Poslovni broj: 14 UsI-3294/21-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Anđi Klišanin, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: J. S. iz D., …, zastupane po opunomoćeniku T. S.,

odvjetniku u Č.u,

…, protiv tuženika: Ministarstvo

rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi osobne invalidnine, bez održavanja rasprave, dana 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551- 08/…, URBROJ: 524-11-02/… od dana 20. kolovoza 2021. i rješenje Centra za socijalnu skrb D. KLASA: UP/I-551-08/…, UR.BROJ: 2117-

24-11/… od dana 7. lipnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-08/…, URBROJ: 524-11-02/… od dana 20. kolovoza 2021., tužiteljica je, osporavajući i zakonitost prvostupanjskog upravnog rješenja Centra za socijalnu skrb D. KLASA: UP/I- 551-08/.., UR.BROJ: 2117-24-11… od dana 7. lipnja 2021., u bitnom, navela da je osoba koja od svoje najranije dobi boluje od epilepsije te da je nebrojeno puta bila hospitalizirana i liječena u nekoliko različitih ustanova. Sukladno medicinskoj dokumentaciji, da je tužiteljici dijagnosticirana i umjerena mentalna retardacija prema težoj mentalnoj retardaciji što da je vidljivo iz provedenih testova inteligencije. Nadalje, da joj je bilo utvrđeno da trajno nije sposobna za samostalan rad, a slijedom toga da joj je utvrđena potpuna nesposobnost za rad. Tužiteljici da su dijagnosticirane i druge bolesti koje da snažno utječu na svakodnevni život tužiteljice, a u krajnosti da ju onemogućavaju da se zaposli i da trajno obavlja takav rad. Također, da boluje od dijabetesa, da ima proširene vene na obje potkoljenice i da slabije čuje na lijevo uho. Citirajući odredbu čl. 54. Zakona o socijalnoj skrbi navela je da ostvaruje pravo na osobnu invalidninu s obzirom na njezino fizičko i psihičko zdravlje. Tužiteljici da je povrijeđeno njeno zakonsko pravo na osobnu invalidninu iz razloga što prvostupanjsko tijelo nije provelo odgovarajući postupak za utvrđenje činjenica, već da je svojevoljno odlučilo kako ona više ne zadovoljava uvjete, samo iz razloga što tužiteljica nije dostavila dokumentaciju važnu za odlučivanje o tom pravu, a osobito uzimajući u obzir da prvostupanjsko tijelo posjeduje svu navedenu dokumentaciju, jer zdravstveni problemi tužiteljice traju već dugi niz godina. Centar za socijalnu skrb da je trebao utvrditi jesu li se promijenile okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava, a iz pobijanog rješenja da nigdje ne proizlazi kako je isto došlo do zaključka da su se okolnosti na bilo koji način promijenile. Budući da je tužiteljica osoba s invaliditetom kojoj je bila oduzeta poslovna sposobnost zbog nedovoljnog duševnog razvitka, bolesti epilepsije i smetnji u ponašanju te mentalne retardacije, a koja da joj je vraćena tek dana 9. svibnja 2019. da valja ispravno zaključiti kako nije u mogućnosti obavljati nikakav posao, samim time da nema dovoljno sredstava za osnovne životne potrebe i da joj osobna invalidnina predstavlja iznimno bitan izvor prihoda. Tužiteljica da nije dostavila predmetnu dokumentaciju iz razloga što se takva dokumentacija nije nalazila u njenom posjedu već da je Centar za socijalnu skrb mogao takvu dokumentaciju ishoditi od tijela kod kojih se vodi službena evidencija glede njenog fizičkog i psihičkog stanja. Isto tako, oba tijela u postupku da su dala vrlo šturo i neadekvatno obrazloženje kao i da se postupalo protivno načelu zaštite stečenih prava stranaka i načelu utvrđivanja materijalne istine. S obzirom na sve navedeno da predlaže sudu da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko upravno rješenje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužiteljica nije postupila po pozivima prvostupanjskog tijela niti je svoje postupke opravdala, radi čega je, sukladno odredbi čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku (NN, br. 47/09), pravilno odlučeno kada je doneseno rješenje o prestanku prava na osobnu invalidninu. Tužiteljica da nije niti uz žalbu prilažila dokaze temeljem kojih bi se zaključilo da nije bila u mogućnosti dostaviti traženu dokumentaciju. Slijedom navedenog, da tuženik u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u istome te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-08/…, URBROJ: 524-11-02/… od dana 20. kolovoza 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb D. KLASA: UP/I-551-08/…, UR.BROJ: 2117-24-11/… od dana 7.

lipnja 2021., a kojim rješenjem je utvrđeno da J. S., ovdje tužiteljici, prestaje pravo na osobnu invalidninu.

4. Kako, sukladno odredbi čl. 36. toč. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (prvostupanjskog upravnog rješenja).

6. Odredbom čl. 54. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 157/13,152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19 i 64/20, u daljnjem tekstu: Zakona) propisano je da se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice.

7. Člankom 112. st. 1. Zakona propisano je da će Centar za socijalnu skrb po potrebi, a najmanje jedanput godišnje, preispitati postojanje činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za donošenje rješenja o priznavanju prava iz članka 100. stavaka 1. ovoga Zakona te donijeti novo rješenje ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava.

8. Prema odredbi čl. 47. st. 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09, dalje: ZUP-a) propisano je kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti, dok je stavkom 5. istog članka propisano kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut po službenoj dužnosti ili na zahtjev protivne stranke, službena osoba nastavit će postupak te riješiti upravnu stvar. 9. Uvidom u spis upravnog tijela KLASA: UP/II-551-08/… utvrđeno je: da je tužiteljica korisnica prava na osobnu invalidninu počevši od dana 1. travnja 2018. u iznosu od 300% osnovice iz čl. 27. st. 2. Zakona priznatog rješenjem Centra za socijalnu skrb D. KLASA: UP/l-551-08…, URBROJ: 2117-24-11/… od dana 13. rujna 2018.; da je dana 26. travnja 2021. prvostupanjsko upravno

tijelo po službenoj dužnosti pokrenulo postupak preispitivanja prava na osobnu invalidninu; da je tužiteljica radi potrebe provođenja postupka preispitivanja prava na osobnu invalidninu pozivana zaključcima od dana 27. travnja 2021. i 17. svibnja 2021. da dostavi potrebnu dokumentaciju, a na koje se tužiteljica nije odazvala iako ih je uredno zaprimila; da je dana 1. lipnja 2021. tužiteljica kontaktirala prvostupanjsko upravno tijelo telefonskim putem (o čemu spisu prileži službena bilješka) te da je kazala da ne mora ništa dostavljati pri čemu da je ponovno upoznata sa činjenicom da se postupak preispitivanja prava mora obaviti po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 112. Zakona te da će joj pravo na osobnu invalidninu, ukoliko se ne odazove pozivima tog tijela i ne dostavi traženu dokumentaciju, u roku produljenom do dana 4. lipnja 2021., sa istim danom prestati; temeljem navedenog doneseno je prvostupanjsko upravno rješenje, a povodom tužiteljičine žalbe osporeno rješenje tuženika.

10. Pogrešno tužiteljica smatra kako tuženik nije ovlašten preispitivati njezino pravo na osobnu invalidninu jer je, sukladno gore citiranoj odredbi čl. 112. st. 1. Zakona, ovlašten isto učiniti najmanje jedanput godišnje, radi čega se tužiteljica ne može pozivati da bi se radilo o njezinom stečenom pravu.

11. U svrhu preispitivanja prava tužiteljica je zaključcima prvostupanjskog upravnog tijela pozvana na dostavu dokumentacije koja je potrebna radi preispitivanja postojanja činjenica i okolnosti o kojima ovisi daljnje priznavanje prava na osobnu invalidninu, ali tužiteljica nije udovoljila navedenom traženju iako je i telefonskim putem bila upućena što mora napraviti te joj je i produljen rok radi dostave tražene dokumentacije. Kako u ostavljenom roku tužiteljica nije postupila sukladno traženju prvostupanjskog upravnog tijela to je isto u cijelosti pravilno postupilo kada je, sukladno gore citiranoj odredbi čl. 47. st. 5. ZUP-a, odluku donijelo na temelju stanja u spisu. Također, pravilno je postupio i tuženik kada je odbio žalbu tužiteljice dajući za to obrazloženje s kojim se u cijelosti slaže i ovaj Sud.

12. Za uputiti je tužiteljicu da može podnijeti novi zahtjev za ostvarivanje prava na osobnu invalidninu (i priložiti su mu potrebnu medicinsku i drugu dokumentaciju) neovisno o pravomoćnom ishodu ovog spora.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice izneseni u tužbi (a uglavnom se tiču zdravstvenog stanja tužiteljice zbog kojeg ista smatra da bi trebala i nadalje ostvarivati pravo na osobnu invalidninu) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

14. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

15. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je istaknut u tužbi, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljičin zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II. U Splitu, 6. travnja 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužiteljice T. S., odvjetniku u Č.,

…

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođena plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.