Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-eu-3/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. B., zbog kaznenog djela iz članka 212. stavak 1., članku 223. stavak 1., članku 224. stavak 1. broj 2, varijanta 2. broj 5., članku 22., članku 23. stavak 1., članku 52. Kaznenog zakonika Republike Njemačke, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Kv-eu-3/2021-9 od 9. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2022.,

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba osuđenog Z. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Kv-eu-3/2021-9 od 9. veljače 2022., pod točkom I. izreke navedeno je da se utvrđuje se da je osuđeni, Z. B. (s osobnim podacima kao u izreci pobijane presude), trenutno u kazneno popravnom domu J. K., A., … K., presudom Prvog županijskog suda u Münchenu broj 2 Ks 128 Js 142182/19 od 2. ožujka 2020. koja je postala pravomoćna 4. kolovoza 2020.,proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva iz nehaja u produljenom kaznenom djelu sa opasnim tjelesnim ozljedama sukladno članku 212. stavak 1., članku 223. stavak 1., članku 224. stavak 1. broj 2, varijanta 2. broj 5., članku 22., članku 23. stavak 1., članku 52. Kaznenog zakonika Republike Njemačke, jer je: na dan 1. svibnja 2019. godine oko 21,15 sati došlo do glasne svađe između optuženog i njegovog brata blizanca S. B., do koje je došlo činjenicom da je optuženi htio nagovoriti brata da ode na spavanje. U tu raspravu se umiješao M. T. koji je S. B. uhvatio za vrat kako bi ga odvukao od optuženog i gurnuo uza zid. S. B. je potom izvrijeđao M. T. riječima „jebat ću ti majku“, nakon čega ga je M. T. nekoliko puta udario šakom u glavu od vrha do dna. S. B. skliznuo je uz zid na pod, pogođen udarcima šakom. Nakon toga M. T. ga je pustio i nije mu više zadavao udarce. Međutim, sada je optuženi ustao sa svog mjesta i gurnuo stolicu prema M. T., nakon čega je on prišao optuženom. Ovaj je pak zamolio M. T. da ostavi njegova brata na miru i prišao je M. T. Nastala je svađa između optuženog i M. T.. Nakon što je M. T. optuženom zadao prvi udarac, optuženi je sa stola uzeo staklenu bocu piva od 0,5 l i njome udario M. T. u bočnu stranu glave. Tijekom svađe između optuženog i M. T., ponovno je ustao i S. B. koji se ponovno umiješao u raspravu. Optuženi je potom razbio staklenu bocu na rubu stola i četiri puta zabio razbijeni dio boce u trbuh, odnosno leđa M. T., bez da je M. T. u ovoj situaciji njega napao. Optuženi je barem s odobravanjem prihvatio da bi M. T. mogao umrijeti od zadobivenih ozljeda. Optuženi je po obilnom krvarenju koje je odmah počelo prepoznao da će M. T. bez hitne liječničke pomoći umrijeti od zadobivenih ozljeda. Međutim, nije ništa poduzeo kako bi pomogao M. T. Optuženi u vrijeme počinjenja zločina nije bio neznatno pijan. Optuženi je imao koncentraciju alkohola u krvi od maksimalno 2,33 promila. Međutim, zbog pijanog stanja krivnja optuženika nije niti ukinuta niti značajno smanjena. Bio je dezinhibiran samo zbog alkohola. Zbog navedenih kaznenih djela osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina. U navedenu kaznu zatvora je osuđeniku uračunato 917 dana provedenih u istražnom pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora, a izračun je izvršen na dan 2. studenog 2021. Dvije trećine kazne osuđenik će izdržati na dan 29. travnja 2023., a istek kazne računa se s danom 29. travnja 2025.

1.1. Nadalje, pod točkom II. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 89. stavak 1. u svezi s člankom 91. stavak 1. točka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (NN broj: 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 68/18. ,70/19. i 141/20. - u daljnjem tekstu ZPSKS-EU) priznaje se pravomoćna i izvršna presuda Prvog županijskog suda u Münchenu broj 2 Ks 128 Js 142182/19 od 2. ožujka 2020. koja je postala pravomoćna 4. kolovoza 2020., kojom je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva iz nehaja u produljenom kaznenom djelu sa opasnim tjelesnim ozljedama sukladno članku 212. stavak 1., članku 223. stavak 1., članku 224. stavak 1. broj 2, varijanta 2. broj 5., članku 22., članku 23. stavak 1., članku 52. Kaznenog zakonika Republike Njemačke, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

1.2. Pod točkom III. izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da kazneno djelo označeno u točki I. izreke presude opisano i kažnjivo kao kazneno djelo pokušaja ubojstva iz nehaja u produljenom kaznenom djelu sa opasnim tjelesnim ozljedama sukladno članku 212. stavak 1., članku 223. stavak 1., članku 224. stavak 1. broj 2, varijanta 2. broj 5., članku 22., članku 23. stavak 1., članku 52. Kaznenog zakonika Republike Njemačke odgovara po bitnim obilježjima kaznenom djelu ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi sa člankom 34. Kaznenog zakona (NN 125/12, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11.), a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od najmanje pet godina zatvora.

1.3. Pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 91. stavak 1., 5. i 6. ZPSKS-EU, kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina izrečena osuđenom Z. B. pravomoćnom i izvršnom presudom Prvog županijskog suda u Münchenu broj 2 Ks 128 Js 142182/19 od 2. ožujka 2020. koja je postala pravomoćna 4. kolovoza 2020. je usklađena s domaćim pravom te je osuđenom Z. B., na temelju članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

1.4. Pod točkom V. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, osuđenom Z. B. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato 917 dana provedenih u istražnom pritvoru i na izdržavanju kazne zatvora, a izračun je izvršen na dan 2. studenog 2021., te nadalje.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi Z. B. po branitelju, odvjetniku V. G., bez navođenja zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „odbije zamolbu Savezne Republike Njemačke za priznanjem pravomoćne i izvršne presude Prvog županijskog suda u Minhenu broj 2 Ks 128 Js 142182/19.“

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Sukladno članku 132. ZPSKS-EU u svezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba nije osnovana.

6. Nije u pravu osuđenik kada u žalbi navodi da nisu ispunjene pretpostavke za priznanje presude Prvog županijskog suda u Münchenu jer da iz njenog dispozitiva, odnosno prijevoda na hrvatski jezik nema niti jednog podatka o mjestu počinjenja radnje kaznenog djela, a koji podatak očito crpi iz činjenice što prvostupanjski sud pod točkom I. izreke pobijane presude nije naveo mjesto počinjenja kaznenog djela, jer iz same presude Prvog županijskog suda u Münchenu broj 2 Ks 128 Js 142182/19 od 2. ožujka 2020. kao i prijevoda presude na hrvatski jezik, suprotno ranije iznesenoj tvrdnji žalitelja, jasno proizlazi da je u razlozima presude uz opis radnje kaznenog djela navedeno i mjesto počinjenja kaznenog djela i to Oberndorfer Straße 4 u Feldkirchenu, 85622 Feldkirchen.

7. S tim u vezi valja istaknuti da je činjenični opis kaznenog djela (koji sadrži i mjesto počinjenja kaznenog djela), za koje je osuđena osoba u postupku priznanja strane presude, obvezan dio zahtjeva za priznanje presude, potvrde iz članka 103. ZPSKS- EU, odnosno strane presude čije se priznanje traži, budući da bez tog djela ne bi bilo moguće ispitati postoji li koja od osnova za odbijanje priznanja i izvršenja po članku 94. ZPSKS-EU, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno jer i presuda čije se priznanje traži i njen prijevod i potvrda iz članka 103. ZPSKS-EU sadrže činjenični opis kaznenog djela.

7.1. No, činjenični opis kaznenog djela za koje je izrečena kazna zatvora presudom čije se priznanje i izvršenje traži, nijednom odredbom ZPSKS-EU nije predviđen i kao obavezni dio odluke kojom se utvrđuje da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za priznanje presude i izvršenje kazne zatvora izrečene tom stranom presudom, zbog čega je izreka pobijane presude nepotrebno opterećena činjeničnim opisom kaznenih djela (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Kž-eu-4/2017. od 19. srpnja 2017. i rješenje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-eu- 5/2021. od 26. listopada 2021.), ali ta okolnost kao i činjenica što u tom činjeničnom opisu nije naznačeno mjesto počinjenja ne čine pobijanu presudu nerazumljivom.

8. Razmotrivši razloge pobijane presude, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 91. ZPSKS-EU za priznanje strane presude i određivanje izvršenja kazne, kao i da ne postoje razlozi za obligatorno odbijanje priznanja strane presude iz članka 94. stavka 1. točaka 1.-5. ZPSKS-EU zbog čega je osnovano pobijanom presudom priznao presudu Prvog županijskog suda u Münchenu broj 2 Ks 128 Js 142182/19 od 2. ožujka 2020. koja je postala pravomoćna 4. kolovoza 2020. te je nad osuđenikom valjano odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) godina u koju mu je uračunato i vrijeme za koje je bio lišen slobode.

9. Bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude su žalbeni navodi o tome da žalitelju nije ostavljen „original“ presude Prvog županijskog suda u Münchenu niti njen prijevod na hrvatski jezik, jer ne postoji takva zakonska obveza prvostupanjskog suda kod donošenja odluke o priznanju strane presude, već je to bila dužnost Prvog županijskog suda u Münchenu, a branitelj optuženika u ovom postupku je imao mogućnost izvršiti uvid u spis i svu relevantnu dokumentaciju.

10. Slijedom svega navedenog, kako žalbom osuđenika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane presude te kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede kaznenog postupka iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., niti je na štetu osuđenika povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. na temelju odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.