Broj: Ppž-3526/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Karmen Novak-Hrgović, kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika P.K., zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, prekršaja iz članka 282. stavka 9. istog Zakona i zbog prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika P.K., podnesenoj po braniteljici B.T., odvjetnici iz V., protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, od 22. veljače 2022., broj: Pp P-294/2019-12, na sjednici održanoj 7. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika P.K., a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i odluci o kazni, tako da se djelo prekršaja činjenično opisano pod točkom 1) izreke pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), te se temeljem članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), za prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama okrivljeniku P.K. za navedeno djelo utvrđuje novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, dok mu se za prekršaj iz članka 176. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog pod točkom 2) izreke utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna, te se temeljem članka 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku A.Š. izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 3.500,00 (tritisućepetsto) kuna, s time da se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kod PGP Ilok temeljem Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 16. lipnja 2019. u 18,15 sati do 17. lipnja 2019. u 06,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, pa okrivljenik P.K. ima za platiti 2.900,00 (dvijetisućedevetsto) kuna.

II. Ukoliko okrivljenik P.K. u roku od 3 (tri) mjeseca, a računajući od dana primitka ove presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom I. izreke, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

III. Povodom žalbe okrivljenika P.K. preinačuje se pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku A.Š., temeljem članka 58. stavak 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) u izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca uračunava vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji u trajanju od 16. lipnja 2019. u 17,30 sati do 17. lipnja 2019. u 05,30 sati.

IV. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika P.K. te se u tom dijelu potvrđuje pobijana presuda.

V. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik P.K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik P.K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaje iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama uz primjenu članka 293. stavka 1. cit. Zakona, članka 176. stavka 5. cit. Zakona, članka 282. stavka 9. istog Zakona i prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, za koje mu je, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.200,00 (pettisućadvjesto) kuna, umanjena za vrijeme uhićenja od 16. lipnja 2019. u 18,15 sati do 17. lipnja 2019. u 06,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, pa okrivljenik P.K. ima za platiti 4.600,00 (četiritisućešesto) kuna.

2. Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, s time da je u vrijeme trajanja zaštitne mjere uračunato vrijeme u kome je okrivljenikova vozačka dozvola bila privremeno oduzeta po Naredbi o mjeri opreza od dana 16. lipnja 2019.

3. Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) kuna, te putni trošak svjedoka G.K. u iznosu od 51,00 (pedesetjedna) kuna.

4. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno putem braniteljice podnio žalbu zbog odluke o kazni.

5. U žalbi okrivljenik navodi da smatra da je izrečena kazna u ukupnom iznosu od 5.200,00 kuna prestrogo odmjerena, kao i primjena zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca. U obrazloženju presude sud da navodi da je prilikom izbora vrste i mjere kazne od olakotnih okolnosti na strani okrivljenika cijenio iskreno priznanje prekršajnog djela i izraženo žaljenje, prekršajnu nekažnjavanost i stariju životnu dob, a od otegotnih okolnosti više prekršajnih postupaka protiv okrivljenika na istom sudu. Smatra da sud nije mogao uzeti okrivljeniku kao otegotnu okolnost vođenje više prekršajnih postupaka pred istim sudom jer isti nisu pravomoćno okončani.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, s time da je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud pogriješio u pravilnoj primjeni materijalnog prava, jer se je za sva djela prekršaja, pozvao na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, odnosno institut ublažavanja kazne, a da pri tom okrivljeniku, nije ublažio kaznu za djelo činjenično opisano pod točkom 1) i 2) izreke, kao i da je pogrešno pravno označio djelo prekršaja činjenično opisao pod točkom 1) izreke, jer je djelo kvalificirao kao prekršaj iz članka 43. stavka 3. uz primjenu članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, iako u činjeničnom opisu nije navedeno da je izazvana prometna nesreća s materijalnom štetom, a što je osnova za primjenu odredbe članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom odredbom je propisano da će se za prekršaje iz ovoga Zakona kojima je izazvana prometna nesreća samo s materijalnom štetom, kaznit počinitelj prekršaja novčanom kaznom propisanom za taj prekršaj uvećanom za iznos do 1.000,00 kuna.

8. Nadalje, za prekršaj iz članka 43. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisana je za vozača novčana kazna u iznosu 300,00 kuna, dok je za prekršaj iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona za vozača propisana kazna u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna.

9. Međutim, prvostupanjski sud je pozivajući se na odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljeniku za djelo opisano pod točkom 2) izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, dakle nije okrivljeniku, a imajući u vidu propisanu kaznu ublažio novčanu kaznu, već naprotiv okrivljeniku je za navedeno djelo utvrdio novčanu u visini propisanog posebnog minimuma.

10. Nadalje, imajući uvidu da je ovaj sud djelo okrivljenika pod točkom 1) izreke pravilno pravno označio kao prekršaj iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je sukladno primjeni instituta ublažavanja od strane prvostupanjskog suda trebalo preinačiti odluku o kazni i za djelo pod točkom 1) izreke, ispod propisane kazne od 300,00 kuna.

11. Stoga je ovaj sud prihvaćanjem žalbe okrivljenika, a i po službenoj dužnosti ublažio okrivljeniku utvrđene kazne za djela pod točkama 1) i 2) izreke, na način naveden u izreci ove presude, primjenjujući odredbu članka 37. Prekršajnog zakona, na koju se je prvostupanjski sud pozvao, ali glede djela pod točkom 2) istu nije primijenio, čime je povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava, pri čemu izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra primjerenom težini počinjenih djela.

12. Izrečenu novčanu kaznu od strane ovog suda, a imajući u vidu od strane prvostupanjskog suda utvrđene okolnosti, s time da su okrivljeniku za djela pod točkama 1) i 2) izreke iste utvrđene primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, dakle, ispod propisanog posebnog minimuma za svako djelo, ovaj sud smatra primjerenom i dostatnom kako svim okolnostima počinjenih prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, time da je okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu uračunato vrijeme provedeno u zadržavanju po policiji kod PGP Ilok temeljem Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 16. lipnja 2019. u 18,15 sati do 17. lipnja 2019. u 06,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, pa okrivljenik P.K. ima za platiti 2.900,00 (dvijetisućedevetsto) kuna, te ukoliko okrivljenik P.K. u roku od 3 (tri) mjeseca, a računajući od dana primitka ove presude, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pod točkom I. izreke ove presude, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom. S obzirom na nedokumentirane navode žalbe o lošim materijalnim prilikama ovaj sud nije našao osnove za daljnje ublažavanje kazne.

13. U pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud pogrešno kao otegotnu okolnost uzeo vođenje više prekršajnih postupaka pred istim sudom, jer isti nisu pravomoćno okončani, no međutim imajući u vidu da su kazne okrivljeniku izrečene ispod propisanog minimuma, i to pogotovo za djelo iz članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je alternativno zbog težine prekršaja propisana i kazna zatvora u trajanju od 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za to djelo izrekao novčanu kaznu kao blažu kaznu i to znatno ispod propisanog minimuma, to bez obzira na ovaj navod prvostupanjskog suda nije bilo osnove za daljnje ublažavanje novčanih kazni.

14. Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, s time da je u trajanje zaštitne mjere uračunato vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji u trajanju od 16. lipnja 2019. u 17,30 sati do 17. lipnja 2019. u 05,30 sati.

15. Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, prekršaja iz članka 176. stavka 5. cit. Zakona, prekršaja iz članka 282. stavka 9. istog Zakona i prekršaja iz članka 242. stavka 5. istog Zakona, od kojih je za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao što je već navedeno, alternativno zbog težine prekršaja propisana i kazna zatvora u trajanju do 60 dana te isti predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa.

16. Navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takve prekršaje. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

17. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 7. travnja 2022.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Karmen Novak-Hrgović,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru, u 5 otpravaka: za spis, braniteljicu, okrivljenika i tužitelja.