Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-170/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz R.-R., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u R.-R., protiv tuženice M. K. iz S., S., okrug S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva S. i partneri d.o.o. iz R., radi utvrđenja nepostojanja nasljednog prava, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-248/2019-30 od 9. prosinca 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-248/2019-34 od 22. prosinca 2021.,u sjednici vijeća održanoj dana 6. travnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-248/2019-30 od 9. prosinca 2021., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-248/2019-34 od 22. prosinca 2021. pod točkama 1., 2. i 4. izreke.

II Djelomično se uvažava žalba tužene i preinačuje se navedena presuda u točki 3. izreke u dijelu kojem zahtjev tužene za naknadu parničnog troška nije prihvaćen preko iznosa od 112.500,00 kn pa do iznosa od 125.000,00 kn (za iznos od 12.500,00 kn) i sudi:

Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn u roku od 15 dana.

III Djelomično se odbija žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u preostalom dijelu točke 3. izreke.

IV Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka-žalbe u iznosu od 287,50 kn u roku od 15 dana.

V Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe a tužena odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da tuženici ne pripada nasljedno pravo po zakonu iza pok. I. R. od pok. A. iz R., OIB …, rođenog …., a preminulog … 2016. u R.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženici naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 112.500,00 (stodvanaesttisućapetsto) kuna u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka."

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom 1., 2. i 4. izreke žali se tužiteljica iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima i ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljice tužena osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

4. Protiv ove presude pod točkom 3. izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana dok je žalba tužene djelomično osnovana.

6. Prvostupanjski sud navodi da predmet postupka je utvrđivanje nepostojanja nasljednog prava tuženice u odnosu na pokojnog I. R. zbog neistinito upisanih činjenica u javnu ispravu koja dokazuje očinstvo, a time i nasljedno pravo tuženice u odnosu na I. R.

7. Upis I. R. kao tuženičinog oca u matici rođenih izvršen je 23. veljače 1987. na temelju presude Okružnog suda Bratislava-okolica u Bratislavi posl. br. 9C 139/84 od 26. rujna 1986. koja je donijeta u parničnom postupku kojeg je pokrenula tuženica M. K. kao tužiteljica zastupana po zastupniku Okružnog Narodnog odbora Bratislava- okolica protiv tuženika I. R. radi utvrđivanja očinstva. U toj presudi određeno je da se postupak radi utvrđivanja očinstva zaustavlja, da se malodobna M. K. povjerava na brigu i odgoj majci te da je otac dužan doprinositi za uzdržavanje malodobne mjesečno iznosom od 600,00 Kčs, počevši od 1. listopada 1986. na ruke majke, unaprijed do svakog 15-og dana u mjesecu. Odlučeno je i da niti jedna stranka nema pravo na naknadu troškova.

8. U obrazloženju presude navedeno je da je Okružni Narodni odbor – zastupništvo kod Okružnog Narodnog odbora Bratislava-okolica zatražio da sud utvrdi da je I. R. otac malodobne M. K. zbog toga što je s njenom majkom u kritičnom razdoblju imao intimni odnos te majka osim njega nije imala odnos s drugim muškarcem. Majka se je pridružila prijedlogu i zatražila da sud obveže I. R. za doprinos uzdržavanju u iznosu primjerenom njegovoj zaradi. I. R. saslušan putem zahtjeva sudu u Pazinu naveo je da prihvaća očinstvo nad malodobnom M. K. jer je istina da je s njezinom majkom u vezi od 1978., da je veza od 1979. intimna te da se osjeća biti otac malodobne. S obzirom na to da je došlo do suglasne izjave roditelja u vezi utvrđivanja očinstva nad malodobnom, sud je sukladno čl. 108. Građanskog zakona zaustavio postupak u tom dijelu. Nadalje je sud malodobnu povjerio na brigu i odgoj majci koja se o njoj brine na odgovarajući način i protiv toga nije imao primjedbe niti tuženik. Prilikom odlučivanja o iznosu uzdržavanja sud je uzeo u obzir prije svega obrazložene potrebe malodobne te isto tako i visinu plaće, imovinsko stanje te mogućnosti oboje roditelja. Majka ostvaruje plaću od prosječno 3.927,00 Kčs neto mjesečno, otac otprilike 80.000,00 dinara, pa je sud smatrao primjerenim iznos od 600,00 Kčs mjesečno. Početak obveze uzdržavanja određen je na dan 1. listopada 1986. budući da je u skladu s izjavom majke otac dotada redovito doprinosio uzdržavanju.

9. Prvostupanjski sud nadalje navodi da Socijalistička Federativna Republika Jugoslavije i Čehoslovačka Socijalistička Republika sklopile su Ugovor o regulisanju pravnih odnosa u građanskim, porodičnim i krivičnim stvarima od 20. siječnja 1964. (Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 13/64, nadalje Ugovor), koji je stupio na snagu 2. kolovoza 1964. Na temelju međunarodnopravne sukcesije stranke tog ugovora su i Republika Slovačka i Republika Hrvatska (odluka Vlade Republike Hrvatske o objavljivanju dvostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju sukcesije, Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 11/97).

10. Na temelju čl. 28. st. 1. Ugovora utvrđivanje i osporavanje očinstva uređuje se po zakonu strane ugovornice čiji je državljanin dijete u vrijeme rođenja. S obzirom na to da je tuženica u vrijeme rođenja bila državljanka Čehoslovačke, kao mjerodavno pravo u pogledu utvrđivanja i osporavanja njezinog očinstva primjenjuje se tadašnje čehoslovačko pravo. nadležni organ jedne strane ugovornice, a na kojima se nalaze službeni pečat i potpis, mogu upotrijebiti na teritoriju druge strane ugovornice bez daljnjeg ovjeravanja. Ovo se odnosi i na prijepise i prijevode isprava koje je ovjerio nadležni organ. Isprave koje se na teritoriju jedne strane ugovornice smatraju javnim ispravama, imaju i na teritoriju druge strane ugovornice dokaznu snagu javne isprave.

11. S obzirom na to da je u ovaj spis dostavljen rodni list tuženice u originalu koji u Slovačkoj predstavlja javnu ispravu, taj rodni list i u ovom postupku ima dokaznu snagu javne isprave.

12. Prvostupanjski sud navodi da područje utvrđivanja i osporavanje očinstva je u predmetnom razdoblju bilo uređeno čehoslovačkim Obiteljskim zakonom od 1. travnja 1964. br. 94/1963 Zb. (nadalje Obiteljski zakon). Prema čl. 52. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona ocem djeteta se smatra muškarac čije je očinstvo određeno izjavom o suglasnosti roditelja koja se mora dati u općini koja ima ovlaštenje za vođenje matičnog ureda ili na sudu. Iz obrazloženja presude proizlazi da je I. R. saslušan zamolbenim putem od strane Općinskog suda u Pazinu. Pritom je priznao očinstvo nad tuženicom.

13. Iako nije bilo moguće pribaviti zapisnik Općinskog suda u Pazinu o zamolbenom saslušanju, okolnosti sadržane u obrazloženju presude ukazuju na to da je I. R. uistinu saslušan kod ovoga suda i da je u svom iskazu dao navedene izjave. U protivnom Okružni sud Bratislava-okolica u Bratislavi ne bi mogao donijeti presudu s takvim obrazloženjem.

14. U skladu s odredbom iz čl. 108. čehoslovačkog Zakona br. 99/1963 Zb. građanskog sudskog pravilnika, koja je bila je na snazi od 1. travnja 1984. do 30. lipnja 1990., sud zaustavlja postupak utvrđivanja očinstva ako je očinstvo bilo određeno izjavom o suglasnosti roditelja.

15. Budući da je u tijeku postupka priznanja očinstva tuženice I. R. priznao da je otac tuženice, a s čim je od ranije bila suglasna njezina majka, time je očinstvo tuženice određeno izjavom o suglasnosti roditelja. Stoga je na temelju navedene odredbe Okružni sud Bratislava-okolica u Bratislavi zaustavio postupak utvrđivanja očinstva tuženice.

16. Okružni sud Bratislava-okolica u Bratislavi je presudu dostavio Matičnom uredu M. na osnovi čl. 17. čehoslovačkog Zakona o matičnim knjigama koji je bio na snazi od 1. siječnja 1959. do 14. veljače 1993. Prema toj odredbi sudovi i tijela javne uprave su obvezni obavijestiti općinu o odlukama koje su osnova za upis u matičnu knjigu ili za njegovu izmjenu. U skladu s čl. 20. st. 1. Zakona o matičnim knjigama izmjene upisa i naknadni upisi u matičnu knjigu izvršavaju se prema javnim dokumentima na temelju službene dužnosti ili na zahtjev.

17. Prvostupanjski sud navodi da budući da iz obrazloženja presude Okružnog suda Bratislava-okolica u Bratislavi posl. br. 9C 139/84 od 26. rujna 1986. proizlazi da su I. R. i majka tuženice sporazumni glede toga da je I. R. otac tuženice, u maticu rođenih je izvršen upis te činjenice te prema mišljenju tog suda takvim postupanjem nije došlo do neistinitog upisa I. R. u maticu rođenih pa stoga sud odbija tužiteljicu s traženom pravnom zaštitom nije dokazala da je u stranu javnu ispravu upisana neistinita činjenica priznanja očinstva odnosno da do priznanja nije došlo.

18. Na navode žalbe valja reći da u biti se oni svode na tvrdnju da presuda od 26. rujna 1986. godine pod brojem 9C 139/84 nije bila pravno podobna za upis pok. I. R. da se u maticu rođenih upiše kao otac tužene i tom presudom nije deklaratorno utvrđeno da bi on bio njezin otac već, upravo suprotno, u stavku 1. izreke navedeno je da se postupak radi utvrđivanja očinstva zaustavlja, ovaj sud uostalom kao i prvostupanjski sud, ukazuje na odredbu čl. 52. st. 1. i 2. čehoslovačkog Obiteljskog zakona od 1. travnja 1964. godine prema kojem se ocem djeteta smatra muškarac čije je očinstvo određeno izjavom o suglasnosti roditelja koja se mora dati u Općini koji ima ovlaštenje za vođenje Matičnog ureda ili na sudu s tim da je u čl. 54. Obiteljsko zakona propisano da ako očinstvo nije bilo određeno izjavom o suglasnosti roditelja, djeteta i majke, može se predložiti da očinstvo odredi sud.

19. Također, ukazuje se na odredbu čl. 108. Čehoslovačkog Zakona broj 99/1963 Zb. građansko sudskog pravilnika koja je bila na snazi od 1. travnja 1984. pa do 30. lipnja 1990. godine, prema kojem sud zaustavlja postupak utvrđivanja očinstva ako je očinstvo bilo određeno izjavom o suglasnosti roditelja.

20. Iako je u konkretnom slučaju pred nadležnim sudom u Bratislavi tužbu pokrenula ovdje tuženica kao tužiteljica protiv tuženika I. R. radi utvrđivanja očinstva, a u tijeku postupka su roditelji tužene bili suglasni glede očinstva I. R. onda, a sukladno gore navedenim propisima, nije niti trebalo presudom nadležnog suda utvrđivati očinstvo nego, kao što je to uostalom i napravljeno, zaustaviti postupak utvrđivanja očinstva.

21. Pritom i ovaj sud ukazuje na u području registracije rođenih u razdoblju od 1. siječnja 1959. do 14. veljače 1993. godine bio je na snazi Zakon br. 268/1949 Z.b. o Matičnim knjigama s tim da prema odredbi čl. 17. tog Zakona sudovi i tijela javne uprave su obvezni obavijestiti nadležnu općinu o odluka koji su osnova za upis u Matičnu knjigu, ili za njihovu izmjenu kao i odluke koje se odnose na trajanja braka, te je, a kako to proizlazi iz rodnog lista za tuženu upis I. R. kao njezinog oca izvršen je dana 23. veljače 1987. upravo na temelju presude od 26. rujna 1996. godine i iz čijeg obrazloženja je jasno razvidno da su se roditelji suglasili dakle, pred sudom, da je I. R. otac tužene dok je sam postupak utvrđivanja očinstva zbog toga zaustavljen. 22. Kao što je prvostupanjski sud pravilno naveo, rodni list tuženice a sukladno čl. 15. Ugovora od 20. siječanja 1964. godine predstavlja javnu ispravu te u ovom postupku ima snagu javne isprave a sukladno čl. 230. st. 1. i 3. ZPP tužiteljica je ona koja je u obvezi dokazati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava neistinito sastavljena.

23. Odgovara da strana sudska odluka je izjednačena s odlukom suda u Republici Hrvatskoj i ima pravni učinak u RH samo ako je prizna sud RH, a što ovdje nije učinjeno, a što znači da se onda ne može primijeniti i načelo da po kojem treba smatrati istinitim ono što se pravomoćnom sudskom odlukom potvrđuje ili određuje.

24. Glede pravomoćnosti te sudske odluke i sama tužiteljica u žalbi navodi da je u Rodnom listu za tuženu navedeno da se radi o pravomoćnoj odluci a sami navodi tužiteljice kojim dovodi u sumnju to da li je presuda dostavljena I. R., da li mu je dostavljena u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik obzirom da on zasigurno nije poznavao slovački jezik ne dovode u sumnju istinitost Rodnog lista kao javne isprave a posebno kada se to dovede u vezu sa već citiranom odredbom čl. 17. Zakona o matičnim knjigama.

25. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud zatražio i dobio ovjerenu presliku presude koja je priložena uz prijavu za upis u Rodni list a koji biva osnova za upis I. R. kao oca tužene.

26. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud nije mogao pribaviti Zapisnik Općinskog suda u Pazinu o zamolbenom saslušanju I. R., a o čijem zamolbenom saslušanju se i navodi i u presudi suda u Bratislavi i to iz razloga, a kako prileži iz Službene bilješke sa strane 48 spisa što sukladno rješenju Državnog arhiva u P. spisi "R2" stari 10 godina su izlučeni iz arhive, međutim, uz postojanje ovjerene preslike Suda u Bratislavi, samo te činjenice ne ukazuju da je upis I. R. kao oca tužene u njezin Rodni list učinjena na način koji se ne može smatrati neistinitim.

27. Neosnovano je pozivanje tužiteljice glede označavanja po sudu označenoj vrijednosti predmeta spora na odredbe Zakona o sudskim pristojbama jer ovdje treba primijeniti, a što je sud pravilno i učinio, odredbu čl. 40. st. 2. i 3. ZPP, pa je pravilno prvostupanjski sud svojim rješenjem utvrdio vps u iznosu od 2.000.000,00 kn uzimajući u obzir, a na osnovi zapisnika javnog bilježnika, što čini ostavinsku imovinu iza pok. I. R. U odnosu na žalbu tužene valja reći da je tužena u svom zahtjevu za naknadu parničnog troška zahtijevala trošak za poduzete radnje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu te je sud i priznao naknadu za zastupanje za sastav odgovora na tužbu i za pristup na tri ročišta po 20.000,00 kn jedino što je za ročište od 20. prosinca 2017. godine priznao iznos od 10.000,00 kn prema Tar. 9. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12. i 107/15.- dalje Tarifa). U tom smislu je i u prvu tužena kada navodi da joj je pogrešno za pristup na ročište od 20. prosinca 2017. godine prvostupanjski sud priznao iznos od 10.000,00 kn umjesto i po Tbr. 9. st. 1. iznos od 20.000,00 kn jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari pa je stoga valjalo tuženoj priznati daljnji trošak s PDV-eom u ukupnom iznosu od 12.500,00 kn.

28. Pravilno prvostupanjski sud nije priznao tuženoj naknadu za sastav podneska od 4. svibnja 2018. godine jer su se navodi iz tog podneska mogli iznijeti već u odgovoru na žalbu, kao i za sastav podneska od 30. listopada 2018. godine jer se u njemu iznose činjenice i predlažu dokazi koji se sukladno odredbi čl. 299. ZPP više nisu mogli iznositi.

29. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje tužena u žalbi, a niti one koje pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, to je temeljem čl. 368. st. 1. i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno kao u izreci (točka I. do III. izreke).

30. Ovaj sud je priznao tuženoj trošak sastava žalbe u iznosu od 287,50 kn vodeći računa o uspjehu tužene u žalbenom postupku od 46% kao i da se žalbom pobija samo rješenje o trošku pa sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife tužena ima pravo na 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1. a što onda čini 230,00 kn što sa PDV-eom od 57,50 kn čini iznos dosuđen pod točkom IV. izreke.

31. Odluka o trošku žaliteljice za sastav žalbe i tužene za sastav odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP (točka V. izreke).

U Zagrebu, 6. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vanda Senta, v.r.