Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-384/2021-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. H., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 30. rujna 2021., broj K-82/2015., u sjednici održanoj 7. travnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjene braniteljice optuženog D. H., odvjetnika D. G..,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog D. H. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi D. H., kojem je suđeno u odsutnosti, proglašen je krivim da je, na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude, počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., pa je na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine u koju kaznu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. siječnja 2012. do 11. siječnja 2012.
2. Na temelju članka 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da novčani iznos od 96.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi D. H. ostvario kaznenim djelom zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.
2.1. Utvrđeno je da je novčani iznos od 96.000,00 kuna imovina Republike Hrvatske.
2.2. Naloženo je optuženom Denisu Hećimović da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 96.000,00 kuna u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom D. H. naknaditi troškove kaznenog postupka na ime pola iznosa troškova financijskog vještačenja i to 4.944,60 kuna i na ime paušalne svote u iznosu od 1.000,00 kuna.
4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. H. po braniteljici, odvjetnici A.-M. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske navode žalbe ocijeni osnovanima, ukine pobijanu presudu u cijelosti i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., izvještena je braniteljica optuženika, odvjetnica A.-M. G. koja je u žalbi to zahtijevala. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjene braniteljice optuženika, odvjetnika D. G., te na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika, koji je o sjednici uredno izvješten, te optuženog D. H. kojem je suđeno u odsutnosti i koji je o sjednici izviješten putem e-oglasne ploče suda.
8. Žalba nije osnovana.
9. Optuženi D. H. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. koju nalazi u tome da je izreka presude proturječna razlozima presude jer u presudi nisu navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su potpuno nejasni. No, iznoseći konkretno u čemu bi se sastojale te povrede, optuženik u stvari dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je on počinio kazneno djelo za koje ga se tereti, to stoga jer je novac koji je podignuo s računa društva H. G. d.o.o. utrošio na ispunjavanje obveza prema radnicima u vidu isplata plaća i smještaja u V..
9.1. Međutim, prema ocjeni ovog suda pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi su potpuno jasni i bez proturječnosti sa izrekom presude. Druga je stvar što žalitelj subjektivno drži da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaća, ali to se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne označenu bitnu povredu,o čemu će biti riječi naknadno. Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. nije osnovana.
9.2. Nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i stavka 3. ZKP/08. Žalbom istaknuti prigovor da prvostupanjski sud nije prihvatio dokazne prijedloge obrane te da je time povrijeđeno pravo obrane optuženika je ustvari prigovor u vezi s povredom prava na obranu iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije odbio sve dokazne prijedloge obrane, a one koje je odbio valjano je i dostatno obrazložio. Tako je prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog obrane da se ispita svjedok J. L. koji je ispitan na raspravi 30. rujna 2021. (list 457 spisa), a u točki 10. pobijane presude iznijeti su valjani razlozi pri odbijanju dokaznih prijedloga obrane jer se radi o svjedocima čiji identitet zbog nedostatka osobnih podataka, unatoč pokušaju prvostupanjskog suda, nije bilo moguće utvrditi i pronaći njihove adrese, zbog čega se radi o neprikladnom prijedlogu koji je prvostupanjski sud osnovano odbio.
9.3. Osim toga, unatoč suđenju u odsutnosti optuženik je u početku sudjelovao u postupku, u dva navrata (7. siječnja 2012. i 12. studenog 2012.) davao je obranu pred istražnim sucem kada se obvezao dostaviti dokumentaciju kojim radnicima je isplaćena plaća i plaćen smještaj u V., tada je poimenično naveo M. i Z. T., I. S. i braću Đ., bez znanja njihovih adresa, osim da se radi o osobama iz B. i H.. Dakle, slijedom navedenog nije došlo do teške povrede prava na pravično suđenje i nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. i stavka 3. ZKP/08.
10. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da iz nalaza vještakinje za financije K. B. proizlazi kako za 11 radnika nisu isplaćene plaće, da prvostupanjski sud nije utvrdio kojih je to 11 radnika, a da iz obrane optuženika da je novac podizao s računa firme i novac za plaću davao "na ruke".
10.1. Međutim, protivno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je prihvaćanjem nalaza vještakinje i ocjenom iskaza svjedoka J. L. potpuno i pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i pravilno zaključio da je optuženik počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 1. i 2. KZ/11. i taj zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
10.2. Ponajprije, nesporno je da je optuženi D. H. odgovorna osoba u trgovačkom društvu H. G. d.o.o. Nesporno je da je sa računa tvrtke otvorenog kod H. A. " u više navrata podizao gotov novac za isplatu materijalnih troškova u ukupnom iznosu od 96.000,00 kuna.
10.3. Suprotno navodima optuženika, s pravom prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženika, da je taj novac koristio za isplatu plaća i troškova smještaja, jer ne iskazuje dosljedno o utrošenom novcu, tako da je najprije tvrdio da je novac koristio za troškove putovanja i smještaja radnika u V., a zatim za plaće radnika. Nasuprot tome, iz iskaza svjedoka J. L., kojem prvostupanjski sud poklanja vjeru, proizlazi da su plaće i smještaj radnika isplaćivani preko žiro računa, a upravo iz iskaza tog svjedoka proizlazi da je i on podizao novac kao pozajmicu i dio davao optuženiku da riješi svoja dugovanja. Iako žalitelj nastoji osporiti vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka, po stavu ovog suda, svjedok je kao i optuženik bio vlasnik i direktor tvrtke i zasigurno je imao saznanja na koji su se način vršile isplate plaća bez obzira na podjelu posla prema kojem je optuženik brinuo o isplati plaća, jer je svjedok obavljao knjigovodstvene poslove i imao je uvid u podatke o isplatama. Dio njegovog iskaza na koji upire žalba "moguće da je nešto plaćeno izvan računa, ali ja to ne znam", ne potvrđuje tezu žalitelja da on o tome ima sigurnih saznanja i da se novac koristio upravo radi isplate plaća.
10.4. Povezujući navedeno sa nalazom vještakinje da za 11 zaposlenika nisu isplaćene plaće, a kako je novca na računu nedvojbeno bilo, što znači da su se plaće mogle isplatiti preko računa, usprkos prigovorima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i iskaz svjedoka Jasenka Lončarića i zaključio da navedeni iznos optuženik nije utrošio u poslovne svrhe niti je položen na blagajnu društva, zbog čega nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. Žaleći se na odluku o kazni, optuženik ističe da je u odnosu na otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio prilikom izricanja kazne, pogrešno uzeo visok stupanj povrede dobara obzirom na visinu iznosa sredstava koje je protupravno prisvojio, jer se doista radi o dvostrukom vrednovanju iste okolnosti koja je kvalifikatorna okolnost.
11.1. Međutim, iako je u pravu optuženik da navedena okolnost ne može biti dvostruko vrednovana kao otegotna, ostale okolnosti koje su od značaja prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju ovdje treba primijeniti, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio. Otegotno mu je cijenio da je osuđivan za kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, da je osuđen na uvjetnu osudu uz posebnu obvezu da oštećeniku u roku od jedne godine naknadi štetu od 49.878,10 kuna, kao i pobudu optuženika da na lagan način ostvari korist, a novac je podizao u više navrata, koja okolnost suprotno žalitelju, pravilno je po prvostupanjskom sudu uzeta kao otegotna okolnost.
11.2. Stoga je ovaj sud stava da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku izrekao kaznu zatvora od jedne godine kao najmanju kaznu propisanu za to djelo. Upravo ovako izrečena kazna, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja ukazuje se primjerena težini djela i društvenoj opasnosti optuženika kao počinitelja te se može opravdano očekivati da će se njome ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11. Stoga je neosnovana žalba optuženog D. H. i zbog odluke o kazni.
12. Također, s obzirom na to da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, prvostupanjski je sud na temelju ispravno utvrđenih činjenica, pravilno i na zakonu osnovano, u skladu s odredbom članka 560. stavak 1. i 2. KZ/11. od optuženog D. H. oduzeo imovinsku korist ostvarenu počinjenim kaznenim djelom te mu naložio u izreci prvostupanjske presude da navedeni iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.
13. Budući da navodi žalbe optuženog D. H. nisu osnovani, a ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. je odlučeno kao u izreci presude.
Zagreb, 7. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
