99. P-2198/21-9

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Amruševa 2/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja Grad Z., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika STEČAJNE MASE IZA T. d.d. u stečaju, OIB...,Z., kojeg zastupa punomoćnik I.Š., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. ožujka 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 7. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao prava vlasništva 140/10000 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zk. ul. 15220, k.o. Grad Zagreb, zk.č. br. 5230/15, oznake zemljišta ZGRADA BR. 9A, 19, 21 I DVORIŠTE, GRAHOROVA-GRADA MAINZA, površine 1641 m2, a s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: - 103. Suvlasnički dio: 140/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-103), opisan kao trosobni stan br. 21 u sedmom katu zgrade Grada Mainza 21 i spremište br.21 u osmom katu zgrade, ukupne površine 79,73čm, u nacrtu označeno plavom bojom, a što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja u zemljišne knjige.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 22.500,00 sa zateznim kamatama koje teku od 7. travnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 30. prosinca 2021. navodi da je tužitelj s tuženikom 23. svibnja 1997. sklopio ugovor o kupoprodaji stanova broj: 75-113/397- 97 koji se nalaze u stambeno-poslovnom objektu S9 Grahorova ulica u Zagrebu. Između ostalog, tužitelj je kupio i stan broj 21, trosobni stan površine 77,98 m2 u stubištu S2 na VII. katu i spremište broj 21 površine 1,75 m2. Zgrada nije bila etažirana pa se tužitelj nije mogao upisati u zemljišnu knjigu kao vlasnik. Tuženik nije obavijestio tužitelja o etažiranju predmetnih stanova te je tek 28. ožujka 2012. izdao tabularnu ispravu kojim potvrđuje da je primio kupoprodajnu cijenu u cijelosti i dozvoljava tužitelju upisati pravo vlasništva. Tužitelj je 25. listopada 2013. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, koji prijedlog je odbijen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-48435/13 od 5. prosinca 2013. zbog postojanja zabilježbe ovrhe. Navodi da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti te mu je nekretnina predana u posjed. Navodi da je tužitelj još 2000. godine raspolagao stanom na način da ga je dao na korištenje fizičkim osobama. Navodi da je tužitelj u posjedu nekretnine više od 20 godina te da još 2007. godine stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju kvalificiranog posjeda.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem priznaje činjenicu da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kupoprodaji stanova od 23. svibnja 1997. i da je tuženik izdao tužitelju tabularnu izjavu od 28. ožujka 2012. Navodi da tužitelj ima sve potrebne isprave za uknjižbu prava vlasništava u zemljišne knjige pa ne postoji pravni interes za podnošenje tužbe.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 4-5, 71-72 spisa), ugovor o najmu stana (list 6-10 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-48435/13 od 5. prosinca 2013. (list 11-12 spisa), ugovor o kupoprodaji stanova (list 13-18 spisa), tabularnu izjavu (list 19-20 spisa), nalog za obračun (list 21 spisa), ugovore o najmu stana (list 22-37, 43-47 spisa), zapisnik o predaji stana u posjed (list 38 spisa), zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 22. svibnja 2019. u predmetu ovog suda P-320/19 (list 39-41 spisa), zapisnik (list 42 spisa), zapisnik o predaji stana u posjed (list 48 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 49-50 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu St- 213/20 od 1. ožujka 2021. (list 51-53 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu St- 2050/13 od 2. siječnja 2020. (list 54-56 spisa), zapisnik o održanom ročištu od 6. rujna 2018. u predmetu ovog suda P-2335/17 (list 57-59 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini.

6. U postupku nije sporno da su tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili ugovor o kupoprodaji stanova broj 75-113/397-97 od 23. svibnja 1997. Nije sporno da je tuženik na temelju tog ugovora dao tužitelju tabularnu izjavu 28. ožujka 2012. Te činjenice tuženik izričito priznaje u odgovoru na tužbu.

7. Iz ugovora o kupoprodaji stanova proizlazi da je predmet kupoprodaje, između ostalog, i stan broj 21, trosobni stan površine 77,98 m2 u stubištu S2 na VII. katu i spremište br. 21 površine 1,75 m2, u stambeno poslovnom objektu Grahorova ulica u Zagrebu.

8. Iz tabularne izjave proizlazi da je tuženik dao tuženiku tabularnu izjavu 28. ožujka 2012. kojom je naveo da je tužitelj u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu te izjavio kako dozvoljava da tužitelj ishodi u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na nekretnini suvlasnički dio nekretnine povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine iz zk.ul.br. 15220 k.o. Grad Zagreb, i to zk.čbr. 5230/15, zgrada br. 9A, 19, 21 i dvorište, Grahorova-Grada Mainza, i to: 103. etaža 140/10000 dijela nekretnine u A I povezano s vlasništvom trosobnog stana broj 21 u sedmom katu zgrade Grada Mainza 21 i spremiše br. 21 u osmom katu zgrade, ukupne površine 79,73 čm.

9. Iz naloga za obračun proizlazi da je tužitelj podmirio kupoprodajnu cijenu u cijelosti u iznosu od 5.131.058,51 kn u kojem iznosu je i ugovorena čl. 2. ugovora o kupoprodaji stanova, 3. lipnja 1997., a te činjenice nisu niti sporne u postupku s obzirom na to da tuženik ne osporava niti jednu činjenicu koju tužitelj iznosi, već samo navodi da tužitelj ima sve potrebne isprave za uknjižbu prava vlasništva pa da stoga ne postoji pravi interes za podnošenje tužbe.

10. Nije sporno niti to da je tuženik na temelju ugovora o kupoprodaji stanova predao nekretninu u posjed tužitelju. Čl. 7. ugovora o kupoprodaji stanova ugovoreno je da će tuženik izgraditi stanove i predati ih u posjed tužitelju po podmirenju cijene prijebojem, do 30. lipnja 1998. Tužitelj je podmirio kupoprodajnu cijenu u cijelosti 3. lipnja 1997., a tuženik niti ne osporava činjenicu da je nekretninu predao u posjed tužitelju sukladno ugovoru, dakle, u svakom slučaju nekretnina je predana u posjed tužitelju najkasnije 30. lipnja 1998.

11. Iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. 15220 k.o. Grad Zagreb proizlazi da je u tom zemljišnoknjižnom ulošku upisana kč.br. 5230/15 zgrada br. 9A, 19 i 21 i dvorište, Grahorova-Grada Mainza, etaža broj 103: 140/10000 Etažno vlasništvo (E- 103) trosobni stan br. 21 u sedmom katu zgrade Grada Mainza 21 i spremište br. 21 u osmom katu zgrade, ukupne površine 79,73 m2, kao vlasništvo tuženika.

12. Iz činjeničnih navoda tužitelja i tuženika proizlazi da nije sporno kako se ugovor o kupoprodaji stanova odnosi na nekretninu upisanu u zk. ul. br. 15220 k.o. Grad Zagreb, Etaža 103. Tuženik ne osporava niti jednu činjenicu koju tužitelj iznosi tijekom postupka.

13. Iz tog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je na posebnom dijelu nekretnine E-103 upisana zabilježba ovrhe rješenjem Z-46658/12 od 28. rujna 2012.

14. Iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Z-48435/13 od 5. prosinca 2013. proizlazi da je tim rješenjem odbijen tužiteljev prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini iz razloga što je u trenutku podnošenja tog prijedloga na nekretnini upisana zabilježba ovrhe.

15. Kako je tužiteljev prijedlog za uknjižbu prava vlasništva sud odbio, to suprotno tuženikovim navodima tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva stečenog dosjelošću u ovom predmetu jer na temelju ugovora i tabularne izjave nije uspio ishoditi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

16. Prema odredbi čl. 129. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96 – dalje: ZVDSP) kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

17. Prema odredbi čl. 159. st. 2. ZVDSP-a samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

18. Prema odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

19. Prema odredbi čl. 11. st. 1. ZVDSP-a samostalni posjednik je onaj tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik.

20. Tužitelj je posjed stekao na temelju ugovora o kupoprodaji, a cilj tog ugovora je stjecanje prava vlasništva pa je tužitelj samostalni posjednik u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZVDSP-a.

21. Tužiteljev posjed je zakonit sukladno odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP-a jer ugovor o kupoprodaji stanova od 23. svibnja 1997., kojem je predmet kupoprodaja predmetne nekretnine, predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja.

22. Tužiteljev posjed je istinit sukladno odredbi čl. 18. st. 2. ZVDSP-a jer nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, već je tužitelj stekao posjed na način da mu ga je tuženik predao na temelju sklopljenog ugovora o kupoprodaji.

23. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZVDSP-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

24. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZVDSP-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

25. Prema odredbi čl. 19. st. 2. ZVDSP-a smatra se da posjed nakon što je stečen traje neprekidno dalje, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut, treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

26. Tuženik niti ne tvrdi da bi tužiteljev posjed prestao nakon što je stečen. Činjenica što je tužitelj dao stan u najam ne dovodi do prestanka njegovog posjeda jer najmodavac ima faktičnu vlast na stvari sukladno odredbi čl. 10. st. 1. ZVDSP-a, posjeduje stvar kao vlasnik i posredni je posjednik sukladno odredbi čl. 10. st. 3. ZVDSP-a.

27. Tuženik niti ne tvrdi da bi tužiteljev posjed bio nepošten. Zabilježba ovrhe upisana je u zemljišnim knjigama 28. rujna 2012. Međutim, tužitelj je stekao pravo vlasništva dosjelošću prije toga, najkasnije 30. lipnja 2008., kada je proteklo 10 godina samostalnog, zakonitog, istinitog i poštenog posjeda.

28. Neovisno o tome, zabilježbom ovrhe tužitelj nije postao nepošteni posjednik jer sama zabilježba ovrhe ne dovodi do prestanka tužiteljevog prava na posjed nekretnine. Tužitelj ima pravo na posjed nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji stanova kojeg je sklopio s tuženikom kao vlasnikom nekretnine. Do prestanka prava na posjed bi došlo tek kada nekretnina nakon prodaje u ovršnom postupku bude dosuđena kupcu pravomoćnim rješenjem o dosudi, odnosno kada bude određena predaja nekretnine u posjed kupcu. Tuženik niti ne tvrdi da bi nekretnina u ovršnom postupku bila prodana te da bi bilo doneseno rješenje o dosudi u ovršnom postupku. Dakle, tužitelj i dalje ima pravo na posjed, neovisno o zabilježbi ovrhe, što znači da je njegov posjed i dalje pošten, neprekidno do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku.

29. Tužitelj je dospjelošću stekao pravo vlasništva po samom zakonu sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZVDSP-a pa je osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva.

30. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Na temelju navedene odredbe osnovan je i tužbeni zahtjev da je tuženik dužan trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

31. Tužitelj je uspio u parnici pa su mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a priznati parnični troškovi u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

32. U odnosu na tuženikove navode kako nije dao povoda parnici valja istaknuti kako prema odredbi čl. 157. ZPP-a ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

33. Dakle, osim nedavanja povoda za parnicu, pretpostavka koja mora biti ispunjena da tužitelj ne bi imao pravo na naknadu parničnih troškova je i ta da je tuženik priznao tužbeni zahtjev.

34. Kako u ovom postupku tuženik nije priznao tužbeni zahtjev, to njegovi navodi da nije dao povoda parnici nisu odlučni.

35. Tužbeni zahtjev se ne odnosi na novčanu svotu pa vrijednost predmeta spora iznosi 500.000,00 kn koju je tužitelj naznačio u tužbi, sukladno odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a.

36. Tužitelju su priznati parnični troškovi za sastav tužbe u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 8. ožujka 2022. u iznosu od 5.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, PDV (25%) prema Tbr. 42. Tarife u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn, što ukupno iznosi 22.500,00 kn.

37. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na troškove postupka od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15) propisanoj za ostale odnose.

38. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 1. ožujka 2022. jer nije bio potreban za vođenje parnice budući da u njemu ne iznosi nikakve nove odlučne činjenice, već ponavlja navode iz tužbe i daje svoju ocjenu isprava u spisu. Tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio niti jednu činjenicu koju je tužitelj iznio pa tužiteljevo očitovanje o tome nije bilo potrebno, dok u odnosu na tužiteljevo očitovanje u podnesku od 1. ožujka 2022. o postojanju pravnog interesa kojeg je tuženik osporio u odgovoru na tužbu, tužitelj nije naveo nikakve nove činjenice na kojima bi temeljio postojanje pravnog interesa u odnosu na činjenice iznesene u tužbi. Tužitelj u prilog postojanja pravnog interesa samo daje svoju ocjenu isprave koju je dostavio uz tužbu, i to rješenja zemljišnoknjižnog suda Z-48435/13 kojim je odbijen njegov prijedlog za uknjižbu. Međutim, ocjena dokaza, odnosno utvrđenje činjenica na temelju isprava je zadatak suda sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ne zadatak stranke. Stoga, očitovanje tužitelja o postojanju pravnog interesa na način da istakne što je navedeno u obrazloženju rješenja zemljišnoknjižnog suda ne predstavlja radnju koja je potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 7. travnja 2022.

Sudac

Goran Iskra, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

Tužitelju: GRAD Z., OIB .....,Z., kojeg zastupa punomoćnik M.R., odvjetnik iz Z.

Tuženiku: STEČAJNE MASE IZA T. d.d. u stečaju, OIB , Z., kojeg zastupa punomoćnik I.Š., odvjetnik iz Z.