REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 24. Povrv-423/2020.-.27.

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Bugi Mrzljak Stenzel kao sutkinji pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Z., OIB: … , zastupanog po odvjetničkom društvu G., H., Ž. iz Z.,

protiv tuženog Ž. P. iz Z., OIB: … ,

zastupanog po posebnoj skrbnici D. P. iz Z., , OIB: … radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. travnja 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja B. B., odvjetničkog vježbenika iz odvjetničkog društva G., H., Ž. iz Z. i posebne skrbnice tuženika D. P., 8. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika K. V. iz Z., od 6. prosinca 2016. poslovni broj Ovrv-… /2016.

kojim je naloženo tuženom u roku od 8 dana platiti tužitelju iznos od 100,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od 1. siječnja 2013 do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za obveze nastale od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženom troškove postupka u iznosu 100,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 2. prosinca 2016. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženog, radi isplate računa za plaćanje dnevne parkirališne karte u iznosu 100,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća računa 1. siječnja 2013. do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga javni bilježnik K. V. je donijela 6. prosinca 2016. rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-… /2016.

2. Tuženi je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, sada odgovor na tužbu. Tuženik je osporio potraživanje tužitelja u cijelosti. Navodi da s tužiteljem nije bio u nikakvom poslovnom odnosu temeljem kojeg bi isti bio u mogućnosti ga teretiti za utuženi iznos. Osporio je tvrdnju da je parkirao svoje vozilo na parkirališnom mjestu kojim tužitelj ima ovlasti upravljati. Ističe da tužitelj nije dokazao niti da je upravo tuženik bio vozač što upućuje na zaključak da nije dokazan identitet osobe koja je dala izjavu potrebnu za sklapanje tzv. ugovora o pristupu. Poziva se na članke 265. stavak 2. i 296. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Zaključuje da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te načelu jednakosti činidbi tvrditi da činjenica neplaćanja sata korištenja usluge parkiranja predstavlja pristanak da se plati cijena parkiranja u trajanju od 24 sata. Račun za dnevnu parkirališnu kartu smatra samo novim nazivom za ugovornu kaznu, koja je nezakonita te predstavlja nepoštene ugovorne odredbe u smislu članka 96. Zakona o potrošačima. Pojašnjava da u situaciji kada korisnik parkinga parkira svoje vozilo na označenom javnom parkiralištu sklapa sa tužiteljem adhezioni ugovor o korištenju parkirnog mjesta no iz samog ugovora nije jasno u kojem vremenskom trajanju se ugovor sklapa. Smatra da nije dopušteno pretpostaviti da ugovaratelj na početku pristaje ne činjenjem na najskuplju opciju, uz napomenu da pristanak šutnjom može biti dopušten samo zakonom, a ne odlukom tijela lokalne vlasti. U daljnjem tijeku postupka istaknuo je i prigovor zastare.

3. Podneskom od 4. siječnja 2018. tužitelj se očitovao na navode tuženika istaknute u prigovoru, te je naveo da je način naplate parkiranja u Gradu Zagrebu reguliran Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 13. srpnja 2011. i Pravilnikom o korištenju javnih parkirališta od 24. svibnja 2011. U podnesku je naveo da se utuženo potraživanje temelji na odredbama članka 2., 3. 24. navedene Odluke, a nakon provedene kontrole parkiranja i naplate dnevne karte. S obzirom na odredbu članka 3. navedene Odluke, nije potrebno provjeravati , kako to navodi tuženik, tko je upravljao vozilom u sporno vrijeme. Lokacije na kojima je bilo parkirano vozilo tuženika su mjesta na kojima se vrši naplata parkiranja sukladno navedenoj odluci i navedenom pravilniku. Ugovor je sklopljen samim činom parkiranja i neisticanjem karte na vjetrobransko staklo vozila, a obveza plaćanja dnevne parkirališne karte je nastala samim trenutkom sklapanja ugovora i isticanjem dnevne parkirališne karte na vjetrobransko staklo vozila, a naknadna oštećenja (pa tako i eventualni nestanak dnevne karte) ne utječu na obvezu plaćanja te tužitelj nema obvezu ispostave bilo kakvih računa. U podnesku od 20. srpnja 2020. naveo je da je tuženikovo vozilo "nesumnjivo bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru, što proizlazi iz fotografija za predmet broj 2234" priloženih uz podnesak od 4. siječnja 2018.".

4. Povodom prigovora tuženog 23. veljače 2017. doneseno je ovosudno rješenje poslovni broj Povrv-… /2017.-2. kojim je rješenje o ovrsi označeno u točki 1. ovog obrazloženja stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U ovom postupku bila je donesena prvostupanjska presuda od 29. ožujka 2018. broj Povrv- 203/2017.-9. koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 23. ožujka 2020, broj Gž-789/2018.-2., te je predmet vraćen ovom sudu radi provođenja nove glavne rasprave.

6. U ponovljenom postupku pročitan je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga broj … (list 4 i 17 spisa), podaci o vlasniku vozila (list 16 spisa), specifikacija izdanih dnevnih parkirališnih karata (list 19 spisa), pravilnik o korištenju javnih parkirališta (list 20-21 spisa), odluka o organizaciji načina naplate parkiranja (list 22-25 spisa). Također su pregledane fotografije s lista 18 spisa, dostavljene uz podnesak od 4. siječnja 2018. te je pročitan prateći tekst. Navedene fotografije su u potpunosti zacrnjene te je tužitelj bio pozvan dostaviti jasne fotografije, ali je podneskom od 28. ožujka 2022. obavijestio sud kako ne može dostaviti druge slike osim onih koje su priložene u spis. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga niti primjedbi.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti prema članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP/13.) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. 8. U ovom postupku nije bilo sporno da je tuženik u vrijeme izdavanja dnevne parkirališne karte bio vlasnik vozila ZG-… -O (list 16 spisa). Nije bilo sporno niti da je 29. studenog 2012. u 18,46 tuženikovo vozilo bilo parkirano u F. ulici u Zagrebu te da u vrijeme nadzora nad parkiranjem nije imao valjanu parkirališnu kartu.

9. U vrijeme osporenog parkiranja na snazi je bila Odluka o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik grada Zagreba br. 12/11., dalje Odluka) te Pravilnik o korištenju javnih parkirališta ("Službeni glasnik" 1/10., 9/11. i 10/11., dalje Pravilnik).

10. Prema odredbi članka 4. Odluke poslove organizatora parkiranja obavlja tužitelj. Prema članku 31. Odluke nadzor nad parkiranjem obavlja ovlaštena osoba tužitelja kao organizatora parkiranja. Prema odredbi članka 24. Odluke, ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju 24 sata (dnevna karta). Iznos dnevne karte u II zoni u koju prema članku 2. Pravilnika potpada F. ulica iznosi 100,00 kuna u smislu odredba članka 7. Pravilnika, a to je upravo iznos izdanog računa na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje (list 19 spisa). Izdani račun za dnevnu parkirališnu kartu na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje dospio je 31. prosinca 2013. pa u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu 2. prosinca 2016. nije nastupila zastara kako to neosnovano tvrdi tužitelj, s obzirom na to da zastarni rok iznosi 5 godina, prema članku 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.).

11. Međutim, tuženik je osporio da je kritične zgode parkirao svoje vozilo na javnom parkiralištu tj. na parkirališnom mjestu (u Foredovoj ulici) na kojem tužitelj ima ovlast upravljati. Tvrdi da tužitelj često naplaćuje naknade za parkiranje na površinama na kojima nema pravo naplaćivati parkiranje primjerice, na površini koja je u privatnom vlasništvu ili na kojima je zakonom zabranjeno parkiranje.

12. Člankom 2., alineji 1. Odluke propisano je da je javna parkirališna površina namijenjena parkiranju vozila koja je uređena kao vanjsko ulično parkiralište ili zasebno izdvojeno parkiralište ili garaža.

13. U članku 6. Odluke navedeno je da su ulična javna parkirališta parkirališta na kolniku i nogostupu posebno označena horizontalnom i vertikalnom signalizacijom u skladu s propisima o sigurnosti prometa i tehničkom dokumentacijom.

14. Prema članku 8. Odluke javna parkirališta moraju imati oznaku parkirališne zone i parkirališnog bloka, vremena kada se naplaćuje parkiranje i uvjete pod kojima je ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu moguće sklopiti u trajanju kraćem ili dužem od 24 sata.

15. Prema članku 2. alineji 4. Odluke parkirališno mjesto dio javne parkirališne površine namijenjene parkiranju jednog vozila i označeno odgovarajućom prometnom signalizacijom.

16. Prema odredbi članka 219. ZPP/13. svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članak 221.a ZPP/13. propisano da će sud postojanje činjenice, koju ne može sa sigurnošću utvrditi na temelju izvedenih dokaza, utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. U ovom predmetu utemeljenost zahtjeva tužitelja ovisi o utvrđivanju korištenja parkirališnog mjesta. Stoga, teret dokaza postojanja tzv. pozitivne činjenice parkiranja na parkirališnom mjesta je na tužitelju (vidi u tom pravcu rješenje VSRH Rev-x … /2016. od 2. ožujka 2016.).

18. Prema tome, tužitelj je trebao dokazati da je tuženikovo vozilo kritične zgode bilo parkirano na javnom parkiralištu na parkirališnom mjestu u smislu članaka 2., 6. i 8. Odluke. Tužitelj je u prilog svojih tvrdnji dostavio je fotografije (list 18), tvrdeći da je iz istih nedvojbeno jasno da je tuženikovo vozilo bilo parkirano na javnom parkirališnom prostoru. Međutim, fotografije su potpuno zacrnjene te iz istih nije moguće utvrditi na kakvoj je površini bilo parkirano tuženikovo vozilo, a niti je to moguće zaključiti iz tekstualnog opisa slika s lista 18. Time je tužitelj propustio dokazati da je tuženik kritične zgode koristio parkirališno mjesto na javnom parkiralištu te da je time, uslijed izostanka valjane parkirališne karte sklopio ugovor o korištenju jednog parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju 24 sata (dnevnu kartu) u smislu članka 24. Odluke.

19. Naime, korištenje parkirališnog mjesta je ovdje odlučna činjenica koju je tužitelj propustio dokazati. To zato jer je parkiranje na javnoj parkirališnoj površini nužni uvjet za sklapanja ugovora o korištenju javne parkirališne površine prema članku 3. Odluke, pri čemu se korisnikom i time ugovarateljem smatra vlasnik vozila, pa nije u pravu tuženik s tvrdnjom da je tužitelj trebao utvrditi i teretiti vozača.

20. Zbog toga je teret dokaza bio na tužitelju, a kako tužitelj nije dokazao odlučnu činjenicu na kojoj temelji svoje potraživanje stav je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

21. U pogledu troškova, sud je sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-… /17. o troškovima ovršnog postupka odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

22. Odluka o trošku temelji se na članku 154. stavku 1. ZPP/13. u vezi članka 28. i 117. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.) i članku 155. ZPP/13.

23. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, zbog čega mu ne pripada pravo na naknadu troškova od tuženika, već je dužan naknaditi troškove tuženiku. Tuženik, potražuje trošak pristojbe protiv rješenja o ovrsi, koji mu je i dosuđen kao potreban trošak u iznosu 100,00 kuna sukladno Tar. br. 1. stavku 3. u vezi stavka 1. alineje 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/02., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) koji je važio u vrijeme podnošenje prigovora tuženika protiv rješenja o ovsi 30. siječnja 2017.

24. Zbog toga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu, 8. travnja 2022.

Sutkinja:

Buga Mrzljak Stenzel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku 8 (osam) od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP/13.). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP/13. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP/13.).

DNA

1.Tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu

2.Tuženi po pos. skrbnici, uz rješenje o pristojbi protiv prigovora protiv rješenja o ovsi, 100,00 kn