REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske po sutkinji tog suda Irmi Dujić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz S., M. K. …, OIB: …., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u

S., P. .., protiv tuženika A. B. d.d., Z., S. avenija …,

OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. B., odvjetnik u

odvjetničkom društvu Š. & P. d.o.o. iz Z., I. …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 7. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„ l. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj: 216-477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-814/05

ll. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 40.491,04 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja kamate teče:

- na iznos od 211,04 kn od 23.07.2011.g.

- na iznos od 2.526,00 kn od 26.08.2011.g.

- na iznos od 2.366,00 kn od 23.09.2011.g.

- na iznos od 2.325,00 kn od 20.10.2011.g.

- na iznos od 2.347,00 kn od 14.11.2011.g. -na iznos od 2.390,00 kn od 29.12.2011.g.

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

-na iznos od 2.360,00 kn od 30.01.2012.g.

-na iznos od 2.438,00 kn od 03.03 2012.g.

-na iznos od 2.420,00 kn od 03 04.2012.g.

-na iznos od 2.430,00 kn od 02.05.2012.g.

-na iznos od 2.439,00 kn od 01.08.2012.g.

-na iznos od 2.415,00 kn od 02.07 2012.g.

-na iznos od 2.426,00 kn od 01.08.2012.g.

-na iznos od 2.415,00 kn od 04.09.2012.g.

-na iznos od 2.400,00 kn od 02.10.2012.g.

-na iznos od 2.397,00 kn od 02.11.2012.g.

-na iznos od 2.440,00 kn od 01.12.2012.g., pa sve do konačne isplate.

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od dana donošenja ove presuda pa do konačne isplate.“

II. Prihvaća se podredan tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 1. i članka 7. Ugovor o kreditu broj: 216- 477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-814/05, u dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednost 25.995 CHF te povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja.

ll. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 2. Ugovor o kreditu broj: 216-477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g.,

pod posl. br. OU-814/05, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d..

Ill. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju iznos od 11.066,67 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja, a koja kamata teče:

- na iznos od 209,55 kn od 31.01.2011.g.

- na iznos od 370,62 kn od 28.02.2011.g.

- na iznos od 135,15 kn od 31.03.2011.g.

- na iznos od 321,33 kn od 30.04.2011.g.

- na iznos od 402,85 kn od 31.05.2011.g.

- na iznos od 503,18 kn od 30.06.2011.g.

- na iznos od 566,76 kn od 31.07.2011.g.

- na iznos od 647,54 kn od 31.08.2011.g.

- na iznos od 494,69 kn od 30.09.2011.g. - na iznos od 455,06 kn od 31.10.2011.g.

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

- na iznos od 476,28 kn od 30.11.2011.g.

- na iznos od 517,52 kn od 31.12.2011.g.

- na iznos od 485,49 kn od 31.01.2012.g.

- na iznos od 563,57 kn od 29.02.2012.g.

- na iznos od 546,19 kn od 31.03.2012.g.

- na iznos od 555,87 kn od 30.04.2012.g.

- na iznos od 564,31 kn od 31.05.2012.g.

- na iznos od 540,79 kn od 30.06.2012.g.

- na iznos od 551,87 kn od 31.07.2012.g.

- na iznos od 541,40 kn od 31.08.2012.g.

- na iznos od 527,55 kn od 30.09.2012.g.

- na iznos od 523,55 kn od 31.10.2012.g.

- na iznos od 565,74 kn od 30.11.2012.g., pa sve do konačne isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju iznos od 4.952,01 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31.07.2015.g. određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za petpostotnih poena, a od 1.08.2015.g. pa nadalje po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koja, a koja kamata teče:

- na iznos od 0,03 kn od 31.03.2007.g.

- na iznos od 0,03 kn od 30.04.2007.g.

- na iznos od 0,03 kn od 31.05.2007.g.

- na iznos od 0,03 kn od 30.06.2007.g.

- na iznos od 0,03 kn od 31.07.2007.g.

- na iznos od 0,03 kn od 31.08.2007.g.

- na iznos od 14,64 kn od 30.09.2007.g.

- na iznos od 14,47 kn od 31.10.2007.g.

- na iznos od 14,56 kn od 30.11.2007.g.

- na iznos od 14,64 kn od 31.12.2007.g.

- na iznos od 14,80 kn od 31.01.2008.g.

- na iznos od 14,93 kn od 29.02.2008.g.

- na iznos od 51,22 kn od 31.03.2008.g.

- na iznos od 50,62 kn od 30.04.2008.g.

- na iznos od 49,62 kn od 31.05.2008.g.

- na iznos od 49,78 kn od 30.06.2008.g.

- na iznos od 49,44 kn od 31.07.2008.g.

- na iznos od 49,02 kn od 31.08.2008.g.

- na iznos od 49,29 kn od 30.09.2008.g.

- na iznos od 50,97 kn od 31.10.2008.g .

- na iznos od 52,87 kn od 30.11.2008.g.

- na iznos od 61,50 kn od 31.12.2008.g.

- na iznos od 65,11 kn od 31.01.2009.g.

- na iznos od 66,16 kn od 28.02.2009.g.

- na iznos od 67,48 kn od 31.03.2009.g.

- na iznos od 81,78 kn od 30.04.2009.g. - na iznos od 81,79 kn od 31.05.2009.g.

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

- na iznos od 81,30 kn od 30.06.2009.g.

- na iznos od 81,43 kn od 31,07.2009.g.

- na iznos od 80,89 kn od 31.08.2009.g.

- na iznos od 81,29 kn od 30.09.2009.g.

- na iznos od 80,69 kn od 31.10.2009.g.

- na iznos od 80,60 kn od 30.11.2009.g.

- na iznos od 80,77 kn od 31.12.2009.g.

- na iznos od 82,51 kn od 31.01.2010.g.

- na iznos od 83,62 kn od 29.02.2010.g.

- na iznos od 83,27 kn od 31.03.2010.g.

- na iznos od 85,08 kn od 30.04.2010.g.

- na iznos od 85,40 kn od 31.05.2010.g.

- na iznos od 88,30 kn od 30.06.2010.g.

- na iznos od 90,47 kn od 31.07.2010.g.

- na iznos od 87,76 kn od 31.08.2010.g.

- na iznos od 94,65 kn od 30.09.2010.g.

- na iznos od 91,63 kn od 31.10.2010.g.

- na iznos od 91,66 kn od 30.11.2010.g.

- na iznos od 95,02 kn od 31.12.2010.g.

- na iznos od 98,53 kn od 31.01.2011.g.

- na iznos od 95,22 kn od 28.02.2011.g.

- na iznos od 95,69 kn od 31.03.2011.g.

- na iznos od 94,51 kn od 30.04.2011.g.

- na iznos od 97,99 kn od 31.05.2011.g.

- na iznos od 102,66 kn od 30.06.2011.g.

- na iznos od 106,08 kn od 31.07.2011.g.

- na iznos od 109,30 kn od 31.08.2011.g.

- na iznos od 102,15 kn od 30.09.2011.g.

- na iznos od 100,78 kn od 31.10.2011.g.

- na iznos od 101,56 kn od 30.11.2011.g.,

- na iznos od 103,32 kn od 31.12.2011.g.

- na iznos od 105,35 kn od 31.01.2012.g.

- na iznos od 105,27 kn od 28.02.2012.g.

- na iznos od 104,65 kn od 31.03.2012.g.

- na iznos od 104,97 kn od 30.04.2012.g.

- na iznos od 105,53 kn od 31.05.2012.g.

- na iznos od 105,05 kn od 30.06.2012.g.

- na iznos od 104,97 kn od 31.07.2012.g.

- na iznos od 104,44 kn od 31.08.2012.g.

- na iznos od 103,29 kn od 30.09.2012.g.

- na iznos od 104,59 kn od 31.10.2012.g.

- na iznos od 105,10 kn od 30.11.2012.g.,pa sve do konačne isplate.

V. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka u iznosu od 14.010,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena teče od 07. travnja 2022. pa do konačne isplate.

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 31. kolovoza 2018. navodi se kako su stranke dana 9. studenoga 2005.g. zaključile Ugovor o kreditu broj: 216- 477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-814/05, a kojim je tužitelj uzeo kod tuženika kredit u iznos glavnice od 25.955,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a vraćanje kredita je ugovoreno u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti od 370,47 CHF, a da tuženik prilikom ugovaranja predmetnog kredita nije tužitelja kao potrošača informirao ni upozorio na rizičnost ugovaranja gore navedene valutne klauzule, posebice imajući u vidu činjenicu da se tečaj CHF u vrijeme ugovaranja nalazio blizu svojih povijesnih minimuma i u narednom razdoblju je bio očekivan njegov rast, a što je tuženiku moralo biti poznato. Odredbom članka 2. predmetnog ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostrano, odlukom samoga tuženika, a o kojoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te ista odredba, kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o jednostranoj odluci banke nije razumljiva jer ne postoji objektivni kriteriji temeljem kojega se mogla odrediti takva kamatna stopa, niti je tužitelj kao potrošač bio upoznat o kriterijima o kojima bi ovisilo kretanja kamatne stope. Tužitelj smatra da radi navedenoga ugovorne odredbe kojima je ugovoren kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima te ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju nepošten odredbe budući su suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Stoga tužitelj smatra da bi sukladno odredbi članka 87., stavak 1. Zakona o zaštita potrošača (NN 96/2003) u svezi odredbe članka 81. stavak 1. i 2. istoga zakona, odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno, vraćanja kredita u kunskoj protuvrijednosti švicarskog franka prema tečaju u vrijeme plaćanja te odredba kojom se određuje promjenjiva kamatna stopa predstavljaju ništetne ugovorne odredbe, a kako se radi o bitnim ugovornim odredbama bez koje predmetni ugovor ne može opstati, cjelokupan ugovor o kreditu bio ništetan. Navodi da je tuženik tužitelju temeljem predmetnog ništetnog ugovora isplatio iznos od 124.136,96 kn, a tužitelj da je tuženiku vratio iznos od 164.628,00 kn, a pri tome da je tužitelj primljeni iznos vratio još 23.07.2011.g. uplatom 68 anuiteta, pa da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 40.491,04 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te postavlja tužbeni zahtjev kojim traži točkom I. da se utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu broj: 216-477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-814/05, pod točkom II. da se tuženika obveže na isplatu iznosa od 40.491,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te točkom III. da se tuženiku naloži naknada parničnog troška tužitelju. Ujedno tužitelj sukladno odredbi članka 188. stavka 2. Zakona o parničnom postupku postavlja podredan tužbeni zahtjev kojim traži pod točkom I. da se utvrdi ništetnom odredba članka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj: 216-477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-814/05, dijelu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednost 25.995 CHF te povrat kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja, točkom II. da se utvrdi ništetnom odredba članka 2. Ugovor o kreditu broj: 216- 477/2005 koji ugovor je solemniziran kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-814/05, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d.,

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

točkom III. da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.017,72 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose te točkom IV. da se tuženiku naloži naknada parničnog troška tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio istaknute tužbene zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove i visine, kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio tužbu. Istaknuo je prigovor zastare pozivajući se na članak 226. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima. Naveo je kako među strankama nije sporno da su sklopile predmetni ugovor o kreditu ( Ugovor o kreditu broj: 216-477/2005), ali da je među parničnim strankama sporno je li valutna klauzula sadržana u člancima 1. i 7. Ugovora o kreditu ništetna odnosno je li ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz članka 2. Ugovora o kreditu te da li iste povlače ništetnost cijelog Ugovora o kreditu kao navodno bitni sastojci ugovora. Naveo je i da je sporno ima li tužitelj pravo povrata stečenog bez osnove. Glede ništetnosti valutne klauzule tuženik je naveo da tužitelj paušalno navodi kako tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije upozorio tužitelja na rizičnost sklapanja Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF iako je tuženiku bilo poznato da će tečaj CHF u budućnosti rasti te da su stoga odredbe o valutnoj klauzuli iz čl. 1. i čl, 7. Ugovora o kreditu nepoštene odnosno ništetne sukladno odredbi čl. 81. st. 1. i 2.i odredbi čl. 87. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03). Tuženik je istaknuo da odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu ne podliježu testu poštenja sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03 obzirom da su iste jasne, lako razumljive i lako uočljive te da sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno uopće upuštati se u ocjenjivanje poštenja odnosno valjanosti odredbi ugovora o predmetu i cijenu kao što su odredba čI. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu ako su takve odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Tuženik navodi kako su odredbe čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kredit lako uočljive jer su ispisane velikim slovima na str. 1. Ugovora o kreditu, da je u navedenim odredbama na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od CHF 25.995,00 prema srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, a da će tužitelj odobreni kredit vraćati u jednakim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja. Tuženik se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike posl.br. Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. godine, presudu suda Europske unije posl. broj C-186/16, od 20. rujna 2017. te navodi kako je institut valutne klauzule u Republici Hrvatskoj uveden još 1994. godine i to izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 33/94) te da je od tada do danas svakodnevno u primjeni. Također je naveo kako je predmetni ugovor solemniziran i strankama rastumačen kod javnog bilježnika te da su istim ugovoreni instrumenti osiguranja radi osiguranja tražbina po kreditu pa da je za očekivati da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora uložio viši stupanj pažnje od uobičajenoga. Tuženik je naveo kako je prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju priopćio sve rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom CHF, a i da je svoje klijente upućenim oglasima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom CHF ( dostavlja novinske članke, isječke iz glasila i biltena, stručne članke). Tuženik tvrdi da je pri sklapanju predmetnog ugovora postupio savjesno i pružio sve informacije tužitelju kojima je u tom trenutku raspolagao vezano za tečaj švicarskog franka. S tim u vezi tuženik ističe kako čak i da je tuženik kako tvrdi tužitelj propustio pružiti tužitelju sve informacije vezane za rizik sklapanja Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom Švicarski franak, naprijed navedena činjenica ne bi utjecala na samu razumljivost i poštenje odredbe čl. 1 1 čl. 7. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 81. i čl, 84. ZZP/03 već bi ista pod

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

određenim uvjetima propisanim či. 284. ZOO-a upućivala da je postojala mana volje (zabluda) na strane jedne ugovorne strane pa da bi u tom slučaju tužitelj mogao tražiti poništaj ugovora, ali samo u roku od tri godine od sklapanja Ugovora o kreditu, a što da nije učinio. Navodi kako tuženik, HNB a pa i nitko drugi nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja švicarskog franka pa da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije postojala značajna neravnoteža na štetu potrošača odnosno tužitelja pa da drastičan porast tečaja švicarskog franka nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može utjecati na poštenje odredbe o valutnoj klauzuli. Tuženik se pozvao i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I/392/2011 te naveo kako je tuženik zbog neočekivanog rasta tečaja švicarskog franka poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit. Tuženik je istaknuo i kako odredba čl. 2. Ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna te da se ništetnost ove odredbe procjenjuje sukladno ZZP/03 odnosno odredbama čl. 81., 84. i 87. Navodi da je odredba iz čl. 2. Ugovora o kreditu odredba koja se tiče cijene budući da je kamata cijena koju korisnik kredita plaća na ime odobrenog kredita. Tuženik smatra da se sa tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, a s obzirom na to da je bio upoznat s načinom određivana kamatne stope te da je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Navodi kako je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva i lako razumljiva te da nije u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja. Poziva se na pojedine odluke Županijskih sudova, izvadak iz članka HNB- a. Tuženik navodi kako je tijekom ugovornog odnosa sa tužiteljem mijenjao kamatnu stopu sve sukladno Ugovoru o kreditu te da je volja ugovornih strana bila da kamatna stopa bude promjenjiva. Tuženik smatra kako odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne te ističe da čak i kad bi se utvrdilo da su odredba o promjenjivosti kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli ništetne da iste ne bi dovele do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu jer navedene odredbe ne predstavljaju bitne sastojke Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 1021. ZO0-a, a što da je utvrdio i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi posl. br. Pž- 6632/17 (str. 51. Presude VTS-a) prema jer su bitni sastojci Ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je to utvrđeno ugovorom. Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao ni pretpostavke za primjenu pravila o stjecanju bez osnove, odnosno da nije dokazao zašto bi se trebalo smatrati da pravne osnove nema ili da je otpala. Navodi da tužitelj u konkretnom slučaju uopće nije dokazao da je tražene iznose tuženiku on osobno platio odnosno da je došlo do prijelaza njegove imovine u imovinu tuženika. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Zaključno predlaže odbiti glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te da se tužitelj obveže na plaćanje parničnog troška tuženiku.

3. U podnesku od 26. kolovoza 2021. tužitelj je uredio podredni tužbeni zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi: čitanjem ugovora o kreditu broj 216-477/2005, otplatnog plana, priložene sudske prakse, priloženih reklamnih materijala, priloženih stručnih članaka, otplatnog plana za kredit od 17. kolovoza 2018., specifikacije uplata, specifikacije uplata od 14. veljače 2019., prometa po predmetnom kreditu, pregleda promjena kamatnih stopa, cjelokupnog otplatnog plana, vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije S. K.,

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

6. Podredan tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U odnosu na tužbeni zahtjev navodi se kako ovaj sud smatra da se ne bi radilo o ništetnom ugovoru u cijelosti već o ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba, odnosno o situaciji iz članka 105. Zakona o obveznim odnosima ( Sl.l. broj: 29/78, 39/85, 57/89, " Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 , dalje u tekstu ZOO ) a obzirom da je predmetni ugovor zaključen dana 9. studenoga 2005. Upravo zbog toga sud cijeni glavni tužbeni zahtjev neosnovanim, a smatra osnovan podredan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim pojedinih ugovornih odredaba kao i zahtjev za isplatu razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj 216-477/2005 do koje je došlo uslijed primjene kombinacije valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope, a što će se obrazložiti u nastavku.

8. Čitanjem Ugovora o kreditu broj: 216-477/2005, solemniziranog kod JB Z. P., u S., dana 9. studenoga 2005.g., pod posl. br. OU-814/05, u bitnome je utvrđeno da su istog zaključile parnične stranke i to tuženik kao kreditor, tužitelj kao korisnik kredita i fiducijarni dužnik i M. R. kao sudužnik. Kredit je iznosio 25.995,00 CHF po srednjem tečaju H. – A. – A. B. d.d. na dan korištenja,

a ugovorene su redovna kamatna stopa od 5,25% promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d., naknada od 1,50% koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita, rok otplate iznosio je 84 mjeseca, a namjena kredita je bila potrošački kredit za kupnju novog motornog vozila. Kao način otplate ugovoreno je plaćanje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H.-A.- A. -B. d.d. za CHF na dan plaćanja. Ovo među parničnim strankama nije niti bilo sporno tijekom postupka.

9. Međutim, među strankama je sporno jesu li tužitelju prilikom zaključenja predmetnog ugovora u kojemu se glavnica kredita veže za valutu CHF objašnjeni razlozi i kriteriji na temelju kojih bi tužitelj kao prosječni korisnik kredita mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovorene valutne klauzule te je li se o ugovornoj odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu pojedinačno pregovaralo; je li odredba i/ili nejasna, i /ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva te na posljetku je li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja). Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, a istaknut je i prigovor zastare.

10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (Narodne novine 96/03.), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik u razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika. Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11. Prema mišljenju ovog suda, kad je u sporovima za zaštitu kolektivnih prava i interesa pravomoćno odlučeno da su ništetne odredba koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope te ugovaranje valute uz koju je vezana

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

glavnica švicarski franak, u ugovorima koje je sklapao tuženik, to se ne može tuženik u ovoj parnici svojim argumentima i predloženim dokazima "obraniti" od pravnih učinaka navedenih odluka.

Zbog navedenoga stav je ovog suda da nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

12. Slijedom navedenoga, ovaj sud pozivom na odredbe članka 81. stavka 1., 2. i 4. ZZP/03 ( kojoj odgovaraju odredbe članka 96. st. 1., 2. i 3. Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, dalje ZZP) te članka 87. stavaka 1. i 2. ZZP/03 prihvaća tužbene zahtjeve iz točaka I. i II. tužbenog zahtjeva.

13. Nadalje valjalo je raspraviti i o zahtjevima tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj: 216-477/2005, a zbog primjene valutne klauzule u švicarskom franku te promjenjive kamatne stope.

14. Sudski vještak za knjigovodstvo i financije S. K. u vještačenju je naveo kako je, a pod pretpostavkom da je bila ugovorena fiksna kamatna stopa od 5,25% i da je bio kredit u kunama u glavnici obračunatoj prema tečaju 1 CHF = 4,775416 na dan kredita, ukupno pretplaćeno 16.018,59 kn od čega bi 4.952,01 kn bila razlika između anuiteta obračunatih po promjenljivim kamatama i anuiteta obračunatih po fiksnim kamatama, a 11.066,57 kn razlika između iznosa dobivenih po promjenljivom tečaju CHF na dan uplate svakog anuiteta i istog obračuna po fiksnom tečaju 1 CHF= 4,775416 kn. Ovaj izračun odnosi se na podredan tužbeni zahtjev te tužitelj točno ovoliko istim i potražuje.

Vještak je dao i mišljenje da je banka tužitelju na ime isplate protuvrijednosti kredita isplatila iznos od 124.136,94 kn, a da je tužitelj banci isplatio iznos od 164.628,00 kn. Ovaj izračun zatražen je s obzirom na glavni tužbeni zahtjev. Sud smatra da je izrađeno vještačenje stručno i objektivno te prihvaća utvrđenja iz istog odnosno smatra da je sudski vještak točno izračunao razliku pretplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, a zbog primjene valutne klauzule te promjenjive kamatne stope.

15. U odnosu na prigovor zastare tuženika sud isti ocjenjuje neosnovanim jer je donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine u odnosu na kamatu i presude Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutu zastara počela teči ispočetka pa do podnošenja tužbe 31. kolovoza 2018. i konačno uređenog tužbenog zahtjeva u odnosu na traženje po primjeni valute nije protekao petogodišnji rok zastare za tražbine stečene bez osnove u smislu odredbe članka 210. ZOO-a i 371. ZOO-a jer zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. stavka 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

16. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91,91/92, 58/93,112/99,88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP) , a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine broj 142/12, 103/14 i 107/15 dalje: Tarifa) koja je

Posl. broj: Ref 51P: P-4021/2018-32

bila na snazi u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužitelju pripada trošak sastava tužbe, zastupanje na 4 ročišta od ( 20.03.2019., 03.12.2019., 10.11.2021. i 01.03.2021. ), sastava 3 podneska ( 27.03.2019., 06.09.2019. i 26.08.2021.), za svaku radnju po 100 bodova sukladno Tbr.7.t.1., 8.t.1. i 9.t.1.Tarife, odnosno ukupno 800 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednako 10,00 kuna ( Tbr. 50) iznosi 8.000,00 kuna, te uvećano za trošak PDV-a od 25% u iznosu od 2.000,00 kuna sveukupno iznosi 10.000,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja 2.500,00 kuna te trošak sudskih pristojbi na tužbu od 755,00 kuna te presudu od 755,00 kuna sveukupno iznosi 14.010,00 kuna.

U Splitu, 7. travnja 2022. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika

- spis