Republika Hrvatska

Općinski sud Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 P-121/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu po sutkinji Karmen Ošpuh, kao sucu pojedincu, po prijedlogu odluke više sudske savjetnice - specijalistice Helene Đud, u pravnoj stvari tužitelja D. K., OIB … iz V., kojeg zastupa punomoćnik D. T., odvjetnik u V., protiv tuženika E.&S. B. d.d., OIB …, R., kojeg zastupaju punomoćnici iz OD M., K. & P. d.o.o., odvjetnici u Z., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 3. ožujka 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te objave presude 7. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici E.&S. B. d.d., R. da tužitelju D. K. isplati iznos od 60.184,72 kuna (slovima: šezdeset tisuća sto osamdeset četiri kune i sedamdeset dvije lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2012. do isplate po stopi prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici E.&S. B. d.d., R. da tužitelju D. K. naknadi troškove postupka u iznosu od 8.061,09 kuna (slovima: osam tisuća šezdeset jedna kuna i devet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2022. do isplate po stopi prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. ožujka 2021. podnio tužbu protiv tuženice radi isplate. Činjenično obrazlažući predmet spora navodi da se njegovo potraživanje odnosi na isplatu iznosa u visini od 60.217,75 kn, a za koji iznos je tužitelj preplatio rate kredita temeljem ugovora o kreditu zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita. Pojašnjava da je kao korisnik kredita 2. studenoga 2004. s tuženikom kao davateljem kredita sklopio Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51400607- 5102100297, a koji kredit je tužitelj tuženici u cijelosti otplatio. Ugovorom o kreditu tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 50.645,11 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a tužitelj se obvezao navedeni iznos kredita otplatiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta. U čl. 7. istog ugovora bilo je ugovoreno da se kredit otplaćuje u u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju Banke za CHF važećem na dan odobrenja žiro-računa Banke, a prema uručenom otplatnom planu. Navodi da tuženik nije postupao po načelu savjesnosti i poštenja u odnosu na tužitelja kao potrošača, budući da je u ugovoru o kreditu ugovorio i nepoštene i ništetne odredbe na način da je ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj napominje da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima se ugovorima o kreditu, konkretno koje je sklapao i tuženik, ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a sve to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja a imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Presuda Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. je donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa potrošača, pa tužitelj ukazuje na obveznu primjenu pravnih utvrđenja iz navedene presude u individualnim parničnim postupcima koje pokreću potrošači kao tužitelji, a sve temeljem odredbe čl. 502c. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na obveznu primjenu pravnih utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17- 10 od 14.06.2018. godine tužitelj ističe kako je valuta CHF specifična valuta, a specifičnost tzv. ''valute utočišta'' bila je poznata tuženiku, banci, međutim rizik švicarskog franka kao valute ne znajući za opisani rizik preuzeo je tužitelj kao potrošač. Banka u ugovorima u kojima se glavnica vezuje za CHF ugovaranjem prihvaća opći rizik valutne klauzule, a potrošač prihvaća i opći rizik valutne klauzule i dodatni rizik koji je specifičan za CHF kao ''valutu utočišta'', pri čemu banka navedeni rizik razumije, a potrošač istog nije niti svjestan niti ga razumije. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Nakon provedenog knjigovodstveno - financijskog vještačenja tužitelj je djelomično povukao tužbu radi isplate iznosa od 33,03 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je sud 3. ožujka 2022. donio rješenje kojim je tužbeni zahtjev tužitelja D. K. protiv tuženika E. & S. bank d.d. radi isplate iznosa od 33,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom povučen. Citirano rješenje je postalo pravomoćno 3. ožujka 2022. Kako je tužitelj podneskom od 11. siječnja 2022. (strana 236-237 spisa) odredio tužbeni zahtjev kojim potražuje ukupan iznos od 60.184,72 kuna sa pripadajućom kamatom to je sud odlučivao upravo o tom tužbenom zahtjevu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe prigovor zastare tražbine smatrajući da se za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koje je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima, a to u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra kako zaključci Visokog trgovačkog suda u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, obzirom je taj sud ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi u smislu reklama i oglasa, a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se u pojedinačnim postupcima kao u konkretnom, moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Tvrdi da su tužitelju bile dostupne sve informacije vezane uz sklapanje ugovora o kreditu na način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Tužena ističe da nije ostvarila ekstra profit na tečajnim razlikama, jer je i sama zadužena u CHF, te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. U vezi promjene kamatne stope, tvrdi da je promjenu izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Smatra nadalje da nije pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa. Tuženik stavlja i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 4.795,27 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (str. 7-44 spisa), dokumentacija tuženika (str. 58-119, 132-200, 242-249), iskaz svjedoka R. K. (str. 205), nalaz i mišljenje vještaka (str. 217-233) te iskaz tužitelja D. K. saslušanog kao stranke u svrhu dokazivanja. Druge dokaze sud nije provodio jer ih stranka nisu predlagale, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne i zakonite odluke.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sve u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19 dalje: ZPP) sud je sud je odlučio kao u izreci presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa u visini od 60.184,72 kuna, a za koji iznos je tužitelj preplatio rate kredita temeljem ugovora o kreditu zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke 2. studenoga 2004. zaključile Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607- 5102100297 (u nastavku Ugovor o kreditu) i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženica kao kreditor, da je navedenim kreditom se banka kao kreditor obvezala korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koje odgovara protuvrijednosti od 50.645,11 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, da je rok otplate kredita 240 mjeseca plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan korištenja kao i da je tužitelji otplatio predmetni kredit sukladno otplatnom planu.

8. Sporno je između stranaka je li ugovaranjem valutne klauzule u tužitelj preplatio kredit isplaćen temeljem ugovora o kreditu kao i je li nastupila zastara potraživanja.

9. Odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 ~ dalje ZOO) dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti. Slijedom navedene odredbe jasno je da je zakonom dopušteno ugovaranje valutne klauzule u ugovorima o kreditu. Obzirom na prednje, a što je po mišljenju suda i nesporno između stranaka nema dvojbe da su stranke, pa tako i tuženik, mogle ugovarati ugovore o kreditu na način da su ugovarale valutnu klauzulu, a to sukladno naprijed citiranim propisima. Međutim sporno je između stranaka je su li te odredbe ugovora bile ugovorene na zakonit način, a to prvenstveno uvažavajući odredbe Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o potrošačkom kreditiranju.

10.Odlukom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđeno da su tamo tuženici, s tim da je ovdje tuženik bio 3. tuženik, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. Prema odredbi iz čl. 502.c ZPP- a te čl. 118. ZZP-a navedena utvrđenja vežu i ovaj sud, a to tim više što se tužitelj i poziva u ovoj tužbi upravo na ta utvrđenja.

11.U svezi predmetnog pregovaranja i informiranja sud je saslušao svjedoka R. K., djelatnika banke koji je u bitnom dao prikaz uobičajenog postupanja tuženika. Ujedno je naveo da klijentima kod podizanja kredita nisu davali bilo kakva upozorenja i objašnjenja što zapravo znači da je ugovor vezan uz valutnu klauzulu u CHF. Tužitelj je u svom iskazu iskazao da nije mogao pojedinačno pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu

. Sud je iskaz saslušanog svjedoka i tužitelja ocijenio kao objektivan i vjerodostojan.

12.Iz navedenih iskaza sud zaključuje da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj navedenih odredbi te da tuženik nije u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule u CHF utemeljene na potpunoj obavijesti.

13.Iz navedenog proizlazi da je u ugovoru o kreditu koji je zaključio tužitelj s tuženikom 2. studenoga 2004. ništetna odredba koja se odnosi na vezanje glavnice kredita na valutu CHF. Iz samog ugovora koji se nalazi u spisu jasno je vidljivo da je upravo tuženik pripremio sadržaj tog ugovora i praktično da se radi o tipskom obrascu ugovora o kreditu koji je tuženik u to vrijeme zaključivao sa potrošačima – korisnicima kredita. Navedene odredbe Ugovora o kreditu su po ocjeni ovog suda jasne i lako uočljive, no njihov doseg nije lako razumljiv potrošaču koji nije ekonomske (bankarske) struke, pri čemu nije dovoljno da su iste samo gramatički razumljive potrošaču.

14.Usput se navodi, da saslušanje svjedoka i tužitelja na okolnost zaključenja ugovora nije ni bilo prijeko potrebno obzirom na stavove zauzete u aktualnoj sudskoj praksi. Naime, u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i Visokim Trgovačkim sudom RH posl. br. Pž-7129/13, kako je ranije već navedeno, utvrđeno je da je tuženik uz ostale banke koje su bile tuženici u tom postupku, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača- korisnika kredita, tako da je u ugovoru o kreditu (razdoblje od 10. rujna 2003. - 31. prosinca 2008.g.) koristio nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ovo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi posl. br. Revt-249/14, od 09. travnja 2015. g. Nadalje, čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, propisuje da takva presuda obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošači osobno pokrenu radi restitucije, koju traže zbog postupanja tuženika. Osim toga, odredba čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavka 1 ZPP-a), da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud je vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Radi se upravo o takvom slučaju u kojem se tužitelji poziva na parnicu koja se povodom kolektivne tužbe vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i pred Visokim Trgovačkim sudom RH (Pž- 7129/13). Iz navedenih razloga, bilo je gotovo suvišno saslušavati navedenog svjedoka i tužitelja, jer je u spomenutom postupku povodom kolektivne tužbe koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj spor, utvrđeno da su banke znale za rizik koji nosi CHF, ali o tome nisu obavijestile potrošače, pa nisu postupile moralno, savjesno, pošteno. Ugovorne odredbe kojima je vezana glavnica iz ugovora o kreditu, za valutu CHF bile su uočljive i jasne, međutim, nisu bile razumljive, te je na taj način stvorena znatna neravnoteža između prava i obveza ugovornih stranaka na štetu potrošača pa se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Ovakav stav zauzet je i od strane Vrhovnog suda RH u presudi broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.

15.Valja reći i da je točno da odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14) govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužitelju je plaćanjem anuiteta prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja, nastala šteta, dok je tuženik s druge strane stekao nepripadnu korist na temelju ništetnih odredbi (predmetni stav izražen je i u odlukama ŽS Zagreb, br. Gž-1556/21 od 8. 6. 2021., ŽS Zadar br. Gž-266/21 od 9. 6. 2021.).

16.Vezano za prigovor zastare u pogledu „ valutne klauzule u CHF“ primjenjuje se odredba čl. 502 c ZPP-a. Sud nalazi da prigovor zastare u odnosu na traženje preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule u CHF nije osnovan jer zastarni rok od 5 godina teče od dana pravomoćnosti presude donijete pred Vrhovnim trgovačkim sudom RH posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da se radi o nepoštenoj i ništetnoj ugovornoj odredbi. Obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplatu kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena 9. ožujka 2021. to proizlazi da je podnesena unutar zastarnog roka. Jednako tako i građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na sjednici 30. siječnja 2020. donio je zaključak koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora".

17.S obzirom na navedeno, kako se radi o ništetnim ugovornim odredbama sukladno čl. 323. ZOO-a svaka strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvih odredbi.

18.Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tuženika sud je sukladno predloženom izveo dokaz financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za računovodstvo i financije N. J..

19.Vještakinja je utvrdila koliko je tužitelj platio više tuženiku prema Ugovoru o kreditu zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i to sve u periodu od sklapanja ugovora o kreditu do zadnje uplate tužitelja.

20.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje N. J. proizlazi da je tužitelj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita tužitelj je do 25. svibnja 2012. više uplatio 60.184,72 kuna sa datumima dospijeća navedenim u nalazu.

21. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje N. J. sud isti prihvaća u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke.

22.Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je dostavio očitovanje iz kojeg proizlazi da je u cijelosti suglasan s istim te je podneskom od 11. siječnja 2022. odredio tužbeni zahtjev, dok tuženica u podnesku od 17. siječnja 2022. osporava nalaz i mišljenje vještaka navodeći u bitnome kako nema prigovora na matematički izračun, no istaknuo je kako ostaje kod istaknutog prigovora radi prijeboja navodeći da potraživanje tužitelja treba umanjiti za iznose mjesečnih anuiteta koji su nastali u razdobljima primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita s obzirom da se odnos parničnih stranaka svodi na te početno ugovorene parametre.

23.U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja, valja ukazati da je vještakinja u svojem nalazu i mišljenju navela da je u jednom periodu tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita te da je navedeno uzeto u obzir u izračunu razlike koji je prezentiran u tabeli broj 4, a vidi se u iskazanim negativnim brojevima (manje plaćeno). Obzirom da iskazana razlika više plaćenog u iznosu od 60.184,72 kuna već uključuje prijeboj za manje plaćene iznose kada je tečaj bio niži od tečaja na dan isplate kredita sud istaknuti prigovor prijeboja tuženice ne može prihvatiti.

24.Obzirom je vještakinja u cijelosti udovoljila nalogu suda iz rješenja suda kojim je određeno vještačenje te u skladu s istim izradila svoj nalaz i mišljenje koji je detaljno i stručno obrazložila, tim više što niti stranke nisu na sam matematički izračun imale primjedaba, a tuženik je na ročištu održanom 3. ožujka 2022. izričito izjavio da ne traži da se vještak usmeno sasluša, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te sukladno istome utvrdio visinu preplaćenih tj. bez osnove od strane tuženice stečenih iznosa.

25.Ovdje valja napomenuti kako, prema ocjeni suda, nisu osnovani prigovori tuženika da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena samo na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena prava pojedinih članova grupacije, koji traže zaštitu. Naime, sudska praksa je već zauzela stav o takvim prigovorima, naglašavajući da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakon o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede iz čl. 106.1. toga zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, o čemu se radi u ovom slučaju. Inače, u ovom postupku su čak provedeni i dokazi na temelju kojih rezultata je utvrđeno da upravo u konkretnom slučaju, u odnosu na samog tužitelja, banke predmetne ugovorne odredbe nisu koristile prema načelu savjesnosti i poštenja, te da se o odredbi koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu nije pojedinačno progovaralo.

26. Budući da tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu sukladno utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka, to je sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti temeljem odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

27.Na dosuđeni iznose valjalo je tužitelju priznati i zakonsku zateznu kamatu. Ovdje valja istaknuti kako su tužbom obuhvaćene uplate sa zaključno 25. svibnja 2012. kada je izvršena konačna otplata kredita. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno je nepošteno postupanje banaka prilikom ugovaranja valutne klauzule pa je onda jasno da su banke nesavjesno postupale slijedom čega kamata ima teći od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa sukladno čl. 1115. ZOO-a, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka. Međutim, kako tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 60.184,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2012. do isplate, dakle na ukupan iznos glavnice, a ne na svaki pojedini iznos sa kamatom tekućom od 2. prosinca 2011., sud je sukladno zahtjevu tužitelja dosudio tužitelju kamatu na glavnicu tekuću od 26. svibnja 2012. do isplate. Odluku o visini zatezne kamate sud temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a.

28.Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

29.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. i čl. 155. ZPP-a, a visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora.

30.Sud je potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a ocijenio zahtijevani trošak tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr .7. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14,118/14, 107/15 – u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak sastava obrazloženog podneska kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu od 1. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr. 8. t. 1.Tarife, trošak sastava obrazloženog podneska od 11. siječnja 2022. kojim se tužitelj očituje na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 1.000,00 kn temeljem Tbr. 8. t. 1. i 42. Tarife, zastupanja na ročištu održanom 16. lipnja 2021. 30. rujna 2021. te na ročištu 3. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife za svako od ročišta. Tužitelju je priznat i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 476,09 kn, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 960,00 kn, sve sukladno Tbr. 1. točka 1. i Tbr. 2. t. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19) te trošak vještačenja u iznosu od 625,00 kn. Kao nepotreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a sud je ocijenio trošak vještačenja učinjenog prije podnošenja tužbe u iznosu od 1.250,00 kuna te trošak sastava podneska od 24. siječnja 2022. u kojem se i u bitnome ponavljaju već izrečeni stavovi u ranijim podnescima za koje je tužitelju priznati trošak za sastavljanje podneska.

31.Iz naprijed navedenog proizlazi da je sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od ukupno 8.061,09 kuna te je stoga odlučeno kao u točci II/ izreke presude.

32.Tužitelju je na troškove postupka dosuđen i iznos zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate i to sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17).

33.Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu 7. travnja 2022.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Pouka o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1/ Tužiteljica po punomoćniku D. T., odvjetniku u V.

2/ Tuženik po punomoćnicima u OD M., K. & P. d.o.o., odvjetnicima u Z.

3. spis