REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-68/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dijane Jakoliš i Jadranke Biga Milutin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Jaram, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. Š., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. i članka 139. stavka 2. u vezi članka 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe branitelja optuženika Ž. P., odvjetnika u K., te optuženika osobno, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 04. siječnja 2022. br. 1K-206/2021-30, u sjednici vijeća održanoj dana 07. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika S. Š., a povodom žalbe, po službenoj dužnosti, preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da se optuženiku S. Š., temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima uračunati vrijeme i to od 11. rujna 2021. kada je lišen slobode po djelatnicima PU Koprivničko- križevačke, pa nadalje.

II. U preostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Koprivnici od 04. siječnja 2022. br. 1K- 206/2021-30 optuženi S. Š. proglašen je krivim za učin dva u stjecaju kaznena djela protiv osobne slobode, prijetnje i to iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 i članka 139. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11 na način pobliže naveden u izreci te presude.

2. Optuženiku je za učin kaznenog djela iz članka 139. stavka 3 u vezi stavka 2. KZ/11, a temeljem članka 139. stavka 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci, pa je optuženi S. Š. osuđen na kaznu zatvora (ispravno jedinstvenu kaznu zatvora) u trajanju od 1 godine.

3. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2021.

4. Temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.- pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 i 126/19.-dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik je obvezan na naknadu paušalnog troška u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna kao i troškove branitelja po službenoj dužnosti o kojima će biti odlučeno posebnim rješenjem.

5. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženik S. Š. bez navođenja posebnih žalbenih osnova sa prijedlogom „da se ispita vjerodostojnost sudske odluke“.

6. Žalbu je podnio i branitelj optuženika, odvjetnik Ž. P. iz K. i to kako stoji u žalbi zbog razloga iz članka 467. točke 1. do 3. te ZKP/08 te zbog odluke o kazni, sa prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbenih navoda preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od kaznene odgovornosti primjenom načela in dubio pro reo, podredno, da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupak. Ujedno je u žalbi predloženo ukidanje istražnog zatvora, čije trajanje je u nesrazmjeru sa izrečenom kaznom zatvora.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 predmet je dostavljan Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, koje ga je vratilo uz dopis od 05. travnja 2022. br. KŽ-DO-85/2022.

9. Djelomično je prihvaćena žalba optuženika, a povodom žalbe po službenoj dužnosti preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o uračunavanju istražnog zatvora, dok je u preostalom dijelu žalba optuženika neosnovana.

U odnosu na točku I. izreke

10. Protiv prvostupanjske presude žalbe su podnijeli optuženik osobno i putem svoga branitelja, a kako se žalbe međusobno nadopunjuju to je ovaj sud iste razmatrao kao jednu žalbu.

11. Optuženik je podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona iako u žalbi ne obrazlaže taj žalbeni osnov, pa je ispitivajući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud našao da je počinjena povreda iz članka 476. stavka 1. točka 2. ZKP/08, odnosno, da su na štetu optuženika povrijeđene odredbe o uračunavanju istražnog zatvora iz članka 469. točke 6. ZKP/08.

11.1. Naime, izrekom pobijane presude prvostupanjski sud je na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunao vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. rujna 2021. Iz pobijane presude (točka 38. i 39. obrazloženja) proizilazi da prvostupanjski sud smatra da su djelatnici policije uhitili optuženika dana 11. rujna 2021. u 20,45 sati na temelju članka 107. stavka 1. točke 2. u vezi članka 123. stavka 1. točke 1.-3. ZKP/08 u svojstvu osumnjičenika zbog postojanja osnovane sumnje u počinjenje terećenog kaznenog djela, a kako se samoozlijedio u prostorijama za zadržavanje, to da je prevezen na odjel Hitnog bolničkog odjela K., a potom smješten na Odjel psihijatrije u OB K. sve temeljem članka 28. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama. Dakle, da su krivnjom optuženika i njegovom hospitalizacijom prestali teći rokovi propisani zakonom, pa da je optuženik ponovno uhićen kada su otpali razlozi za njegovim prisilnim smještajem na Odjelu psihijatrije dana 13. rujna 2021. u 11,30 sati, pa bi njegovo ispitivanje pred državnim odvjetništvom, a potom i od strane suca istrage, bilo provedeno u zakonskom roku.

11.2. Međutim, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda izloženi stav nije pravilan niti na zakonu zasnovan. Iz izvješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (strana 000013) proizlazi da je optuženik uhićen dana 11. rujna 2021. u 20,45 sati te je prema izvješću o postupanju (strana 000022) dana 12. rujna 2021 u 12,50 sati iz prostorija za zadržavanje bio prevezen na Odjel HBO K., da bi potom slijedećeg dana 13. rujna 2021. u 11,30 sati bio ponovno uhićen prema izvješću o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (strana 000023). Prema tome, optuženik je bio uhićen i lišen slobode dana 11. rujna 2021. od 20,45 sati do 12. rujna 2021 do 12,50 sati, a potom dana 13. rujna 2021. od 11,30 sati, iz čega proizlazi da je bio lišen slobode svaki dan u periodu od 11. do 13. rujna 2021.

11.3. Odredbom članka 54. KZ/11 propisano je da vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom se uračunava u izrečenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora i novčanu kaznu. Slijedom navedenog, valjalo je optuženiku, a temeljem članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uračunati vrijeme od 11. rujna 2021. kada je prvi put lišen slobode po djelatnicima PU Koprivničko-križevačke pa nadalje, budući je nesporno da bi bio lišen slobode i 12. rujna 2021. do 12,50 sati i konačno 13. rujna 2021. od 11,30 sati.

11.4. Iz navedenih razloga, djelomično je prihvaćena žalba optuženika, a povodom žalbe po službenoj dužnosti valjalo je preinačiti pobijanu presudu i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude ( članka 486. stavak 1. ZKP/08).

U odnosu na točku II. izreke

12. Žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, smatrajući da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, da postoji znatna proturječnost obrazloženja pobijane presude u odnosu na iskaze date u postupku svjedoka P. K., A. R. i J. B.. Međutim, sadržajno razmatrajući navode žalbe vezano za ovaj žalbeni osnov, proizilazi da se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti govora u nastavku ove odluke.

12.1. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrdio da niti jedna povreda nije počinjena, slijedom čega žalba izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

13. Optuženik je podnio žalbu iz žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz sadržaja žalbe bi proizilazilo da se u stvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno tomu, prvostupanjski sud je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdio. Zaključci prvostupanjskog suda zasnovani su na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih svjedoka i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni, pa su slijedom toga zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

13.1. Naime, optuženik poriče učin terećenih kaznenih djela te iz njegove obrane, koju sada ponavlja i u žalbi, proizilazi da smatra da bi ga sud pogrešno proglasio krivim za kaznena djela za koja se teretio, ističući da bi utužene prigode u stvari došlo do verbalnog sukoba sa oštećenom B. B., kojoj pri tomu nije prijetio, a niti bi prijetnje uputio oštećenom A. F., koje prijetnje u odnosu na tog oštećenika, nisu ničim dokazane.

13.2. Suprotno izloženim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud temeljem suglasnih iskaza svjedoka J. B. i Lj. B. čiji iskazi bi podupirali iskaze oštećenika B. B. i A. F., zaključio da bi optuženik utužene prigode oštećenicima uputio inkriminirajuće riječi. Naime, i navedeni svjedoci i oštećenici suglasno iskazuju da bi optuženik, uočivši ih u dvorištu kuće, a nakon što bi oštećenoj B. B. uputio uvredljive riječi kazao „pička vam materina sve ću vas posmicati“. Pri tomu posve neosnovano optuženik ističe da ničim ne bi bilo dokazano da bi oštećenom A. F. uputio prijetnju „da će ponovno završiti pod autom“ i pri tomu ga pozivao na fizički obračun. Ovo iz razloga što iskaz oštećenog u tom dijelu potvrđuje svjedokinja Lj. B. kada navodi da, nakon što je pozvala policiju i ista došla na mjesto događaja, da bi optuženik prijetio oštećenom da bi već dobio batina i da hoće li još te da će ponovno završiti pod autom. Činjenica jest da svjedok J. B. taj dio događaja, kako navodi, nije čuo, niti bi čula B. B.. Međutim, po stajalištu ovog suda, upravo činjenica da oštećenica i taj svjedok ne potvrđuju u tom dijelu iskaz oštećenog A. F., upućuje na zaključak da isti prethodno nisu usklađivali svoje iskaze o ključnim momentima događaja, a što sve upućuje na vjerodostojnost iskaza oštećenog A. F. i svjedokinje Lj. B.

13.3. Po stajalištu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud našao da svjedoci P. K. i A. R. nisu očevici inkriminiranog događaja, već da su bili nazočni tijekom verbalne svađe između optuženika i oštećene B. B., koja se kronološki dogodila prije inkriminiranog događaja. Sasvim pogrešno žalitelj u žalbi navodi da je takav zaključak prvostupanjskog suda netočan, te da ne bi proizilazio iz iskaza tih svjedoka. Suprotno tomu, svjedok P. K. bi u svom iskazu naveo da bi bilo ružnih riječi između okrivljenog i oštećene, da bi je nazvao „kurvom“, nakon toga bi otišao i ne zna da li je došla policija. Jednako tako i svjedokinja A. R. je navela da bi čula da se međusobno svađaju, ona da je otišla u kuću, a nakon toga P. K. i ona su otišli i nije joj poznato da li je došla policija. Prema tome, pravilan se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da su ti svjedoci bili očevici verbalne svađe, ali ne i inkriminiranih prijetnji, budući da su isti, očito kada su vidjeli da je došlo do verbalnog sukoba, otišli iz kuće optuženika.

13.4. Konačno, pravilno prvostupanjski sud nalazi da su upućene riječi prijetnje izrečene upravo u namjeri da kod oštećenih izazovu osjećaj straha i prepasti, a imajući u vidu narušene međuljudske odnose sa oštećenom B. B. kao bivšom izvanbračnom suprugom te uzimajući u obzir događaj koji se desio između oštećenog F. i optuženog kada je optuženi fizički nasrnuo na toga oštećenika.

13.5. Prema tome, prvostupanjski sud je nakon pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja osnovano zaključio da su se u ponašanju optuženika S. Š. ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. i stavka 2. KZ/11 na štetu svoje bivše izvanbračne supruge B. B. i oštećenog A. F.

14. Optuženik se žali zbog odluke o kazni smatrajući je prestrogom, posebno naglašavajući da bi mu za kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene B. B. bila izrečena duplo stroža kazna od kazne za djelo počinjeno na štetu oštećenog A. F.. Međutim, žalitelj se upućuje da je za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu oštećene B. B., kao bivše izvanbračne supruge optuženika iz članka 139. stavka 3. KZ/11 propisana kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina, dok bi za kazneno djelo prijetnje počinjeno na štetu oštećenog A. F. iz članka 139. stavka 2. KZ/11 bila propisana kazna zatvora u trajanju do 3 godine.

14.1. Po stajalištu ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud pri odlučivanju o vrsti i visini kaznene sankcije za optuženika, olakotnih okolnosti nije našao, dok je od otegotnih okolnosti ispravno vrednovao optuženikovu višestruku raniju osuđivanost za razna kaznena djela te njegovu prekršajnu kažnjavanost pa i za prekršaje iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te ustvrdio da dosadašnja osuđivanost optuženika nije na njega utjecala da se kloni protupravnog ponašanja, te shvati posljedice takvog postupanja. Stoga je i po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, pravilno cijeneći stupanj optuženikove krivnje i stupanj pogibeljnosti terećenih kaznenih djela, optuženiku, prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo prijetnje u trajanju od 10 mjeseci počinjenog na štetu oštećenice B. B. i kaznu zatvora od 7 mjeseci za djelo počinjeno na štetu oštećenog A. F., te ga je osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. I po stajalištu ovoga suda upravo tako izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora ostvarit će se u cijelosti ciljevi i svrha kako generalne tako i specijalne prevencije predviđeni člankom 41. KZ/11.

15. Na koncu, pravilno je prvostupanjski sud obvezao optuženika temeljem članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 1.000,00 kuna, te na plaćanje troškova postavljenog mu branitelja po donošenju posebnog rješenja, obzirom da plaćanje tih troškova neće dovesti u pitanje uzdržavanje samog optuženika, uzimajući u obzir visine njegovih prihoda.

16. Slijedom svega prethodno navedenog, valjalo je djelomično žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 482. ZKP/08) i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

U Šibeniku, 07. travnja 2022.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marina Jaram,v.r.

Nives Nikolac,v.r.