Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-7377/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužitelja D. M., O., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. Đ., odvjetniku iz S., protiv tuženika E.T. škola.S., S., OIB: …, S. ,zastupane po zakonskom zastupniku S. B., dipl ing. građ, ravnatelju tuženika, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice H. Ć.,odvjetnika iz S., i punomoćnice tuženika M. K., dipl.iur,

zaposlene na radnom mjestu tajnice tuženika, zaključene 9. ožujka 2022., objavljene 7. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku E. T. škola S., OIB:…,

S., da tužitelju D. M., O, OIB: …

isplati iznos od 5.969,11 kuna (slovima: pettisućadevetstotinašezdesetdevet kuna i jedanaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 577,12 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 674,97 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 514,88 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate;

- na iznos od 514,88 kn od dana 16. ožujka 2017. godine do isplate;

- na iznos od 514,88 kn od dana 16. travnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 514,88 kn od dana 16. svibnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 516,50 kn od dana 16. lipnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 517,36 kn od dana 16. srpnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 561,82 kn od dana 16. kolovoza 2017. godine do isplate;

- na iznos od 354,78 kn od dana 16. rujna 2017. godine do isplate;

- na iznos od 353,20 kn od dana 16. listopada 2017. godine do isplate; - na iznos od 353,84 kn od dana 16. studenog 2017. godine do isplate;

- u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku E.T. škola, S.,OIB:…,da tužitelju D. M., O., OIB: … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.281,25 kn (slovima: tritisućedvijestotineosamdesetjednu kunu i dvadesetpet lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. travnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. prosinca 2021. podnio tužbu u kojoj navodi je u razdoblju od 01. studenog 2016.g. do 31. listopada 2017.g. bio zaposlenik tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09). Smatra da je tuženik je tužitelju u navedenom razdoblju zbog pogrešnog načina obračuna isplatio umanjenu plaću i naknadu plaće. Dana 23.

studenog 2006. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim su ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009.g. Vlada RH i Sindikati javnih službi su zbog nastupa recesije sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama temeljem kojeg su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikati javnih službi su sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 07. prosinca 2011. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu zaključene su na rok od pet godina (čl. XI.), s time da su se ugovorne strane obvezale u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za dodatnih godinu dana u slučaju da u razdoblju od njihova potpisivanja zaključno do kraja 2016.g. bude zabilježen realan međugodišnji rast BDP-a manji od 3% iz čega proizlazi da su navedene Izmjene istekle 26. listopada 2017.g. Vlada RH i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2018.g. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. Izmjena dodatka sporazumu. Navodi da je osim toga tek potpisom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017.g. (NN 128/17), koji se primjenjuje retroaktivno od 01. studenog 2017.g. redefinirana osnovica u iznosu od 5.421,54 kn, te je tek nakon tog datuma tuženik započeo pravilno obračunavati plaću tužitelju. Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2015.g. u kojoj navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u II. tromjesečju 2015.g. u odnosno na isto tromjesečje 2014.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom od dana 4. rujna 2015.g. Dana 27. studenog 2015.g. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2015.g. u kojoj navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u III. tromjesečju 2015.g. u odnosno na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom od dana 4. prosinca 2015. Mišljenja je da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesječja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, jasno je da su se krajem studenog 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice za 6% i to u visini od 5.415,37 kn, a sve temeljem čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Također, pored činjenice da od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (26.10.2011.) pa do 2015. nije zabilježen realni međugodišnji rast BDP od 3% ili pak veći, takav rast nije zabilježen niti i u 2016. Naime, dana 31. svibnja 2016.. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za prvo tromjesečje 2016. u kojoj navodi kako je BDP realno veći za 2,7% u I. tromjesečju 2016.g. u odnosno na isto tromjesečje 2015.g. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom od dana 7. lipnja 2016.g. Dana 31. kolovoza 2016.g. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za drugo tromjesečje 2016. u kojoj navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u II. tromjesečju 2016. u odnosno na isto tromjesečje 2015. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom od dana 7. rujna 2016. Dana 30. studenog 2016. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za treće tromjesečje 2016. u kojoj navodi kako je BDP realno veći za 2,9 % u III. tromjesečju 2016.g. u odnosno na isto tromjesečje 2015. Isti statistički pokazatelji da se potvrđeni i procjenom od dana 7. prosinca 2016.. Dana 28. veljače 2017. Državni zavod za statistiku objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP za četvrto tromjesečje 2016.g. u kojoj navodi kako je BDP realno veći za 3,4 % u IV. tromjesečju 2016. u odnosno na isto tromjesečje 2015. Isti statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom od dana 7. ožujka 2017. Ističe da je aritmetička sredina navedene četiri stope rasta BDP iznosi 2,95 %, pa da je jasno da je realni međugodišnji rast BDP za 2016.g. bio manji od 3%, pa su se samim time ispunili uvjeti za produljenje roka trajanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za dodatnih godinu dana, odnosno zaključno do listopada 2017.g., a sve sukladno odredbi čl. XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Nadalje, daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena i dopuna Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena i dopuna Dodatka ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosila 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega nadalje proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl.

IV. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen. Zbog naprijed navedenog razloga se kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1. ima smatrati utvrđenim dana 04. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Člankom IV. st. 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za razdoblje srpanj 2016. – studeni 2016.g. trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%). Člankom IV. st. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za razdoblje prosinac 2016.g. do listopada 2017.g. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Potpisom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017. (NN 128/17), počevši od 01. studenog 2017. redefinirana je osnovica u iznosu od 5.421,54 kn, pa nakon tog datuma nema više mjesta primjeni uskladbe pariteta. Iz navoda pod točkama II. i III. tužbe tužitelj naglašava kako je osnovica plaće tužitelja kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca 2015.g. do lipnja 2016.g. 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016.g. do studenog 2016.g. 5.477,11 kn, te za period od prosinca 2016.g. do listopada 2017.g. - 5.539,55 kn. Smatra da je tuženik u razdoblju od studenog 2016.g. do prosinca 2016.g. neutemeljeno obračunavao tužiteljevu plaću po osnovici od 5.108,84 kn, te od siječnja 2017.g. do listopada 2017.g. po osnovici od 5.211,02 kn, iako je bio u obvezi obračunavati njegovu plaću po gore navedenim osnovicama, to je nastao dug tuženika prema tužitelju s osnova razlike bruto plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 5.969,11 kn, a sukladno obračunu koji se dostavlja uz tužbu.

1.2. Sukladno navedenom, za razdoblje studenog 2016. do zaključno listopada 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 5.969,11 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, naveo kako nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između Vlade Republike Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata u srednjim školama Hrvatske te sindikata hrvatskih učitelja 25.studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanja i znanosti, a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23.

studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom Gospodarsko socijalnog vijeća. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika ne može biti aktivno legitimirana potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (Narodne novine broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Ističe da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja s početkom od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima

III do V nije došlo za vrijeme važenja istih. Isto tako, tuženik u odgovor na tužbu ističe prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina.

3.1. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odgovora na tužbu te podnesaka pa je na pripremnom ročištu održanom 9. ožujka 2022. zaključen prethodni postupak, te održana i zaključena glavna rasprava. Punomoćnica tuženika je navela da osporava visinu tužbenog zahtjeva u dijelu koji prelazi uvećanje od 6%. Isto tako, punomoćnica tuženika u spis je priložila vlastiti obračun potraživanja s uvećanjem osnovice za 6% (list 113. spisa) iz kojeg je razvidno da tuženik osporava tužbeni zahtjev u visini preko iznosa od 5.948,87 kn. Nadalje, punomoćnica tuženika je u spis također priložila i obračun potraživanja koji uključuje uvećanja s osnova usklađivanja pariteta, te je razvidno da se radi o iznosu koji je istovjetan tužbenom zahtjevu tužitelja (list 114. spisa). U ovakvim okolnostima ovaj sud je smatrao da je visina tužbenog zahtjeva među strankama nesporna, do je i nadalje sporna pravna osnova.

3.5. Dakle, tužitelj je uz tužbu priložio izračun duga (list 9. spisa). Iz navedenog izračuna je razvidno da se potraživanje odnosi na uvećanje osnovice od 6 %, te daljnje uvećanje s osnova usklađivanja pariteta (1.14% od srpnja 2016. do studenog 2016. te još daljnjih 1.14 % za prosinac 2016. i siječanj 2017., te bruto plaća uvećana za 3.922%, zatim 1.14%, potom za 1.41 %, za siječanj 2017., do srpnja 2017. kao i od kolovoza 2017. do listopada 2017. Za 1.884,% zatim za 1.14%, potom za 1.41 %). Visinu navedenih izračuna tuženik nije osporavao do iznosa uvećanja od 6%, no obzirom na isprave priložene u spis, ovaj sud je prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i protivnim načelu ekonomičnosti, te je u visini prihvatio obračun tužitelja.

4. Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,

preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a

od 4. prosinca 2015., ugovor o radu i izračun visine tužbenog zahtjeva, izračun duga 2., priopćenje za javnost od 20. listopada 2016. kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog 08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske odluke, te ostale isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od studenog 2016. do listopada 2017., u iznosu od 5.969,11 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

.

7. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva. Nadalje je sporno je li nastupila zastara za predmetno potraživanje tužitelja.

8.Tužbeni zahtjev utemeljen je na članku III. IDDS-a, kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog

BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, te na članku IV. st.

2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Nije sporno da je tužitelja u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na potonje navedeni osnov.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III., te je li bilo potrebno uračunati daljnje uvećanje obzirom na obračun pariteta u smislu odredbe čl. IV. IDDS-a.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

10. Nadalje, iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu 30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije potraživanje tužiteljice u ovom postupku dospjelo 15. prosinca 2016., to isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na isto primjenjuje zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 15. prosinca 2021., dakle unutar zastarnog roka od pet godina, to je neosnovan istaknuti prigovor zastare.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09), te je izmijenjenom odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 115/10, dalje: TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u dosuđenom iznosu.

13.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

13.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1111/2020-2.

13.4. Budući su među strankama nesporni podaci Državnog zavoda za statistiku, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

13.5 U odnosu na daljnje utuženo razdoblje i to za razdoblje nakon 26. siječnja 2017., a koje se odnosi na isplatu razlike plaće za veljače 2017. do zaključno listopada 2017., potrebno je istaknuti kako je odredbom čl. XI. IDD Sporazuma između ostalog propisano kako se Dodatak Sporazumu i IDD istog smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja citiranih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

13.6. Slijedom naprijed iznijetog te imajući u vidu odredbu 199. čl. st. 2.ZR-a prema kojoj se iznimno od odredbe st. 1. istog članka kolektivnim ugovorom može ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, te kod nesporne činjenice ispunjenja uvjeta u smislu č lanka VII. IDDS-a, za zaključiti je kako je citiranim odredbama IDDS-a ugovoreno duže razdoblje primjene pravnih pravila sadržanih u TKU/10 i to za daljnjih godinu dana.

13.7. S obzirom na navedeno, a budući je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), ispunjenjem kojeg uvjeta je sukladno naprijed citiranim odredbama IDDS-a došlo do produljene primjene odredbi Sporazuma i IDDS-a i nakon 26. siječnja 2017. za daljnjih godinu dana, ovaj sud smatra kako je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužitelju po uvećanoj osnovici od 5.415,37 kn, 5.211,02 kn, te 5.315,24 kn uz uvećanja s osnova pariteta (u skladu s obračunom duga na listu 9. spisa) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju (kako u razdoblju od studenog 2016. do 26. siječnja 2017., tako i u daljnjem utuženom razdoblju i to do zaključno listopada 2017.)

14. Nadalje, ovaj sud smatra da je obračun potraživanja koji je priložio tužitelj u cijelosti - ispravan.

14.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske.

14.2. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci

u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u Republici Hrvatskoj za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

14.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. godine je manji od pariteta iz 2008. godine za 2,28 %.

14.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

14.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila .

14.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja,

spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

15. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je Državni zavod za statistiku objavio podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima Državnog zavoda za statistiku.

16.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %), te prosinac 2016. do listopada 2017. za još daljnjih 1.14%.

16.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

16.3. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 16.1-16.2 ove odluke.

17. Potrebno je naglasiti da je odlukom Županijskog suda u Splitu od 7. veljače 2022. broj Gž R-100/2022-2 potvrđena odluka ovog suda broj Pr-200/21-9 od 16. prosinca 2021. u kojoj je pravna osnova potraživanja tužitelja istovjetna i razdoblju i pravnoj osnovi predmetnom postupku.

18. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, te da nije uračunao uvećanje osnovice s osnova usklađivanja pariteta, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 5.969,11 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati od strane tužitelja (u stupcu "razlika" izračuna duga – list 9 .spisa), te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude.

18.1. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

19. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

20. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

20.1. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

21. Tužitelju obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Nadalje, tužitelju je određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva i to za sastav tužbe – 75 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podneska od 1. veljače 2022. – 75 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu od 9. ožujka 2022. – po 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu 37.5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), iznosi ukupno 3.281,25 kn.

21. 1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13,93/14, 55/16, 73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

22. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 7. travnja 2022.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku

- u spis.

.