Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž Ob-169/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u R., protiv tuženica: 1) K. P. iz B., OIB:… i 2) S. P. iz K., OIB:…, obje zastupane po punomoćnici N. K. C., odvjetnici u S., radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 73 P Ob-94/19 od 18. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 7. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru broj 73 P Ob-94/19 od 18. siječnja 2022., kao i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu kojim je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak u iznosu od 7.700,00 kuna, sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja (18. siječnja 2022). do isplate, po članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima , koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

II. Tuženicama se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Utvrđuje se da su ništavni Ugovor o darovanju zaključen između pok. J. P. kao darovatelja i K. P. kao daroprimateljice 14. studenog 2003. godine br. Ov- 9635/03 Javnog bilježnika D. M. iz Z. i Ugovor o darovanju od 12. kolovoza 2016. godine sklopljen između P. K. kao darovateljice i S. P. kao daroprimateljice br. OV- 7636/16 Javnog bilježnika V. M. te se temeljem ove presude nalaže zemljišno knjižnom odjelu ovog suda uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva sa imena K. P. nastalo na temelju Ugovora o darovanju od 14. studenog 2003. i pravo vlasništva s imena S. P. nastalo temeljem Ugovora o darovanju od 12. kolovoza 2016. uz istovremeni upis prava vlasništva na ime pok. J. P. u ½ dijela na kč. br. 1427 B. površine 244 m[2] upisane u zk. ul. 4914 k.o. V.. "

2. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda ( točka I. izreke), te je djelomično odbačena tužba u dijelu zahtjeva koji glasi:

"II Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. J. P. kao bračna stečevina ulazi i ½ dijela nekretnine oznake k. č. br. 1427 B. pašnjak površine 244 m[2] sve upisano u zk. ul. br. 4914 k.o. V.

III Iz ostavinske imovine iza pok. J. P. izdvaja se 1/4 dijela nekretnine k.č.br. 1427 B. pašnjak površine 244 m[2] u naravi obiteljska kuća upisana u zk. ul. 4914 k.o.

V. u korist tužitelja T. P. kao sina pok. ostavitelja.

IV Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. J. P. kao bračna stečevina ulazi i 1/4 dijela nekretnine oznake k.č.br. 854/133 i k.č. br. 854/1, kuća u B., sve upisano u zk. ul. 4597 k.o. B." ( točka II. izreke ).

3. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju naknaditi tuženicama prouzročeni parnični trošak u iznosu od 7.700,00 kuna, sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja (18. siječnja 2022). do isplate, po članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima , koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog do zatraženog 14.032,00 kune, odnosno za iznos od 6.332,00 kune, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan ( točka III. izreke).

4. Protiv navedene presude i rješenja u dijelu pod točkom III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP), uz prijedlog da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinače, podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na žalbu tuženice se usprotivile žalbenim navodima i predložile odbiti žalbu kao neosnovanu.

6. Žalba je neosnovana.

7. U provedenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. U postupku nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, kao zakonskog nasljednika pok. J. P., radi utvrđenja ništetnim Ugovora o darovanju zaključenog između pok. J. P. kao darovatelja i prvotuženice K. P., kao daroprimateljice 14. studenog 2003. i ovjerenog pod brojem. Ov-9635/03 kod javnog bilježnika D. M. iz Z., kao i Ugovora o darovanju od 12. kolovoza 2016. sklopljenog između prvotuženice K. P. kao darovateljice i drugotuženice S. P. kao daroprimateljice, sa zahtjevom za uspostavom ranijeg zemljišno knjižnog stanja tako da se briše pravo vlasništva sa imena K. P. nastalo na temelju Ugovora o darovanju od 14. studenog 2003. i pravo vlasništva s imena S. P. nastalo temeljem Ugovora o darovanju od 12. kolovoza 2016. uz istovremeni upis prava vlasništva na ime pok. J. P. u 1/2 dijela na kč. br. 1427 B. površine 244 m[2] upisane u zk. ul. 4914 k.o. V.

9. Navedeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da pobijani ugovori nisu sklopljeni u propisanom obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave, te da nije došlo do prave predaje u posjed darovane stvari, radi čega da su ti darovni ugovor ništetni.

10. U ovom stadiju postupka nije prijeporno:

- da je rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem O- 799/18 od 20. veljače 2019. prekinut ostavinski postupak iza pok. J. P., te je zakonski nasljednik T. P., ovdje tužitelj, upućen na pokretanje parnice, među ostalim i radi pobijanja pravne valjanosti Ugovora o darovanju nekretnina zaključenog između ostavitelja kao darovatelja i njegove supruge K. P. kao daroprimateljice, ovjerenog dana 14. studenoga 2003. kod javnog bilježnika D. M. pod br. OV-9635/03;

- da predmetni ugovori o darovanju, odnosno ugovor sklopljen između pok. J. P. i prvotuženice K. P., te ugovor o darovanju sklopljen između prvotuženice K. P. i drugotuženice S. P. nisu sačinjeni u formi javnobilježničkog akta, već su na njima sudionici ugovora samo ovjerili svoj potpis kod javnog bilježnika;

- da predmet spornih ugovora o darovanju čini nekretnina na V. koja u naravi predstavlja vikend kuću.

11. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je predmet darovanja vikendica u kojoj unatoč prijavljenom prebivalištu pok. darovatelja J. P. nitko nije stanovao, da je darovatelj J. P. zajedno sa suprugom, ovdje prvotuženicom stanovao u B., da je predmetna vikendica uglavnom korištena za ljetovanje, da je prvotuženica K. P. oduvijek u posjedu sporne vikendice, jer je prije darovanja bila suvlasnica ove nekretnine za 1/2 dijela i sa pok. suprugom je ljetovala u istoj, da je po izvršenom darovanju 2003. njezina faktična vlast nad predmetom darovanja potvrđena činjenicom da su se njoj obraćale osobe koje su planirale nekretninu koristiti radi dogovora o vremenu korištenja, ( svjedoci R. P., I. K.), da je upravo prvotuženica pozvala susjedu i prijateljicu R. M. da u predmetnoj nekretnini ljetuje i dala joj ključeve, da se prvotuženica nakon izvršenog darovanja angažirala radi izvođenja određenih radova na nekretnini i podnijela zahtjev za legalizacjiu, da je navedenu nekretninu prvotuženica darovala svojoj kćeri S. P. uz realnu predaju, jer su se nakon izvršenog darovanja 2016. osobe koje su željele koristiti vikendicu obraćale drugotuženici za dogovor i predaju ključeva, da se i tužitelj nakon toga obraćao upravo drugotuženici radi dogovora oko perioda ljetovanja u vikendici, te da su stranke darovnog ugovora naknadno, dvije godine po izvršenom darovanju za prvotuženicu osnovale pravo plodouživanja predmetne nekretnine.

12. Temeljem iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev jer je smatrao da je kod sklapanja spornih darovnih ugovora došlo do prave predaje u posjed darovanih nekretnina tuženicama, odnosno da tužitelj nije dokazao da bi pobijani ugovori bili ništetni iz razloga predviđenog u članku 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) kao i u odredbi iz članka 53. st. 1. toč. 2 Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj:78/93,29/94,16/07 i 75/09, dalje ZJB).

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan.

14. Naime, odredbom članka 479. st.1. ZOO-a propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

15. Oblik ugovora propisan je odredbom članka 482. ZOO-a kojim se navodi da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, kako to propisuje stavak 2. ovoga članka.

16. Iz spisu priloženih spornih ugovora o darovanju proizlazi da navedeni ugovori nisu sačinjeni u formi javnobilježničkog akta, već su na istima darovatelji i obdarenice, ovjerili samo svoje potpise kod javnog bilježnika, što u postupku i nije bilo sporno.

17. Kako predmetni ugovori o darovanju nisu sačinjeni u obliku javnobilježničkog akta kako je to propisano člankom 53. stavkom 1. točkom 3. ZJB taj nedostatak može nadomjestiti samo prava predaja stvari, a ne i uknjižba u zemljišne knjige (tako Ustavni sud RH u više istovrsnih slučajeva npr. broj: U-III-891/2006 i U- III-849/2006 od 2. prosinca 2009., broj: U-III-4277/2010 od 1. ožujka 2012., broj: U- III-409/2011 od 25. veljače 2015., broj: U-III/1261/2014 od 28.rujna 2016.)

18. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12,152/14), neposredan posjed stvari ima osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari.

19. Dakle, za postojanje neposrednog posjeda potrebno je da osoba vrši faktičnu vlast na stvari, a to u odnosu na kuću znači stanovanje u kući, odnosno u konkretnom slučaju korištenje kuće u svrhu ljetovanja i odmora, jer se radi o vikend kući.

20. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je kod sklapanja darovnog ugovora iz 2003. ispunjen uvjet prave predaje jer su u to vrijeme sada pok. darovatelj J. P. i njegova supruga, obdarenica K. P. živjeli u obiteljskoj zajednici i zajednički se koristili nekretninom koje je predmet darovanja, te je po izvršenom darovanju prvotuženica preuzela svu brigu oko navedene nekretnine, izvođenja radova na istoj, kao i oko legalizacije sporne nekretnine. Osim toga, nakon sklapanja pobijanog darovnog ugovora sve osobe koje su željele koristiti predmetnu nekretninu u svrhu ljetovanja obraćale su se isključivo prvotuženici. Naime, kod ugovora o darovanju sklopljenog između stranaka koje žive u obiteljskoj zajednici i zajednički se koriste nekretninom koja je predmet darovanja uvjet prave predaje ispunjen je kada je u vrijeme darovanja postojao takav način života za koji je proizlazilo zajedničko korištenje darovanih nekretnina (tako i Vrhovni sud RH u Rev-x 107/2017-2 od 9. siječnja 2019.).

21. S pravom je prvostupanjski sud smatrao i da je kod sklapanja darovnog ugovora od 12. kolovoza 2016. izvršena realna predaja nekretnine drugotuženici jer na takav zaključak upućuje sadržaja provedenih dokaza, a posebno iskazi saslušanih svjedoka R. P. i I. K.

22. Žalbeni navodi tužitelja svode se na ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud.

23. Za navesti je da sud temeljem odredbe članka 8. ZPP-a prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svi dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, a dokazivanje prema odredbi članka 220. ZPP-a obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke pri čemu sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

24. Postupajući u skladu s prethodno citiranim odredbama prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice za ovaj spor, provodeći upravo one dokaze koji su bili relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica, te je na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno zaključio da je pri sklapanju pobijanih darovnih ugovora izvršena prava predaja posjeda tih nekretnina.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a.

26. Kako dakle nisu ostvareni žalbeni navodi tužitelja trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 380. toč.2. ZPP-a potvrditi i pobijano prvostupanjsko rješenje u dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo tužitelju da tuženicama naknadi parnični trošak.

27. Tuženicama nije priznat trošak odgovora na žalbu jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

U Splitu 7. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.