Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac
Poslovni broj: Pr-5159/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužiteljice D. F. O.:…, S., zastupana po
punomoćniku D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika
Z. Z., OIB: …zastupanog po zakonskom zastupniku A. L., ravnatelju tuženika, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice M. B., odvjetničke vježbenice kod D. M., odvjetnika iz
Splita i punomoćnika tuženika Ž. M., dipl.iur, zaposlenika tuženika,
zaključene 9. ožujka 2022., objavljene 7. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Z., Z., OIB: …da tužiteljici D. F. O.:…, S., . isplati iznos od 3.861,03 kuna (slovima:
tritisućeosamstotinašezdesetjednu kunu i tri lipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
- na iznos od 330,78 kn od dana 4. ožujka 2016. godine do isplate;
- na iznos od 331,70 kn od dana 5. travnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 332,20 kn od dana 5. svibnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 323,76 kn od dana 4. lipnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 332,20 kn od dana 6. srpnja 2016. godine do isplate;
- na iznos od 332,20 kn od dana 3. kolovoza 2016. godine do isplate;
- na iznos od 329,15 kn od dana 3. rujna 2016. godine do isplate;
- na iznos od 332,20 kn od dana 5. listopada 2016. godine do isplate;
- na iznos od 332,20 kn od dana 4. studenog 2016. godine do isplate;
- na iznos od 332,20 kn od dana 8. prosinca 2016. godine do isplate;
- na iznos od 332,20 kn od dana 6. siječnja 2017. godine do isplate;
- na iznos od 220,24 kn od dana 3. veljače 2017. godine do isplate;
u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,
sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice D. F.
OIB:…, S., u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih
kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem je zatražen iznos od 118,60 kn (preko iznosa od 3.861,03 kn do iznosa od 3.979,63 kn)
sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 3. veljače 2017.
godine do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Z., Z., OIB: … da tužiteljici D. F. O.:49683454532, S., naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.121,87 kn (slovima: dvijetisućejednustotinudvadesetjednu kunu u osamdesetsedam lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo odnosno za iznos od 65,63 kn (preko iznosa od 2.121,87 kn do iznosa od 2.187,50 kn) zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je 15. ožujka 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je je zaposlena kod tuženika kao stručni referent te je ista bila zaposlena na tom radnom mjestu kod tuženika i u periodu od veljače 2016. do siječnja 2017.,a što sve među strankama ne bi trebalo biti sporno. Smatra da je tuženik je tužitelju u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovnu plaću kao i dodatke na tu plaću i naknade,
slijedom čega mu je isplaćen manji iznos od onoga na koji je imao pravo. Navodi da se primanja radnika u javnim službama pa tako i tužitelja, sastoje se od:1.) osnovne plaće i 2.) dodataka na tu plaću, 3.) te drugih naknada i primanja (naknada plaće za vrijeme bolovanja i sl.) Notorno je i već potvrđeno odlukama brojnih Županijskih sudova, ali i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnih oznaka Rev d- 535/2020 i Rev-1111/2020-2 kako su javne ustanove u periodu od prosinca 2015. g. do siječnja 2017. g. svojim radnicima pogrešno obračunavale osnovnu plaću. No, zbog opisane pogreške pri obračunu, tužitelju su posljedično manje isplaćeni i svi dodaci jer se isti obračunavaju u postotku u odnosu na osnovnu plaću. Sve to imalo je za posljedicu i manju isplatu naknada plaće (npr. za bolovanja i godišnje odmore) s obzirom na to da je prosjek zadnje tri plaće prema kojem se svaka naknada plaće obračunava, iz prethodno opisanih razloga bio pogrešan. Dakle, tužitelj ovom tužbom potražuje cjelokupnu razliku nastalu na temelju prethodno navedenog, te točkom po točku pojašnjava svaku od svojih osnova. Osnove po kojima tužitelj traži isplatu razlike plaće - Osnovna plaća koju čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Tuženik je pogrešno obračunavao plaću tužitelja jer nije uzeo u obzir povećanje osnovice od 6 % za period od prosinca 2015. do siječnja 2017. g. Naime, nije sporno kako je tuženik javna služba, sukladno odredbi članka 2.Zakona o plaćama u javnim službama. Vlada RH i sindikati u javnim službama sklopili su 23. studenog 2006. godine „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Sporazum) kojim je utvrđeno povećanje osnovice za šest posto (6%) godišnje tijekom 2007., 2008. i 2009.g. Međutim, zbog ekonomske krize, 13. svibnja 2009. strane kolektivnog ugovora zaključile su „Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama“ (dalje u tekstu: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica za plaće privremeno zadržana na manjem iznosu (iz 2008. g. - 5.108,84 kn) - dok je povećanje iste za 6% za 2009. g.,(dakle povećanje na iznos od 5.415,37 kn), sporazumno odgođeno do rasta BDP-a od 2%, sukladno odredbi članka III Dodatka Sporazuma, odnosno dok: „službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ne ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja)“.S obzirom na to da je aritmetička sredina realnog rasta BDP-a u drugom i trećem tromjesečju 2015. g. iznosila upravo 2% (1,2% i 2,8%= 2% prosječno), tuženik je od tada morao obračunavati plaću tužitelju uzevši u obzir osnovicu koja je uvećana 6 %, odnosno osnovicu u iznosu od minimalno 5.415,37 kn, a ne od 5.108,84 kn kako je činio i to počevši od prosinca 2015. pa do 26. siječnja 2017. godine. Tužitelj također ima pravo na dodatno povećanje osnovice i to na temelju očuvanja pariteta sukladno utvrđenom koeficijentu u odnosu na prosječnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH. Nadalje, navodi b) Dodaci na osnovnu plaću i naknada plaće – smatra da djelatnici zaposleni u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje sukladno članku 94.Zakona o radu koji je razrađen odredbama TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012. godine i 2017. godine i njihovih dodataka te odredbama Kolektivnih ugovora iz 2013. godine i 2018. godine te njihovih dodataka su imali/imaju pravo na razne dodatke na plaću. S obzirom na to da je tuženik u utuženom periodu pogrešno obračunavao osnovicu plaće, pa time i osnovnu plaću, a dodaci odnosno uvećanja se računaju u odnosu na osnovnu plaću, jasno je kako su onda uzročno-posljedično pogrešno obračunati i dodaci na osnovnu plaću u utuženom periodu. Isto vrijedi i za naknade plaće koje su tužiteljici isplaćivane za vrijeme godišnjih odmora, bolovanja i sl. u utuženom periodu, što će se moći specificirati tek po dostavi nalaza sudskog vještaka. Tužitelj je za potrebe ovog postupka samostalno i aproksimativno izračunao razliku plaće tako što je istu obračunao sukladno podacima koji su njemu poznati u ovom trenutku, međutim ne može konačno specificirati tužbeni zahtjev već će to moći tek dostavom nalaza sudskog vještaka koji će točno izračunati bruto plaću koju je tužitelj primao u odnosu na onu koju je trebao primati, a u kojoj će uz osnovnu plaću biti obračunati i dodaci na istu, kao i naknade plaće, pa će iste specificirati po zaprimanju nalaza sudskog vještaka. Poziva se tuženik da s obzirom na to da raspolaže stručnim računovodstvenim službama, učini nespornim osnovu ove tužbe, kao i mjesečne iznose za koje je tužitelju umanjena plaća, nakon čega će se specificirati tužbeni zahtjev.
1.1. Slijedom iznesenog, tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 3.979,63 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik uloženim prigovorom promašene pasivne legitimacije ukazuje na činjenicu da Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika nema za posljedicu odgovornost tuženika za utvrđivanje visine osnovice za izračun plaće u javnim službama već samo obvezu tuženika na isplatu plaće sukladno potpisanom
Ugovoru o radu. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 84/2007) kao i Dodatke TKU i Sporazume o osnovici za plaće u javnim službama potpisala je Vlada Republike Hrvatske kao poslodavac i Sindikati javnih službi. Ističe da je Hrvatski zavod za zapošljavanje javna ustanova u vlasništvu Republike Hrvatske temeljem tada važećeg članka 56. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ('' Narodne novine'' 80/2008), te se financira sredstvima iz proračuna temeljem članka 51. Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Narodne novine109/12 i 12/14). Nesporno je da je tužiteljica u utuženom periodu bila radnik tuženika, i još uvijek jeste,te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj, 27/01. i 39/09.). Tuženik je obvezan izračunati i isplatiti plaću svim radnicima u skladu s donesenim odlukama o osnovici plaće u javnim službama, a kako je propisano odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 39/09. i 124/09.).Tuženik je pravna osoba s javnim ovlastima, koji je obvezan pridržavati se Statuta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i drugih zakonskih i podzakonskih propisa. Sve ovlasti da su tuženika definirane i utvrđene gore navedenim Statutom, a što je posebno naznačeno u odredbama članka 32. Statuta gdje je ograničenje utvrđeno visinom novčanog iznosa do kojeg tuženik može samostalno raspolagati. Tuženik je obvezan pridržavati se i Zakona o fiskalnoj odgovornosti („Narodne novine“broj: 139/2010. i 19/2014.). Navedenim Zakonom da se određuju pravila kojima se ograničava visina rashoda i manjka općeg proračuna i javnog duga te namjensko i svrhovito korištenje proračunskih sredstava. U vezi navedenog Zakona posebno se ističe jačanje kontrole i nadzora nad trošenjem proračunskih sredstava, odnosno osiguravanje fiskalne odgovornosti tuženika. Izvještavanje o namjenskom trošenju sredstava se objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva financija, a sve osnovom sastavljene Izjave o fiskalnoj odgovornosti koju potpisuje čelnik tuženika. Prema tome navodi da je tuženik obvezan svake godine za prethodnu proračunsku godinu za razdoblje u kojem je obnašao dužnost, odnosno obavljao poslove čelnika, sastaviti Izjavu o fiskalnog odgovornosti, a kako bi se detaljno mogla kontrolirati učinkovitost i djelotvornost namjenskog trošenja sredstava državnog proračuna, u koja sredstva spada i isplata plaća radnicima tuženika. Nepridržavanje i nepoštivanje važećih zakonskih propisa svih do sada navedenih i priloženih, za sobom povlači prekršajnu i kaznenu odgovornost čelnika tuženika. Iz svega gore navedenog proizlazi da tuženik nema ovlast, a niti mogućnost samostalnog određivanja visine osnovice za izračun plaće jer je to prvenstveno uređeno Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odnosno odlukama o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama koje donosi Vlada Republike Hrvatske. Tuženik u cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik je u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama(„Narodne novine“ broj 124/09.), koji je na snazi od 24. listopada 2009. godine, propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/2012.) utvrđeno je da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. S obzirom na činjenicu da je navedenim Temeljnim kolektivnim ugovorom utvrđeno da Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine te sve njegove izmjene i dopune su važeći dokumenti, ali nisu sastavni dio kolektivnog ugovora, stoga se niti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorom, a kako je to bilo utvrđeno odredbom članka 49. stavka 4. ranije važećeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj, 84/2007.). Stoga da je tuženik prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći dokument, odluku Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. godine i od 30.prosinca 2016. godine, budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena kolektivnim ugovorom. Tuženik također ističe da je odredbama članka 3. Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. navedenog Zakona primjenjuje osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi dana 13. svibnja 2009. godine. Iako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine predstavljaju osnovu ove tužbe, tuženik navodi da navedene
Izmjene i dopune nisu dio važećeg Zakona o osnovici plaće u javnim službama te kao takve ne proizvode nikakve pravne učinke i nemaju utjecaj na važeći zakonski propis kojim se utvrđuje osnovica plaće u javnim službama. Kada bi naslovni Sud i zauzeo pravno stajalište da je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni dio kolektivnog ugovora, što tuženik oštro opovrgava iz gore navedenih razloga, niti Dodatak Sporazumu, a niti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nije moguće primijeniti jer Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu nisu dio zakonskog teksta. Dodatno, navedenim Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu utvrđena je osnovica za izračun plaće od 5.108,84 kn, koja osnovica je identična osnovici za izračun plaće utvrđena Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. godine, dok osnovica za izračun plaće od 5.415,37 kn ne predstavlja utvrđenu osnovicu za obračun plaće nego samo možebitnu osnovicu koja bi se možebitno utvrdila važećim i zakonitim aktom, kolektivnim ugovorom, odnosno odlukom Vlade Republike Hrvatske, a što ovdje nije slučaj. Tuženik osporava pravnu valjanost Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006. godine, Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od13.05.2019. godine, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javim službama od 26.11.2011.
godine kao i pravnu valjanost Arbitražne odluke od 07.12.2011.godine. Naime na strani Sindikata je bilo nedostataka budući da navedene akte nije potpisao Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske koji na strani sindikata zastupa radnike Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te su stoga navedeni akti ništetni. Tuženik nadalje ističe da je jedino zakonski i opravdano bilo isplatiti plaću u skladu s važećim odlukama Vlade Republike Hrvatske o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama, odnosno važećim propisima u kojima je upravo ova visina osnovica bila utvrđena. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je poštujući navedene zakonske propise vršio obračun i isplatu plaće tužiteljici za razdoblje navedeno u tužbenom zahtjevu na zakonit način, a koji je jedini ispravan za obračun i isplatu plaće u javnim službama.
2.1. Zaključno tuženik predlaže ovom sudu donijeti presudu kojom se odbija tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška na teret tužiteljice.
3. Tužiteljica je podneskom od 1. veljače 2022. preinačila tužbu na način da potražuje isplatu razlike plaće prema povećanoj osnovici i po osnovi usklađivanja pariteta i to za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., sve u iznosu od 3.979,60
(u zbroju pojedinačnih iznosa 3.979,63 kn) sa specificiranim pojedinačnim mjesečnim iznosima i zakonskom zateznom kamatom. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku.
3.1. U podnesku kojim tužiteljica preinačuje tužbu, navodi pored navedenog u tužbi da tužiteljica također ima pravo na dodatno povećanje osnovice i to na temelju očuvanja pariteta sukladno utvrđenom koeficijentu u odnosu na prosječnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH, a sve sukladno odredbama izmjena i dopuna predmetnog Dodatka. Daljnja povećanja osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđena su odredbama članka IV Izmjena dodatka. Preciznije, odredbom članka IV stavka 1. Izmjena dodatka utvrđeno je sljedeće:„Točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između:- pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i - istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.“ Prema statističkim podacima DZS-a, koji su sukladno članku VII b Izmjena dodatka ugovornim stranama Izmjena dodatka redovito dostavljani, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. g. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. g. iznosi 85,9:100(dobiveno podjelom iznosa od6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b stavcima 3. i 8. Izmjena dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. g. iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe članka IV stavka 1. Izmjena dodatka dolazi do sljedećeg odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. g. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. G. Člankom IV stavkom 2. Izmjena dodatka određeno je: „U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016. g., pozvali su Vladu RH da sukladno članku IV Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz članka IV stavka 1. Izmjena dodatka,međutim Vlada RH se oglušila na poziv sindikata i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe članka 297. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima (prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen) kvocijent pariteta iz članka IV stavka 1.,zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. g. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. g. pa je rok određen člankom IV stavkom 1.Izmjena dodatka točno 4. lipnja 2016. g.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV stavka 2. Izmjena dodatka (u smislu odredbe članka 272. ZOO-u kvocijent pariteta je odrediv prema objektivnim statističkim podacima DZS-a). Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. g. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,28% : 2 = 1,14 %). Člankom IV stavkom 3. Izmjena dodatka određeno je:„Nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.“ Sukladno naprijed citiranom, osnovica plaće za prosinac 2016. g. i siječanj 2017. g. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14%. Dakle, to znači da je osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi:- za period od prosinca 2015. g. do lipnja 2016. g. = 5.415,37 kn, - za period od srpnja 2016. g. do studenog 2016. g. = 5.477,11 kn, - za period od prosinca 2016. g. do siječnja 2017. g. = 5.539,55 kn.
3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, te podneska time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 9. ožujka 2022., na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava, istakao da je Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama Narodne novine br. 123/2016. koja je donesena na sjednici Vlade RH 29. prosinca 2016. godine utvrđena osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kuna bruto, koja se primjenjuje od 1. siječnja 2017. godine. Slijedom navedenog tuženik je istakao da od siječnja 2017. tužiteljica nema osnovu da traži uvećanje za 6% već eventualno razliku od 3,9%. Dodatno je naglasio da visina tužbenog zahtjeva izuzev iznosa za mjesec siječanj 2017. nije sporna. U spis je priložio vlastiti obračun potraživanja za sud i protivnu stranu.
3. 1. Ovaj sud je na pripremnom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka, sve u smislu odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe u skladu s podneskom tužiteljice od 1. veljače 2022. U ovakvim okolnostima preinaka tužbe je dopuštena jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
3.1. Uspoređujući obračun potraživanja tužiteljice, odnosno visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, te obračun tuženika (list 154. spisa) uočeno je da je tuženik izračunao umanjeni iznos za siječanj 2017. Dakle, visina je, a sve uvažavajući i navode tuženika s ročišta održanog 9. ožujka 2022. nesporna za cijelo utuženo razdoblje osim za siječanj 2017. Treba naglasiti da tužiteljica u tužbi, kao ni u preinaci tužbe ne navodi istovjetno kao i tuženik odnosno iz navoda tužiteljice ne proizlazi da je za mjesec siječanj 2017. izračun uskladio s Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. godine (povećavanje osnovice na iznos od 5.211,02
kn i to počevši od siječnja 2017. godine). Upravo zbog navedenog ovaj sud je odbio zahtjev tužiteljice u iznosu od 118,60 kn (preko iznosa od 3.861,03 kn do iznosa od 3.979,63 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 3.
veljače 2017. godine do isplate. Dakle, prihvaćen je izračun tuženika za siječanj 2017 u iznosu od 220,24 kn. Zbog svega navedenog, ovaj sud je i prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i protivnim načelu ekonomičnosti, a sve obzirom na podatke, isprave, izračune i dokaze priložene u spis.
4. Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,
preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a
od 4. prosinca 2015., ugovor o radu i izračun visine tužbenog zahtjeva, izračun duga 2., priopćenje za javnost od 20. listopada 2016. kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu priložene sudske odluke, te ostale isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.
5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017., u iznosu od 3.979,60 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama
.
7. Među strankama je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva.
8. Tužbeni zahtjev utemeljen je na članku III. IDDS-a, kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, te na članku IV. st.
2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Nije sporno da je tužitelja u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na potonje navedeni osnov.
9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III., te je li bilo potrebno uračunati daljnje uvećanje obzirom na obračun pariteta u smislu odredbe čl. IV. IDDS-a.
10. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.
11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:
- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,
- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,
- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
12. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.
12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.
12.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.
12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“
13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu.
13.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.
13.2. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.
13.3. Neosnovane su tvrdnje vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.
13.4. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.
14. Nadalje, ovaj sud smatra da je obračun potraživanja tužiteljice do mjeseca siječnja 2017. nije sporan, dok je za navedeni mjesec prihvaćen obračun tuženika koji je u skladu s materijalnopravnim odredbama,a sve kako je objašnjeno u ovoj odluci.
14.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:
-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i
-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.
14.2. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).
14.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. godine je manji od pariteta iz 2008. godine za 2,28 %.
14.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.
14.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila .
14.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.
15. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je Državni zavod za statistiku objavio podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku.
16.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).
16.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.
16.3. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 16.1-16.2 ove odluke.
17. Potrebno je naglasiti da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu od 28. travnja 2021. broj Gž R-629/21 potvrđena odluka ovog suda broj Pr-2388/20 od 17. veljače 2021. u kojoj je osnova potraživanja tužitelja istovjetna pravnoj osnovi u ovoj konkretnoj pravnoj stvari.
18. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, te za siječanj 2017. osnovicu od 5.211,02 kn, te da nije uračunao uvećanje osnovice s osnova usklađivanja pariteta, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 3.861,03 kn.
18.1. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu od 3.861,03 kn, dok je zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude, te u dijelu u kojem je zatražen iznos od 118,60 kn (preko iznosa od 3.861,03 kn do iznosa od 3.979,63 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos od dana 3. veljače 2017. godine do isplate neosnovan zbog čega je na kraju odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.
18.2. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).
19. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.
20. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće,
koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate neosnovan (točka II. izreke presude). Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.
21 Tužiteljici primjenom odredbi članka 154.st. 2., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe - 50 bodova (Tbr. 7. točka. 1.
Tarife), za sastav podneska od 1. veljače 2022. - 50 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa 7.
točka. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 9. ožujka 2022. - 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu 25 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), a uvećano za iznos PDV-a (Tbr. 42. Tarife) iznosi ukupno 2.187,50 kn. Uvažavajući činjenicu da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 97 % (98,5% (osnov+visina/2) – tuženik 1,5 % (osnov+visina/2)), to je istoj trebalo obistiniti iznos od 2.121,87 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 65,63 kn (preko iznosa od 2.121,87 kn do iznosa od 2.187,50 kn) zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos odnosi se na uračunavanje ukupnog postupka uspjeha u sporu.
21.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.
19. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Splitu, 7. travnja 2022.
SUTKINJA
mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
DNA:
- pun. tužiteljice, D. M., odvjetniku u S.,
- pun. tuženika Z., Z.,
- u spis.
