Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-28/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2022., broj Kv-I-Us-142/2021., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 55. stavka 8. KZ/11. osuđenom M. K. određeno je izvršenje kazne zatvora u trajanju 5 (pet) mjeseci i 27 (dvadesetsedam) dana.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik po branitelju odvjetniku K. Š., „zbog svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga“ s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da usvoji žalbu i „poništi rješenje o izvršenju kazne zatvora od 27.01.2022.“.

3. Na temelju članka 495. u vezi s članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući prvostupanjsko rješenje osuđeni M. K. tvrdi da rad za opće dobro nije izvršio zbog svoje krivnje već zbog činjenice da mu nije omogućen ulazak u Dom za psihički bolesne odrasle osobe Sv. F. u Z., jer nije imao COVID-19 potvrdu nakon 1. listopada 2021., pri čemu se nije mogao cijepiti jer je imao simptome zaraze virusom COVID-19, te se cijepio 24. studenoga 2021. Time osuđenik upire da je sud prvog stupnja nepotpuno utvrdio činjenično stanje, te zatim izveo pogrešan zaključak da osuđeni M. K. svojom krivnjom nije izvršio rad za opće dobro u cijelosti, jer mu je njegovo izvršavanje onemogućeno prije isteka roka od šest mjeseci, uslijed razloga na koji nije mogao utjecati.

6. No, tim žalbenim navodima osuđenik nije uspio dovesti u sumnju zaključak suda prvog stupnja da nije svojom krivnjom u cijelosti izvršio rad za opće dobro.

7. Osuđenik ističe da rad za opće dobro nije izvršio jer nije bio cijepljen te da se nije mogao cijepiti uslijed čega mu je od 1. listopada 2021. onemogućen dolazak u pravnu osobu u kojoj je izvršavao rad za opće dobro. Međutim, osim što osuđeni M. K. ničim nije potkrijepio da se uslijed bolesti nije mogao cijepiti (npr. da se testirao na COVID-19, da se obratio liječniku) te da iz izvješća Probacijskog ureda Z. proizlazi da je taj ured o njegovoj bolesti obaviješten tek krajem listopada 2021., osuđenik ispušta iz vida općepoznatu činjenicu da je, osim cijepljenim, i testiranim osobama moguć ulazak u razne ustanove. Povezujući naprijed navedeno s činjenicom da su predstavnici pravne osobe naveli da je osuđenik neozbiljan i nedosljedan u radu, da je do sada u šest navrata raspoređivan na rad u različite pravne osobe, da mu je sud u dva navrata omogućavao da nastavi s izvršavanjem rada za opće dobro, unatoč tome što ni tada nije imao opravdani razlog za neizvršavanje rada za opće dobro, uz upozorenje na posljedice, to je s pravom zaključio sud prvog stupnja da je osuđeni M. K. olako shvatio svoju obvezu izvršavanja rada za opće dobro, te upravo svojom krivnjom nije na očekivani način uložio trud i iskazao pravu volju da izvrši rad za opće dobro u cijelosti i to tijekom razdoblja duljeg od četiri godine od prvotnog rasporeda na radno mjesto, koje razdoblje uvažavajući i općezdravstvenu situaciju i osuđenikovo kratkotrajno izdržavanje kazne zatvora u drugom predmetu, potvrđuje zaključak suda prvog stupnja o odnosu osuđenika prema obvezi određenoj pravomoćnom presudom.

7.1. U odnosu na žalbeni navod osuđenika da mu je nezakonito prekinuto izvršavanje rada za opće dobro prije isteka roka od šest mjeseci, valja istaknuti da je člankom 55. stavkom 8. KZ/11. propisano da će sud odmah donijeti odluku ako osuđenik bez svoje krivnje ne izvršava rad za opće dobro, iz čega proizlazi da sud nije dužan čekati istek roka.

8. Slijedom izloženoga, s obzirom da žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje osnovanost pobijanog rješenja, niti je drugostupanjski sud pri ispitivanju pobijanog rješenja utvrdio postojanje povreda na koje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu osuđenog M. K., na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 6. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.