Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 21 Gž Ovr-566/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja G. B. F. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u Z., protiv protivnice osiguranja U. z. n.m.k., Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica V. J., odvjetnica u Z., radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnice osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2717/2021-5 od 21. rujna 2021., dana 7. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba protivnice osiguranja U. z. n. m. k, Z. te se preinačuje rješenje o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 2717/2021-5 od 21. rujna 2021. i odlučuje:

Prijedlog predlagateljice osiguranja G. B. F. za osiguranje nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere od 22. kolovoza 2021. odbija se kao neosnovan, a koji glasi:

''I/ Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, određuje se privremena mjera tako što se zabranjuje protivniku osiguranja U. z. n. m. k. sa sjedištem u Z., ... (ulica) OIB: ... da objavljuje programske sadržaje svih vrsta medija kojima se koristi protivnik osiguranja (elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zvuka i slike), a u kojima se iznose informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni rad i profesionalna dostignuća predlagatelja osiguranja P. z. z.d. i m. G. Z. sa sjedištem u Z., OIB: ... i G. B. F. iz Z., OIB: ....

II/ Ova privremena mjera smatra se provedenom dostavom protivniku osiguranja.

III/ Predlagatelji osiguranja dužni su u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja pokrenuti odgovarajući parnični postupak radi opravdanja ove privremene mjere.

IV/ Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji će pokrenuti predlagatelji osiguranja po tužbi radi opravdanja ove privremene mjere ili do drugačije odluke suda ako se promjene okolnosti pod kojima je ova mjera određena.

V/ Žalba protiv ove privremene mjere ne odlaže njegovu provedbu."

II Nalaže se predlagateljici osiguranja G. B. F. naknaditi protivnici osiguranja U. z. n. m. k. Zagreb trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem o osiguranju suda prvog stupnja riješeno je:

''1.Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, P. z. z. d. i m. G. Z. sa sjedištem u Z., OIB: ... i G. B. F. iz Z., OIB: ..., prema protivniku osiguranja U. z. n.m.k. sa sjedištem u Z., ... (ulica) OIB: ...:

određuje se

o s i g u r a n j e  p r i v r e m e n o m  m j e r o m

- zabranjuje se protivniku osiguranja U. z. n.m.k. sa sjedištem u Z., ... (ulica) OIB: ...: objavljivati programske sadržaje svih vrsta medija kojima se koristi protivnik osiguranja (elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zvuka i slike), a u kojima se iznose informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni rad i profesionalna dostignuća predlagatelja osiguranja, P. z. z. d. i m. G. Z. sa sjedištem u Z., OIB: ... i G. B. F. iz Z., OIB: ....

2. Privremena mjera iz toč.1. Rješenja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka koji su predlagatelji osiguranja dužni pokrenuti radi opravdanja navedene privremene mjere ili do drugačije odluke suda na prijedlog predlagatelja ili protivnika osiguranja.

3. Nalaže se predlagateljima osiguranja, u roku 30 dana od dostave otpravka ovog rješenja pokrenuti postupak radi opravdanja privremene mjere iz toč.1. Rješenja te da dokaz o tome (primjerak tužbe) dostave sudu.

4. Žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa provedbu privremene mjere.''

2. Prije svega, valja reći da je prvotno označeni predlagatelj osiguranja P. z. z. d. i m. G. Z. podneskom od 2. studenoga 2021. povukao svoj prijedlog radi određivanja privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine od 30. kolovoza 2021., dopunjen 10. rujna 2021., kao i sve naknadne prijedloge koji su u njegovo ime podneseni, slijedom čega je prvostupanjski sud donio rješenje poslovni broj Ovr- 2717/2021-13 od 5. studenoga 2021., kojim je obustavio osiguranje u ovoj pravnoj stvari određeno rješenjem o određivanju privremene mjere poslovni broj Ovr- 2717/2021 od 21. rujna 2021., u odnosu na predlagatelja osiguranja P. z. z. d. i m. G. Z. te je u odnosu na njega ukinuo sve provedene radnje osiguranja.

3. Protiv citiranog rješenja o osiguranju žalbu je izjavila protivnica osiguranja iz svih žalbenih razloga uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da odbaci prijedlog predlagatelja osiguranja te ga obveže na plaćanje troškova postupka.

3.1. U žalbi, u bitnom, navodi kako, sukladno odredbi čl. 341. st. 2. Ovršnog zakona, prijedlog za određivanje privremene mjere mora sadržavati zahtjev u kojemu je točno označena tražbina čije se osiguranje traži, što ovdje nije slučaj. S obzirom da prvostupanjsko rješenje ne specificira informacije kojima se vrijeđaju prava predlagatelja, a o kojima ovisi (osnovanost i postojanje) nenovčane tražbine predlagatelja, ni po ovoj osnovi nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Na ovakav način, osporeno rješenje ne sadrži obrazloženje o odlučnim činjenicama te ga nije moguće valjano ispitati. Sud pogrešno zaključuje kako su predlagatelji osiguranja „učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine“ jer predlagatelji „imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti“ te da predlagatelji „imaju pravo sukladno čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima zahtijevati od suda da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njihove osobnosti“. Ovakvim tumačenjem odredbi Zakona o obveznim odnosima, sud posve pogrešno primjenjuje materijalno pravo, budući da se čl. 1048. istog Zakona ne odnosi na osiguranje privremenim mjerama. Prvostupanjski sud nije ispravno utvrdio niti je obrazložio iz kojih razloga smatra da su predlagatelji učinili vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, odnosno učinili vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Budući da općenitom i neograničenom zabranom izvještavanja, koja je predmetom ovog postupka, protivnik osiguranja trpi značajnu štetu, predlagatelji osiguranja su zakonske pretpostavke nesporno bili dužni posebno dokazivati. Osim toga, sud paušalno navodi da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim i drugu pretpostavku „a to je da je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete“. Prijedlog predlagatelja osiguranja niti obrazloženje prvostupanjskog suda ne sadrže ni minimum dokaza na okolnost „nastanka nenadoknadive štete koja prijeti“, što znači da je ovaj dio obrazloženja suda neustavan u cijelosti. Sud nenadoknadivom štetom označava potencijalno buduće novinarsko izvještavanje o „profesionalnom djelovanju i profesionalnim dostignućima“ javne gradske ustanove, iako i sam smatra da se radi o pitanjima od javnog interesa. Sud je bio dužan protivnici osiguranja omogućiti da se očituje o prijedlogu za osiguranje, što je propustio učiniti te je takvo postupanje opravdao utvrđenjem da nije dužan tražiti očitovanje ili održati ročište, budući da „to nije potrebno za donošenje odluke“. Dakle, određivanjem privremene mjere, sud je drastično ograničio novinarske slobode protivnice osiguranja, kao medija, iako se radi o slobodi koja je zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i nizom međunarodnih dokumenata (tako Europski sud za ljudska prava u predmetu C. V. and o. v. T.). Prvostupanjski sud nije proveo ni test razmjernosti, odnosno pogrešno je utvrdio kako je donošenje privremene mjere bilo nužno u demokratskom društvu, bez ikakvog, a time i dostatnog obrazloženja. Ukazuje na predmet D. R. and M. v. F., predmet M. v. the U. K., O. and G. v. the U. K., C. and M. v. R. B. v. S. te O. v. R.

4. Predlagateljica osiguranja G. B. F. je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode protivnice osiguranja uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi pobijano rješenje.

5. Žalba protivnice osiguranja je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH i 70/19 - dalje ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje OZ) u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju sadržajno žalba ukazuje niti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP.

7. Odredbom čl. 346. st. 1. 5. OZ je propisano da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari (čl. 346. st. 1. t. 1. OZ) ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. st. 1. t. 2. OZ), dok je čl. 347. st. 2. propisano da sud može, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama – regulacijska privremena mjera.

8. Sud je o prijedlogu predlagatelja osiguranja odlučio bez očitovanja protivnice osiguranja i bez održavanja ročišta ocjenjujući da to nije potrebno za donošenje odluke, sukladno čl. 7. st. 1. i 2. OZ, jer da su predlagatelji osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere naveli sve činjenične tvrdnje na kojima temelje zahtjev za određivanje privremene mjere i predložili dostatne dokaze (novinski članci objavljeni na službenoj mrežnoj stranici protivnice osiguranja: https://h-alter.org) te smatra da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivnici osiguranja, pozivajući se na odredbu čl. 19. i čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO), da je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pozivajući se na čl. 38. st. 1. do 3. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) te na čl. 3. st. 1. i 3. Zakona o medijima (Narodne novine, broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje ZM), držeći da sloboda medija nije neograničena, već se ista može ograničiti radi zaštite ugleda ili prava drugih, odnosno kao što predlagatelji osiguranja imaju pravo štititi svoje pravo osobnosti i protivnica osiguranja ima pravo štititi svoje pravo – pravo na slobodu medija, a prilikom ocjenjivanja sukoba između dva navedena prava sud je cijenio sadržaj objavljenih informacija i jesu li iste objavljene sukladno pravilima novinarske etike i u dobroj vjeri, odnosno je li bilo zlouporabe prava.

9. Sud, dakle, ocjenjuje da autor niza spornih novinskih članaka J. J., prilikom prikupljanja informacija, nije postupala u dobroj vjeri, već sporni novinski članci predstavljaju jednostran i subjektivan prikaz teme o kojoj se piše, da različita relevantna stajališta nisu predstavljena javnosti na odgovarajući način, a da su neke od informacija namjerno pogrešno prikazane kako bi odgovarale tvrdnjama autora, slijedom čega je takvim neetičnim pristupom došlo do zlouporabe prava – slobode medija koje je dovelo do toga da su povrijeđena prava osobnosti predlagatelja osiguranja na ugled, čast, ime i dobar glas pa da u konkretnom slučaju postoji nužnost ograničiti slobodu medija na koju ima pravo protivnica osiguranja i dati prednost zaštiti prava osobnosti predlagatelja osiguranja, tim više što su predlagatelji osiguranja zbog svog rada poznati široj javnosti u Hrvatskoj pa je opravdano očekivati interes medija općenito i interes protivnice osiguranja za objavljivanje novih članaka o profesionalnom djelovanju predlagatelja osiguranja, a kako objava spornih novinskih članaka u nastavcima traje od 12. srpnja 2021. do 25. kolovoza 2021. putem mrežne stranice protivnice osiguranja, koje su dostupne širokom krugu ljudi, sud smatra da bi predlagateljima osiguranja daljnjim objavljivanjem istih ili sličnih novinskih članaka na mrežnim stranicama protivnice osiguranja tema kojih su njihov profesionalni rad i profesionalna dostignuća, mogla nastati teško nadoknadiva šteta.

10. Prije svega, valja reći kako se u ovom slučaju, ima primijeniti ZM kao lex specialis u odnosu na odredbe ZOO, budući je do nastanka navodne nenovčane tražbine predlagatelja došlo uslijed objave određenih informacija u medijima.

11. Nadalje, iako kontinuirano objavljivanje članaka u kojima se iznose informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni rad i dostignuća predlagateljice osiguranja načelno može predstavljati nenovčanu tražbinu kao povredu prava osobnosti, odnosno nematerijalnu štetu, valja ukazati kako je predložena mjera kojom bi se protivniku osiguranja zabranilo ubuduće objavljivati programske sadržaje svih vrsta medija kojima se koristi protivnik osiguranja (elektroničke publikacije, teletekst i ostali oblici dnevnog ili periodičnog objavljivanja urednički oblikovanih programskih sadržaja prijenosom zvuka i slike), a u kojima se iznose informacije koje se odnose na dostojanstvo, profesionalni rad i profesionalna dostignuća predlagateljice osiguranja u potpunosti protivna odredbi čl. 3. st. 1. ZM kojom je propisano da se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, te po mišljenju ovog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZM zbog kojeg bi bilo opravdano ograničiti takvu slobodu medija, a niti je odredbama ZM uopće predviđena mogućnost zaštite od budućih, još neobjavljenih informacija u smislu odredbe čl. 1048. ZOO pa se na toj odredbi ne može temeljiti odluka suda, tim više što u budućnosti mogu nastati određeni događaji i situacije, koje se ne mogu predvidjeti, a o kojima bi bilo opravdano iznositi informacije putem medija, a tiču profesionalnog rad i dostignuća predlagateljice osiguranja.

12. Osim toga, valja ukazati kako sama vjerojatnost nenovčane tražbine nije dovoljna za prihvaćanje prijedloga za određivanje privremene mjere kojom bi se osigurala ta tražbina, budući da iz prijedloga za osiguranje te priloga dostavljenih u spis, ne proizlazi da je ispunjena i druga pretpostavka za određivanje predmetne mjere propisana odredbom čl. 346. st. 1. OZ, odnosno nije učinjena vjerojatnom opasnost da bi protivnik osiguranja na bilo koji način spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja niti je predlagateljica osiguranja učinila vjerojatnim da je predložena mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje, a niti je učinila vjerojatnim da joj bez predložene mjere prijeti nastanak nenadoknadive štete.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 347. st. 2. OZ pretpostavke za određivanje ove mjere su vjerojatnost postojanja konkretnog spornog odnosa između stranaka kao objekta osiguranja te alternativno nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ili nužnost uređenja spornog odnosa radi sprječavanja nasilja ili potreba za osiguranje pravnog reda iz drugih važnih razloga, međutim suprotno zaključku prvostupanjskog suda, ovaj sud drži kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje regulacijske mjere.

14. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 380. t. 3. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu protivnice osiguranja uvažiti kao osnovanu, pobijano rješenje suda prvog stupnja preinačiti i prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere odbiti kao neosnovan.

15. Osim toga, protivnici osiguranja je, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, valjalo priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn sukladno Tbr. 13. st. 1. u vezi Tbr. 10. st. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), odnosno za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn što uvećano za pripadajući PDV od 25% ili 312,50 kn ukupno iznosi 1.562,50 kn.

U Zadru 7. travnja 2022.

Sutkinja

Marina Tanta, v.r.