s pripadajućim kamatama.

13. Tužiteljica je kao osiguranik osigurana na obvezno zdravstveno osiguranje bila privremeno nesposobna za rad od 5. rujna 2020. do 3. prosinca 2020. zbog ozljede na radu.

14. Iz podataka spisa razvidno je da je uvidom u presliku potvrde o osnovicama osiguranja od 29. ožujka 2021. prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužiteljica nije podmirila dužne doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje.

15. Iz očitovanja Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., dostavljenog elektroničkim putem, razvidno je da se dogodila pogreška prilikom prijave i odjave u Matičnoj evidenciji, te od 1. rujna 2016. nisu išla zaduženja za doprinose, a nakon što je tužiteljica kroz mjesec listopad 2020. pristupila u Ured i zatražila potvrdu o stanju duga, uočeno je da nije zadužena za doprinose, te je naknadno zadužena za razdoblje za koje je bila u obvezi.

Uvidom u Upravni ugovor o namirenju poreznog duga sklopljenim između Ministarstva financija, Porezne uprave i tužiteljice Klasa: 415-02/2021-010/150, Urbroj: 513.07-17/21-03 od 1. ožujka 2021., razvidno je da je istim utvrđen iznos poreznog duga poreznog obveznika, ovdje tužiteljice, na dan 11. veljače 2021., način namirenja i uvjeti otplate, kao i instrumenti osiguranja plaćanja predmetnog poreznog duga (članak 2. stavak 1. Ugovora).

16. Tako je utvrđeno da tužiteljica kao porezni obveznik na dan 11. veljače 2021. duguje iznos glavnice od … kn te do tada obračunatu zakonsku zateznu

kamatu u iznosu od … kn, što ukupno iznosi … kn, s time da dug po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje iznosi .. kn po osnovi glavnice te …

kn po osnovi kamata, što ukupno iznosi … kn (članak 3. Ugovora). Ugovorom

je određeno da se tužiteljica obvezuje platiti porezni dug u 24 jednakih mjesečnih anuiteta, a za cijelo vrijeme trajanja Upravnog ugovora na iznos reprogramirane glavnice duga primjenjuje se zakonska zatezna kamatna stopa važeća u vrijeme sklapanja ugovora.

17. Prema očitovanju Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., Klasa: 411-01/21-01/294, Urbroj: 513-07-17-01-21-2 od 9. srpnja 2021., tuženik je obaviješten da se dug tužiteljice za zdravstveno osiguranje, koji je naveden u Upravnom ugovoru od 1. ožujka 2021. odnosi na razdoblje od 1. rujna 2016. do 29. veljače 2020., uz napomenu da su joj za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. otpisani doprinosi od strane Zavoda za zapošljavanje temeljem isplaćenih potpora radi Covid pandemije. U privitku istog dostavljene su analitičke kartice za 2020. i 2021. za račun 8478 (doprinosi za zdravstveno osiguranje). Pored navedenog dostavljena je i potvrda Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava S., Klasa: 034-04/21-10/7204, Urbroj: 513-07-17-01-21-2 od 9. srpnja 2021., iz koje je razvidno da na dan 9. srpnja 2021. tužiteljica duguje iznos od 4.925,11 kuna.

18. Iz navedenog nesporno slijedi da tužiteljica u spornom razdoblju od 5. rujna 2020. do 31. prosinca 2020. nije uplatila doprinose iz obveznoga zdravstvenog osiguranja u razdoblju dužem od 30 dana, pa se tužiteljici puni opseg prava, pa tako i pravo na novčanu naknadu ima uspostaviti od dana podmirenja dužnog iznosa.

19. Utoliko je zakonito i pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice da joj se na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prizna pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 5. rujna 2020. do 31.prosinca 2020., jer je imala i još uvijek ima iskazan dug po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja.

20. Tuženik je pri tome imao u vidu i potvrdu Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. od 10. ožujka 2021., gdje je navedeno da tužiteljica nema duga po osnovi javnih davanja o kojima evidenciju vodi Poreza uprava. S tim u svezi, a obzirom na ukupnost dokaza, Sud cijeni da se opetovano radi o pogreški kod izdavanja takve potvrde od strane Porezne uprave, a osobito imajući u vidu kasnije izdanu potvrdu od 9. srpnja 2021., te analitičke kartice s prikazom dugovanja za obvezno zdravstveno osiguranje, kao i sklopljeni Upravni ugovor, koje Sud cijeni relevantnim dokazima, a iz kojih ukupnosti dokaza nespornim proizlazi dug tužiteljice s osnova obveznoga zdravstvenog osiguranja, što ista u tužbi posebno niti ne osporava, već se poziva na retroaktivno utvrđivanje takvog dugovanja. Pravilno tuženik otklanja takve prigovore tužiteljice u odgovoru na tužbu.

21. Tako tužiteljica neosnovano navodi da nije bila zadužena za plaćanje dužnih doprinosa isključivom krivnjom - propustom upravnog tijela, jer je tužiteljica kao vlasnica obrta koja kontinuirano posluje od 2014. znala i morala znati da je obveznik plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje.

22. Unatoč tome tužiteljica nije poduzela ništa u cilju pravovremene obavijesti Poreznoj upravi da nije zaprimila uplatnice za sporno razdoblje, već se istoj obratila tek 2020. radi ishodovanja potvrde o nepostojanju dugovanja, a radi ostvarivanja državnih potpora.

23. Utoliko je neosnovano pozivanje tužiteljice na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čakarević protiv Republike Hrvatske od 27. travnja 2018., jer se ne radi o bitno istovjetnom činjeničnom stanju – mirnom uživanju vlasništva, pri čemu je u konkretnom slučaju tužiteljica doprinijela ne plaćanju dužnih doprinosa, za koju obvezu plaćanja kao dugogodišnji obrtnik je morala znati.

24. Okolnost da tužiteljica sukladno Upravnom ugovoru naknadno podmiruje predmetno dugovanje, ne utječe na drugačije rješavanje ovog upravnog spora, imajući u vidu citiranu odredbu članka 81. stavak 3. Zakona.

25. Slijedom svega navedenoga, prema ocjeni Suda tuženik osporavanim rješenjem nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice, a prigovori tužiteljice izneseni u tužbi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari, pa je Sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U Splitu 8. travnja 2022.

S U T K I NJ A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana dostave, putem ovoga sud, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici A. K. po opunomoćeniku B. M., odvjetniku u S.,

-tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3

- u spis

Rj:

1. Spis u kal 40 dana

2. Temeljem članka 11. stavak 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18), tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi