Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: 18 P-71/2022-21
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice B. R., OIB:…, iz V., zastupana po punomoćniku S. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika M. P., OIB:…, iz V., zastupan po punomoćnici T. D., odvjetnici iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 10. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika, 8. travnja 2022. objavio i
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je tužiteljica B. R. iz V., vlasnik 1/3 suvlasničkog dijela tuženika na kč.br. 789 oranica T. sa 5834 m2, upisanoj u zk. ul. br. 273 k.o. V., što je tuženik M. P. iz V., dužan priznati i tužiteljici izdati tabularnu ispravu podobnu za upis njezina prava vlasništva nad predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Virovitici, Zk. odjel Slatina, u protivnom takvu ispravu će zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana.
II Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.845,00 kn, u roku od 15 dana.
III Odbija se preostali zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 710,00 kn.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je samostalni posjednik i faktički vlasnik kč.br. 789 sa 5884 m2 iz zk. ul. br. 273 k.o. V., iako su u Područnom uredu za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina, u posjedovnom listu br. 895. k.o. V., M. P., I. P. i tužiteljica upisani kao posjednici, svatko u 1/3 dijela. Predmetna nekretnina tužiteljica je primila na dar 1999. godine od J. P., nakon što je prethodno 1985. godine ista naslijedivši istu iza smrti J. P., dok je J. P. predmetnu nekretninu stekla 1962. godine nakon okončanja parničnog postupka i utvrđenja da je ista vlasnik 1/2 dijela, a preostalog dijela bio je vlasnik J. P., koji je bio upisan kao posjednik od komasacije u k.o. V., odnosno od 1962. godine. Prednici tužiteljice J. P. i J. P. bili su samostalni posjednici i vlasnici predmetne nekretnine više od 50 godina. S obzirom da faktičko vlasničko stanje nikada nije bilo provedeno u zemljišnim knjigama, kao suvlasnici na kč.br. 789 oranica T. sa 5834 m2 iz zk.ul.br. 273 k.o. V. upisan M. P. i tužiteljica svatko u 1/3 dijela, upisani tuženik i prednik tuženika F. P. nisu imali faktički vlast na predmetnim nekretninama niti su vršili nikakva druga vlasnička prava. Od kako je došla u posjed predmetne nekretnine pa sve do danas tužiteljica se nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu iste, računajući vrijeme posjeda obitelj R. i njezinih prednika, više od 50 godina, te ju nikada nitko nije ometao u tom posjedu. Slijedom toga, tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi da je vlasnica na 1/3 suvlasničkog dijela tuženika na predmetnoj kč.br. 789 oranica T. sa 5834 m2 iz zk. ul. br. 273 k.o. V.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZVDSP) za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tvrdi da posjed tužiteljice nije kvalificiran s obzirom da nije pošteni posjednik pa stoga nedostaje kvaliteta posjeda koju pretpostavlja institut stjecanja vlasništva dosjelošću. Tuženik se kao suvlasnik u 1/3 dijela predmetne nekretnine uknjižio temeljem javnobilježničkog rješenja o nasljeđivanju br. O-1161/2019 od 9. prosinca 2019., donesenog iza njegovog pok. oca F. P. Tužiteljici je bilo dobro poznato da je otac tuženika bio suvlasnik predmetne nekretnini, da je prije nekoliko mjeseci tuženik naslijedio nekretninu, da je predmetna nekretnina oduvijek bila u vlasništvu obitelji P. te da je tuženik imao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju. Sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige tužiteljica je prije pokretanja ovog postupka mogla i trebala provjeriti po kojoj osnovi je tuženik uknjižen kao suvlasnik nekretnine. Posjedu koji je izvršavala i eventualno sada izvršava tužiteljica nedostaje kvaliteta poštenosti jer cijelo vrijeme tužiteljica ima saznanja da ne posjeduje nekretninu kao vlasnica već kao suvlasnica i suposjednica sa tuženikom. Tuženik se poziva i na odredbu čl. 160. st. 3. ZVDSP, temeljem koje se kao nasljednik ima smatrati poštenim posjednikom. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem zk. ul. br. 273 k.o. V., povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 12. veljače 2020., prijepisa posjedovnog lista br. 895 k.o. V., preslike rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice S. N. br. 1161/2019 od 9. prosinca 2019., uvjerenja PP Slatina o prebivalištu za F. P. od 12. svibnja 2020., preslike povijesnog zk. ul. br. 273. k.o. V., preslike rodnog lista za tuženika, preslike smrtnog lista za pok. F. P., uvjerenja Područnog ureda za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 9. lipnja 2020. s priloženim tehničkim dijelom rješenja o komasaciji k.o. V., čitanjem iskaza svjedoka R. B., F. Z., M. B. i N. R. te čitanjem iskaza tužiteljice i tuženika.
4. Iz zk. ul. br. 273 k.o. V. utvrđeno je da je predmetna kč.br. 789 oranica T. sa 5834 m2 uknjižena kao suvlasništvo tužiteljice u 1/3 dijela, tuženika u 1/3 dijela te u 1/3 dijela I. P., strica stranaka. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u međuvremenu suvlasnički dio I. P. prenijela na svoje ime temeljem odluke donesene u pojedinačnom zk. ispravnom postupku i uknjižila se kao vlasnica na navedenom suvlasničkom dijelu I. P.
5. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 12. veljače 2020., utvrđeno je da je predmetna kč.br. 789 oranica T. sa 5834 m2 od komasacije katastarskog operata k.o. V. 1962. godine bila upisana u posjed J. P. (oca tužiteljice) i to sve do 1986. godine, kada je temeljem presude ovog suda br. P-162/85-4 upisana u posjed J. P. u 1/2 dijela i J. P. u 1/2 dijela. Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju br. Ev-219/85 i darovnog ugovora br. Ev-317/99 nekretnina je 1999. godine upisana kao posjed tužiteljice, da bi 2019. godine temeljem ovosudnog rješenja br. Z-8943/2019-2 nekretnina upisana u posjed tužiteljice, tuženika i I. P., što je razvidno iz priloženog prijepisa posjedovnog lista br. 895 k.o. V..
6. Iz preslike rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice S. N. br. O-1161/2019 od 9. prosinca 2019. utvrđeno je da je rješenje o nasljeđivanju doneseno u ostavinskom postupku iza pok. F. P., oca tuženika, kojim je kao ostavinska imovina, između ostale imovine, utvrđena i predmetna nekretnina u 1/3 dijela, a kao jedini nasljednik proglašen je tuženik.
7. Iz preslike povijesnog zk. ul. br. 273. k.o. V. utvrđeno je da je povodom sastavljanja nove zemljišne knjige na osnovu rješenja o komasaciji iz 1962. godine predmetna nekretnina identificirana iz starog zk. ul. br. 885 k.o. V., u kojem zk. ul. je nekretnina bila upisana kao suvlasništvo J. P. (oca tužiteljice), I. P. (strica stranaka) te F. P. (oca tuženika).
8. Iz uvjerenja Područnog ureda za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 9. lipnja 2020. i priloženog tehničkog dijela rješenja o komasaciji k.o. V. (list 42- 46), utvrđeno je da je komasacija za k.o. V. provedena 1961. godine, da su komasacijom, kako je to razvidno pod red. brojem 493 tehničkog rješenja o komasaciji (list 45-46), bio obuhvaćen i posjed J. P. (otac tužiteljice), F. P. (otac tuženika) i I. P. (stric stranaka) na nekretninama označenim kao kč.br. 313/40, kč.br. 442/1, kč.br. 664/2, 1002/3 i kč.br. 381/3 - ukupne površine 2 kj i 1566 čhv (list 45), a da je za navedene nekretnine komasacijom ocu tužiteljice J. P. dodijeljen u cijelosti posjed nekretnina označena kao kč.br. 1001 oranica B. sa 10833 m2 i predmetna kč.br. 789 oranica T. sa 5834 m2 (list 46).
9. Svjedokinja R. B. iskazala je da poznaje tužiteljicu i tuženika jer su iz istog mjesta i ima saznanja da su predmetnu nekretninu - oranicu T., koja se nalazi sa lijeve strane ceste kada se ide iz V. prema N., posjedovali, koristili i obrađivali roditelji tužiteljice J. i J. P. sve do svoje smrti, a nakon što su umrli nekretninu je nastavila obrađivati i koristiti tužiteljica. Nije joj poznato na koji način i po kojem osnovu su roditelji tužiteljice nekretninu stekli, no u svakom slučaju nitko im nikada nije osporavao posjed, a niti je nakon njihove smrti posjed netko osporavao tužiteljici. Ove činjenice su joj poznate jer je kao dijete odlazila pomagati tužiteljici u berbi duhana na toj nekretnini. Poznavala I. P. iz V., naime, isti je stric tužiteljice, a poznavala je i F. P. (otac tuženika). Nikada nije čula da bi F. P. ili netko od članove njegove obitelji osporavao posjed ili vlasništvo na predmetnoj nekretnini roditeljima tužiteljice. Nikada nije vidjela da bi otac tuženika predmetnu nekretninu obrađivao, što joj je poznato jer je mnogo puta dolazila na tu nekretninu kako bi pomagala tužiteljici u berbi duhana. Zna da je F. P. imao vlastite nekretnine na području V., odnosno na području predjela B. i P. i nikada nije čula da bi isti roditeljima tužiteljice činio nešto spornim oko predmetne nekretnine. Nije joj poznato da bi u obitelji P. bile dvije osobe istog imena F. Spomenuti F. P. je živio na kraju sela, odnosno na istoj adresi na kojoj živi tuženik.
10. Svjedok F. Z. iskazao je da mu je poznato da se tužiteljica nalazi u posjedu i da koristi predmetnu oranicu T. još od smrti svog oca J. P., koji je umro prije više od 10 godina. Nikada nije čuo da bi netko tužiteljici ili njezinom ocu osporavao posjed te nekretnine ili da bi s trećim osobama bilo nešto sporno. Zna da se navedena nekretnina nalazi sa lijeve strane ceste gledajući iz pravca V. prema N. i koliko se sjeća tu nekretninu je otac tužiteljice kupio 1957. godine. Nikada nije čuo da bi otac tuženika F. P. svezi te nekretnine učinio nešto sporno ili tvrdio da bi nekretnina pripadala njemu. Poznato mu je da su roditelji tužiteljice imali sina M. P., koji je umro prije njih, isti nije bio ženjen niti je imao vlastitu djecu, tako da je tužiteljica jedina nasljednica svojih roditelja. Poznato mu je da je F. P., otac tuženika, imao svoje vlastite nekretnine koje su se nalazile na rudini B. i P. te da isti nikakve veze nije imao sa predmetnom nekretninom. Nije mu poznato da bi u obitelji P., osim oca tuženika, postojao još netko imena F..
11. Svjedok M. B. iskazao je da poznaje tužiteljicu i tuženika jer su iz istog mjesta te cijeli život živi u V. i stoga mu je poznato da se oranica T. nalazi sa lijeve strane ceste kada se ide iz V. prema N. Navedenu nekretninu posjeduje i koristi tužiteljica, ne može reći koliko točno godina, ali svakako više od 15 godina. Nije mu poznato na koji način i po kojem osnovu je tužiteljica stekla posjed te nekretnine niti mu je poznato tko je tu nekretninu posjedovao i koristio, odnosno obrađivao prije tužiteljice, no nikada nije čuo da bi netko tužiteljici osporavao posjed te nekretnine. Ne sjeća se da bi ikada vidio oca tužiteljice J. P. da nešto radi na toj nekretnini, zna da je isti radio u N. više godina, dok je majku tužiteljice J. P. vidio na toj nekretnini da nešto radi, odnosno da obrađuje te nekretnine, vidio je tamo i njihovog sina M., a isto tako je znao viđati i njihovog zeta, tužiteljičinog supruga. Poznavao je oca tuženika F. P., isti je živio u V. zajedno u kućanstvu s tuženikom. Nema saznanja da bi u obitelji P. postojala još jedna osoba imena F.
12. Svjedok N. R. iskazao je da se predmetna oranica T. nalazi sa lijeve strane ceste gledano od pravca V. prema N., što mu je poznato jer u neposrednoj blizini te zemlje on ima svoju zemlju. Navedenu oranicu koriste i obrađuju tužiteljičin muž i sin tužiteljice S. R. još od vremena kada on koristi svoju nekretninu, a to je već 35 godina. Nije mu poznato tko je ovu nekretninu koristio i obrađivao prije tužiteljice. Nikada nije čuo da bi netko tužiteljici osporavao ili branio posjed i korištenje te nekretnine. Poznavao je oca tuženika F. P. i nikada nije čuo da bi isti govorio kako predmetna nekretnina pripada njemu, odnosno da ima pravo na nju, niti je ikada vidio da bi F. P. tu nekretninu obrađivao, odnosno koristio. Ne poznaje neku drugu osobu koja bi se zvala F., a da potječe iz obitelji P.
13. Tužiteljica je iskazala da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi od 1986. godine, od kada tu nekretninu koristi zajedno sa svojim suprugom i svojim sinom. Naime, nakon što je njezin otac J. P. došao iz N. 1986. godine u postupku razvoda braka njezini roditelji su podijelili imovinu koji su stekli u braku na jednake dijelove, a na taj način su podijelili i predmetnu nekretninu. Suvlasnički dio njezinog oca temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju prešao je na nju, a svoj suvlasnički dio njezina majka joj je prenijela darovnim ugovorom. Tu nekretninu njezini roditelji su kupili 1957. godine od osoba iz K. njemačkog porijekla, koji su se odselili iz ovih krajeva u N. Radi zaključenja ugovora njezin otac je poslao u K. svog oca koji je prilikom zaključenja ugovora kao kupce naznačio sva svoj tri sina, dakle i njezinog oca J. P. i druga dva sina I. i F. P., iako je za tu nekretninu novac dao njezin otac te su stoga nakon izvršene kupnje njezini roditelji ušli u posjed predmetne nekretnine i istu obrađivali do 1986. godine. Njezin stric F. P., otac tuženika, nikada nije polagao nikakva prava na ovu nekretninu, nikada joj nije osporavao pravo na posjed, imao je svoje vlastite nekretnine na predjelima B. ili B. i P. Što se tiče I. P., njezinog drugog strica, koji je na ovoj nekretnini bio upisan kao suvlasnik 1/3 dijela, navela je da je isti u međuvremenu umro, da nije bio ženjen i nije imao djecu, a njegov suvlasnički dio sada je u zemljišnim knjigama upisan kao njezino vlasništvo u zk. ispravnom postupku. Tuženik nije uopće znao gdje se nalazi ova nekretnina, do tog saznanja je došao tek kada su mu neki ljudi pokazivali gdje se ta nekretnina nalazi. Otac tuženika joj nikada nije osporavao posjed tih nekretnina, niti njezinim roditeljima, a isti također nije niti znao gdje se ta nekretnina nalazi. Njezini roditelji u vrijeme kada su se razvodili i kada su dijelili svoju imovinu, tek tada su utvrdili da se predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama vodi na I. P. u 1/3 dijela i na F. P. u 1/3 dijela, međutim, nisu ništa poduzimali jer su bili u međusobnom sporu i nisu o tome vodili računa. Komasacija u V. provedena je 1961. godine, a u komasaciji otac tuženika nije stekao nikakvo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Njezin otac, s obzirom da se preselio iz V. u N., u postupku komasacije mijenjao je nekretninu koju je kupio 1957. godine sa predmetnom nekretninom jer mu je ista bila lakše za raditi s obzirom da je bila bliže N.. Prije nego što je podnijela tužbu od svog sina je saznala kako se tuženik po selu hvali da će prodati jedno jutro oranice T., što joj je bilo čudno jer je znala da je tuženik sve svoje nekretnine već prodao. Nakon tih saznanja otišla je u gruntovnicu provjeriti zemljišno knjižno stanje i tada je imala namjeru u vezi upisanog suvlasništva F. P. s njim to riješiti, odnosno dovesti ga u gruntovnicu kako bi se to riješilo, no u gruntovnici joj je rečeno da sačeka jer im je rekla da je njezin stric doživio moždani udar pa da to riješi sa njegovim nasljednikom.
14. Tuženik je iskazao da nema saznanja da li se njegov otac F. P. ikada nalazio u posjedu i da li je ikada koristio i obrađivao predmetnu nekretninu ili njezin dio. Naime, u to vrijeme radio je u vojsci i nije bio kod kuće, tako da o tome nema saznanja. Predmetnu nekretninu koriste više od 15 godina tužiteljica, njezin suprug i njihov sin. Nikada nije čuo da bi njegov otac govorio da predmetna nekretnina ili njezin dio pripada njemu, naime, o tome njegov otac nikada ništa nije pričao niti su o tome uopće razgovarali. Nakon što je u ostavini iza svog oca naslijedio 1/3 dijela predmetne nekretnine, u svezi te nekretnine i posjedovanja iste s tužiteljicom nije razgovarao. Nije mu poznato kako i na koji način je njegov otac upisan kao suvlasnik u 1/3 dijela u zemljišnim knjigama. U njihovoj obitelji postojala je samo jedna osoba imena F., a to je njegov otac. Njegov otac, koliko zna, nije nikada išao na tu nekretninu istu obrađivati niti je znao da se 1/3 dijela te nekretnine nalazi na njegovom ocu sve do provođenja ostavine iza svog oca.
15. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim jer je utvrđeno da tužiteljičin posjed predmetne nekretnine ima potrebnu kvalitetu za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. st. 3. ZVDSP, kojom je određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe vlasništvo te nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Da je tužiteljičin posjed predmetne nekretnine pošten proizlazi iz činjenice da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi u vrijeme stjecanja posjeda postojale kakve okolnosti temeljem kojih je tužiteljica imala razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed. Naime, iz uvjerenja Područnog ureda za katastar Virovitica, Odjel za katastar nekretnina Slatina od 9. lipnja 2020., i priloženog tehničkog dijela rješenja o komasaciji k.o. V. (list 42-46), utvrđeno je da je posjed predmetne nekretnine ocu tužiteljice J. P. u cijelosti dodijeljen komasacijom provedene 1961. godine, pri čemu je bitno istaknuti da je posjed predmetne nekretnine u komasaciji dodijeljena samo ocu tužiteljice, a ne i njegovoj braći F. P. (otac tuženika) i I. P., iako su sva trojica bili upisani posjednici u jednakim dijelovima na kč.br. 313/40, kč.br. 442/1, kč.br. 664/2, 1002/3 i kč.br. 381/3, čijom zamjenom je u postupku komasacije ocu tužiteljice dodijeljen posjed kč.br. 1001 oranica B. sa 10833 m2 i predmetne kč.br. 789 oranica T. sa 5834 m2. Ovakav način stjecanja posjeda predmetne nekretnine od strane oca tužiteljice bio je istinit i ujedno pošten. Naime, u postupku komasacije u pogledu prava vlasništva i drugih stvarnih prava na zemljištu koje je obuhvaćeno komasacijom uzima kao mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama, no iznimno ako se stvarno stanje ne podudara sa stanjem u zemljišnim knjigama, a stvarno stanje nije sporno, uzima se kao mjerodavno stvarno stanje, pri čemu se ima smatrati da stvarno stanje vlasništva nije sporno kad osoba ima valjani pravni temeljem za stjecanje prava vlasništva, a zemljišnoknjižni vlasnik taj pravni temelj priznaje, odnosno ne osporava. S obzirom da je u postupku komasacije posjed predmetne nekretnine dodijeljen samo ocu tužiteljice, osnovano se može zaključiti da između oca tužiteljice i njegove braće F. i I. P. u pogledu stvarnog stanja nekretnina s kojima se ušlo u postupak komasacije, odnosno kč.br. 313/40, kč.br. 442/1, kč.br. 664/2, 1002/3 i kč.br. 381/3, nije bilo ništa sporno. Iz navedenih utvrđenja proizlazi osnovanost navoda tužiteljice da su njezini roditelji 1957. godine kupili nekretnine od nekih osoba iz K. njemačkog porijekla (očito se radi upravo o navedenim kč.br. 313/40, kč.br. 442/1, kč.br. 664/2, 1002/3 i kč.br. 381/3, s posjedom kojih se ušlo u postupak komasacije), a koje nekretnine je, kako tužiteljica navodi, njezin otac u postupku komasacije mijenjao sa predmetnom nekretninom jer se preselio iz V. u N. te mu je ista bila lakše za raditi s obzirom da je bila bliže N.
16. Činjenica što su roditelji tužiteljice prilikom diobe bračne imovine 1986. godine imali saznanja da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama još uvijek upisana kao suvlasništvo oca tužiteljice te njegove braće F. i I. P., svakog od njih u 1/3 dijela, nije od relevantnog značaja jer su roditelji tužiteljice već tada dosjelošću stekli pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, s obzirom da su do tada bili u samostalnom poštenom posjedu predmetne nekretnine neprekidno više od 20 godina. Navedeno utvrđenje proizlazi ne samo iz iskaza saslušanih svjedoka, koji su potvrdili da roditeljima tužiteljice nitko nikada nije osporavao posjed predmetne nekretnine, već i iz iskaza samog tuženika, koji je naveo da nema saznanja da li se njegov otac ikada nalazio u posjedu i da li je ikada koristio i obrađivao predmetnu nekretninu, istaknuvši da nikada nije čuo da bi njegov otac govorio da mu pripada predmetna nekretnina ili njezin dio, navodeći da mu nije poznato kako i na koji način je njegov otac uopće upisan u zemljišnim knjigama kao suvlasnik. Iz navedenog osnovano se može zaključiti da je sporni suvlasnički dio tuženika na predmetnoj nekretnini, neovisno o tome što je uknjižba izvršena temeljem rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice S. N. br. 1161/2019 od 9. prosinca 2019. donesenog u ostavinskom postupku iza oca tuženika, bio samo formalnog značaja jer iz provedenih dokaza proizlazi da otac tuženika u času svoje smrti nije bio stvarni vlasnik spornog dijela.
17. S obzirom na sve navedeno, utvrdivši da se tužiteljica nalazi u samostalnom posjedu predmetne nekretnine, računajući i posjed njezinih roditelja, neprekidno od 1961. godine, odnosno više od 60 godina, te da je tužiteljičin posjed pošten, utvrđeno da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini tužiteljica stekla dosjelošću temeljem odredbe čl. 159. st. 3. ZVDSP, slijedom čega je sud tužbeni zahtjev usvojio te presudio kao u izreci.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 79/19), temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.845,00 kn, i to 500,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. u svezi Tbr. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje Tarifa), 1.500,00 kn na ime nagrade punomoćnika za zastupanje na raspravama od 8. lipnja i 1. rujna 2020. te 10. ožujka 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za sastav obrazloženog podneska od 26. svibnja 2020. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 125,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife), obračunat samo na trošak zastupanja na ročištu od 10. ožujka 2022., budući da se punomoćnik tužiteljice u sustavu obveznika plaćanja poreza na dodatnu vrijednost nalazi od mjeseca lipnja 2021. godine, 20,00 kn na ime upravnih pristojbi za izdanu povijest promjena na katastarskim česticama, 100,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu te 100,00 kn za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19 i 92/21).
19. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici na ime troškova postupka dosudio iznos od ukupno 2.845,00 kn, dok je zahtjev za naknadom preostalog iznosa troškova u visini od 710,00 kn sud kao neosnovan odbio, slijedom čega je riješeno kao u st. II i III izreke.
U Slatini, 8. travnja 2022.
S u d a c :
Josip Bočkai
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.
