Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-231/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Verici Kos, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Č. I. k. d.o.o., I., OIB: …, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Lj.-V. & P. d.o.o., S., protiv tuženika A. Lj., M., OIB: …, zastupan po punomoćniku M. S., odvjetniku iz M., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-53/2021-8 od 2. veljače 2022., 7. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Č. I. k. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Povrv-53/2021-8 od 2. veljače 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice L. B. poslovni broj Ovrv-81/2021 od 28. siječnja 2021. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 187,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 kn (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i manjkavo utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu 1.000,00 kn.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 187,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama s osnove prikupljanja i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada sa objekta u općini R. za 2020. godinu.

6. Budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

- dalje: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Stoga ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tužitelja kojima se ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni navode koji su žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, jer se zbog tih razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ovaj sud nalazi da ta bitna povreda nije ostvarena. Naime, pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi i ne postoji proturječnost između navoda u obrazloženju pobijane presude i provedenih dokaza tijekom postupka.

9. Nadalje, prvostupanjski sud nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Prvostupanjski je sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika i odbio tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tužitelj, na kojem je teret dokaza, jer je tuženik osporio da je vlasnik objekta sa kojeg bi se odvozio komunalni otpad, odnosno korisnik te usluge, nije dokazao da je tuženik vlasnik objekta na području općine R. za koji tužitelj tvrdi da pruža uslugu sakupljanja i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada.

11. Odredbom čl. 30. st. 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19) je propisano da je korisnik usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

12. Kako tužitelj tvrdi da je tuženik bio korisnik njegove usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada u utuženom razdoblju, tužitelj je u smislu čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a dužan to i dokazati. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je tuženik vlasnik nekretnine i da koristi uslugu prikupljanja otpada pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika i tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio (čl. 451. st. 3. ZPP).

13. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 461.a. st. 3. ZPP-a kada nije u obzir uzeo isprave koje je tužitelj u spis predao na ročištu za glavnu raspravu od 2. prosinca 2021. Jednako tako, osnovano sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka vozača komunalnog kamiona i šefice računovodstva niti je izveo dokaz vještačenjem. To iz razloga što su ti dokazi predloženi na okolnost korištenja usluge prikupljanja otpada na predmetnoj nekretnini, što nije odlučna činjenica, s obzirom da tužitelj nije dokazao da je tuženik vlasnik, odnosno evidentirani korisnik sporne nekretnine.

14. Na navode tužitelja da je svoje potraživanje dokazao vjerodostojnim ispravama, valja odgovoriti da se radi o njegovim jednostranim ispravama čiju je vjerodostojnost tuženik osporio. Stoga se na temelju takvih isprava ne može zaključivati o postojanju ili nepostojanju činjenica važnih za odluku o tužbenom zahtjevu.

15. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima postupka. Tužitelj je izgubio parnicu pa je tužan tuženiku, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, naknaditi tuženiku troškove izazvane vođenjem parnice.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je žalba tužitelja neosnovana.

U Velikoj Gorici 7. travnja 2022.

Sutkinja

Verica Kos, v.r.