Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-86/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženih G. M. i G. C., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 5. studenog 2021. broj K-Us-16/2021-31, u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog G. M. i njegovog branitelja, odvjetnika L. D.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba USKOK-a, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi G. C., za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točka 3. u vezi s člankom 326. stavak 1. i člankom 52. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, temeljem članka 329. stavka 1. točka 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

II Odbijaju se žalbe USKOK-a u ostalom dijelu i optuženog G. M. i optuženog G. C. u cijelosti kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašeni su krivima optuženi G. M. i optuženi G. C. zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – počinjenjem kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točka 3. KZ/11., u vezi sa kaznenim djelom protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i članka 52. KZ/11., za koje su, na temelju tog propisa, a uz primjenu članka 48. stavka 2. i članka 49. stavka 1. točka 3. osuđeni i to optuženi G. M. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a optuženi G. C. na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, a primjenom odredbe članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženom G. M. i optuženom G. C. izrečena je djelomična uvjetna osuda tako da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu svakom, a uvjetovani dio kazne zatvora iznosi 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci optuženom G. M., a 1 (jednu) godinu i 8 (osam) mjeseci optuženom G. C., ako za vrijeme od 4 (četiri) godine ne počine novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 57. stavak 5. KZ/11. vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

3. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11. optuženom G. M. u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava se vrijeme uhićenja od 4. srpnja 2018. do 5. srpnja 2018.

4. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. uz primjenu članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi G. M. i optuženi G. C. dužni su snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.500,00 (dvijetisućeipetsto) kuna svaki.

5. Protiv te presude žalbe su podnijeli USKOK te optuženi G. M. i optuženi G. C..

6. USKOK se žali zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi ( članak 467. točka 4. u svezi članka 471. stavka 1. točka 1. ZKP/08.) prema optuženima G. M. i G. C. te predlaže da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženima G. M. i G. C. izrekne kazne zatvora.

7. Optuženi G. M. žali se po branitelju, odvjetniku L. D. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. i 2. ZKP/08.) i odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženi G. M. oglasi krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11. i da mu se izrekne uvjetna osuda ili preinači u odluci o kazni na način da se neuvjetovana kazna zatvora od 1 (jedne) godine zamijeni radom za opće dobro ili ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

8. Optuženi G. C. žali se po branitelju, odvjetniku mr.sc. A. N. zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi (467. točka 4. u svezi članka 471. stavka 1. točka 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i presudom preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi.

9. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi Goran Miletić po branitelju odvjetniku L. D. s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

10. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

11. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog G. M. i njegovog branitelja, odvjetnika L. D., a u odsutnosti uredno izviještenog optuženog G. C. i njegovog branitelja, odvjetnika mr.sc. A. N. i državnog odvjetnika, u skladu s odredbom članka 475. stavka 4. ZKP/08.

12. Žalba USKOK-a je djelomično osnovana i to u odnosu na optuženog G. C., dok žalbe optuženog G. C. i optuženog G. M. i žalba USKOK-a u odnosu na optuženog G. M. nisu osnovane.

13. Uvodno treba istaknuti da je ranije u ovom predmetu bila donesena također osuđujuća presuda, koja je, prihvaćanjem žalbe optuženog G. C., a u povodu te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na optuženog G. M. ukinuta zbog utvrđenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 14. travnja 2021. broj I Kž-Us-7/2021-6.

14. U odnosu na žalbe optuženog G. M. (zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni) i USKOK-a ( zbog odluke o kazni).

14.1. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženi G. M. ponavlja ranije iznijetu obranu da nije bio pripadnik zločinačkog udruženja kojeg je organizirao D. B. radi prebacivanja ilegalnih migranata s teritorija R. H. u R. S., i da nije bio svjestan da djeluje u sastavu zločinačkog udruženja.

14.2. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, ovaj sud drugog stupnja nalazi da optuženi G. M. svojim žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

14.3. Protivno tvrdnjama iz žalbe, sud prvog stupnja je zaključak o krivnji optuženog G. M. temeljio na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, i to nadziranoj komunikaciji i sadržaju telefonskih razgovora i SMS poruka te činjenica utvrđenih iz pravomoćnih presuda u odnosu na ostale počinitelje. Upravo na temelju učestale telefonske komunikacije i sadržaja razgovora o dogovoru između više učesnika, radnjama poduzimanim na različitim lokacijama u više gradova (osiguravanje vozila, vožnja ostalih sudionika) ukazuje na njihov dogovor oko podjele posla odnosno da je svaki od njih, pa tako i ovaj optuženik jedna karika u nizu radnji koje doprinose ostvarenju djela. Dakle, pravilan je zaključak da je optuženi G. M. znao da se radi o zločinačkoj organizaciji, i da se suprotno žalbenoj tvrdnji ne radi o "ad hoc" postupanjima izvan sustava zločinačke organizacije.

14.4. Prigovori ovog optuženika o izostanku uspješnog prebacivanja migranata, te kriminalne aktivnosti koja se odvijala u kratkom periodu od 14 dana nisu od značaja za utvrđenje odlučnih činjenica koje je dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo iz članka 329. stavak 1. točka 3. KZ/11., a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a koje je prvostupanjski sud iznio u točkama 3.18. do 3.44. pobijane presude, radi čega žalba optuženog G. M. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

14.5. Nije u pravu optuženi G. M. kada pobija odluku suda prvog stupnja zbog odluke o kazni smatrajući je prestrogom, a ni USKOK kada tu kaznu smatra preblagom.

14.6. Optuženik nalazi da je prvostupanjski sud nakon što je u ponovljenom postupku vrednovao kao olakotne okolnosti djelomično priznanje djela i da je dobrovoljac Domovinskog rata uz ranije utvrđenu neosuđivanost, da je otac dvoje maloljetne djece i da se nije okoristio djelom, trebao znatnije smanjiti kaznu odnosno neuvjetovani dio od jedne godine zatvora zamijeniti radom za opće dobro.

14.7. Argumentirajući žalbu zbog odluke o kazni USKOK ističe da okolnosti od kojih ovisi odluka o kazni nisu pravilno vrednovane, da je optuženom G. M. trebalo kao otegotno cijeniti njegovu ulogu prve osobe do organizatora zločinačkog udruženja i da djelomično uvjetna osuda nije primjerena.

14.8. Razmatrajući iznijete žalbene prigovore optuženog G. M. i USKOK-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne.

14.9. Tako je prvostupanjski sud optuženom G. M. pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne, kada je olakotnim cijenio djelomično priznanje djela i da je dobrovoljac Domovinskog rata, da je neosuđivan, otac dvoje maloljetne djece, da se nije okoristio djelom, koje okolnosti u svom zbiru predstavljaju one okolnosti uslijed kojih je opravdano primijenjeno ublažavanje zakonom propisane kazne. Pri tome, okolnost njegove uloge u zločinačkoj organizaciji koju ističe USKOK nema otegotni značaj jer je uloge svim optuženicima odredio D. B., dok ih je optuženi G. M. samo slijedio i izvršavao. Ujedno je, zbog navedenog, procijenjeno opravdanim optuženom izreći djelomično uvjetnu osudu.

14.10. Optuženiku valja ukazati da njegov prijedlog da se neuvjetovani dio kazne u trajanju od jedne godine zamijeni radom za opće dobro nije osnovan jer se prema odredbi članka 55. KZ/11. može zamijeniti samo kazna zatvora u trajanju manjem od jedne godine.

14.11. Stoga, strožom kaznom, za koju se zalaže USKOK odnosno blažom kaznom, kako to sugerira optuženi G. M., imajući u vidu naprijed navedene okolnosti, ne bi se ostvarila svrha kažnjavanja propisana zakonom.

15. U odnosu na žalbu optuženog G. C. i USKOK-a zbog odluke o kazni.

15.1. USKOK ističe da olakotne okolnosti utvrđene kod optuženog G. C. nemaju značaj osobito olakotnih okolnosti i ne opravdavaju ublažavanje kazne, a zatim i primjenu djelomično uvjetne osude.

15.2. S druge strane, nasuprot ovakvim tvrdnjama USKOK-a, optuženi G. C. u izjavljenoj žalbi navodi da izrečena kazna nije pravedna, da nisu cijenjene osobne i imovinske prilike, da je nezaposlen, uzdržava staru i bolesnu majku i dvije psihički bolesne sestre, protek vremena i dugo trajanje postupka i da je trebalo izreći blažu kaznu.

15.3. Naime, prvostupanjski sud kao olakotno optuženiku uzima okolnost da se nije okoristio djelom i nesposobnost u obavljanju radnji, dok otegotno vrednuje osuđivanost zbog krađa i teških krađa ali ublažava njihov značaj jer se ne radi o istom djelu.

15.4. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora u ovako suprotstavljenim gledištima stranaka te je zaključio kako je žalba USKOK-a osnovana dok žalba optuženika nije prihvatljiva.

15.5. Naime, upornost u činjenju kaznenih djela optuženik je pokazao kroz višestruku osuđivanost, pretežito djela imovinskog karaktera, kao i da dosadašnje kazne uvjetne i bezuvjetne nisu optuženika odvratile od ponovnog činjenja kaznenog djela i to onog imovinskog karaktera. Ima li se na umu da protek vremena od počinjenja djela koji ipak nije predug (djela su počinjena u ožujku i travnju 2018.) i da je postupak dovršen gotovo u razumnom roku, a druge se okolnosti koje optuženik ističe u žalbi odnose na obiteljske prilike, ne mogu se smatrati olakotnim okolnostima u smislu osobito olakotnih i nema nikakvog razloga za primjenu instituta ublažavanja kazne, a nakon toga izricanje djelomične uvjetne osude.

15.6. Stoga, nakon što su prihvaćene po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne i otegotne okolnosti i one koje optuženik ističe u žalbi, njihovim pravilnim vrednovanjem trebalo je optuženog G. C. osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine koja je propisana kao najmanja kazna za kazneno djelo protiv javnog reda – počinjenjem kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točka 3. KZ/11., u vezi sa kaznenim djelom protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. i članka 52. KZ/11. za koje je optuženik oglašen krivim i osuđen.

15.7. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, ta se kazna ukazuje primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i samoj ličnosti počinitelja, stupnju njegove krivnje, pobudama zbog kojih su kaznena djela počinjena, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra odnosno svim okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Navedenom kaznom na potpuno nedvosmislen način izrazit će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, njome će se prvenstveno i u najvećoj mjeri utjecati na optuženika, kako se u svom budućem životu više ne bi ponašao na ovako neprimjeren i društveno neprihvatljiv način i kako više ne bi činio ovakva, ali i druga kaznena djela, ali isto tako poslat će se poruka i drugim članovima društvene zajednice kako ovakva neprimjerena i materijalnom koristi uvjetovana ponašanja nisu društveno prihvatljiva, a istovremeno utjecat će se i na svijest građanstva o pogibeljnosti i nedopustivosti činjenja kaznenih djela te opravdanosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Na taj način, ovakvom kaznom, prvenstveno će se ispuniti zahtjevi specijalne, a potom i generalne prevencije, a istovremeno će se ostvariti i druga svrha kažnjavanja propisana kaznenim zakonom. Takva kazna po ocjeni drugostupanjskog suda prikladna je za ostvarenje svrhe izricanja kazne iz članka 41. KZ/11.

16. Slijedom navedenog, a kako pri ispitivanju presude nisu nađene povrede iz članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 7. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.