Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kžzd-14/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. D., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te optuženog B. D., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, broj Kzd-3/2021. od 8. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

p r e s u d i o  j e

II Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine za kaznena djela iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11. činjenično i pravno opisana pod točkama 1. i 2. prvostupanjske presude, pa se optuženi B. D. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s kaznenim djelom od 1. ožujka 2021. do 30. ožujka 2021.

III Odbija se u cijelosti žalba optuženog B. D. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi B. D. proglašen je krivim zbog dva teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11., a opisanih činjenično i pravno pod točkom 1. i 2. pobijane presude pa su mu na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11. izrečene pojedinačne kazne i to za svako kazneno djelo kazna zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine, te je uz daljnju primjenu članka 51. KZ/11. optuženi B. D. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 3 (tri) mjeseca.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 1. ožujka 2021. do 2. ožujka 2021. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. ožujka 2021. do 30. ožujka 2021.

3. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi B. D. oslobođen je obveze troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08.

4. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi B. D.

5. Državno odvjetništvo žali se zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka te predlaže da se prihvati žalba, preinači pobijana presuda i optuženiku izrekne primjereno stroža kazna kao i da se naloži optuženiku da naknadi sve troškove kaznenog postupka.

6. Optuženi B. D. žali se po branitelju J. M. B., odvjetnici u V. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni te predlaže " da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i donošenje nove odluke".

7. Odgovor na žalbu optuženika podnesen je od strane državnog odvjetnika u kojem predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnesen je od strane braniteljice optuženika odvjetnice J. M. B. u V. u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

9.Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

10. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da su izostali razlozi kojima se vodio kod rješavanja činjeničnih i pravnih pitanja, jer se sadržaj obrazloženja pobijane presude ne sastoji od ocjene dokaza koji su izvedeni na raspravi te zaključka je li neka činjenica dokazana i obrazložena u tom pravcu ili pak nedokazana. Navodi da obrazloženje pobijane presude predstavlja kopiju obrazloženja optužnice, iz koje su prepisani iskazi ispitanih svjedoka, te nalazi vještaka, dok nisu izloženi pravni i logični odgovori na sva relevantna pitanja postavljena tijekom provedenog kaznenog postupka. Također se navodi da nije dovoljno samo istaći da je oštećena S. J., tempore criminis, imala dvanaest godina i sedam mjeseci, ta da je samo navođenje modaliteta ranjivog djeteta bez iznošenja razloga, nedostatno i paušalno, pa to i obrazlaže, kao i da optuženik nije mogao zaključiti da se radi o osobi kronološke dobi od dvanaest godina i sedam mjeseci, jer je žrtva iskazivala kao zrela osoba, ostavljajući dojam slobodnijeg ponašanja i ophođenja, što upućuje da je zrelija od prave dobi. Analizira se nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji ne pojašnjava kolika je socijalna i spolna nezrelost oštećenice, odnosno je li oštećenica, kao posve psihički i fizički normalno razvijeno dijete koje pohađa 6. razred osnovne škole, bila u mogućnosti shvatiti značenje spolnih radnji. To stoga jer za ostvarenje kaznenih djela iz pobijane presude nije dovoljna samo činjenica maloljetnosti žrtve, već da je zbog svoje kronološke dobi ili bolesti bila posebno ranjiva, što mora biti naznačeno u činjeničnom opisu kaznenog djela, u optužnici, kao i u svijesti optuženika, a što je, prema stavu žalitelja, izostalo.

11. Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer u obrazloženju pobijane presude nisu izostali razlozi kojima se prvostupanjski sud vodio kod rješavanja činjeničnih i pravnih pitanja. Navodi iskaza žrtve kao i ispitanih svjedoka su kritički obrazloženi kao i posebna ranjivost žrtve. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio činjenično stanje za kaznena djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11. navedena pod točkom 1. i 2. pobijane presude, a koji zaključak proizlazi iz iskaza svjedoka žrtve djeteta S. J. Iako šturo, prvostupanjski sud je analizirao njezin iskaz, kao i iskaze ostalih ispitanih svjedoka i to A. J. i S. J., te svjedoka J. T., a što je sve obrazloženo pod točkama 13. i 14. pobijane presude. Ujedno, ispravno je prvostupanjski sud analizirao nalaz i mišljenje psihologijsko- psihijatrijskog vještaka, što je i obrazložio. Upravo iz kombiniranog psihologijsko- psihijatrijskog vještačenja, kao što je i naveo prvostupanjski sud proizlazi zaključak o ranjivosti žrtve, koja se očituje osim u životnoj dobi i u njezinoj slaboj intelektualnoj razvijenosti, zbog čega je bila potpuno psihički i fizički bespomoćna i ranjiva za obranu i pružanje otpora, a što je sve obrazloženo pod točkom 14. pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.1. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj ustvari osporava činjenično stanje utvrđeno u pobijanoj presudi što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenu provedenih dokaza prema vlastitoj subjektivnoj procjeni optuženika.

12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud također nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

13. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik upire na to kako je mislio da žrtva ima više od 16 (šesnaest) godina, da nije mogao znati da se ona od 1. siječnja 2013. po članku 87. KZ/11. smatra djetetom jer nije navršila osamnaest godina, te je ostavljala dojam slobodnijeg ponašanja i ophođenja što upućuje da je bila zrelija od svoje kronološke dobi. Također se navodi da se u nalazu i mišljenju vještaka psihijatra ne pojašnjava socijalna i spolna (ne)zrelost oštećenice, odnosno je li oštećenica kao posve psihički i fizički normalno razvijeno dijete koje pohađa 6. razred osnovne škole bila u mogućnosti shvatiti značenje spolnih radnji, jer za ostvarenje kaznenih djela za koje se tereti optuženik, nije dovoljna činjenica maloljetnosti žrtve, već i da je zbog svoje kronološke dobi ili bolesti bila posebno ranjiva, a što mora biti naznačeno i u činjeničnom opisu kaznenog djela, u optužnici, te i u svijesti optuženika, a što je izostalo.

14. Suprotno žalbenim navodima, optuženik u svojoj obrani navodi da je mislio da žrtva ima više od 16 (šesnaest) godina, iako je znao da je žrtva učenica 6. razreda osnovne škole, jer je tijekom njihove komunikacije istu često pitao što ima u školi. Prije inkriminiranih događanja, više mjeseci družio se i s roditeljima žrtve, koje je također pitao za žrtvine godine. Nadalje, ispravno se prvostupanjski sud u obrazloženju pod točkom 14. pozvao na psihijatrijski i psihologijski nalaz i mišljenje vještaka u odnosu na žrtvu, u kojima se između ostalog navodi da je zbog svoje dobi, razvojne nedoraslosti, te ispodprosječnih intelektualnih kapaciteta, oštećenica emocionalno i motivacijski bila potpuno nezrela za razumijevanje i pristajanje na spolne aktivnosti te nije bila sposobna percipirati opasnu situaciju. Osim toga iz nalaza i mišljenja navedenih vještaka proizlazi da je oštećenica u vrijeme inkriminacije, kao dijete u ranoj adolescenciji, u odnosu na optuženika bila potpuno psihološki i fizički bespomoćna i ranjiva te nesposobna za obranu i pružanje otpora. Nadalje iz iskaza žrtve proizlazi da je optuženiku nakon što je rekao da je seksi i lijepa, rekao i da se skine, a kad je to odbila, skinuo ju je i unatoč tome što mu je ona rekla da joj to ne radi nastavio je sa skidanjem, uhvatio ju za ruku i odveo ju u sobu. Prilikom njegovog maženja žrtve i lizanja po spolovilu, guranja prsta u njezino spolovilo i nakon što je svoje spolovilo gurnuo u njezino, odgurivala ga je i vikala da joj to ne radi, kao i da to nije normalno, te da prekine. Optuženik u svojoj obrani priznaje da je s žrtvom imao spolni odnos, uz pristanak žrtve, bez nasilja i s uvjerenjem da je 16 godišnjakinja, a kako je navedeno pod točkom 3. obrazloženja pobijane presude.

15. U odnosu na odluku o kazni, zbog koje su žalbu izjavili državni odvjetnik i optuženi B. D., treba imati na umu da izrečena kazna mora sadržavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

16. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, kod generaliziranja svrhe kažnjavanja, nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

17. Prvostupanjski sud je kao olakotne okolnosti na strani optuženika uzeo u obzir dosadašnju neosuđivanost, te da unatoč tome što se očitovao kako se ne osjeća krivim, u svojoj obrani je zapravo djelomično priznao neke radnje počinjenja kaznenih djela te da se za ista pokajao. Međutim, s pravom državni odvjetnik ističe da je optuženik u obrani naveo da mu je žrtva rekla da ima 16 (šesnaest) godina i 2 (dva) mjeseca, te da nije znao da se radi o djetetu koje ima manje od 15 (petnaest) godina, jer je suprotno tome naveo da je znao da žrtva pohađa 6. razred osnovne škole a djeca koja pohađaju 6. razred osnovne škole nemaju iznad 15 (petnaest) godina. Ispravno državni odvjetnik upućuje i na činjenicu da se optuženik tereti da je u dva navrata i to u dva uzastopna dana, počinio prema istoj žrtvi kaznena djela za koja se tereti, a sud mu je izrekao minimalnu kaznu zatvora u trajanju od po 3 (tri) godine, što je trebalo imati u vidu, kao i kod izricanja jedinstvene kazne. Stoga i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda navedene okolnosti predstavljaju otegotne okolnosti koje je trebalo cijeniti na strani optuženika, kao i težinu počinjenih kaznenih djela i posljedice što nisu dovoljno došle do izražaja prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora za kaznena djela za koja je optuženik proglašen krivim.

18. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da se zbog svih utvrđenih okolnosti izrečenom po prvostupanjskom sudu jedinstvenom kaznom zatvora neće moći ostvariti puna svrha kažnjavanja. Zbog toga je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preinačio odluku o kazni i za dva kaznena djela iz članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 158. stavak 1. KZ/11. optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci.

19. Suprotno navedenom, nije u pravu žalitelj optuženik, kada navodi da je u pobijanoj presudi valjano cijenjeno priznanje djela i ranija neosuđivanost optuženika, dok su sve ostalo okolnosti standardizirane i uvriježene fraze, bez obrazloženja u odnosu na osobu optuženika.

20. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocjenjuje da će se strožom odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora izraziti adekvatna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Upravo takvom kaznom utjecati će se na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja i time će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

21. Osnovana je žalba državnog odvjetnika koja se odnosi na odluku o troškovima kaznenog postupka, jer se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 148. stavak 6. ZKP/08. te oslobodio optuženika naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08. ne navodeći koji su to uvjeti za oslobođenje plaćanja troškova, a niti radi li se o oslobođenju u cijelosti ili djelomično. Naime, odredba članka 148. stavak 6. ZKP/08. navodi da se optuženik može osloboditi plaćanja sudskih troškova zbog lošeg imovnog stanja ako bi njegovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. Međutim, upravo suprotno iz pobijane presude proizlazi da optuženik ima mjesečna primanja od neprijavljenog rada oko 6.000,00 (šesttisućakuna) kuna, da nije dužan uzdržavati druge osobe, odnosno živi u obiteljskoj kući sa svojom majkom koja je korisnica mirovine. Upravo zbog navedenih okolnosti postupajući po žalbi državnog odvjetnika, u tom dijelu ukinuta je prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka i vraćena na ponovno odlučivanje.

22. S obzirom da ispitivanjem prvostupanjske presude nisu nađene povrede zakona na koje drugostupanjski sud u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci, a kako je navedeno u razlozima ove presude i rješenja na temelju članka 482., 483. i 486. ZKP/08.

U Zagrebu 7. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.