Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-1027/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji Smiljki Premužić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. g. d.d., OIB: ...., Zagreb, zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & P., Z., protiv tuženice M. J., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćnici J. M., odvjetnici u Z., radi stjecanja bez osnove, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5860/2020-9 od 20. travnja 2021., dana 8. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice, preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5860/2020-9 od 20. travnja 2021., na način da se odbija prigovor tužene o stvarnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, te će se postupak nastaviti kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnog suda.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem riješeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

" I. Ovaj sud se oglašava stvarno nenadležnim.

II. Nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu."

2. Protiv ovog rješenja pravovremeno je izjavila žalbu tužiteljica po punomoćnicima, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 34. b. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19 – dalje: ZPP), kada je prihvatio prigovor tužene o stvarnoj nenadležnosti i kada se oglasio stvarno nenadležnim.

3.Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.786,40 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. lipnja 2020., pa do isplate, jer da je tužiteljica na temelju rješenja Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga isplatila tuženoj navedeni iznos, budući je i tužena na dan 23. prosinca 2010. bila dioničar – imatelj 20 dionica K. v. B. d.d. K., a koje rješenje je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz-4/2014-10 od 9. srpnja 2019. poništeno, a upravni postupak koji se vodio pred Agencijom i u kojem je navedeno rješenje doneseno, je obustavljen. Stoga tužitelj smatra da je donošenjem citirane presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala pravna osnova temeljem koje je tužena primila utuženi iznos, pa sukladno članku 1111. stavak 3. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) traži povrat uplaćenog iznosa.

5. Spor koji je između stranaka nastao povodom isplaćene cijene dionica, a kako je, kao što je već naprijed rečeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske otpala pravna osnova, temeljem koje je tužena primila utuženi iznos, predstavlja zahtjev za vračanje stečenog bez osnove, te ne predstavlja spor o raspolaganju o članstvu i članskim pravima u trgovačkom društvu, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, pa nije stvarno nadležan trgovački sud, sukladno članku 34.b. st. 1. točka 2. ZPP-a, već je stvarno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, sukladno članku 34. ZPP-a. Takovo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u spisu broj Gr 1-379/2021-2 od 28. listopada 2021.

6. Radi navedenog, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti prvostupanjsko pobijano rješenje i odbiti prigovor tužene o stvarnoj nenadležnosti, te će se postupak nastaviti kod prvostupanjskog suda, kao stvarno i nadležnog suda, a sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

7. Radi navedenog riješeno je kao izreci.

Bjelovar, 8. travnja  2022.

Sutkinja

Smiljka Premužić, v.r.