REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 21 Pr-16308/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice I.U. iz V.G., OIB: …, zastupane po punomoćniku Ž.Ž., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L.h. d.o.o. k.d. V.G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M.R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva R. d.o.o. iz Z., radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. ožujka 2022., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 7. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopušten Otkaz ugovora o radu od 16.4.2021. tuženog L.h. d.o.o. k.d. te da radni odnos tužiteljice I.U. iz V.G., kod tuženog L.h. d.o.o. k.d. iz V.G., nije prestao.

Nalaže se tuženom L.h. d.o.o. k.d. iz V.G., da tužiteljicu I.U. iz V.G. vrati na posao - radno mjesto zamjenik voditelja trgovine, na kojem radnom mjestu se nalazila do otkaza, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Tuženi je dužan tužiteljici naknaditi trošak ovog postupka, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod tuženog na radnom mjestu zamjenik voditelja trgovine. Tuženi je 16. travnja 21. donio Otkaz ugovora o radu sklopljen 15. prosinca 2011. zbog skrivljenog ponašanja radnice, koji Otkaz je tužiteljici uručen 28. travnja 21. Protiv navedenog otkaza tužiteljica je u zakonskom roku uložila Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je tuženi zaprimio 12. svibnja 21., a na koji Zahtjev tuženi nije odgovorio. Navedeni otkaz nije na zakonu osnovan budući nisu postojali razlozi za otkaz.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, navodeći da je tužiteljici ugovor o radu otkazan zbog skrivljenog ponašanja koje je opisano u obrazloženju otkaza ugovora o radu. Prije otkazivanja tužiteljici je u nekoliko navrata izrečeno upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza, i to 25. travnja 2014., 25. travnja 2017., 23. srpnja 2020., 12. studenoga 2020. i 8 veljače 2021. Prije otkazivanja zbog povrede koja se odnosi na razloge opisane u otkazu tužiteljica je dopisom tuženika od 15. ožujka 2021. pozvana na obranu te je tužiteljica iznijela pisanu obranu 18. ožujka 2021. Potom je sindikalnom povjereniku u ulozi radničkog vijeća dostavljen dopis od 24. ožujka 2021. radi provođenja savjetovanja. Sindikalni povjerenik nije odgovorio na navedeni dopis o namjeravanoj odluci o otkazu te se ima smatrati da je s istim suglasan. Iz navedenog slijedi da je procedura otkazivanja u cijelosti provedena u skladu sa zakonom.

3. U odnosu na opravdani razlog, ističe se kako tužiteljica i nakon višekratnih uputa poslodavca da joj sanitarna iskaznica ističe istu nije produljila. Takvo neproduljene je potpuno neopravdano. Osim toga, tužiteljica je prijavljena kod zavoda radi pohađanja i polaganja ispita za higijenski

minimum, međutim tužiteljica na isto nije pristupila, unatoč tome što je potvrdila termin navedenog ispita te je navela da joj isti odgovara. Iz navedenog postoji opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljici jer bez valjane sanitarne iskaznice nije mogla obavljati poslove za koje ima sklopljen ugovor o radu.

4. U toku postupka sud je izvršio uvid u: otkaz ugovora o radu (strana 2, 4 spisa), zahtjev za zaštitu prava (strana 5-7 spisa), ugovor o radu (strana 13-15 spisa), upozorenja (strana 26-27, 28, 29, 30, 31 spisa), pisanu obranu (strana 32 spisa), dopis sindikalnom povjereniku (strana 34-35 spisa), potvrdu (strana 40 spisa), saslušane su svjedokinje M.G. i R.H., te tužiteljica (strana 50-54spisa).

5. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

6. Među strankama je sporna dopuštenost Otkaza ugovora o radu tužiteljici, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao i povratak na rad.

7. Uvidom u Ugovor o radu razvidno je da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove zamjenika voditelja trgovine od 2. siječnja 2012.

8. Izvršenim uvidom u Otkaz ugovora o radu od 16. travnja 2021. (u daljnjem tekstu Odluke) tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, u obrazloženju Odluke navodi se da je tužiteljici izrečeno nekoliko upozorenja iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu i to 25. travnja 2014., 25. travnja 2017., 23. srpnja 2020, 12. studenoga 2020. i 8. veljače 2021.; da je dana 3. veljače 2021. prilikom kontrole valjanosti isteka sanitarne iskaznice utvrđeno da je tužiteljici sanitarna iskaznica istekla s danom 27. siječnja 2021., a na upit je li obnovila sanitarnu iskaznicu odgovorila je da nije i da ne stigne to odraditi jer su prevelike gužve, te je udaljena s posla i upućena na produljenje; da je tužiteljica na istek sanitarne iskaznice u nekoliko navrata usmeno i pismeno 4. siječnja 2021. upozorena i 23. siječnja 2021. joj je sanitarna iskaznica i uručena s napomenom da istječe 27. siječnja 2021.; da je tuženik na zahtjev tužiteljice 3. veljače 2021. istu prijavio u zavod V.G. na polaganje tečaja higijenskog minimuma, polaganje

ispita zakazano je za 25. veljače 2021., koji termin je tužiteljici odgovarao i na koji nije pristupila iz razloga jer je zaboravila; da je tužiteljica pozvana na davanje obrane uz pojašnjenje što su njezine povrede, u pisanoj obrani nisu navedene nikakve okolnosti kojima bi osporila opravdanost otkaza; da je provedeno savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji ima ulogu radničkog vijeća.

9. Uvidom u Upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu razvidno je da je tužiteljica tijekom godina više puta upozoravana na propuste u obavljanju poslova opisa radnog mjesta koje je obavljala kao Zamjenik voditelja trgovine i na mogućnošću otkaza ugovora o radu.

10. Saslušana svjedokinja M.G., voditeljica trgovine, iskazala je da je tužiteljica više puta opomenuta jer nije obavljala poslove po pravilima i tražila je opomene koje su dovele do otkaza, da nije vidjela odluku o otkazu ugovora o radu, da je obaveza svakog djelatnika da brine o svojoj dokumentaciji i sanitarnoj knjižici, da je na istek sanitarne upozoravala radnike otprilike 3 tjedna do mjesec dana prije, davala im je uputnicu s datumom izdavanja i sanitarnu knjižicu za obavljanje pregleda na koji se radnici sami prijavljuju (jedino je tijekom covida to duže trajalo), tužiteljici je krajem 1. mjeseca uručila sanitarnu, 4. siječnja joj je poslala sms da ju podsjeti na istek sanitarne knjižice krajem 1. mjeseca, tužiteljica je krajem 1. mjeseca išla na godišnji odmor i sanitarnu knjižicu joj je uručila prije godišnjeg odmora, da provjerava kod radnika jesu li izvršili prijavu i pregled, tužiteljicu je i nakon sms-a usmeno upozorila na isticanje, da je nakon godišnjeg tužiteljicu pitala za produženje sanitarne, da je ona odgovorila da nije i nije stigla. Svjedokinja ne zna je li taj prvi dan tužiteljica ostala raditi, ali sljedeći dan je udaljena s posla zbog nevažeće sanitarne i taj dan joj je bio neopravdani. Nakon predaje uzorka na analizu po uputnici, radnik dobije potvrdu da je sanitarna iskaznica u izradi, ne sjeća se je li tužiteljica donijela potvrdu. Dobivanje sanitarne ovisi o zdravstvenoj ustanovi, traje od 7-15 dana. Svjedokinja se ne sjeća kada je tužiteljica prijavljena na tečaj za polaganje higijenskog minimuma, ali iskazuje da je tužiteljici poslan termin, na koji se nije pojavila, a to je preduvjet za rad s hranom i traje 5 godina, a sanitarna iskaznica traje jednu godinu. Kao i za sanitarnu iskaznicu radi se o isticanju dokumenta za higijenski minimum, za što postoji program po kojem se upućuju radnici na polaganje tehničkog higijenskog minimuma, tečaj je prije pandemije bio tri dana predavanja, nakon toga ispit, a tijekom pandemije tečaj je bio putem Interneta i išlo se samo na ispit, jedno vrijeme su ispiti bili telefonski.

11. Svjedokinja R.H., regionalni voditelj prodaje, iskazala je da je prije otkazivanja ugovora o radu kod tužiteljice utvrđena nepravilnosti u radu, zajedno s voditeljicom trgovine utvrdila je istek sanitarne iskaznice tužiteljice, što je tuženiku bitno, kao i da tužiteljica nije obavila tečaj higijenskog minimuma za koji joj je bio određen termin koji je potvrdila da joj odgovara. U dogovoru s nadređenim dala je prijedlog da se tužiteljici otkaže ugovor o radu, tužiteljica je i prije usmeno i pismeno opominjana, a kod tuženika je obavljala odgovoran posao i trebala je biti uzor drugim radnicima. Izjavila je da sanitarna iskaznica vrijedi godinu dana, radnik je istu dužan predati poslodavcu odmah čim se zaposli i dužan je sam voditi računa o tome kada ista prestaje važiti, a i poslodavac upozorava radnika da mu ističe sanitarna iskaznica te da mora obaviti pregled u zavodu, dati uzorak i daje mu se i uputnica za taj pregled (prije

pandemije iskaznica se radniku davala 10-ak dana prije, a tijekom pandemije to se produžilo na dva do tri tjedna prije, čak i mjesec dana). Tužiteljici je predana sanitarna iskaznica, ostavljena na stolu 24. siječnja, a iskaznica je isticala 27. siječnja, tužiteljica je od voditeljice trgovine upozorena na istek krajem 12. mjeseca i sms-om 4. siječnja, ne zna je li joj predana i uputnica za pregled; tužiteljica je nakon 24. siječnja išla na slobodne dane ili godišnji odmor; 3. veljače kad je bila u trgovini utvrdila je prilikom pregleda sanitarnih iskaznica svih radnika da sanitarna iskaznica tužiteljice nije više vrijedila, provjerila je kod voditeljice je li upozorila tužiteljicu na istek i tada saznala da je tužiteljici predana iskaznica, sms i da je upozorena. Sama tužiteljica joj je rekla da tijekom godišnjeg odmora nije stigla produžiti sanitarnu iskaznicu i tad ju je udaljila iz trgovine jer nije smjela raditi, jer poslodavac krši zakon, tužiteljica je otišla s uputnicom i uzorkom produžiti sanitarnu 3. veljače, drugi dan je donijela potvrdu o predanom uzorku i mogla je raditi. I na polaganje higijenskog minimuma radnike upućuje poslodavac s uputnicom za polaganje, tužiteljica je odabrala da će isto polagati u zavodu u V.G.,

prijavila ju je na tečaj, javili su termin 25. veljače, trebalo je dostaviti mail tužiteljice za materijale, o čemu je tužiteljica obaviještena i potvrdila je termin, dala svoj mail, 26. veljače iz Zavoda su joj javili da tužiteljica nije pristupila na dogovoreni termin, nakon toga je razgovarala s tužiteljicom koja je rekla da je zaboravila izaći, konzultirala se s nadređenima i ustanovili su da je to već previše i krenulo se u postupak otkazivanja ugovora o radu. Higijenski minimum je vjerojatno zakonski uvjet za obavljanje poslova, ali nije bio razlog za udaljenje i tužiteljica zbog toga nije udaljena, radnik može raditi dok je prijavljen na tečaj higijenskog. Tužiteljica je kao zamjenica M.G. imala pristup svoj dokumentaciji i

sanitarnim iskaznicama, što ima uvijek, ne mora biti voditelj odsutan, može biti npr. u drugoj smjeni.

12. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je na godišnjem bila od 25. siječnja do 2. veljače, da nije bila kod kuće već kod majke tijekom godišnjeg i nije mogla produžiti sanitarnu jer oni rade od ponedjeljka do četvrtka od 7,30 do 8,00 ili 9,30, i nije stigla, da je odluku o otkazu primila 16. travnja poštom, prije toga nije radila mjesec dana. Dana 15. ožujka su je tražili da da obranu zašto se nije pojavila na higijenskom minimumu i za sanitarnu iskaznicu, dala je pisanu obranu i odgovoreno joj je da je njihov odnos završen i da ode kući, 16. ožujka, prije početka smjene regionalna voditeljica joj je rekla da ju zaštitari neće pustiti u trgovinu, da joj je zabranjen ulaz kao i komunikacija s djelatnicima i do odluke o otkazu 16. travnja bila je kod kuće na slobodnim danima i godišnjem. Potvrđuje da je dobila sms od voditeljice da joj ističe sanitarna koju je dobila u subotu prije godišnjeg odmora, na sanitarnu nije mogla pristupiti jer se ona nalazi pod ključem, a ključ je imala voditeljica, postoji program koji obavijesti o isteku sanitarne pa je bila oslobođena i nije o tome razmišljala jer je znala da će joj program javiti, ne zna kad je program obavijestio o isteku, o tome ima uvid voditeljica i vjerojatno ju je nakon toga obavijestila i sama je tražila sanitarnu iskaznicu i uputnicu, ali ju nije dobila jer joj je voditeljica rekla da nema vremena ili nema ključ ili sl. Sanitarnu iskaznicu je produžila, kad se vratila s godišnjeg i kada je utvrđeno da je ista istekla udaljena je s posla i to joj je bio neopravdani i neplaćeni radni dan. Tužiteljica potvrđuje i da je dobila obavijest da treba ići od regionalne voditeljice prodaje, na higijenski minimum 3. veljače, tražila je od zavoda

termin za polaganje, termin su poslali poslodavcu, u kojem su naveli da će obavijestiti poslodavca o terminu; dobila je termin 25. veljače, na koji termin nije izašla, ne zna je li se ponovno prijavila na polaganje higijenskog minimuma. Bilo joj je to stresno razdoblje jer joj se svaki mjesec prijetilo otkazom i sporazumnim otkazom, što je utjecalo i na njeno razmišljanje i privatno i ne zna je li bilo prijava za higijenski minimum, nije provjeravala.

13. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice saslušanih svjedokinja čiji iskazi su sukladni ostalim provedenim dokazima.

14. Iz Odluke, kao i iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica tijekom rada kod tuženika više puta usmeno i pismeno upozoravana na obveze iz radnog odnosa, na nepostupanje i propuste u radu na svom radnom mjestu Zamjenika voditelja trgovine i to 25. travnja 2014., 25. travnja 2017., 23. srpnja 2020, 12. studenoga 2020. i 8. veljače 2021., da nakon povratka na rad s godišnjeg odmora 3. veljače 2021. nije imala produženu sanitarnu iskaznicu iz kojih razloga je udaljena taj dan s rada, kao i činjenica da tužiteljica nije pristupila na zakazani termina za polaganje ispita iz higijenskog minimuma zakazanog za 25. veljače 2021. iz razloga jer je zaboravila.

15. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 - u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (skrivljeno ponašanje radnika).

16. Prema stavu ovoga suda, u konkretnom slučaju kada poslodavac opetovano upozorava tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i od nje traži obavljanje poslova za koje je sklopila ugovor o radu Zamjenika voditelja trgovine, dakle, odgovorne osobe nakon voditelja trgovini, a tužiteljica i nadalje nastavi s istim ponašanjem i neispunjavanjem radne obveze, koje ponašanje poslodavcu uzrokuju financijsku štetu, predstavlja opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja te su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. ZR-a i odluka tuženika je dopuštena.

17. Odredbom čl. 7. ZR-a propisano je da je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, radnik je obvezan prema uputama, koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati i preuzeti posao. Činjenica je da tužiteljica kod tuženika obavlja poslove zamjenika voditelja trgovine, znači u slučaju da kad voditelj trgovine nije prisutan ona obavlja njegove poslove, dakle ima odgovornost voditi računa o trajanju i isteku sanitarnih knjižicama i higijenskih minimuma svih radnika trgovine. Dakle, neosnovano je pozivanje tužiteljice da sanitarnu iskaznicu nije produžila jer se nalazila na zasluženom godišnjem odmoru, da nije razmišljala o produženju kao i da je zaboravila pristupiti na testiranje za higijenski minimum. Naime, uvažavajući okolnost da se tužiteljica u vrijeme isticanja sanitarne knjižice nalazila na godišnjem, ne znači i da istu nije mogla produžiti prije odlaska na godišnji odmor, a posebno se ukazuje da je isto mogla učiniti na dan povratka s godišnjeg odmora budući je radila u drugoj smjeni, a kako sama navodi, radno vrijeme ustanove za produžavanje je od 7,30 do 9,30 sati, dakle, na rad je mogla pristupiti s potvrdom da je sanitarna iskaznica u izradi te ne bi bila udaljena s posla (a kako je učinila sljedeći dan). Nadalje, navod tužiteljice da je zaboravila pristupiti terminu polaganja higijenskog minimuma ne može se prihvatiti kao osnovanim opravdanjem, kako je već navedeno tužiteljica je obavljala poslove zamjenice voditeljice trgovine i bila je odgovorna osoba kod tuženika.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na zastupanje stranke po punomoćniku i uspjeha stanaka u parnici.

20. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne naknade u visini 200 bodova odnosno 2.000,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 500,00 kn, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

21. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 11. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih.

U Zagrebu 7. travnja 2022.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika