Republika Hrvatska

Povrv-453/2021-48

Općinski sud u Bjelovaru

J. Jelačića 3, Bjelovar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice P. b. Z. d.d. Z., OIB ..., koju zastupaju punomoćnici Odvjetničkog društva L. i p., odvjetnici iz Z., protiv tuženika J. P. iz B., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici Zajedničkog odvjetničkog ureda Z. G., T. F. – G. i H. M., odvjetnici u B., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 24. ožujka 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, primjenom čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11; dalje: ZPP), dana 7. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z., broj Ovrv-2648/12 od 4. svibnja 2012.:

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 2.353.559,16 kn (slovima: dvamilijunatristopedeset tritisućepetstopedesetdevetkunaišesnaestlipa) i to glavnicu u iznosu od 2.000.000,00 kn, redovne kamate u iznosu od 56.412,46 kn, zatezne kamate u iznosu od 292.096,70 kn i naknade u iznosu od 5.050,00 kn s daljnjom zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena i na iznos glavnice i naknade teče od 16. veljače 2012. do isplate,

(osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, odnosno po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 16. veljače 2011.g. do 16. veljače 2012.g.na iznos od 2.005.050,00 kn)

i u tom dijelu zahtjev se odbija kao neosnovan,

- u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 36.687,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena i teče od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni do isplate,

(osim u dijelu koji se odnosi na isplatu troška u iznosu od 982,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, odnosno po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od 04. svibnja 2012. pa sve do isplate)

sve u roku od 8 dana.

i

r i j e š i o  j e

II. Odbijaju se kao neosnovani tužiteljevi prijedlozi da se trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. pozove da umjesto tužitelja preuzme parnicu kao novi tužitelj i, podredno, da se trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. pozove da stupi u parnicu kao umješač na tužiteljevoj strani.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnične troškove u iznosu od 308.143,75 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku N. T. iz Z. podnio prijedlog za ovrhu općenito na ovršenikovoj imovini. Povodom takvog prijedloga javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi broj Ovrv-2648/12 od 4. svibnja 2012. kojim je ovršeniku naloženo da plati iznos glavne tražbine od 2.000.000,00 kn, redovne kamate od 56.412,46 kn, zatezne kamate od 292.096,70 kn, naknade u iznosu od 5.050,00 kn, troškove postupka i zakonske zatezne kamate na iznose glavne tražbine i naknade, a radi naplate navedene tražbine određena je ovrha. Istovremeno je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 36.687,50 kn.

2. Protiv opisanog rješenja o ovrsi tuženik je kao ovršenik pravodobno izjavio prigovor u kojem u cijelosti osporava donesenu odluku jer iz vjerodostojne isprave nije vidljiv temelje ovrhovoditeljeve tražbine, a ovršenik nikada nije bio u izravnom odnosu s ovrhovoditeljem, već je to bilo trgovačko društvo A. – i. d.o.o. B. kojoj je ovršenik direktor.

3. Nakon podnesenog prigovora protiv rješenja o ovrsi koje je donio javni bilježnik, javni bilježnik je spis proslijedio ovome sudu radi odlučivanja o podnesenom prigovoru. Potom je ovaj sud rješenjem broj Povrv-357/12-2 od 5. studenoga 2012. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovo rješenje utemeljeno je na odredbi čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) i postalo je pravomoćno 16. studenoga 2012..

4. U nastavku postupka tužitelj je obrazložio da njegova tražbina prema tuženiku proizlazi iz vlastite mjenice od 29. listopada 2010. kojom se tuženik kao trasat i trasant obvezao 15. veljače 2012. tužitelju isplatiti sporni iznos, a protestom od 15. veljače 2012. javni bilježnik M. K. iz B. tuženika je pozvala da podmiri dugovanje. Tužitelj tvrdi da postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika proizlazi iz ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj ... od 29. listopada 2010. kojim je u čl. 7. ugovoreno da će korisnik kredita A. – i. d.o.o. B. kao osiguranje naplate svih tražbina iz tog ugovora kreditoru dostaviti jednu tuženikovu bjanko vlastitu akceptiranu mjenicu "bez protesta", dok je u čl. 10. ugovoreno da će za utvrđenje obveza iz kredita služiti tužiteljeve poslovne knjige i druga dokumentacija. Ugovor o kreditu dospio je na naplatu 25. listopada 2011..

5. Tuženik u nastavku postupka prigovara svojoj obvezi plaćanja sporne tražbine tvrdeći da tužitelj nema pravni interes voditi ovaj spor jer mu je tuženik kao sredstvo osiguranja plaćanja uz mjenicu uručio i zadužnicu koja predstavlja ovršnu ispravu iz čl. 183. Ovršnog zakona, a tužitelj je 7. travnja 2011. tu zadužnicu podnio na naplatu.

Kasnije tijekom parnice na ročištu održanom 15. veljače 2022. tuženik je prigovorio nedostatku tužiteljeve aktivne legitimacije tvrdeći da je tužitelj spornu tražbinu u međuvremenu prodao trgovačkom društvu B. K. d.o.o. Z., a to trgovačko društvo protiv tuženika kao ovršenika radi naplate iste tražbine pokrenuo je ovršni postupak u predmetu ovoga suda, Stalne službe uz Daruvaru, broj Ovr-1377/2018 u kojem je 13. veljače 2018. doneseno rješenje o ovrsi.

6. Presudom ovoga suda broj Povrv-357/12-15 od 15. rujna 2015. rješenje o ovrsi javnog bilježnika N. T. iz Z. broj Ovrv-2648/12 od 4. svibnja 2012. u pretežitom dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje spornog iznosa održano je na snazi (toč. I. izreke), u dijelu koji se odnosi na plaćanje dijela sporedne tražbine i dijela troškova ovrhe ukinuto je (toč. II. izreke) i odlučeno je o troškovima postupka.

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1668/2015-4 od 16. veljače 2017. tuženikova žalba odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda od 15. rujna 2015. u toč. I. i III. izreke, a tuženikov zahtjev za naknadom troškova žalbe odbijen je.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2663/2017-2 od 6. srpnja 2021. ukinuta je presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1668/2015-4 od 16. veljače 2017. i predmet je vraćen tom sudu na ponovni postupak, dok je odluka o troškovima revizije ostavljena za konačnu odluku.

Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1425/2021-3 od 11. studenoga 2021. prihvaćena je tuženikova žalba i prvostupanjska presuda od 15. rujna 2015. ukinuta je u toč. I. i III. izreke, predmet je u ukinutom dijelu vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, dok je odluka o troškovima postupka nastalim povodom tuženikove žalbe ostavljena za konačnu odluku.

Dakle, ovom presudom odlučuje se o tome treba li u cijelosti ili djelomično održati na snazi ili ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-2648/12 od 4. svibnja 2012., osim u dijelu koji se odnosi na plaćanje dijela sporedne tražbine i troškova ovrhe o kojem je pravomoćno odlučeno toč. II. izreke presude ovoga suda broj Povrv-357/12-15 od 15. rujna 2015.. (Toč. II. izreke presude od 15. rujna 2015. glasi: " Ukida se rješenje o ovrsi kojeg je donio javni bilježnik N. T. iz Z., broj Ovrv-2648/12 od 04. svibnja 2012.g. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku J. P. iz B., da tužitelju P. b. Z. d.d., Z., u roku od 8 dana, isplati zakonske zatezne kamate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, odnosno po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 16. veljače 2011.g. do 16. veljače 2012.g.na iznos od 2.005.050,00 kn kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 982,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, odnosno po stopi propisanoj čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od 04. svibnja 2012.g. pa sve do isplate.")

7. Tijekom postupka sud je pročitao izvornike i preslike izvatka iz poslovnih knjiga od 15. veljače 2012., mjenice od 29. listopada 2020., protesta od 15. veljače 2012., ugovora o kratkoročnom revolving kreditu od 29. listopada 2020., skladišne potvrde od 2. studenoga 2010., izjave od 29. listopada 2010., zadužnice od 29. listopada 2010., očevidnika o redoslijedu plaćanja od 16. listopada 2012., priloženih odluka drugih sudova, prijedloga za promjenu sredstva i predmeta ovrhe od 29. kolovoza 2012. i rješenja o ovrsi od 11. rujna 2013. s prilozima, rješenja o ovrsi od 13. veljače 2018. i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 24. travnja 2019.. Pročitan je predmet ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr- 1377/2018.

8. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

9. Među strankama je sporno da li je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici i, podredno, ima li tuženik pravni interes za vođenje ovog postupka s obzirom na postojanje zadužnice koja ima svojstvo ovršne isprave.

10. Tužiteljeva tražbina proizlazi iz ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj 5010383860 koji su 29. listopada 2010. sklopili tužitelj kao kreditor i trgovačko društvo A. – i. d.o.o. B. kao korisnik kredita, pri čemu je tuženik zastupao korisnika kredita u tom pravnom poslu kao njegov direktor.

11. Čitanjem predmeta ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr- 1377/2018 sud utvrđuje da je rješenjem o ovrsi od 13. veljače 2018. na prijedlog ovrhovoditelja B. K. d.o.o. Z. protiv tuženog J. P. kao ovršenika na temelju pravomoćne i ovršne presude ovoga suda broj Povrv-357/12-15 od 15. rujna 2015. i na temelju ugovora o kupoprodaji plasmana broj 02-171/2015 koji su 26. listopada 2015. sklopili P. b. Z. d.d. Z. i B. K. d.o.o. Z. određena ovrha na ovršenikovim novčanim sredstvima po svim kunskim i deviznim računima i oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka kod kojih ovršenik ima otvorene račune. Ovrha je određena radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 2.513.214,16 kn koji čine glavnica od 2.000.000,00 kn, redovne kamate od 56.412,46 kn, zatezne kamate od 292.096,70 kn, naknade od 5.050,00 kn, trošak ovrhe od 35.705,00 kn i parnični trošak od 123.950,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose glavnice, naknada i troškova ovršnog i parničnog postupka te radi naplate troškova tog ovršnog postupka koji su određeni u iznosu od 36.412,50 kn.

Povodom žalbe koju je tuženik kao ovršenik izjavio protiv rješenja o ovrsi od 13. veljače 2018. ovaj sud, Stalna služba u Daruvaru, rješenjem broj Ovr-1377/2018- 9 od 20. ožujka 2018. uputio je ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. S obzirom na to da je tuženi kao ovršenik izjavio žalbu na rješenje od 20. ožujka 2018. Županijski sud u Dubrovniku je rješenjem broj Gž Ovr- 124/2018-2 od 24. travnja 2019. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje o ovrsi od 13. veljače 2018. i rješenjem broj Gž Ovr-125/2018-2 od 24. travnja 2019. ovršenikovu žalbu protiv rješenja u upućivanju na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odbacio kao nedopuštenu.

Naredbom od 10. svibnja 2019. utvrđeno je da je rješenje o ovrsi od 13. veljače 2018. postalo pravomoćno 24. travnja 2019., a iz korespondencije koja se nalazi u spisu broj Ovr-1377/2018 vidljivo je da je J. P. kao tužitelj protiv trgovačkog društva B. K. d.o.o. Z. kao tuženika pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

12. Čitajući ugovor o kupoprodaji plasmana broj 02-171/2015 koji su 26. listopada 2015. sklopili P. b. Z. d.d. Z. i B. K. d.o.o. Z. sud utvrđuje da je tužitelj tim ugovorom trgovačkom društvu B. K. d.o.o. Z. prenio portfelj teško naplativih plasmana/potraživanja prema pravnim osobama/dužnicima sukladno specifikaciji potraživanja na dan 3. rujna 2015. koja je sastavni dio tog ugovora. Iako spomenuta specifikacija potraživanja nije priložena u ovršni predmet broj Ovr-1377/2018, sud iz sadržaja prijedloga za ovrhu trgovačkog društva B. K. d.o.o. Z. od 8. siječnja 2018., priložene mu presude ovoga suda broj Povrv-357/12-15 od 15. rujna 2015. i priložene mu izjave P. b. Z. d.d. Z. i B. K. d.o.o. Z. od 16. svibnja 2017. utvrđuje da je tužitelj trgovačkom društvu B. K. d.o.o. Z. u cijelosti prodao i tražbinu koja je predmet ovoga spora.

13. Čl. 80. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, time da ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Temeljem čl. 81. st. 1. i 3. istog zakona s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava.

Tužitelj je na trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. kao treću osobu prenio svoju novčanu tražbinu koju je imao prema tuženiku, pri čemu takav prijenos niti je zabranjen niti se radi o tražbini koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga niti su tužitelj i A. – i. d.o.o. B. ugovorili nemogućnost ili zabranu prijenosa tražbine (upravo suprotno, u toč. 11. ugovora od 29. listopada 2010. izričito je ugovorena mogućnost ustupa tražbine).

Ovakvim prijenosom cjelokupna tužiteljeva tražbina prešla je na treću osobu i time je pravni odnos između tužitelja i tuženika prestao postojati zbog čega tužitelj u trenutku donošenja ove odluke više nije aktivno legitimiran u ovom sporu. Učinak takvog prijenosa tražbine u odnosu na tuženika koji je zadužnicom i mjenicom osigurao naplatu tražbine iz ugovora o kreditu u smislu čl. 82. Zakona o obveznim odnosima nastao je onog trenutka kada je tuženik saznao za ustup tražbine, a to je bilo najkasnije u trenutku kada mu je uručeno rješenje o ovrsi ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr-1377/18-2 od 13. veljače 2018.. Prema priloženoj povratnici to je bilo 16. veljače 2018., dakle, prije zaključenja glavne rasprave u ovom parničnom postupku.

14. Podredno, sud zaključuje i to da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog parničnog postupka s obzirom na to da već raspolaže ovršnom ispravom kojom može zahtijevati prisilnu naplatu cjelokupne sporne tražbine (zbog ovog razloga tužbu bi valjalo odbaciti i u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi). Naime, tuženik je radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu od 29. listopada 2010. u svojstvu jamca platca (sukladno čl. 111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima jamac platac odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme) izdao zadužnicu na kojoj je javni bilježnik Zvijezdana Rauš – Klier iz Varaždina pod brojem OV-10498/10 2. studenoga 2010. ovjerio njegov potpis. Tom zadužnicom tuženik je dopustio da se radi naplate cjelokupne tražbine iz ugovora o kreditu zaplijene svi njegovi računi kod svih banaka i da se novac s tih računa izravno isplaćuje u tužiteljevu korist. Ova činjenica među strankama nije sporna, a proizlazi iz pročitanih isprava. Na isti način sud utvrđuje da je zadužnica podnijeta na naplatu Financijskoj agenciji 7. travnja 2011., ali nije naplaćena zbog toga što je tuženikov račun ranije opterećen drugim tražbinama.

Čl. 183. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173,03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) propisuje da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Ona ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe. Temeljem čl. 178. Ovršnog zakona dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća ili drugo stalno novčano primanje. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72. st. 1. Ovršnog zakona i pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, a na temelju nje može se tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

Navedeno upućuje na zaključak da tužitelj u odnosu na tuženika već raspolaže ispravom koja ima jači pravni učinak od sudske odluke koja bi bila donesena u ovoj parnici i stekla svojstvo ovršnosti tako da se donošenjem presude u ovom sporu tužitelju ne bi pružila učinkovitija pravna zaštita u odnosu na onu koju ima temeljem zadužnice koju je izdao tuženik jer tužitelj na temelju te zadužnice može plijeniti tuženikovu tražbinu po računima (što je i pokušao) ili zahtijevati ovrhu na drugim predmetima i drugim sredstvima ovrhe.

15. Stoga je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba broj Ovrv-2648/12 od 4. svibnja 2012. u cijelosti ukinut (radi naplate glavne tražbine i zakonskih zateznih kamata, osim u dijelu u kojem je o tome već odlučeno toč. II. presudom ovoga suda broj Povrv-357/12-15 od 15. rujna 2015.) i odlučeno je kao u toč. I., podstavak 1., izreke presude. S obzirom na to da ovršni postupak proveden kod javnog bilježnika i postupak proveden pred sudom u odnosu na troškove predstavljaju jednu cjelinu, valjalo je odluku javnog bilježnika o troškovima u cijelosti ukinuti ovom presudom (toč. I., podstavak 2. izreke) i potom donijeti jednu odluku o troškovima cjelokupnog postupka.

16. Tužitelj je na raspravi održanoj 24. ožujka 2022. predložio da se trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. pozove da kao novi tužitelj stupi u ovaj parnični postupak umjesto tužitelja, a tuženik se takvoj mogućoj preinaci tužbe usprotivio. Stoga je taj tužiteljev prijedlog temeljem čl. 192. st. 3. Zakona o parničnom postupku odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke), tim više što trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. u ovom postupku uopće nije pokazalo interes da stupi u parnicu. Također, tužitelj je na raspravi održanoj 24. ožujka 2022. predložio i to da se trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. obavijesti o ovoj parnici kako bi u nju stupilo kao umješač na strani tužitelja, a tuženik se protivio takvom prijedlogu zbog nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije.

Sud smatra da je i ovaj tužiteljev prijedlog neosnovan (toč. III. izreke). Trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. tijekom ovog postupka nije pokazalo inicijativu za sudjelovanje u parnici kao umješač na strani tužitelja u smislu čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a sud temeljem čl. 207. st. 1. istog zakona ocjenjuje da ne postoji takav pravni interes trgovačkog društva B2 Kapital d.o.o. Zagreb zbog toga što ta pravna osoba radi naplate cjelokupne sporne tražbine prema tuženiku već raspolaže ovršnom ispravom i protiv tuženika vodi ovršni postupak u predmetu ovoga suda, Stalne službe u Daruvaru, broj Ovr-1377/2018.

Ukoliko je tužitelj prijedlogom s rasprave 24. ožujka 2022. želio obavijestiti trgovačko društvo B. K. d.o.o. Z. kao treću osobu o ovoj parnici u smislu čl. 211. Zakona o parničnom postupku, tada je to mogao učiniti podneskom u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju parnica nalazi, no to nije učinio. Temeljem čl. 211. st. 2. Zakona o parničnom postupku takva obavijest ne može biti razlog za prekid parnice, produljenje rokova ili odgodu ročišta.

17. Sud neosnovanim smatra tužiteljev prijedlog za odgodu rasprave održane 24. ožujka 2022. (kako bi tužitelj uredio tužbeni zahtjev) već je na istom ročištu proveo i zaključio glavnu raspravu. Naime, u ovom postupku sud temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučuje o tome treba li platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti ili djelomično održati na snazi ili ukinuti pa nema mjesta eventualnom drugačijem tužiteljevom zahtjevu. Osim toga, tužitelj je tijekom parnice imao sasvim dovoljno vremena problematizirati sva pitanja za koja smatra da su odlučna za donošenje presude.

18. Odluka o troškovima postupka iz toč. IV. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pri čemu sud smatra da postupak proveden pred javnim bilježnikom i postupak proveden pred sudom čine jednu cjelinu. Tuženik je u cijelosti uspio u ovom sporu pa mu je tužitelj dužan naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 308.143,75 kn, koji se sastoje od troška sastava prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 23.540,00 kn, zastupanja punomoćnika na ročištima održanim 25. veljače 2013., 18. svibnja 2015., 10. srpnja 2015., 15. veljače 2022. i 24. ožujka 2022. u iznosu od 23.540,00 kn za svako ročište, zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude 15. rujna 2015. u iznosu od 500,00 kn, sastava podneska od 26. lipnja 2015. u iznosu od 23.540,00 kn, sastava žalbe protiv presude 30. rujna 2015. u iznosu od 29.425,00 kn, sastava revizije u iznosu od 35.310,00 kn, sastava podneska od 16. veljače 2022. u iznosu od 500,00 kn, PDV-a u iznosu od 57.628,75 kn, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 10.000,00 kn i sudske pristojbe na revizije u iznosu od 10.000,00 kn. Navedeni troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su sukladno Odvjetničkoj tarifi i Tarifi sudskih pristojbi. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe od 2. prosinca 2013. protiv rješenja u iznosu od 14.712,50 kn kao ni pripadajući PDV jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice s obzirom na to da je žalba odbijena kao neosnovana, a nije mu priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 5.000,00 kn jer taj trošak tuženiku nije nastao s obzirom na to da se takva sudska pristojba ne plaća. Odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.

19. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Bjelovaru 7. travnja 2022.

Sudac

Miroslav Borković v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka presude nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda, pisano u tri istovjetna primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 1. toč. 3. toga Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.