Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-76/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.C., OIB: ... i opt. T.B., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. i 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi opt. M.C. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 5. listopada 2021. poslovni broj K-270/2019-46, u javnoj sjednici vijeća održanoj 7. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. M.C., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici, proglašeni su krivima opt. M.C. i opt. T.B. i to: opt. M.C. zbog četiri kaznena djela krivotvorenja isprava iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, opisano pod točkama 1), 2), 3) i 4) izreke, a opt. T.B. zbog kaznenog djela krivotvorenja isprava iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, opisano pod točkom 4) izreke, pa su opt. M.C. za kaznena djela pod točkom 1), 2), 3) i 4) utvrđene kazne zatvora od po 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 60. st. 2. t. c) KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a opt. T.B. za kazneno djelo pod točkom 4) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju čl. 67. KZ/97 prema optuženicima primijenjena uvjetna osuda i to: prema opt. M.C. s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, a prema opt. T.B. s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju čl. 80. KZ/97 opt. T.B. je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to svjedodžbe o završnom ispitu oduzete po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 0229248 od 21.09.2009., po djelatnicima Policijske postaje K..

1.2. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08)

a) utvrđeno je da novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) predstavlja imovinsku korist koju je opt. M.C. ostvario počinjenjem kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ/97,

b) utvrđeno je da je novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) imovina Republike Hrvatske,

c) naloženo je opt. M.C. da Republici Hrvatskoj plati novčani iznos od 9.000,00 kn (devettisućakuna) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. ZKP/08 optuženici su dužni platiti troškove kaznenog postupka, opt. M.C. paušalnu svotu u iznosu od 4.000,00 kn, a opt. T.B. paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se opt. M.C. po branitelju J.P., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J.P. i D.B. iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred novim vijećem. Stavljen je prijedlog da se obavijeste o sjednici vijeća.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u O..

5. O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda obaviješteni su državni odvjetnik, opt. M.C. i branitelj optuženika J.P., odvjetnik iz B.. Na sjednicu vijeća drugostupanjskog nisu pristupili državni odvjetnik, optuženik i branitelj optuženika, koji su uredno obaviješteni, te je sjednica vijeća shodno čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

5.1. Javna sjednica vijeća drugostupanjskog suda je započela izlaganjem žalbe opt. M.C. podnesene po branitelju, koju je izložio sudac izvjestitelj.

6. Žalba nije osnovana.

7. Opt. M.C. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. i st. 2. i 3. ZKP/08. S tim u vezi u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 parafrazirajući zakonski tekst i navodeći da je izreka presude proturječna razlozima, da nema razloga o odlučnim činjenicama, a i navedeni razlozi da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, ali taj žalbeni osnov ne konkretizira. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. C. pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, a sadrži valjane razloge i o činjenicama i o pravnim pitanjima, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Opt. C. u žalbi navodi da je počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 u vezi čl. 29. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da mu je onemogućen pristup sudu na ročište za raspravu od 5. listopada 2021., na koje "objektivno" nije mogao pristupiti budući se nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u R., što je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Suprotno takvim žalbenim navodima opt. C. iz zapisnika sa ročišta za raspravu od 5. listopada 2021. i dostavnica (str. 440 do 447 spisa) proizlazi da je prvostupanjski sud pozvao na raspravu opt. C. i branitelja optuženika J.P., odvjetnika iz B. koji su prema potpisanim dostavnicama poziv za ročište za raspravu primili 18. lipnja 2021.. Opt. C. izostanak za ročište za raspravu nije opravdao, dakle, nije niti obavijestio prvostupanjski sud da bi se nalazio u istražnom zatvoru Zatvora u R., a niti je takvu obavijest prvostupanjskom sudu uputio branitelj optuženika, ukoliko je o tome imao saznanja. Branitelj opt. C. je podneskom od 28. rujna 2021. zatražio odgodu ročišta za raspravu jer da u isto vrijeme ima ročište za raspravu pred Trgovačkim sudom u B., a koji poziv je primio 6. rujna 2021., te je prvostupanjski sud 1. listopada 2021. obavijestio branitelja optuženika da taj kasniji poziv za raspravu pred drugim sudom nije opravdavajući razlog jer je taj poziv primio kasnije, nakon čega je 4. listopada 2021. branitelj optuženika obavijestio prvostupanjski sud da neće pristupiti na ročište za raspravu od 5. listopada 2021. i da predlaže da se rasprava održi u njegovoj (branitelja optuženika) odsutnosti. Stoga je prvostupanjski sud ročište za raspravu održao u odsutnosti opt. C. i branitelja optuženika shodno čl. 404. st. 3. ZKP/08. Kraj takvog stanja stvari kada su i opt. C. i branitelj optuženika pravodobno primili poziv za ročište za raspravu, a svoj izostanak nisu opravdali, a bile su ispunjene zakonske pretpostavke da se rasprava održi u odsutnosti optuženika i branitelja optuženika, prvostupanjski sud održavajući ročište za raspravu u njihovoj odsutnosti nije povrijedio pravo opt. C. na pristup sudu. Pri tome je za ukazati da prvostupanjski sud nije imao nikakvih saznanja da bi u vrijeme održavanja ročišta za raspravu od 5. listopada 2021. optuženik bio u istražnom zatvoru Zatvora u R.. Kraj takvog stanja stvari nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Neosnovano u žalbi navodi opt. C. da bi prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 450. st. 1. i čl. 489. st. 3. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pobijanu presudu utemeljio na dokazima koji su izneseni na raspravi, a to što je prvostupanjski sud ocijenio da kraj drugih izvedenih dokaza nije potrebno izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka D.F., nije u suprotnosti sa uputom ovog drugostupanjskog suda iz rješenja poslovni broj Kž-492/2019-7 od 21. studenog 2019. gdje je prvostupanjski sud upućen da u ponovljenom postupku će "otkloniti navedene nedostatke tako što će izvesti potrebne dokaze", kako bi pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, što je prvostupanjski sud i učinio izvodeći potrebne dokaze, na temelju kojih je utvrdio činjenično stanje. Ispitujući pobijanu presudu u tome dijelu po službenoj dužnosti shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od drugih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Opt. C. se žali zbog povrede kaznenog zakona ali taj žalbeni osnov uopće ne konkretizira.

9. Opt. C. se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije ispitao kao svjedoka D.F., zbog čega da je činjenično stanje u odnosu na djelo iz točke 2) izreke pobijane presude nepotpuno utvrđeno. Međutim, suprotno takvom žalbenom navodu optuženika prvostupanjski sud je izvođenjem drugih dokaza utvrdio da je opt. C. počinio i kazneno djelo opisano u točki 2) izreke pobijane presude, a kojim se tereti da je D.F. za dogovoreni iznos novca pribavio neistinitu svjedodžbu Škole za cestovni promet klasa: 602-03/05-02/249, ur.broj: 238-248-05- 802, matični broj: 802-2002/3 u kojoj se neistinito navodi da je D.F. u zanimanju obrazovanja odraslih stekao srednju stručnu spremu vozača motornih vozila, na temelju koje svjedodžbe je D.F. Uredu državne uprave koprivničko-križevačke županije, Ispostave K., uporabio radi upisa u radnu knjižicu takvog neistinitog podatka o završenom obrazovanju i radnu knjižicu s takvim upisom predao u trgovačko društvo u kojem je bio zaposlen. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge, o čemu će i nastavno biti riječi, tako da činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno, a optuženik u žalbi niti ne navodi koju odlučnu činjenicu, u vezi tog djela, prvostupanjski sud nije utvrdio.

9.1. Opt. C. se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na djela iz točke 1) i 3) izreke pobijane presude, navodeći u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno na temelju iskaza svjedoka Đ.Č. i D.Z. utvrdio da bi on (opt. C.) bio "sudionik radnji opisanih u izreci". Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je utvrdio, a što se žalbom niti ne osporava, da su Đ.Č. (djelo iz točke 1) izreke), D.F. (djelo iz točke 2) izreke), D.Z. (djelo iz točke 3) izreke) i opt. T.B. (djelo iz točke 4) izreke) znajući da nemaju završenu srednju školu pribavili svjedodžbe Škole za cestovni promet u kojim se neistinito navodi da su u programu obrazovanja odraslih osoba završili srednju stručnu spremu zanimanja vozača motornih vozila, te takve svjedodžbe sa neistinitim sadržajem predočili Uredu državne uprave koprivničko-križevačke županije, Ispostava K., te im je na temelju takve svjedodžbe sa neistinitim sadržajem u radnu knjižicu upisan podatak o završenom navedenom obrazovanju, koju radnu knjižicu su predali u trgovačkim društvima u kojima su bili zaposleni. Takvo utvrđenje prvostupanjskog suda proizlazi iz iskaza svjedoka Đ.Č. i D.Z., te obrane opt. T.B., dopisa Škole za cestovni promet, izvršenih uvida i pročitanih svjedodžbi pobliže opisanih u točkama 1) do 4) izreke prvostupanjske presude, preslike radnih knjižica, te pravomoćne presude Općinskog suda u K. poslovni broj K-175/12-56 od 27. ožujka 2017.. Naime, na temelju iskaza svjedoka Č. i Z., te obrane opt. B. proizlazi da su za novčanu naknadu nabavili naprijed navedene svjedodžbe sa neistinitim sadržajem, koje su im bile potrebne da bi se stručna sprema vozača motornih vozila upisala u radne knjižice jer im je to bio uvjet za nastavak daljnjeg rada na poslovima koje su obavljali u trgovačkim društvima u kojima su bili zaposleni. Pri tome, opt. B. u obrani navodi da je tu svjedodžbu za dogovoreni novčani iznos nabavio od opt. M.C., da su on (opt. B.), te svjedoci Đ.Č. i D.F. bili na prepoznavanju osobe od koje su nabavili takve svjedodžbe sa neistinitim sadržajem i da su tada prepoznali opt. M.C. kao osobu od koje su nabavili te svjedodžbe, a uz to da je saznao da je na isti takav način od optuženika svjedodžbu nabavio i D.F.. Na temelju iskaza svjedoka Đ.Č. prvostupanjski sud je utvrdio da se njemu (svjedoku Č.) osoba od koje je nabavio krivotvorenu svjedodžbu predstavila imenom M., ali da nije posve siguran je li to opt. M.C.. Na temelju iskaza svjedoka D.Z. prvostupanjski sud je utvrdio da je na isti način kao što je to slučaj sa T.B., D.F. i Đ.Č. za novčanu naknadu nabavio naprijed navedenu svjedodžbu sa neistinitim sadržajem o završenoj srednjoj stručnoj spremi, od osobe koja je "bila ćelava i mogao bi to biti optuženi C.". Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u K. poslovni broj K-175/12-56 od 27.3.2017. prvostupanjski sud je utvrdio da su Đ.Č., D.F. i D.Z. pravomoćno presuđeni da su od opt. M.C. za određenu novčanu naknadu pribavili naprijed navedene svjedodžbe sa neistinitim sadržajem, koje su uporabili radi upisa stručne spreme u radnu knjižicu. Na temelju iskaza svjedoka D.Z. i rješenja o određivanju istražnog zatvora Općinskog suda u K. protiv okr. K.C., te rješenje o određivanju istražnog zatvora protiv okr. M.C. i izdane tjeralice protiv okr. M.C. prvostupanjski sud je utvrdio da je opt. M.C. bio promijenio u inozemstvu svoje ime M. u K., tako da se radi o istoj osobi koje u iskazu spominje svjedok Z.. Stoga prvostupanjski sud nalazi dokazanim da je opt. M.C. upravo osoba koja je Đ.Č., D.F., D.Z. i opt. T.B. za točno određenu novčanu naknadu, kako je to opisano u opisu djela iz točke 1) do 4) izreke pobijane presude, pribavila naprijed navedene neistinite svjedodžbe koje su imenovani iskoristili radi upisa stručne spreme u radnu knjižicu, svjesni da nisu završili program osposobljavanja niti stekli stručnu spremu vozača motornih vozila, a što je bilo poznato i opt. C.. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. O tome je prvostupanjski sud naveo valjane razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

10. Pravilno je prvostupanjski sud djela iz točke 1), 2), 3) i 4) izreke pobijane presude, za koje je opt. M.C. proglašen krivim kvalificirao kao stjecaj četiri kaznena djela krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97. To zbog toga što je optuženik nabavio, za točno ugovorenu novčanu naknadu, svjedodžbe u kojima se neistinito navodi da su Đ.Č., D.F., D.Z. i opt. T.B. stekli stručnu spremu u Školi za cestovni promet za zanimanje vozač motornog vozila, koji su imenovani, iako svjesni da to nije istina, uporabili radi upisa takve stručne spreme u svoje radne knjižice. Na taj način je opt. C. nabavio lažne javne isprave radi uporabe. Pravilno je prvostupanjski sud djelo iz točke 4) za koje je opt. T.B. proglasio krivim kvalificirao kao kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97. To zbog toga, a što niti ne osporava opt. B., je nabavio svjedodžbu o završenoj Školi za cestovni promet i time stečenoj stručnoj spremi zanimanja motornih vozila, iako je znao da to nije istina, te takvu svjedodžbu sa neistinitim sadržajem iskoristio da ishodi upis navedenog zanimanja i završenog obrazovanja u radnu knjižicu, i potom tu radnu knjižicu predao u trgovačko društvo ... u kojem je bio zaposlen.

11. Nije osnovana žalba opt. C. zbog odluke o uvjetnoj osudi. Prvostupanjski sud je i pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Pravilnom ocjenom tih okolnosti prvostupanjski sud je opt. M.C. za svako od četiri kaznena djela iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ/97, za koje je proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci, a na temelju čl. 60. st. 2. t. c) KZ/97 optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci, a na temelju čl. 67. KZ/97 prema opt. C. primijenio uvjetnu osudu s primjernim rokom provjeravanja od tri godine.

11.1. I prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda primijenjenom uvjetnom osudom u odnosu na opt. C. ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženicima da se ponovno uključi u društvo (čl. 50. KZ/97).

12. Nije osnovana žalba opt. C. zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi. Naime, kada je prvostupanjski sud utvrdio da je opt. C. počinio kazneno djelo opisano u točki 4) izreke prvostupanjske presude, te počinjenjem tog djela pribavio imovinsku korist u iznosu od 9.000,00 kuna, pravilno je prvostupanjski sud na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio da je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske, te je naložio da taj iznos optuženik uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana. To zbog toga što shodno st. 1. čl. 82. KZ/97 nitko ne može zadržati korist ostvarenu kaznenim djelom, tako da će se ta korist oduzeti odlukom suda kada se utvrdi da je kazneno djelo počinjeno.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 7. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Damir Krahulec, v.r.