Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-18/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. K. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku R. M. – B., odvjetniku u P., protiv tužene M. P. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćnicima F. S. i L. T., odvjetnicima u P., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-990/2018-33 od 30. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice I. R. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-990/2018-33 od 30. kolovoza 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 11.650,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženica preda u posjed cijelu nekretninu upisanu u zk. ul. 16332 kč. br. 1067/2 k. o. P. (točka I. izreke), te je tužiteljici naloženo da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kn (točka II. izreke), a zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.650,00 kn i zahtjev tuženice u iznosu od 1.025,00 kn je odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Iako tužiteljica presudu pobija u cijelosti, po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, dakle pod točkama I. i II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, pa je, u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) presuda u tome dijelu ispitivana.

3. Tuženica nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za predajom u posjed cijele nekretnine upisane u zk. ul. 16332 i to kč. br. 1067/2 k. o. P..

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, ovaj sud nalazi da ta bitna povreda nije ostvarena. Naime, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi i ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza tijekom postupka. Prvostupanjski sud nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpunom utvrdio činjenično stanje relevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

8. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno da je tužiteljica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica kč. br. 1067/2 k. o. P. i da ju je stekla darovanjem od svojih roditelja, da je tužiteljica vlasnica kuće koja se nalazi do predmetne nekretnine na kč. br. 1819/2 zgr., dok je tuženica vlasnica stana u kući koja se nalazi na kč. br. Zgr. 1819/3 k. o. P., da je dio predmetne nekretnine i to onaj koji čini dvorište i garažu u posjedu tužiteljice, a da je dio nekretnine koji predstavlja vrt omeđen zidovima u posjedu tuženice.

9. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:

- da se predmetna kč. br. 1067/2 k. o. P. nalazi u P., u posjedovnom listu broj 198 upisana kao dvorište površine 124m2,

- da su prednici tužiteljice svaki u ½ dijela Zaključkom od 3. ožujka 1975. dobili na korištenje kč. br. 1067/2, vrt površine 47 m[2] radi redovite uporabe građevine sagrađene na kč. br. 1819/2, - da je za istu svrhu 13. svibnja 1975. zaključen i ugovor o davanju zemljišta na korištenje, kojim su se prednici tužiteljice obvezali dodijeljeno zemljište u roku od 6 mjeseci od dana potpisivanja ugovora privesti namijenjenoj svrsi time što će ga ograditi ogradom i primjereno urediti, a ukoliko u tom roku zemljište ne bi priveli svrsi, gube pravo korištenja dodijeljenog zemljišta,

- da su protiv odluke o dodjeli zemljišta na korištenje stanari zgrade broj 12 u … podnijeli žalbu s tvrdnjom da je dodijeljeno zemljište njihova okućnica od koje je dvorište prednika tužiteljice odvojeno masivnim kamenim zidom,

- da je Općinski sekretarijat za urbanizam, građevinarstvo, stamb. i kom. poslove P. na raspravi 4. studenog 1977. R. A. i R. oduzeo dio okućnice na kojem nije predviđena izgradnja garaže, dok im je ostavljen dio okućnice koji se nalazi točno ispod objekta garaže, ali da ta odluka nije provedena te pravo korištenja nije brisano u zemljišnim knjigama,

- da je Parcelacijskim elaboratom broj 1824 iz 1988. godine prema Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora izvršeno formiranje okućnice za kuću sagrađenu na kč. br. 1819/2 na način da ista čini kč. br. 1819/2, 1067/2 i 1067/3 u cijelosti, kao i dio kč. br.1068, a tim Elaboratom je kč. br. 1067/2 promijenila oblik i površinu na način da joj je pripojena kč. br.1067/3 u cijelosti i dio kč. br. 1068,

- da je u kopiji katastarskog plana nove izmjere okućnica kuće tuženika bila prikazana kao kč. br. 2656 (nova izmjera), koja obuhvaća današnju kč. br.1819/3 i dio kč. br.1067/2 (stara izmjera),

- da sporni dio nekretnine u naravi predstavlja vrt (na skici označen crvenom bojom), ograđen suhozidom, garažom i betonskim zidovima sa pristupom kroz otvor u zidu sa dvije stepenice iz betoniranog dvorišta u posjedu tuženika, dok je prema dvorištu tužiteljice visoki suhozid,

- da se na kč. br. 1067/2 nalazi garaža tužiteljice, koja je u njenom posjedu, kao i okolno dvorište,

- da su sporni vrt obrađivali tuženica i njeni pravni prednici te susjeda G. P.,

- da su stanari zgrade tuženice na adresi … nakon postupka od 1977. godine nastavili obrađivati predmetni vrt, smatrajući ga svojom okućnicom

- da nitko tuženici, njenim prednicima i susjedi nije branio korištenje i posjed predmetnog vrta

- da nitko od svjedoka nije vidio tužiteljicu kako obrađuje sporni vrt.

10. Na temelju ovakvih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je posjed spornog vrta od strane tuženice bio savjestan, odnosno pošten najmanje od 1977. godine pa da je tuženica stekla pravo vlasništva tog vrta dosjelošću. Stoga smatra da je osnovan njen prigovor jačeg prava na posjed, zbog čega tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, pozivom na odredbu čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

11. Utvrđeno činjenično stanje i primjena materijalnog prava nisu dovedeni u pitanje ni žalbom tužiteljice, koja svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda, međutim njena ocjena u izvedenim dokazima nema podlogu.

12. Kako tužiteljica zahtijeva zaštitu svojeg prava vlasništva na kč. br.1067/2 k. o P. na način da zahtijeva predaju u posjed cijele te nekretnine, a tuženica njen zahtjev osporava tvrdnjom da je vlasništvo dijela nekretnine stekla dosjelošću, za predmet spora mjerodavne su odredbe čl. 161. do čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP). Prema čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a prema čl. 162. st. 2. ZVDSP da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Odredbom čl. 163. st. 1. ZVDSP je propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). S obzirom na činjenična utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbio utvrdivši da tuženica ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje dijela kč. br. 1067/2 k. o. P.

13. Pobijajući prvostupanjsku presudu, tužiteljica u bitnome navodi da su tuženici vlasnici isključivo stana kao zasebne cjeline te da predmetni vrt nije obuhvaćen stanarskim pravom na temelju kojeg su oni stekli stanove. Ističe da je Rješenjem Komisije za građevinsko zemljište od 5. travnja 1988. predmetna okućnica ušla u novoformiranu građevinsku parcelu kč. br. 1067/2, a da nitko od tuženikovih prednika protiv tog Rješenja nije podnio pravni lijek. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti isprave priložene u predmetu koji se između stranaka vodio zbog smetanja posjeda. Konačno, osporava da je posjed tuženice i njene susjede G. P. bio pošten, budući da im nije moglo ostati nepoznato da vrt koji obrađuju nije njihov. Na te navode tužiteljici valja odgovoriti da prvostupanjski sud uopće nije utvrdio da bi tuženica predmetni vrt stekla na temelju stanarskog prava, već je zaključio da ga je stekla prema čl. 159. st. 3. ZVDSP, na temelju tzv. izvanredne dosjelosti. Glede tvrdnje tužiteljice da su se prednici tuženice mogli žaliti na rješenje kojim je predmetna okućnica ušla u novoformiranu građevinsku parcelu kč. br. 1067/2, a da to nisu učinili, treba reći da to rješenje prema dostavnoj naredbi (list 46 spisa) prednicima tuženice nije bilo niti dostavljeno.

14. Protivno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da su tuženica i njeni pravni prednici te susjeda G. P. obrađivali predmetni vrt. To proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka E. T., N. C., G. P., E. P. i J. F., kojima ni jedna od stranaka nije prigovorila pa ih je osnovano sud prvog stupnja ocijenio vjerodostojnima.

15. Glede navoda tužiteljice da sud nije cijenio dokaze izvedene u predmetu poslovni broj Psp-22/19, koji se vodi pred istim sudom radi smetanja posjeda, je za ukazati da se stranke tijekom ovog parničnog postupka nisu suglasile da se dokazi izvedeni u tom predmet ocjenjuju u ovom parničnom postupku, dapače tužiteljica se tome izričito protivila, pa ih sud osnovano u ovom postupku nije cijenio.

16. Konačno, nije u pravu tužiteljica ni kada tvrdi da posjed tuženice i G. P. nije bio pošten jer im nije moglo ostati nepoznato da vrt koji obrađuju nije njihov. Naime, imajući u vidu da je posjed tuženice od posjeda tužiteljice ograđen masivnim kamenim zidom, da je tuženica smatrala da je prednicima tužiteljice zapisnikom od 4. studenoga 1977. oduzeto pravo korištenja predmetne okućnice te da prednici tužiteljice i sama tužiteljica do ovog postupka nisu poduzimali ništa radi povrata predmetne nekretnine, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda prema kojem je posjed tuženice pošten. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka E. T. i N. C. koji su iskazali da su uvijek smatrali da se radi o vrtu stanara ….

17. Treba reći i da je čl. 18. st. 5. ZVDSP propisano da se posjed smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Stoga je na tužiteljici da dokaže da je posjed tuženice nepošten, a tužiteljica tijekom postupka poštenje posjeda ničim nije dovela u pitanje.

18. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužiteljica je izgubila parnicu pa je dužna tuženici na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP naknaditi troškove izazvane vođenjem ove parnice, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka osnovano odbijen.

19. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužiteljice te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.025,00 kn prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 7. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat, v.r.