REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-1258/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja L. T. G. d.o.o. M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u S., protiv tuženika G. O. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica iz Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1390/2019 od 9. prosinca 2021., 7. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1390/2019 od 9. prosinca 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1390/2019 od 9. prosinca 2021. naloženo je tužitelju platiti svjedoku trošak u ukupnom iznosu od 1.360,00 kn. Prvostupanjski sud navodi da svjedok koji je pristupio na ročište ima pravo na naknadu troškova prema odredbi čl. 249. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP). Navodi kako je poklonio vjeru svjedoku da je trošak avionske karte na relaciji Zagreb – Split iznosio 1.000,00 kn, dok je trošak taksija od zračne luke do suda i nazad iznosio ukupno 360,00 kn, zbog čega je naložio tužitelju platiti svjedoku navedeni iznos, sukladno čl. 7. i 8. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj: 8/88, 3/94 i 150/05; dalje: Pravilnik).

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj, navodeći kako je isto pogrešno i nije zasnovano na zakonu, pri čemu ukazuje upravo na čl. 7. st. 1. Pravilnika, koji propisuje naknadu za prijevoz izvršen najkraćim putem i najekonomičnijim sredstvom. Ukazuje kako je svjedok na raspolaganju imao više autobusnih linija čije se putne karte kreću od 83,00 do 170,00 kn, što je znatno manje od troška avionske linije. Smatra kako bi svjedoku naknada trebala biti određena primjenom cijena prema najpovoljnijoj autobusnoj karti, predlaže uvažiti žalbu i preinačiti rješenje, odnosno isto ukinuti.

3. Pobijana odluka ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

4. Žalitelj pravilno ukazuje kako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ne obrazlaže razloge zbog kojih smatra kako je upravo taj način prijevoza predstavlja prijevoz najkraćim putem i najekonomičnijim sredstvom (čl. 7. st. 1. Pravilnika), posebno imajući u vidu notornu činjenicu postojanja autobusnih linija od Splita prema Zagrebu. Pri tome se ukazuje kako, bez obzira na to što je svjedok dostavio dokaz o postojanju i cijeni karte, ta činjenica, sama po sebi, ne znači da je sud dužan svjedoku odrediti taj trošak. Prilikom određivanja troškova svjedoka sud se mora prvenstveno voditi odredbom čl. 7. st. 1. Pravilnika, te valjano obrazložiti razloge svoje odluke.

5. Slijedom navedenog, tužiteljeva je žalba uvažena, prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen tom sudu na ponovan postupak (čl. 380. t. 3. ZPP-a).

6. U nastavku postupka prvostupanjski će sud donijeti novu odluku, u kojoj će obrazložiti razloge zbog kojih smatra da je iznos koji će svjedoku dosuditi biti upravo onaj koji svjedoku pripada primjenom čl. 7. st. 1. Pravilnika.

Zagreb, 7. travnja 2022.

Sudac Mladen Šimundić