Republika Hrvatska
Županijski sud u
Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 19 Gž-1417/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G., OIB: …, iz R., …, zastupanog po punomoćnicima N. K. i M. C., odvjetnicima iz R., …, protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici Ž. L., odvjetnici iz O. društva L. i P. d.o.o., iz Z., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 794/2020-10 od 15. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika P. b. d.d. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-794/2020-10 od 15. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod posl. br. Ovr-2791/2018, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-2791/2018 od 13.06.2019. godine.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 3.900,00 kn (tritisućedevetstokuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 15.9.2021. do isplate u visini kamatne stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju slijedom čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda sadrži nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer je njezino obrazloženje kontradiktorno izvedenim dokazima i dokumentaciji u spisu. Sud prvog stupnja prijenos tražbine radi naplate za koju se vodi ovršni postupak tretira kao okolnost koja onemogućuje provedbu ovrhe i zbog koje se ne primjenjuje desetogodišnji rok zastare od pravomoćnosti rješenja o obustavi. Raniji ovrhovoditelj P. b. Z. d.d. je iz razloga nemogućnosti naplate tražbine prenijela potraživanje na tuženika, jer to proizlazi iz Izjave dostavljene u sudski spis poslovni broj Ovrv-III-3120/2004. Sud prvog stupnja pogrešno smatra da razlog obustave predmetnog postupka leži na tuženiku, a ne tužitelju. Prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio pravni značaj prijenosa tražbine radi naplate u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-2791/2018, s obzirom da sam prijenos nema utjecaja na dopuštenost ovrhe. Prednik tuženika i tuženik prekinuli su zastaru podnošenjem prijedloga za ovrhu, budući da su radnjama ovrhovoditelja, ovdje tuženika ispunjene pretpostavke iz čl. 241. i čl. 245. Zakona o obveznim odnosima. Za cijelo vrijeme trajanja postupka Ovrv-3120/2004 zastara je bila prekinuta, a obustavom navedenog postupka ponovno je počela teći. Postupak u predmetu Ovrv-3120/2004 obustavljen je rješenjem suda od 10. travnja 2015. sukladno odredbi čl. 245. st. 3. Zakona o obveznim odnosima kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, pa zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan. Prigovara odluci o troškovima postupka. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati. Osim toga, njezino obrazloženje nije kontradiktorno izvedenim dokazima i dokumentaciji u spisu.
6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Ovr-2791/2018, a određena je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-2791/2018 od 13. lipnja 2019.
8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je sljedeće:
- da je ovrhovoditelj P. b. Z. d.d., P. R. R. dana 1. srpnja 2004. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika pod 1) E. O., 2) S. G. i 3) N. O., radi isplate iznosa od 14.873,81 EUR-a po osnovi neplaćenog kredita, zajedno s ugovorenom kamatom te zakonskim zateznim kamatama od 1. srpnja 2004. do isplate te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3120/04 od 22. rujna 2004. (list 5 spisa Ovrv-3120/04),
- podneskom od 24. ožujka 2015. ovrhovoditelj u predmetnom postupku O. društvo L. i P. d.o.o. iz Z. u tom su ovršnom postupku izvijestili sud prvog stupnja kako je raniji ovrhovoditelj P. b. Z. d.d. prenijela na O. društvo L. i p. d.o.o. Z. potraživanje koje ima prema ovršenicima u tom postupku, u cjelokupnom iznosu glavnice s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, na temelju Izjave o prijenosu potraživanja od 17. ožujka 2015.,
- da je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3120/04 od 22. rujna 2004. u odnosu na ovršenika pod 2) u tom postupku, tužitelja S. G. postalo pravomoćno i ovršno dana 5. studenoga 2004. Zbog neurednih dostava ovršenicima pod 1) i 3) ovršni postupak je bio u tijeku sve do donošenja rješenja o obustavi ovršnog postupka poslovni broj Ovrv-3120/04 od 10. travnja 2015. Tim je rješenjem obustavljen predmetni ovršni postupak u odnosu na sve osobe, uključujući i S. G., tužitelja u predmetnom postupku sukladno odredbi čl. 67. st. 2. i 5. u svezi čl. 29. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 88/05 i 67/08), ukinute su sve provedene ovršne radnje te se postupak ovrhe smatra dovršenim (list 29 spisa Ovrv-3120/04),
- da je ovrhovoditelj O. društvo L. i P. pred prvostupanjskim sudom dana 5. travnja 2018. protiv ovršenika pod 1) E. O., 2) S. G. i 3) N. O. podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave - pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-III-3120/04 od 22. rujna 2004. radi naplate tražbine od 14.873,81 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, slijedom čega je prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2791/2018 od 13. lipnja 2019. kojim je odredio ovrhu u odnosu na ovršenika pod 2) S. G. pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa svih njegovih štednih uloga i drugih računa otvorenih kod banaka,
- da je prvostupanjski sud povodom žalbe ovršenika S. G. protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-2791/2018 od 13. lipnja 2019. svojim rješenjem potvrdio pobijano rješenje o ovrsi, osim u dijelu u kojem je izjavljena iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona, prema kojima je ovršenik isticao da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu temeljem navedenog pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi jer nisu ispunjeni uvjeti za promjenu ovrhovoditelja i prigovora zastare predmetne tražbine, jer je protekao rok od 10 godina propisan odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i
- da je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji zaključkom i rješenjem broj Ovr- 2791/2018 od 1. travnja 2020. uputio tužitelja u predmetnom postupku kao ovršenika da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. Ovršnog zakona (list 27 spisa Ovr-2791/2018).
9. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom proglasio nedopuštenom ovrhu koja se pred Općinskim sudom u Rijeci vodi pod poslovnim brojem Ovr-2791/2018 određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-2791/2018 od 13. lipnja 2019. jer je zaključio da do obustave ovršnog postupka poslovni broj Ovrv-3120/04 nije došlo iz razloga zbog kojih je odgovoran ovršenik, odnosno tužitelj u predmetnom postupku, već činjenicom prijenosa potraživanja tadašnjeg ovrhovoditelja P. b. Z. d.d. na tuženika, ovrhovoditelja u ovršnom postupku broj Ovr-2791/2018, a što je i izrijekom navedeno u rješenju o obustavi ovrhe te se primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi broj Rev-943/2017-2 od 10. svibnja 2017. u konkretnom ima primijeniti odredba čl. 242. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
10. Prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za 10 godina, pa i za ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.
11. Zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja (čl. 241. ZOO).
12. Nakon prekida zastarijevanje počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. ZOO).
13. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u spor, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na drugi način (čl. 245. st. 3. ZOO). Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja (st. 5. istog čl. ZOO).
14. Prema odredbi čl. 245. st. 6. ZOO zastara koja počinje teći iznosa poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
15. Naime, odredbom čl. 242. st. 1. ZOO propisano je da prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo.
16. Prema odredbi stavka 2. istog članka ZOO, isto tako, smatra se da nije bilo prekida zastare ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
17. Imajući na umu da je u ovršnom postupku poslovni broj Ovrv-3120/04 došlo do obustave ovrhe pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovrv-3120/04 od 10. travnja 2015. i to iz razloga koji se doista ne mogu pripisati odgovornosti ovršenika S. G., tužitelja u predmetnom postupku, jer iz samog obrazloženja tog rješenja proizlazi da je razlog obustave taj jer je "…tražbina prenesena na novog ovrhovoditelja, odvjetničko društvo L. i P. d.o.o. iz Z., …, pa proizlazi da u konkretnom slučaju nije moguće provesti ovrhu u korist P. b. d.d. Z.", pa se i po ocjeni ovog suda drugog stupnja u konkretnome ima primijeniti odredba čl. 242. st. 2. ZOO, odnosno, smatra se da nije bilo prekida zastarijevanja.
18. Naime, do prekida zastarijevanja postupka ovrhe određene rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrv-3120/04 od 22. rujna 2004. nije došlo, jer je postupak pravomoćno obustavljen 5. studenoga 2015. i to iz razloga zbog kojih ne bi bio odgovoran tužitelj kao ovršenik, pa se smatra da je potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja zastarjelo, jer je protekao rok od 10 godina za tražbinu utvrđenu pravomoćnim rješenjem o ovrsi, pa kako je prema odredbi čl. 214. st. 1. i 2. ZOO propisano da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze i da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, pa je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.
19. Prvostupanjski je sud također pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st.
1. u svezi čl. 155. ZPP kada je tuženika obvezao da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak.
20. Stoga žalba tuženika nije osnovana.
21. Na osnovi iznesenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.
U Zadru, 7. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica, v.r.
