Poslovni broj: 8 UsI-3240/2-9

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje
sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja M. H. iz
P., T. g. E…, OIB:………….., zastupanog po
opunomoćenici J. M., odvjetnici u S., A. S…, protiv tuženika
Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,
Zagreb, Katančićeva 5,radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave
zaključene 01.ožujka 2024. godine,u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i
odsutnosti tuženika 11. ožujka 2024. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva
financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II-
471-02/22-01/257,URBROJ: 513-04-23-2 od 28. veljače 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-
471-02/22-01/257,URBROJ: 513-04-23-2 od 28. veljače 2023. godine tužitelj je u
bitnom naveo: da tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog
stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava; da je provedenim poreznim
nadzorom utvrđeno da je tužitelj dužan za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do

31. prosinca 2020. godine platiti na ime poreza na dohodak, prireza porezu na
dohodak te doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i
doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje
iznos od 436.673,67 kn na ime glavnice, te 69.740,63 kamata; da ovakvo utvrđenje
nije u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima i priloženom dokumentacijom.
Navodi se u tužbi da je u nadziranom razdoblju tužitelj radio na brodovima stranih
vlasnika na međunarodnim unutarnjim vodama kao skiper (kormilar) temeljem
ugovora koji je sklopio 2016. godine s brodarskom agencijom R.
M. L. O., koji ugovor je bio na snazi do sredine 2020. godine kada je
agencija prestala s radom; da je Ugovor koji je sklopljen sa navedenom agencijom
tužitelju ukraden zajedno sa brodarskom knjižicom i ostalom dokumentacijom u vlaku
na relaciji M.-G.-D., što je tužitelj dokazao dokumentacijom koju

-2- Poslovni broj: 8 UsI-3240/23-9

je dostavio poreznom tijelu. Kako je brodarska agencija prestala s radom da tužitelj
nije bio u mogućnosti dobiti kopiju ukradenog ugovora kao i kopiju brodarskih
knjižica; da iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio poreznom tijelu se jasno i
nedvosmisleno može utvrditi tko je i na ime čega isplaćivao tužitelju plaću, u kojem
iznosu, kao i troškove prijevoza, smještaja i prehrane na koje ima pravo temeljem
članka 87. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda; da su brodari koje je pronašla
ugašena brodarska agencija tužitelju isplaćivali plaće i troškove posredstvom
navedene agencije koja je iz uplaćenih iznosa za sebe zadržala ugovorenu proviziju
temeljem članka 242. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda; da je temeljem
članka 84. stavak 11. Zakona o plovidbi i lukama unutarnjih voda, evidenciju o
dnevnom radnom vremenu, odmoru članova posade broda se vodi na svakom brodu
i čuva na brodu jednu godinu; da je člankom 84. stavak 13. istog Zakona propisano
da je za vođenje evidencija iz stavka 11. istog članka isključivo odgovoran brodar, što
znači da tužitelj ne može doći u posjed tih evidencija koje bi bile dokaz koliko dana u
kalendarskoj godini je proveo na brodu, ali da se taj podatak može dobiti posredno iz
podataka o isplati plaća tužitelju koje se temeljem članka 83. stavak 3. Zakona o
plovidbi i lukama unutarnjih voda mogu posadama broda u međunarodnoj plovidbi,
bez obzira na državnu pripadnost broda, isplaćivati u stranim valutama; da su podaci
i evidencije o broju dana provedenih na brodu u međunarodnim vodama bitan je
prilikom izračuna obveza plaćanja poreza na dohodak, prireza na dohodak te
doprinosa za mirovinsko osiguranje; da je člankom 85. stavak 1. Zakona o plovidbi i
lukama unutarnjih voda propisano da član posade broda u međunarodnoj plovidbi
bez obzira na državnu pripadnost broda koji u Republici Hrvatskoj ima prebivalište
odnosno uobičajeno boravište (rezident) nije obveznik poreza na dohodak po osnovi
rada na brodu u međunarodnoj plovidbi ako je plovio više od 183 ili više dana u
godini za koju se utvrđuje obveza poreza na dohodak s tim da vrijeme od 183 dana
ne mora biti povezano; da je u 2017. godini tužitelj radio na brodu u međunarodnim
vodama 241 dan, 2018. godine 125 dana, 2019. godine 108 dana, 2020. godine 202.
dana i 2021. godine 246 dana, što znači da je tužitelj obveznik plaćanja i obračuna
poreza na dohodak, prireza na dohodak i doprinosa za mirovinsko osiguranje samo
za 2018. i 2019. godinu; da je dokaz navedenog poreznom tijelu dostavljeni punomoć
za zastupanje, evidencija broja dana provedenih na brodu za razdoblje od 2017. do

2021. godine, e-mail prepiska o prijavi krađe u vlaku, zamjenski primjerak brodske
servisne knjige preveden po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik; da je
porezno tijelo usvojilo tužiteljev prigovor na Zapisnik u odnosu na 2021. godinu, te
utvrdilo da za 2021. godinu tužitelj nije u obvezi plaćati porez i prirez na dohodak te
doprinose za mirovinsko osiguranje. Tužitelj ističe da je prihod za razdoblje 2017. do

2020. godine ostvaren na isti način kao i prihod za jer je tužitelj u tom razdoblju
obavljao iste poslove kao i u 2021. godini; da tužitelj nije kriv što je pokraden, a da
tvrdnja da nije taksativno naveo što se nalazilo u ukradenom ruksaku nije dovoljan
razlog da se tužitelju obračuna porez i prirez na dohodak i doprinosi za mirovinsko
osiguranje jer je logično i životno da su se u ruksaku nalazili osobni dokumenti
tužitelja; da tužitelj nije imao razloga poreznom tijelu ne dostaviti traženu
dokumentaciju da je bio u posjedu iste; da je dokaz navedenog da je tužitelj nakon
krađe izradio novu dokumentaciju o čemu je dostavio dokaz poreznom tijelu koje je tu
dokumentaciju uvažilo i smanjilo obračunati porez i prirez na dohodak te doprinose
za 2021. godinu; da je tužitelj cijeli život brodar i da je plovio po međunarodnim
vodama i na osnovi tih poslova ostvarivao dohodak i uzdržavao svoju obitelj. Navodi
da je porezno tijelo tužiteljev prihod ostvaren u nadziranom razdoblju tretiralo kao
drugi dohodak iako je temeljem dostavljenih dokaza sasvim izvjesno da se radi o

-3- Poslovni broj: 8 UsI-3240/23-9

dohotku koji predstavlja primitak po osnovi nesamostalnog rada. Predloženo je da se
u upravnom sporu sasluša tužitelj i da se provede financijsko vještačenje. Tužbenim
zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga
navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv
poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S.,
KLASA:UP/I-471-02/22-01/25, URBROJ:513-07-03-22-1 od 23. svibnja 2022. godine.
Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je pod točkama I.1. do I.12. za
razdoblja od 01.siječnja do 31. prosinca 2017. godine, od 01. siječnja do 31. prosinca

2018. godine, od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. godine i od 01. siječnja do 31.
prosinca 2020. godine utvrđen manje obračunani porez i prirez porezu na dohodak
od drugog dohotka kao i doprinosi za mirovinska osiguranja na temelju generacijske
solidarnosti i individualne kapitalizirane štednje temeljem drugog dohotka, koje su
obveze obračunate na iskazane osnovice, prema poreznim stopama odnosno
stopama doprinosa, uz pripadajuće zatezne kamate obračunate do 25. travnja 2022.
godine. Točkama II. do IV. nalaže se uplata utvrđenog iznosa poreza, prireza
doprinosa i kamata te obračunati i uplatiti daljnje kamate tekuće od 26. travnja 2022.
godine do dana uplate, te da se porezno rješenje izvrši u roku od 8 dana od dana
njegove izvršnosti uz upozorenje da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom.

4. Na ročištu od 01. ožujka 2024. godine nije pristupio tuženik iako je uredno
pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je
održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenice tuženika je iskazao da u cijelosti
ostaje pri sadržaju tužbe, dokaznih prijedloga te tužbenog zahtjeva, a u spis je
priložio popis troška.

Sud je odbio prijedlog da se u upravnom sporu sasluša tužitelja te prijedlog da
se provede financijsko vještačenje kako je predloženo u tužbi, jer je ocijenjeno da
izvođenje navedenih dokaza je nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i
raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez izvođenja navedenih
dokaza.

U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 28.
veljače 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis
upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Opunomoćenica tužitelja je popisala trošak sastava tužbe i zastupanja na
raspravi, za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 kuna, sve uvećano za PDV od 25
% ili ukupno 2.500,00 kuna.

5. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u
obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika,
odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju zakonito utvrđen manje obračunani
porez i prirez porezu na dohodak od drugog dohotka, te doprinosi za mirovinsko
osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i individualne kapitalizirane štednje
temeljem drugog dohotka, za 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu u iznosima kako je
utvrđeno poreznim rješenjem.

-4- Poslovni broj: 8 UsI-3240/23-9

7. Nesporno je prema stanju spisa da su tužitelju u razdoblju od 01. siječnja

2017. godine do 31. prosinca 2020. godine od inozemnih društava isplaćena
novčana sredstva u iznosu od 1.327.438,97 kuna.

8. Sporno je da li primici pristigli tužitelj iz inozemstva su tužiteljev drugi
dohodak. Sporno je da li su navedeni primici tužitelja koji su mu pristigli iz
inozemstva, primici s osnova nesamostalnog rada (zaposlenja) tužitelja kod stranih
brodarskih kompanija, kako navodi tužitelj, ali isto ne dokazuje vjerodostojnom
dokumentacijom ili se radi o primicima koje se smatraju drugim dohotkom u smislu
članka 39. Zakona o porezu na dohodak, kako je utvrdilo porezno tijelo.

9. Prema članku 39. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne
novine", broj: 115/16, 106/18,121/19,32/20, 138/20), drugi dohodak je razlika između
svakog pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno 3. ovoga članka umanjen za
propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka.

Stavkom 2. istog članka Zakona je propisano da se drugi dohodak ostvaruje
po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi: 1.
nesamostalnog rada iz članka 21. ovoga Zakona, 2. samostalne djelatnosti iz članka

29. ovoga Zakona, 3. imovine i imovinskih prava iz članka 56. do 59. ovoga Zakona,

4. kapitala iz članka 64. do 69. ovoga Zakona.

Stavkom 3. istog članka Zakona određeno je što se osobito smatra primitkom
iz stavka 1. i 2. ovoga članka.

10. Prema stanju spisa proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo kod
tužitelja provelo porezni nadzor poreza na dohodak i doprinosa za obvezna
mirovinska osiguranja za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. svibnja 2021. godine
o čemu je dana 10. ožujka 2022. godine sastavljen zapisnik te dopunski zapisnik od
dana 25. travnja 2022. godine. Tužitelj je izjavio prigovor na Zapisnik.

11. U prigovoru na Zapisnik i žalbi izjavljenoj protiv poreznog rješenja tužitelj je
naveo da je u predmetnom razdoblju (2017. do 2020) radio na brodovima stranih
vlasnika u međunarodnim unutarnjim vodama kao skiper (kormilar) temeljem ugovora
koji je sklopio 2016. godine s brodarskom agencijom R. M. L.
O., koji je bio na snazi do sredine 2020. godine kada je agencija prestala sa
radom.

Također u prigovoru na zapisnik tužitelj navodi da mu je predmetni ugovor
ukraden u vlaku na relaciji M.-G.-D., a navedeno tužitelj nije
isticao tijekom nadzora. Iste navode tužitelj ponavlja i u tužbi. Međutim, tužitelj svoje
navode ne dokazuje relevantnom vjerodostojnom dokumentacijom, budući da
poreznom tijelu nije dostavio ugovore o radu sa inozemnim brodarskim kompanijama
kod kojih je tužitelj bio zaposlen, kao ni druge dokaze koji bi potvrđivale tužiteljev
navod.

12. Porezno tijelo je izvršilo provjeru tužiteljevog navoda da mu je predmetni
ugovor ukraden u vlaku na relaciji M.-G.-D., te je temeljem e-
mail prepiske sa Središnjim uredom upravitelja izgubljeno i pronađeno, N.
od 04. listopada 2020. godine utvrdilo da u istoj prepisci nije specificirana
dokumentacija koja se je nalazila u izgubljenom ruksaku.

-5- Poslovni broj: 8 UsI-3240/23-9

13. Životno je moguće da prilikom putovanja nestanu (ukradu se) određene
stvari, kako navodi tužitelj tj. da mu je ukraden ruksak u kojem je bio i spomenuti
ugovori sa inozemnim brodarima, ali je isto tako logično da kod popisa nestalih stvari
(stvari koji su mu bili u ruksaku), tužitelj navede koje sve osobne i druge stvari su se
nalazile u ruksaku, posebno uzimajući da se radi o vrijednim ispravama bitnih za
tužitelja, ali tužitelj nije prijavio da su mu među ostalim osobnim stvarima bili i ugovori
sa inozemnim brodarskim kompanijama, kao i druge isprave kojima se dokazuje
nesamostalni rad kod inozemnih kompanija.

Nesamostalni rad (zaposlenje) kod inozemnih brodarskih kompanija
(inozemnih društva navedenim u Zapisniku), tužitelj je trebao dokazati dostavom
sklopljenih ugovora o radu, odnosno dostavom podataka o početku i prestanku
plovidbe u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 31. svibnja 2021. godine.

14. Porezno tijelo je prihvatilo tužiteljev navod da je u razdoblju od 2017. do

2020. godine radio na brodovima inozemnih vlasnika na međunarodnim unutarnjim
vodama kao skiper (kormilar), ali tužitelj nije dostavio ugovore o radu s inozemnim
društvima odnosno tužitelj nije poreznom tijelu dostavio dokumentaciju temeljem koje
su inozemna društva doznačila sredstva, slijedom čega se nije moglo prihvatiti da se
radi o nesamostalnom radu a da su primici pristigli na račun tužitelja od inozemnih
društava primici tužitelja po osnovi nesamostalnog rada kod istih.

15. Prema odredbi članka 79. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne
novine“, broj: 115/16, 106/18,121/19,32/20. i 42/20, dalje: OPZ-a) porezni obveznik i
druge osobe koje raspolažu podacima bitnim za oporezivanje (...) dužni su na zahtjev
poreznog tijela dostaviti podatke potrebne za utvrđivanje porezne obveze, primjenu
međunarodnih ugovora, provedbu ovrhe i mjera osiguranja.

Člankom 88. OPZ-a propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi:
porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a porezni obveznik za činjenice koje
smanjuju ili ukidaju porez.

Prema članku 122. stavak 1. OPZ-a porezni obveznik dužan je sudjelovati u
utvrđivanju činjeničnog stanja bitnog za oporezivanje. Prema članku 181. stavak 3.
OPZ-a u žalbi koju porezni obveznik podnosi treba navesti porezni akt protiv kojeg se
podnosi žalba i žalbene razloge zbog kojih se zahtjeva poništenje, izmjena ili
ukidanje toga poreznog akta, te dokaze kojima se žalba obrazlaže.

16. Tužitelj nije dokazao i priložio dokumentaciju iz koje bi nedvojbeno
proizlazilo da je primitke koje su mu uplaćivala strana inozemna društva, ostvario po
osnovi nesamostalnog rada. Nije ni predočio potvrde inozemnog poreznog tijela o
plaćenom porezu na dohodak iz inozemstva, niti je prijavio inozemni dohodak
poreznom tijelu, dok iste podatke porezno tijelo nije zaprimilo ni iz međunarodnih i
drugih izvora. Sukladno članku 79. stavak 1. Općeg poreznog zakona tužitelj je bio
dužan dostaviti poreznom tijelu. Isto tako ukazuje se da je

17. Ne samo da tužitelj nije poreznom tijelu dostavio vjerodostojne dokaze da
primici koji su mu isplaćeni od inozemnih društava su mu isplaćeni s osnova
nesamostalnog rada tužitelja kod istih, već je porezno tijelo tijekom poreznog
nadzora izvršilo provjere kojima je utvrđeno da u službenim evidencijama, gdje se
bilježe podaci iz međunarodnih i drugih izvora o ostvarenim primicima iz inozemstva,
za tužitelja ne postoje informacije o primicima i plaćenom porezu koje su zaprimljene
od drugih država za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 31. svibnja 2021.

-6- Poslovni broj: 8 UsI-3240/23-9

godine. Utvrđeno je da tužitelj nije predočio potvrde inozemnog poreznog tijela o
plaćenom porezu na dohodak iz inozemstva a da nije ni prijavio da ostvaruje
inozemni dohodak.

Tužitelj u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2019. godine nema
evidentirane dohotke, a u razdoblju od 01. siječnja do 31. prosinca 2020. godine
nema evidentiran dohodak od nesamostalnog rada kod pravne osobe N. R.
P. d.o.o. P., OIB:………….

18. Slijedom navedenog po ocijeni Suda, pravilno je porezno tijelo zaključilo
da tužitelj nije dokazao da su isplaćena novčana sredstva od inozemnih društava u
razdoblju od 2017. do 2020. godine bili primici od nesamostalnog rada, te je
navedene primitke iz inozemstva sukladno članku 39. stavak 1. i 2. te stavak 3. točka

11. Zakona o porezu na dohodak i da su navedeni primici tužitelja iz inozemstva,
drugi dohodak tužitelja.

19. Tužitelj nije dokazao da novčana sredstva koja su mu isplaćena u
razdoblju od 01. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2020. godine od inozemnih
društava u iznosu od 1.327.438,97 kuna, i da su mu isti bili primici od
nesamostalnog rada sukladno članku 85. stavak 1. i članku 86. stavak 1. Zakona o
plovidbi i lukama unutarnjih voda („Narodne novine“, broj: 144/21).

Slijedom navedenog pravilno je porezno tijelo navedene primitke iz
inozemstva u iznosu od 1.327.438,97 kuna, ocijenilo kao drugi dohodak, te je
zakonito na navedenu osnovicu obračunat porez i prirez na dohodak od drugog
dohotka i doprinose za obvezna mirovinska osiguranja.

20. Slijedom naprijed navedenog sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i
pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno
primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

21. Stoga, kako je osporeno rješenje tuženika zakonito, valjalo je, na temelju
odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj
20/10.143/12, 152/14, 29/17. i 110/21, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev kao
neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci.

22.Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

U Splitu,11. ožujka 2024.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog
otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda
pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1.ZUS-a). Žalba odgađa
izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

-7- Poslovni broj: 8 UsI-3240/23-9

DNA:

- opunomoćenici tužitelja J. M., S., A. S. ..,
- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski
upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.